Piše: Žarko Nižić/Dnevno.ba
Bh politička pornografija, izgubivši i zadnjeg producenta (MMF), ostavši potpuno kokuzna na svim razinama vlastodržačkih blagajni, počinje se producirati sebi svojstvenim političkim nasiljem. SDA i HDZ BiH su odmah upali u zbrku, neuspjeh i frustraciju u to jednostavno prokletstvo egocentrično-pohlepne politike, koje ih zaustavlja u samom startu obnašanja vlasti.
Ovaj ćorsokak ih je prisilio na tragikomično, brzinsko “popravljanje stvari”u odnosima s EU-agendskim prohtjevima, u kojima su dobili preduvjetni zadatak, konačnog sastavljanja pola države, po nerazumljivim uputama. Nemajući ni onu najnužniju sposobnost za provođenje takve politike, posve je razumljiv njihov upad u providnu političku žurbu, a da nisu niti dodirnuli sociološki mehanizam kočnice u političko-zakonodavnoj ishitrenosti.
Zakon o radu u pola “države BiH”?! Zakon prepisan iz moćnih Zapadno-Europskih ekonomija, usvojen u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta, nevjerojatnom brzinom! Kao da su, oni sretnici u radnom odnosu, koji katkad prime, ne prime milostinju zvanu plaća, iz neke super letjelice izbačeni usred ničega bez ičega.
Odkuda ovo HDZ-SDA, prekonoćno pro-svjetljenje na području EU politike, agende i pristupnog približavanja toj sve klimavijoj organizaciji inkopatibilnih naroda i interesa?Nestalo para. A kada nestane para, diže se “kuka i motika”. A kada se digne…eh!
Dakle, nije bilo sumnje da će čudna osovina Čović-Izetbegović s patologijom ezoteričnih političkih poremećaja, u riješavanje svojih problema krenuti Balkanskom političkom filozofijom zakrpljavanja ovog uzavrelog političkog lonca, a s ciljem i uspješno oprobanom taktikom protoka vremena. Sve se desilo u par dana. Čak su odabrani politički krpelji i pijačari iz nekoliko bošnjačkih strančica, koji će namiriti ruke, onako potaman.
Ipak da i ova scena najjeftinije političke pornografije ima svoje političke vrijednosti, dokazalo se kroz zrelost Raguževog pristupa i sindikalnoj i vladinoj ujdurmi. Čovjek je opet “spleo” kombinaciju empatije, solidarnosti, ambicije i vizije, naznačivši poveznicu između vladine poluskrivene manipulacije i potrebe za dijalogom sa, makar i ovako razvodnjenim sindikatima. To je još jedno ispoljavanje njegovog poslovično dokazanog višeg nivoa političkog senzibiliteta, u kojem daje i sebe i riješenja. Kako god, taj cvijet lopoča na ovoj smrdljivoj političkoj baruštini, cvijeta i dalje.
HDZ, SDA, više ne mogu postići privid posvećivanja narodu i državi, jer su sada upali u sindrom općevidljive komične greške, u malicioznom nastojanju i pristupu riješenju bezfinansijske problematike, a koja je primitivnija, destruktivnija, neadekvatnija, nestrpljivija od svih njihovih dosadašnjih grešaka. (Čini se da oni uskoro više i neće politički griješiti.)
Bosna i Hercegovina je ranjeni i teško bolesni organizam. Shodno toj činjenici, ovoj zemlji je potreban i takav izvanjski pristup. Međunarodni tvorci ovog još neoživljenog državnog frankeštajna, očito žele nešto od čega je ovim narodima tolika mučnina da se idu egzodusno ispovraćati, negdje daleko odavde.
Žele nastavak političko-cirkuske tragedije, zvane BiH s dva entiteta. Da nije tako, onda bi ovdje učinili nešto što bi bilo adekvatno stanju, a to je senzibilni-sociološki prvi korak u ustajanju i prvim koracima ka EU horizontima. Dakle, pomogli bi ljudima, a zna se kako se pomaže sirotinji.
Ovako ispada da ovaj komatozni bolesnik mora po naputcima EK odmah ustati i zaigrati EU kolo!? Drugim riječima, ONI su nas “izrodili”, pa su i normativno dužni, “nježno” i efikasno, dovesti nas u svoje okrilje. Zakon o radu je samo jedan ishitreni i bolni potez ubacivanja “Bosanskog stopala u Bečku cipelu”. A ova zemlja se vala nabolovala.
Naravno, daljnji scenarij znaju i BiH vrapci: SDA-HDZ, s novim krpeljima knap-parlamentarne većine, izglasavati će EU zakone rekordnom ažurnošću, dok ne povuku koju milijardu eura iz bilo kojeg fonda, banke, a onda će stvoriti novu pat političku poziciju.
Da vrijeme prolazi. Ali s njima na vlasti. A možda ne bude više tako išlo.