U podnožju nekadašnje maurske četvrti u Lisabonu nalazi se Rua do Benformoso, vijugava ulica oronulih zgrada čija su pročelja ukrašena azulejosima, tradicionalnim ukrasnim pločicama. Ulica je prepuna indijskih trgovina prehrambenim proizvodima te trgovina koje prodaju nargile i mobilne telefone. Piedade, Portugalka koja ondje živi više od 60 godina, nezadovoljna je promjenama koje su se dogodile. „Ovdje ima droge i kriminala”, kaže. „Ostajem kod kuće.”
Rua do Benformoso postala je simbol golemog imigracijskog vala. Portugalci su navikli na doseljenike iz svojih bivših kolonija u Brazilu i Africi, koji govore portugalski i relativno se lako integriraju. Međutim, između 2017. i 2024. godine u zemlju je doselilo više od 1,1 milijun ljudi, zbog čega se udio stanovništva rođenog u inozemstvu povećao s 4 na 14 posto.
Među novim doseljenicima bilo je oko 250.000 ljudi iz južne Azije, uglavnom mladih muškaraca koji nisu u braku. Mnogi od njih gotovo uopće ne govore portugalski. Imigracija je postala jedno od glavnih pitanja koja zabrinjavaju javnost. Na parlamentarnim izborima 2025. godine nova populistička desna stranka Chega, čije ime znači „Dosta”, osvojila je 23 posto glasova.
„Nismo imali situaciju pod kontrolom”, kaže António Vitorino, bivši portugalski povjerenik Europske komisije. Prema njegovim riječima, postalo je ključno „vratiti vjerodostojnost sustavu reguliranja migracija”.
Desnocentristička vlada Luísa Montenegra, koja je preuzela vlast 2024. godine, odlučila je provesti reforme. Od imigranata je zatražila odgovarajuće vize, ponovno uspostavila graničnu policiju, produljila razdoblje potrebno za stjecanje državljanstva na između sedam i deset godina te ograničila spajanje obitelji.
Istodobno je uvela ubrzani postupak izdavanja viza za ključne radnike. „Nismo vlada zatvorenih vrata niti vlada koja zagovara ‘remigraciju’”, kaže António Leitão Amaro, ministar zadužen za reforme. Neto migracija pala je s 270.000 na 60.000 ljudi godišnje.
Španjolska zasad bira drukčiji pristup
S druge strane granice, u Španjolskoj, socijalistički premijer Pedro Sánchez prkosi europskom konsenzusu o pooštravanju imigracijskih kontrola. I Španjolska je zabilježila snažan porast useljavanja: od 2021. godine u zemlju je doselilo 3,1 milijun ljudi. Godine 2026. broj stanovnika rođenih u inozemstvu dosegnuo je 10,3 milijuna, odnosno više od 20 posto ukupnog stanovništva.
Sánchez naglašava ne samo humanitarne vrijednosti Španjolske nego i doprinos imigracije gospodarskom rastu. Pritom mu ide u prilog činjenica da približno polovica doseljenika dolazi iz Latinske Amerike i govori španjolski.
Ranije ove godine Sánchez je izazvao nezadovoljstvo drugih vlada Europske unije najavom amnestije za osobe koje u zemlji borave bez odgovarajućih dokumenata. Vlada je očekivala da će se prijaviti 500.000 ljudi, no broj prijava dosegnuo je 1,2 milijuna.
I Portugal planira regulirati status do 800.000 ljudi. Međutim, za razliku od Španjolske, ondje se podnositelji zahtjeva pojedinačno intervjuiraju. Prema riječima ministra Amara, dosad je odbijeno 45.000 zahtjeva.
Pritisak na javne službe i tržište stanovanja
Imigracija je opteretila javne službe u obje zemlje. Lisabon se ove godine suočio s nedostatkom mjesta u školama. U Španjolskoj nastavnici upozoravaju da djeca imigranata ponekad nemaju dovoljno dobro poznavanje jezika ili dolaze sa zaostatkom u učenju.
Mnoge škole u Madridu doživljavaju se kao svojevrsni imigrantski geto, a nastavnici zbog toga traže posao drugdje. U zdravstvenom sustavu liste čekanja na operacije dosegnule su rekordne razine.
Ipak, najdramatičnije posljedice vidljive su na tržištu stanovanja.
Sánchez je zbog tog pitanja raspisao prijevremene opće izbore za 29. studenoga. No taj bi se potez mogao pokazati kontraproduktivnim. Kritičari ističu da je pregrijano španjolsko tržište nekretnina posljedica kombinacije imigracije i nedostatne izgradnje novih stanova.
Svježe je i sjećanje na nagli priljev više od 80.000 migranata u Ceutu, španjolsku enklavu u sjevernoj Africi, krajem srpnja. Oko 10.000 njih još se ondje nalazi.
Politički konsenzus o imigraciji počinje se urušavati
Dosadašnji španjolski konsenzus u korist imigracije sve je slabiji. Ankete pokazuju da većina građana smatra kako u zemlji ima previše imigranata. Vox, populistička stranka koja se protivi imigraciji, u anketama je dosegnula potporu od približno 19 posto.
Unatoč tome, doseljenici i dalje pristižu.
„Znaju da mogu doći i da će prije ili poslije dobiti legalan status”, kaže María Miyar, sociologinja sa španjolskog Nacionalnog sveučilišta za obrazovanje na daljinu (UNED).
Ranije ove godine Teresa Garcia-Milà iz organizacije Cercle d’Economia, poslovne udruge sa sjedištem u Barceloni, pozvala je na „temeljitu raspravu koju dosad nismo vodili” o „našim stvarnim kapacitetima za prihvat i integraciju doseljenika”.
Ograničavanje imigracije na određene načine može potaknuti i gospodarstvo. Prema Amaru, prethodna portugalska, blaža pravila značila su da „poduzeća nisu morala poboljšavati svoju učinkovitost jer su imala pristup jeftinoj radnoj snazi”.
Španjolska bi mogla slijediti portugalski primjer
U Španjolskoj, gdje ankete upućuju na to da bi desnica mogla pobijediti na izborima, promjena imigracijske politike čini se gotovo neizbježnom.
Alberto Núñez Feijóo, čelnik konzervativne Narodne stranke, zagovara bodovni sustav i kvote za imigraciju, kao i davanje prednosti doseljenicima iz Latinske Amerike.
Takav pristup nalikuje portugalskom modelu.
Iberski poluotok tako bi uskoro mogao prestati biti iznimka u odnosu na širi europski trend pooštravanja imigracijske politike.