Piše: Mario Nakić/Liberal.hr
Je li to dobar razlog za otkazivanje glazbenog koncerta? Nije i ne može biti. Prvo, nisam nigdje našao dokaz niti njegovu potvrdu da je pjevao “četničke pjesme”, a drugo, čak i da je to radio 1994. godine, otad su prošle 24 godine i valjda čovjek ima pravo na “zastaru optužnice”, da se tako izrazim.
U cijeloj toj priči puno je zanimljivije nešto drugo. Primijetio sam da mahom isti ljudi i mediji, koji inače navijaju za zabranu Thompsonovih nastupa, sada se zgražaju nad zabranom Bajaginog nastupa. Komentari su npr. “Hoće li osnovati nekakav odbor koji će odlučivati o tome tko smije nastupiti u Hrvatskoj, a tko ne?” i slično. Primjedbe su na mjestu, odnosno bile bi na mjestu kad bi se ista logika primijenila i na pjevače koji svjetonazorski ne odgovaraju hrvatskoj ljevici.
Hrvati su zapravo postali taoci uhljeba na državnoj sisi. Imamo s jedne strane lijeve ljudskopravaške udruge – feminističke, LGBT, antifašističke…i s druge strane branitelje, obiteljaše i slično. I jednima i drugima primarni je posao tražiti ZABRANE i KAZNE. Dakle, imamo ideološku policiju s dvije strane, oni nas prate i razmišljaju za nas. Najbolje znaju što smijemo slušati, a što ne smijemo; koga smijemo primati u svoj prostor, koga moramo, a koga ne smijemo; s kime moramo poslovati, a s kime ne smijemo. Oni žive na naš račun, od poreza koje poduzetnici i radnici u privatnom sektoru uplaćuju, da bi nam nametali svoje fiksacije putem represivnog državnog organa.
I onda pritišću. Zabrani ovo, nametni ono. Neće ulaziti u međusobne konflikte budući da dobro znaju kako su oni dvije strane iste autoritarne, uhljebničke kovanice i njima je dobro dok je tako. Samo što, jebiga, prosječnom građaninu oduzimaju komadić po komadić slobode.
Oni kojima smeta zabrana Bajaginog koncerta, trebali bi se boriti protiv toga tako da se zalažu za slobodu nastupanja Thompsona. Oni kojima smeta zabrana Thompsonovih nastupa trebali bi se zalagati za to da Bajaga nastupi u Hrvatskoj gdje god ga žele slušati. Slobodnom čovjeku neće smetati nastup pjevača kojeg ne voli i ne sluša u njegovom gradu, on jednostavno neće otići na taj koncert. Ali sigurno neće, samo zato što ga on ne sluša i ne cijeni, tražiti da ga i drugi ne smiju slušati. Kod nas je to potpuno izopačeno.
Dok ne shvatimo da se naša prava i slobode najbolje brane tako da stajemo u obranu prava i sloboda svojih neistomišljenika, imat ćemo ovakve situacije i zabrane glazbenih koncerata isključivo iz ideoloških razloga bit će naša svakodnevica.
Još jedna stvar koju mislim da bi bilo dobro riješiti, a to je organizacija glazbenih događaja. Jedinice lokalne samouprave ne bi trebale imati ništa s time (osim eventualno da odobre neki koncert u prostoru koji je u njihovom vlasništvu). Gradovi i općine uopće ne bi trebali trošiti novac na glazbene manifestacije. Ako već imaju viška novca, to znači da treba smanjiti poreze i lokalne namete tako da taj novac ostane građanima koji će ga onda sami potrošiti za ulaznice na koncerte po svojoj želji, u organizaciji privatnih agencija koje se bave organizacijom takvih manifestacija. Nitko ne bi trebao sudjelovati u financiranju koncerata koje ne želi financirati, a kada gradovi i općine troše javni novac za tu svrhu, onda dobivamo situaciju da netko tko ne voli Thompsona plaća njegov nastup ili netko tko ne voli Bajagu plaća njegov nastup itd. To jednostavno nije moralno niti u skladu s poštivanjem osobnih sloboda građana.
Puno toga se trebamo još učiti – od tolerancije tuđih ukusa do svjetonazorskih stavova. Suživot je moguć i bez međusobnih zabrana, ali jako teško dostižan ako će nam posebni ekstremistički interesi kontrolirati živote.