Piše: Mario Nakić/Liberal.hr
Pitanje obaveznog cijepljenja je iznimno složeno i oko njega se vode svjetonazorske i znanstvene/pseudoznanstvene bitke diljem svijeta. U Njemačkoj cijepljenje nije obavezno, ali necijepljena djeca će imati velikih problema prilikom upisa u vrtić ili školu. Švedski je parlament nedavno odbio prijedlog o uvođenju obaveznog cijepljenja uz obrazloženje da bi to bilo protuustavno. Francuski je parlament, međutim, donio odluku o uvođenju obaveznog cijepljenja djece.
Kao liberal, moram reći da imam priličnu averziju prema riječima “obavezno” i “zabranjeno”. Kad država na nešto obvezuje, znači da nas prisiljava, a prisila bi u slobodnom društvu trebala biti minimizirana na najmanju moguću mjeru, odnosno na one stvari bez kojih društvo ne bi funkcioniralo. S obzirom da je znanstveno dokazano kako udio necijepljene djece u nekom društvu ne smije biti veći od nekoliko postotnih poena da ne bi dolazilo do većih epidemija, jasno je da za Švedsku to ne predstavlja neki problem dok god im je procijepljenost 98 posto. Postavlja se pitanje kako bi bilo kod nas da je cijepljenje djece potpuno prepušteno slobodnoj volji roditelja budući da već sad imamo veći udio necijepljene djece usprkos prekršajnoj kazni.
Isto tako, kao liberal, moram istaknuti dobar argument švedske zdravstvene organizacije koja je u javnom priopćenju istakla kako je bolje kad nešto nije obavezno jer čim se stanovništvo prisiljava, onda se u njemu stvara otpor. To je dobar i legitiman argument protiv obaveznog cijepljenja.
Kod nas su najžešći protivnici cijepljenja uglavnom pripadnici nekih krajnje lijevih ili krajnje desnih političkih opcija, tipa Živog zida i njegovih otpadnika. Nije slučajno, to je ista populacija koja će prije povjerovati teorijama zavjere s Youtubea nego bilo kojem znanstvenom institutu. Njihov glavni argument je da su za “slobodu izbora”.
To je pogrešan argument jer jednostavno ne drži vodu. Što je sloboda izbora? To je pravo koje svaka osoba ima da učini sa sobom, svojim tijelom, svojom imovinom i svojim životom ono što misli da je za nju najbolje. Međutim, sloboda izbora ne uključuje i pravo da činimo drugima ono što mislimo da je za njih najbolje. Istina je da roditelji imaju Ustavom garantirano pravo odgajati djecu prema vlastitom svjetonazoru, no to ne uključuje pravo da svjesno ili nesvjesno čine trajnu štetu svojoj djeci. Dakle, sloboda izbora ne uključuje pravo da roditelj izabere nauditi svome djetetu, a pogotovo mu prouzrokovati svojom akcijom ili odbijanjem akcije bolest ili smrt. Ako roditelj ozlijedi ili ubije svoje dijete, završit će u zatvoru. Ako roditelj odbije cijepiti svoje dijete i ono se kasnije radi toga razboli i umre, treba li roditelj odgovarati?
Ako ćemo tom analogijom, roditelj nema pravo zanemariti svoje dijete, nema ga pravo odbiti hraniti pa ga ne bi trebao imati ni pravo odbiti cijepiti ako je cijepljenje znanstveno dokazano kao nešto što je djetetu od životne važnosti, a znanost je po tom pitanju prilično složna.
Naravno da je internet prepun priča i navoda o slučajevima gdje su cjepiva naštetila nekoj djeci ili čak dovela do smrti i to se ne može u potpunosti opovrgnuti (iako se uglavnom ne može niti 100% dokazati povezanost tih oboljenja baš s cjepivom), ali činjenica je da je svaki čovjek jedinstveni organizam i ne postoji lijek koji će na baš sve djelovati jednako. Nitko vam ne može garantirati sa 100-postotnom sigurnošću da vaše dijete neće imati nuspojave od cjepiva, ali su te šanse neusporedivo manje od onih da se dijete ozbiljno razboli zbog toga što nije cijepljeno. Kod takvih odluka treba izvagati strane i uvijek provjeriti što kaže znanost, a ne neki političari, populisti i pseudoznanstvenici željni slave.
Sve u svemu, nisam ljubitelj prisila ni zabrana, ali ako je u pitanju život djeteta, roditelj ne može imati pravo da mu zbog vlastitih paranoja ili naivnosti uskrati zdravlje.