foto: Marija s roditeljima
No, srca su kucala zajedno i novci su prikupljeni i Marija je dobila novo srce. Operacija je dobro prošla, organizam prihvatio novo srce i Marija je dobila priliku za novi život. I kamen je plakao kada se, nakon što joj je transplantirano novo srce u Innsbrucku, vratila u svoju Jasenicu roditeljima – sada pokojnom ocu Draganu i majci Marini. Sretni završetak priče vratio je tada osmijeh na mnoga lica.
Živi normalan život
Otac Dragan, koji je i vodio rat za Marijino zdravlje preminuo je 2011. godine.
Njegova najstarija kćerka Marija je danas prelijepa i zdrava djevojka koju je iskustvo koje je prošla učinilo jakom i boljom i zahvalnom na svakom novom danu i satu.
“Osjećam se super, već gotovo 8 godina (opa. 24.6. ce biti 8 godina od transplantacije) živim sasvim normalno, kao i većina mojih vršnjaka. Bez ikakvih problema obavljam svoje svakodnevne aktivnosti, četvrta sam godina Ekonomskog fakulteta i hvala Bogu do sada mi ide odlično. Izlazim, družim se s prijateljima i prijateljicama. Trudim se iskoristiti svaki trenutak. Od transplantacije nemam nikakvih tegoba”, priča nam Marija.
Dodaje da je do 2014. jednom godišnje išla u Innsbruck na kontrolu, a budući da je na prošloj kontroli sve bilo “perfektno”, kako joj je objasnio doktor, iduća je zakazana tek za 3 godine.
U međuvremenu svakodnevno pije tablete protiv odbacivanja organa, a svakih pola godine radi ultrazvuk srca i EKG te nalaze krvi. Ujedno, šalje krv na KBC Rebro gdje joj kontroliraju razinu lijekova u krvi te se e-mailom dogovora s doktorom ukoliko postoje neke promjene.
Sve to je za nju postalo rutina.
Zahvalna na životu
Premda je i sama bila na ivici smrti, najviše ju je pogodila smrt oca Dragana.
“Prije 4 godine sam ostala bez tate koji je imao rak. To je bilo najgore razdoblje u mom životu, budući da sam bila jako povezana sa njim. I dan-danas mi jako nedostaje i teško je bez njega, no trudim se da živim kako bi on volio. Najveći kompliment mi je kad mi netko kaze da ličim na tatu i da bi tata bio ponosan na mene”, povjerava nam Marija.
Ističe da nikada neće zaboraviti koliko su dobri ljudi imali srca za nju.
“I nakon svih ovih godina još jednom se želim zahvaliti svima koji su na bilo koji način, materijalno ili molitvama, pomogli da danas budem ovdje gdje jesam, da nastavim sa svojim životom i živim s mamom, bratom i dvjema sestrama”, zaključuje ova hrabra djevojka.
(K.S.P/republikainfo.com)