Trostruko ubojstvo za koje je Filip Zavadlav u utorak nepravomoćno osuđen na 40 godina zatvora, po ocjeni sudskog vijeća, jedan je od najtežih zločina u Dalmaciji i Hrvatskoj i zaslužuje oštru kaznu kako se takvi zločini ne bi ponavljali.
Filip Zavadlav (26) je 11. siječnja 2020. s 37 metaka iz automatske puške u Varošu ubio Marina Bobana (24), Juricu Torlaka (38) i Marina Ožića Paića (25) koji su se u vrijeme ubojstva nalazili na dva motora. Nakon krvoprolića u Varošu predao se splitskoj policiji samo nekoliko sati nakon što je ubio trojicu naočigled šokiranih građana.
Sutkinja splitskog Županijskog suda Višnja Strinić istaknula je obrazlažući 40-godišnju zatvorsku kaznu da se samo takvom sankcijom može izraziti društvena osuda te utjecati na počinitelja i ostale da se klone kaznenih djela.
Ako je Zavadlav imao problema sa žrtvama trebao se obratiti institucijama, a ne uzimati pravdu u svoje ruke jer nitko nije gospodar ničijeg života, kazala je sutkinja, poručivši da se ubojice treba oštro kazniti kako se takvi zločini više ne bi ponavljali.
Kaznu smatra primjerenom i drži da će sud njome ostvariti svrhu kažnjavanja. Objasnila je da su optužbu prekvalificirali jer tijekom postupka nije dokazano da su žrtve naudile Filipu ili njegovom bratu Stanislavu, da su ga iznuđivali, prijetili, napadali ili im prodavali drogu.
Zavadlavove tvrdnje sud ocijenio infantilnim i suprotnim dokazima
Za njegovu je obranu, u kojoj je tvrdio da nije pucao, rekla da je infantilna i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti te da je u suprotnosti s rezultatima dokaznog postupka jer je po snimkama nadzornih kamera s mjesta zločina upravo Filip Zavadlav nosio pušku.
Zavadlav (26) je 11. siječnja 2020. s 37 metaka iz automatske puške u Varošu ubio Marina Bobana (24), Juricu Torlaka (38) i Marina Ožića Paića (25) koji su se u vrijeme ubojstva nalazili na dvama motorima. Nakon krvoprolića u Varošu predao se splitskoj policiji samo nekoliko sati nakon što je ubio trojicu naočigled šokiranih građana.
Uhićen je u kafiću u blizini Policijske uprave splitsko-dalmatinske, a prije nego li je došao tamo u obližnji kontejner na cesti je odbacio pušku koju su kasnije pronašli istražitelji.
Za svako od ubojstava je dobio po 15 godina zatvora, za nedozvoljeno držanje oružja je osuđen na godinu dana, a za opće opasnu radnju dvije godine zatvora što je sve objedinjeno jedinstvenom kaznom od 40 godina.
Smanjena ubrojivost olakotna okolnost i argument obrani za žalbu
Tijekom dokaznog postupka je utvrđeno kako je Zavadlav postupao s izravnom namjerom, vještaci su utvrdili miješane poremećaje ličnosti, ali ne i da boluje od duševne bolesti te da je bio bitno smanjeno ubrojiv.
Upravo mu je ta bitno smanjena ubrojivost, kao i teške obiteljske prilike bila olakotna okolnosti, a otegotne dosadašnja osuđivanost, brutalnost, odlučnost, hladnokrvnost, korištenje ubojitog oružja kao i to što nije izrazio sućut obiteljima žrtava niti pokazao kajanje.
Zavadlavov branitelj odvjetnik Branko Šerić nakon izricanja presude novinarima je najavio žalbu i izjavio kako je zadovoljan time što je sud prihvatio tvrdnju obrane da motiv nije bila osveta. Njega izostanak motiva po tko zna koji put uvjerava da Filip nije bio ubrojiv.
“Ne samo da je bio bitno smanjeno ubrojiv, nego da nije bio ubrojiv. Koji bi drugi bio motiv, ako nema osvete ili bezobzirne osvete. Jedno neobjašnjivo ponašanje, kompulzivno koje se može pripisati njegovoj neubrojivosti. Šta će se dogoditi po žalbenom postupku vidjet ćemo. Pokušat ću još bolje obrazložiti tvrdnju o njegovoj neubrojivosti i angažirati stručnjake koji će mi pomoći u obradi tog njegovog psihičkog stanja”, izjavio je odvjetnik Šerić.
Optužnica tužitelja Žarka Štrbca je navodila i da je Zavadlav 11. siječnja 2020. godine, a nakon što je prije toga sve planirao, zbog bezobzirne osvete prema “prema većem broju osoba iz narkomanskog kruga koji su iznuđivali, prijetili i fizički napadali njegovog brata i njega osobno”, nabavio kalašnjikov i veću količinu streljiva te je, oko 15.35 sati došao do predjela Šperun u Velom Varošu. Sud je prihvatio obrazloženje njegovog odvjetnika Branka Šerića kojeg je iznio u završnoj riječi kada je obrazlagao zašto nije u pitanju bezobzirna osveta.
– Motiv za osvetu mora objektivno i subjektivno biti takav da prema općeprihvaćenim moralnim načelima društva tu osvetu čini bezobzirnom. Takva je osveta posebno izražena u odnosu prema nedužnim osobama, ljudima koji nisu počinitelju dali povoda za počinjenje kaznenog djela. Kod ubojstva iz bezobzirne osvete krivnja je uglavnom usmjerena na uzvraćanje zla koje je ubojici počinjeno ili drži da jest počinjeno neovisno o tome je li objektivna stvarnost to potvrđuje i je li zlo počinila osoba na koju se zlo vraća ili neka druga osoba. Najpoznatiji primjer bezobzirne osvete je krvna osveta. Tijekom postupka nije dokazano da su žrtve pripadale narko miljeu, da su prodavali drogu Stanislavu Zavadlavu i prijetili mu kao niti da su iznuđivali novac od okrivljenika. Također, nije dokazano niti da bi kuća obitelji Malvasija bila mjesto gdje se prodaje droga – kazala je sutkinja Strinić.
Optužnica je, podsjetimo, navodila i da su Torlak i Boban bili iz “narkomanskog kruga te su prodavali drogu njegovom bratu (Stanislavu Zavadlavu – op.a.) i od njega i Filipa iznuđivali novac”. No, i ti su navodi optužnice “ispali” u presudi.
– Kao olakotne okolnosti smo cijenili bitno smanjenu ubrojivost i teške obiteljske prilike, a kao otegotne raniju osuđivanost, brutalnost i izrazitu odlučnost te ustrajnost kao i to da nije izrazio sućut obitelji žrtava. Ako je imao problema sa žrtvama, mogao je to prijaviti institucijama, a ne uzimati pravdu u svoje ruke jer nitko nije gospodar ničijeg života. Nasilje i sve koji za njim posežu, a posebno ubojice, treba najoštrije kazniti – zaključila je predsjednica sudskog vijeća.
(Izvor: HINA/Slobodna Dalmacija)