Devetnaest vjerskih fanatika, koje je organizirao i plaćao Osama bin Laden, izveli su napad u kojem je stradalo 2996 ljudi, početak je velike analize Jutarnjeg lista o terorističkom napadu na WTC.
U utorak, 11. rujna 2001. predsjednik SAD-a George W. Bush Bijelu kuću napustio je rano. “Trebao je to biti jednostavan dan”, rekao je čovjek iz pratnje 43. predsjednika. Poticanje čitanja, možda i kritičkog razmišljanja, među mladima, bio je smisao putovanja u Floridu. Njegovi roditelji, Barbara i Herbert Walker Bush, 41. predsjednik SAD-a, u posjet sinu i unukama došli su dan prije. Oni su putovali kako bi održali predavanje u St. Paulu. Istoga dana predavanje u Teksasu trebao je održati i donedavni stalni predstavnik SAD-a u UN-u, glavni pregovarač u Bosni i Hercegovini, Richard Holbrooke. Vozio se sa Sandy Bergerom, Clintonovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost, prema aerodromu LaGuardija. Amerikancima je tek završio Labour Day, nacionalni praznik i tradicionalni završetak ljeta i odmora. Grad je vrio. Zemlja je posljednje desetljeće živjela svoje najsretnije trenutke, bila na “godišnjem od povijesti”, u unipolarnom trenutku, kada nije bilo suparnika, kada se svijet, činilo se, slagao po volji SAD-a.
Nebo iznad Amerike
George i Barbara Bush oprostili su se od snahe i privatnim avionom, u pratnji tajne službe, poletjeli. Najprije je kopilot javio kako se jedan avion zabio u toranj Svjetskog trgovinskog centra. Potom im je rečeno da je pogođena i druga zgrada WTO-a u New Yorku. Osiguranje je odlučilo da avion promijeni rutu, da se spuste, pa sklone u motel u Brookfieldu, Wisconsin. “Što za ime svijeta radite tamo?” pitao je predsjednik Bush, nakon što je nazvao roditelje. “Sine, pa ti si prizemljio naš avion”, odgovorila mu je majka. Zapravo, sve što se kretalo nebom, bilo je uskoro prizemljeno.
Jedino su predsjednika Busha njegovi čuvari digli u nebo. Nebo iznad Amerike, bez ikakvog prometa, bilo je mjesto gdje je predsjednikova tajna služba smatrala da će Bush 43. biti najsigurniji. Osam sati, bez ijednog drugog aviona iznad SAD-a, Air Force One sa 65 putnika kružio je između zračnih baza. Potom je završio u podzemnom bunkeru u Omahi, Nebraska. Potpredsjednik Dick Cheney bio je u bunkeru Bijele kuće.
Holbrooke i Sandy Berger iz automobila su vidjeli da se nešto događa. “Kad si posljednji puta vidio sina?”, “Zašto si se posvađao s Lakeom?” pitao je Berger. Teški trenuci bili su vrijeme kada su mnogi pomislili najprije o svojima, o svom životu. Stali su u obližnji motel, a onda je CNN među prvima za izjavu zamolio Holbrookea. Međunarodni terorizam i Osama bin Laden mogući su krivac za tragediju koja se Americi događala, jasno je rekao već nekoliko sati nakon napada.
U Zagrebu se 11. rujna, uz pomoć američkog veleposlanstva, trebala otvoriti izložba Andyja Warhola. Bilo je to vrijeme umjerenog optimizma, promjena i rasta. Tuđmana više nije bilo, Hrvatska je ušla u novo doba s koalicijskom vladom Ivice Račana koja je prekinula međunarodnu izolaciju zemlje. Na inauguraciju predsjednika Stjepana Mesića došao je niz državnika, pa i američka državna tajnica Madeleine Albright. Zemlja se trebala ubrzano približavati Zapadu. Slike genija pop-arta bile su iskaz pomoći i suradnje SAD-a. “Krasno ste to učinili”, nazvala je jedna od odgovornih za izložbu Radio 101, koji je tada postojao i još se masovno slušao. Izvještavanje o napadu na New York podsjećalo ju je na “Rat svjetova” Orsona Wallesa, paniku koju je on stvorio. Žena je mislila kako je medijski pokrovitelj učinio nešto posebno, osebujno, za zagrebačku izložbu, ali panika je bila stvarna. Pred televizijskim se kamerama u medijski uvezanom svijetu događao kraj jedne povijesne epohe. HTV je počeo emitirati CNN.
Napad
Devetnaest vjerskih fanatika, ratnika al-Qa’ide, koje je organizirao i plaćao Saudijac Osama bin Laden, izveli su napad u kojem je stradalo 2996 ljudi, u kojem su uništeni tornjevi simboli svjetskog biznisa i američkog kapitalizma. Napadnut je Pentagon, mjesto iz kojeg se zapovijeda američkom vojnom moći i sigurnosnim sustavom.
Četvrti avion, let United Airlinesa 93, letio je dovoljno nisko da su neki od putnika uspostavili vezu s kućama. Saznali su što se dogodilo i bilo je jasno da je njihova sudbina određena, da vjerojatno lete prema Kongresu ili Bijeloj kući. Najsnažniji i najveći među putnicima, bivši ragbijaš Mark Bingham prije svih, uspjeli su svladati otmičare i zaustaviti letjelicu. Bingham, tek 31 godinu star, bio je poslovni čovjek, otvoreni gay. Od toga je trenutka stereotip o gay muškarcima i njihovoj fragilnosti nagrizen i potisnut iz američkog javnog prostora.
Ivan Lončar imao je 29 godina. U New Yorku je završio poslijediplomske studije, postao odvjetnik na Wall Streetu. Trebao je, kao i inače, izaći na stanici metroa u jednom od tornjeva WTO-a. Ured mu je bio sasvim blizu, ali kako se New York toga jutra pokrenuo, kako su svi kretali na posao, vlak je kasnio. Zato na stanici nije ni bio u 8:48, kada se prvi od aviona zaletio u 110 katova visoki toranj i eksplodirao u golemoj plamenoj bombi. Odmah je nazvao roditelje, koji su bili u Preku, na Ugljanu. Svi su gledali televiziju. Cijeli svijet je gledao CNN.
Prilog u cijelosti pročitajte OVDJE.
/Republikainfo.com/