Nakon što je Severina u četvrtak navečer zbog sudske odluke i privremene mjere morala predati sedmoipolgodišnjeg sina bivšem partneru Milanu Popoviću, reagirali su mnogi i stali na stranu splitske pjevačice. U “moru” poruka potpore posebno se ističe ona naše cijenjene književnice Vedrane Rudan, koja je Severini napisala otvoreno pismo i objavila ga na svojoj službenoj internetskoj stranici Rudan.info.
– Poštovana gospođo Kojić!
Vidim, plačete, vidim, čudite se zato jer su vam oteli dijete. Ja, manje slavna, prošla sam sličan put. Davne 1..988. godine odlučila sam napustiti muža…
Kuću sam napustila s torbicom u ruci. Djeca su ostala s njim jer nismo imali kamo. Nema tko me od susjeda, neznanaca i bivših prijatelja nije proglasio ‘kurvom’. Usudila sam se uzeti život u svoje ruke, krenuti dalje bez njega, izabrati sama svoj put.
Unajmila sam stančić u potkrovlju. Preko veze. Nitko mi nije htio iznajmiti stan kad je čuo da imam dvoje djece. Znanci, neznanci, bivši prijatelji, bili su zgroženi što sam otišla s ljubavnikom i ‘ostavila’ djecu. Umjesto da ostanem sa zlostavljačem i čekam kad će mi razvaliti glavu.
S riječkim Centrom za socijalni rad imala sam vrašku sreću zato jer je moj ‘slučaj’ dobio muškarac. Nikad ga neću zaboraviti. Tada sam naučila, slušajući priče svojih ‘kolegica’ koje su imale manje sreće, da je žena ženi žena.
Čovjek mi je spasio život. Rekao mi je, to sam prvi put u životu čula, da imam pravo na izbor, da sam dobra majka, da će djeca jednom shvatiti i da nema potrebe da se tako strašno osjećam krivom.
Osjećala sam se krivom što sam djeci ‘razorila život’, što sam im oduzela ‘oca’. Sad već godinama žive opušteno bez njega, nit’ ga čuju, nit’ ga vide, što sam učinila ono što udane, ‘pristojne’ žene i majke ne rade: između novog života i pakla, izabrala sam, ne novi život, nego život…
I danas me neki zbog bijega od kuće i ‘napuštanja’ djece koja godinama nisu vidjela ‘oca’ nazivaju ‘kurvom’. Ne pogađa me to. Znam gdje živim, znam da sam dobra majka, znam da imam prekrasnu djecu i divno unuče i dobrog muža, znam da sam sretna. Sretna sam zato jer sam imala hrabrosti boriti se i protiv ‘susjeda’ i protiv ‘prijatelja’ i protiv ‘sistema’.
Nitko u ovoj zemlji nije na strani žene. Kako je bilo pred četrdeset godina, tako je i ostalo. Danas je još gore jer se i Crkva uključuje u lov na ‘kurve’.
Gospođo Kojić! Čemu suze? Baš je to ono na što se on pali. Čemu čuđenje presudi? Živimo u Hrvatskoj. Ne znate moć novca? Ne znate koliko ženska mržnja može biti ogromna kad ženka osjeti da bi neka druga ženka mogla odbaciti okove u kojima se ona sama batrga?
Gospođo Kojić, kad vas vidim ovako uplakanu pitam se, gdje je Severina? Severina koja leti zrakom, Severina koja pjeva pred tisućama ljudi, Severina koja ne plače ni kad se čitava ženomrzačka Hrvatska protiv nje digne na noge.
Severina! Odjebite sve te odvratne ženke koje na vas reže. Odjebite i sve napaljene mužjake koji vas mrze jer vas ne mogu ščepati. Odjebite i njega koji ovih dana svršava jer je ‘pobijedio’. Ne, nemojte obrisati suze i rastegnuti usta u osmijeh zbog mene. Ja sam spašena. Učinite to zbog nekoliko desetaka tisuća Hrvatica koje nisu Severina, a prolaze isto.
Održite koncert u Zagrebu! Blistajte i u Ljubljani! Budite Severina, budite velika mama malog Aleksandra koji će jednoga dana na vas biti ponosan, ako dobijete ovu bitku. A dobit ćete je.
Eto, sestro, nikad vas nisam vidjela, ne slušam vaše pjesme, ne odlazim na vaše koncerte, ali jesam na vašoj strani. Vi ste jedna od nas. Stisnite lijepe zube, odjebite suze i krenite u rat protiv zmijurina koje su se prodale za šaku dolara.
