Sada je jasno što Vučić i Dodik rade u Prijedoru. Briga ih za Srbe, evo što se događa iza kulisa…Komemorirati “srpske žrtve” u Prijedoru, gradu koji je, uz Vukovar, Srebrenicu i Račak, simbol najvećih tragedija miloševićevsko- sanuovske politike, znači da Vučić i Dodik oplakuju tu politiku. Preformulirali su je u “srpski svet”.
Piše: Vlado Vurušić/Jutarnji list
Svatko ima pravo obilježavati sjećanja na svoja ratna stradanja, golgote, egzoduse, ali i ratne poraze, pa i sporne i sramotne osvajačke projekte. Tako, uz svu kontradikciju, i sadašnji srbijanski režim može obilježiti “rezultate” akcije Oluje, kojom je završio četverogodišnji rat u Hrvatskoj (to je, potvrdimo – kraj, a ne početak rata u Hrvatskoj).
Oluja će uvijek imati različitu percepciju i patos kod Srba i kod Hrvata. To je u ratovima, pogotovo u ovome kao što je bio “naš” – tako. Ne, odabirom mjesta spomena toga datuma, srbijanski trojac – Vučić, Dodik i patrijarh Porfirije – kao organizatori, zapravo potvrđuju da se ne okupljaju zbog sjećanja na dramu ljudi koji su izbjegli, nego rade isto ono što i hrvatski radikalni desničari na Bleiburgu – žrtve su im pokriće za komemoriranje NDH. Sadašnji srpski lideri, a nažalost i poglavar SPC-a, plaču zapravo za tzv. SAO Krajinom, zločinačkim monstrumom iz sanuovsko-miloševićevskih planova.
Prijedor je slika genocidne politike
Izabrati Prijedor kao mjesto na kojem će se obilježiti “srpska strana” Oluje potvrđuje zapravo da to nije žal za stradanjem ljudi, Srba iz Hvatske, nego za onim što je nestalo u tri dana vojnih operacija – paradržavnom tvorevinom RSK, stvorenom u Beogradu i zatim ostavljenom od tog istog Beograda. Bizarno je da su se to dogovorili u Vili Mir u Beogradu. Komemorirati “srpske žrtve” u Prijedoru, gradu koji je, uz Vukovar, Srebrenicu i Račak, simbol najveće tragedije miloševićevsko-sanuovske politike, što znači da Vučić i Dodik oplakuju tu politiku. Preformulirali su je u “srpski svijet”.
Republika Srpska evidentno je genocidna tvorevina, što i potvrđuje tadašnja ratna događanja u Prijedoru. Znakovito je i poučno da se na mjestu jednog od najvećih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH obilježava Oluja kojom su, uz sve njene grijehe, propuste i repove, poražene Miloševićeve ideje.
Srebrenica prije Srebrenice
Nažalost, u kolu, s tim miloševićevskim nostalgičnim dvojcem je i patrijarh Porfirije, s čijeg su lica konačno pale sve maske, koje je kao čovjek nade i pomirenja držao dok je bio zagrebački mitropolit. Prijedor je bilo mjesto gdje se pokazala prava ćud i priroda političkih ideja Miloševića i Karadžića. Prijedor je zaboravljena “Srebrenica” prije genocida u Srebrenici. Mjesto pokolja i stradanja Bošnjaka i Hrvata.
Tamo je pobijeno više od tri tisuće ljudi, od čega čak 102 djece, a zabilježena su svjedočanstva o silovanjima i trogodišnjih beba! Na području Prijedora je i najmasovnija grobnica ovdašnjih ratova – Tomašica – s više od tisuću tijela. Tamo su i konclogori Omarska, Keraterm, Trnopolje i Manjača.
Kroz njih je prošlo više od tri tisuće ratnih zarobljenika i civila, a samo u noći s 23. na 24. srpnja 1992. u Keratermu je likvidirano 200 ljudi. U njemu je ubijen ili umro zbog neuvjeta života 371 logoraš. I to nije sve vezano uz Prijedor. U tom gradu su Bošnjaci i Hrvati oko ruke morali nositi bijele trake, poput Davidovih zvijezda koje su Židovi nosili u nacističkoj Njemačkoj, NDH ili Nedićevoj Srbiji. Eto, toliko.
/Desk/