Stopa takozvanih „sijedih razvoda“ naglo je porasla proteklih desetljeća. Stručnjaci objašnjavaju zašto zreliji parovi sve češće odbijaju ostati u odnosima u kojima više nema bliskosti.
Nakon više od 30 godina zajedničkog života, Alan Hickenbottom i njegova supruga sporazumno su se razveli. Unatoč tome, on i dalje smatra da je njihov brak bio uspješan. Njihove rane godine bile su zabavne i uzbudljive; povezala ih je zajednička ljubav prema knjigama, umjetnosti i želja da učine nešto dobro za svijet. Hickenbottom (67) je desetljećima radio u sektoru obnovljivih izvora energije, dok je njegova bivša supruga bila učiteljica i školska knjižničarka.
Potom su se s entuzijazmom posvetili odgoju svoje dvoje djece. No, kako se često događa, kada su djeca otišla na fakultet, Hickenbottom je shvatio da su on i supruga postali više poput kolega i cimera nego romantičnih partnera. Dvije godine bračnog savjetovanja nisu uspjele spasiti odnos.
„Nisam želio umanjiti vrijednost života koji smo zajedno izgradili, ali to jednostavno nije bio način na koji sam želio nastaviti živjeti“, objašnjava Hickenbottom. Pred sobom je, pomislio je, imao možda još 30 ili 40 godina života. „Zaslužio sam se zapitati: Što doista želim učiniti s tim vremenom?“
Hickenbottom je tek jedan od mnogih šezdesetogodišnjaka koji su se odlučili na razlaz potaknuti upravo ovakvim egzistencijalnim pitanjima. Stopa „sijedih razvoda“ – rastava među osobama starijim od 50 godina – u Sjedinjenim je Državama doživjela dramatičan skok, udvostručivši se između 1990. i 2010. godine. Iako su se te brojke stabilizirale nakon pandemije, gotovo 40 posto razvoda danas otpada na parove u toj dobnoj skupini.
Dok u općoj populaciji stope razvoda posljednjih godina zapravo opadaju, iznimka su Amerikanci stariji od 65 godina. Razlozi su složeni, no postaje očito da pripadnici Baby Boom generacije i stariji pripadnici Generacije X sve manje pristaju na život u onome što sociolozi nazivaju brakovima u „praznoj ljušturi“ (empty shell marriages).
Brak u praznoj ljušturi označava odnos u kojem više nema stvarne povezanosti, topline ni vitalnosti, te u kojem je jedan ili oba partnera nesretan.
Nekada su takvi parovi ostajali zajedno zbog djece, ekonomske stabilnosti ili straha od društvene osude. Danas to više nije pravilo.
„Ova generacija živi dulje od prethodnih“, ističe Susan Brown, profesorica sociologije na Sveučilištu Bowling Green State. „To dramatično mijenja računicu o tome isplati li se ostati u braku koji je izgubio svoj dublji smisao.“
Duži životni vijek i viša očekivanja od partnerstva
Dulji životni vijek jedan je od glavnih pokretača odluke o kasnijem razvodu, tvrdi Justin Garcia, izvršni direktor Instituta Kinsey i autor knjige koja se bavi znanošću o vjernosti i ljubavi.
„Kao vrsta, danas provodimo u vezama znatno više vremena nego naši preci“, objašnjava dr. Garcia. „Cjeloživotna monogamija nekada je značila nekoliko desetljeća zajedničkog života. Danas imamo parove koji su zajedno po 50, 60 ili čak 70 godina. Iz evolucijske perspektive, to je presedan za našu vrstu.“
Istovremeno, promijenila su se i društvena očekivanja od braka. Baby boomeri koji su stupili u brak relativno mladi – dijelom i zato što je to tada bila norma – sada žive u vremenu u kojem se brak promatra kao sredstvo za osobno ispunjenje i samoostvarenje, napominje Claire Kamp Dush, profesorica sociologije na Sveučilištu Minnesota.
„Više ne biramo partnere isključivo na temelju tradicionalne podjele uloga gdje je jedno hranitelj obitelji, a drugo kućanica. Naša kolektivna tolerancija prema osrednjim, hladnim odnosima jednostavno opada“, dodaje Kamp Dush.
Za 58-godišnju Ruchi (koja je željela ostati djelomično anonimna zbog procesa razvoda), prijelomni trenutak dogodio se kada je njezin suprug zaboravio njezin 50. rođendan. Nije željela zabavu ni skupocjene darove, već samo čestitku ili zajedničku večeru. Do 21:30 postalo je jasno da je njezin suprug, s kojim je provela dva desetljeća, rođendan potpuno potisnuo.
„Godinama stavljate svoje potrebe po strani jer ste majka i brinete se o obitelji“, kaže Ruchi. Premda su oboje gradili karijere u znanosti, ona je bila ta koja je snosila primarni teret odgoja njihovo dvoje djece, koji su sada tinejdžeri. „A onda se zapitate: Jesam li samo za to dobra? Kada sam prestala postojati kao punopravna osoba?“
Menopauza i gubitak tolerancije
Ulazak u menopauzu unio je dodatnu dozu odlučnosti u Ruchinu obiteljsku krizu. „Mislila sam da ludim jer me apsolutno sve iritiralo“, priznaje.
„Menopauza ne donosi samo pad estrogena; ona često donosi i drastičan pad tolerancije“, objašnjava dr. Rebecca Thurston s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Pittsburghu. „Žene u toj dobi često rade sve: brinu se o djeci, ostarjelim roditeljima i partneru. U jednom trenutku, mnoge od mojih pacijentica zapitaju se: Je li to doista sve što me čeka u životu?“
Dr. Thurston ističe kako je izgubila broj ženama koje su joj rekle: „Samo želim sjesti u auto, voziti i ostaviti sve iza sebe.“
Treći čin: Financijski kompromisi i nove prilike
Naravno, razvod u zreloj dobi iznimno je skup. Parovi koji su pred mirovinom ili su već u njoj riskiraju ozbiljne financijske gubitke. Zbog toga neki odlučuju prekinuti nefunkcionalne brakove bez službenog sudskog razvoda.
To je učinila 73-godišnja Gale Emigh, koja se prije šest mjeseci razdvojila od supruga nakon 40 godina braka. Kako bi izbjegli „mučan i skup“ sudski proces, angažirali su financijskog savjetnika koji im svakog mjeseca isplaćuje jednake iznose iz zajedničkog fonda. Ona je ostala u njihovoj kući u državi Washington, dok se on preselio u stan u Kaliforniji.
Njihov brak nije bio nužno nesretan, ali je postao statičan i prazan. Gale Emigh kaže kako je tu prazninu ponekad mogla ignorirati, no ona bi ponovno isplivala na površinu u ključnim trenucima, poput vjenčanja njihova sina. Tamo se izvrsno zabavljala, plesala i smijala, da bi na kraju večeri shvatila kako sa suprugom gotovo da nije progovorila ni riječ. Kod kuće se osjećala usamljeno čak i dok je sjedio pokraj nje.
„Konačno sam prihvatila stvarnost: to je sve što nam je preostalo ako ostanemo zajedno“, rekla je.
Razvod u kasnijoj dobi donosi specifične izazove. Dok se mlađe osobe obično oporave unutar godinu ili dvije nakon razvoda, starije osobe često trpe dugotrajnije financijske i psihološke posljedice. Istraživanja pokazuju da muškarci nakon „sijedog razvoda“ češće pronalaze nove partnerice – dijelom zato što žene u prosjeku žive dulje pa je izbor partnera veći, ali i zato što žene općenito pokazuju znatno manji interes za ponovni ulazak u bračne vode.
Svijet online upoznavanja uvelike je promijenio pravila igre za starije osobe, pružajući im barem privid neograničenih mogućnosti. Prema izvješću istraživačkog centra Pew iz 2023. godine, 14 posto Amerikanaca u šezdesetima i 12 posto starijih od 70 godina koristilo je aplikacije za upoznavanje.
Alan Hickenbottom priznaje da je nakon razvoda intenzivno izlazio na spojeve prije nego što je upoznao svoju sadašnju zaručnicu, s kojom je u vezi već dvije godine. S bivšom suprugom ostao je u prijateljskim odnosima.
S druge strane, Gale Emigh ističe kako je ponovni brak uopće ne zanima, te da trenutačno uživa u slobodi i ženskim prijateljstvima, iako ostaje otvorena za romansu. Ruchi pak ne zna hoće li ikada više izlaziti na spojeve. Danas ponovno prihvaća poslovna putovanja koja je prije odbijala i kuha začinjenu hranu koju njezin bivši suprug nije volio – što opisuje kao mali čin autonomije koji za nju ima golemo značenje.
„Bilo je trenutaka kada me hvitala panika: Kako ćemo to izvesti? Što će reći obitelj?“, priznaje Ruchi. „Ali onda sam se podsjetila: ja sam snažna i sposobna osoba. Moja obitelj mi je nevjerojatno važna, ali ja sam puno više od same uloge majke i supruge. Mislim da sam to tijekom godina jednostavno bila zaboravila.“