Zidovi i ograde uz granice samo daju iluziju sigurnosti, ali ne stvaraju sigurnost u državi koja podiže pogranične barijere, tvrdi Marcello Di Cintio, autor knjige “Zidovi: Putovanja uz barijere”.
Globalizacija je trebala ukinuti barijere, ali strahovi zbog nesigurnosti i rašireno odbijanje pomoći migrantima i izbjeglicama doveli su do novog vala širenja zidova, iako stručnjaci ostaju skeptični prema njihovoj dugoročnoj učinkovitosti. Prije četvrt stoljeća, kad je srušen Berlinski zid, bilo je 16 pograničnih ograda na čitavom svijetu. Danas ih je izgrađeno, ili se gradi, njih 65, tvrdi Elisabeth Vallet sa Sveučilišta u Quebecu.
Od Indije do Meksika, gradi se sve više zidova
Od izraelskog zida razdvajanja do 4.000 kilometara duge ograde od bodljikave žice koju Indija gradi oko Bangladeša pa sve do ogromnog pješčanog nasipa koji dijeli Maroko od Zapadne Sahare pod kontrolom pobunjenika, zidovi i ograde postaju sve popularnije sredstvo političarima koji žele izgledati kao da zauzimaju oštar stav prema migrantima i državnoj sigurnosti.
Kandidat u izborima za američkog predsjednika, Donald Trump, kaže da bi izgradio zid uz granicu s Meksikom kako bi spriječio dolazak kriminalaca, dilera drogom i silovatelja iz Meksika.
Mađarska je počela s izgradnjom ograde visoke 4 metre uz granicu sa Srbijom kako bi spriječila dolazak izbjeglica iz Sirije, Iraka i Afganistana.
“Tek nedavno smo uklonili zidove iz Europe, ne bismo ih trebali opet postavljati”, rekao je jedan glasnogovornik u razgovoru za AFP.
Tri druge države: Kenija, Saudijska Arabija i Turska grade pogranične barijere kako bi spriječili dolazak džihadističkih skupina iz Somailje, Iraka i Sirije. Usprkos agresivnom simbolizmu, učinkovitost takvih zidova još uvijek nije dokazana.
Glavna svrha zidova je teatar
“Svi ovi zidovi imaju jednu zajedničku osobinu, a to je da im je glavna svrha teatar”, kaže Di Cintio. “Ne možete odbaciti tu iluziju, iznimno je bitna ljudima. Međutim, zidovi samo daju osjećaj sigurnosti, ne daju stvarnu sigurnost”, dodao je Di Cintio. Migranti i dalje dolaze do svog cilja, kokain i dalje dolazi do New Yorka. Čak i strašni berlinski zid i stražari koji su ubijali mnoge pri pokušaju prebjega, nije mogao spriječiti tisuće prebjega svake godine.
Di Cintio upozorava i na moguće psihološke efekte podizanja barijera. On navodi primjer plemena Tohono O’odham čiji su stariji pripadnici počeli umirati naizgled zbog žalosti nakon što je ograda uz meksičku granicu spriječila posjete njihovim religijskim mjestima. Sličan primjer je dijagnosticiran već u Berlinu u sedamdesetima. Naime, njemački psiholog Dietfried Muller-Hegemann otkrio je povišene razine depresije, alkoholizma i nasilja u obitelji kod građana koji su živjeli u blizini berlinskog zida.
Diplomacija ima bolje dugoročne rezultate
Na lokalnoj razini, zid nudi više sigurnosti nego situacija bez zida. Međutim, to ne rješava ključne probleme nesigurnosti i migracija; broj zahtjeva za azilom je u porastu, teroristički napadi se nastavljaju. Reece Jones, profesor na Svečilištu Havaji, kaže da narkokarteli i terorističke skupine uopće ne zamjećuju zidove zato što si mogu priuštiti prelazak granice drugim metodama, prvenstveno lažiranim dokumentima.
Ukidanje graničnih prijelaza samo preusmjerava migrante na mnogo opasnije rute, kroz pustinje SAD-a ili na starim brodovima preko Sredozemlja. A povećanje broja poginulih pri prelasku granice je predvidivi rezultat takve politike, tvrdi Jones.
Prava kontrola granica dolazi mukotrpnim radom izgradnje diplomatskih veza i razmjena informacija između država. Emmanuel Brunet-Jailly sa Svečilišta Victoria u Kanadi kaže: “Ljudima je puno teže prihvatiti da diplomatska suradnja i razmjena podataka ima znatno bolje dugoročne rezultate”.
(Izvor: Telegram.hr)
