Nakon što je Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH na 2. hitnoj sjednici, potvrdio imenovanja novih ministara, zamjenika ministara i zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, počeo je otkucavati vrijeme njihovih mandata.
Ali i svega što su stranke nove političke platforme HDZ BiH i stranke ‘Osomorke’, a danas već ‘Petorke’, potpisale u sporazumu ‘Smjernice, načela i ciljevi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti za razdoblje 2022.-2026. godine’, piše Dnevni lis.
Je li optimističan sporazum bio samo dimna zavjesa za sjedanje u skupo plaćene fotelje?
Za četiri godine svaki ministar i parlamentarac će naplatiti ogroman novac
Plaća predsjedavajuće Vijeća ministara BiH iznosit će 5.670 KM, a ministara u Vijeću ministara 5.355, a tome kada se nadodaju i regresi, topli obroci, troškovi stanovanja, angažmana u povjerenstvima itd., iznos na njihovim računima dostiže i do nevjerojatnih devet ili 10 tisuća KM.
Za četiri godine mandata svi oni, kao i većina zastupnika i izaslanika kao i članova tročlanog Predsjedništva BiH, zaraditi će od ‘minimalnih 257.040 KM do skoro pola milijuna maraka. I to sve za samo četiri godine, što prosječni bh građanin ne zaradi tijekom svog života.
Istovremeno, hrane se i piju na račun poreznih obveznika, osiguran im je smještaj, službeno vozilo ili troškovi prijevoza, kao i ali milijun povlastica koje uživaju, a koje su im ostavili u “amanet” njihovi kolege prethodnici izglasanima kroz zakonske odredbe.
Pri tom podsjetimo da će članovi Predsjedništva BiH u 2023. godini imati 6.300 KM, zastupnici i izaslanici Parlamenta BiH 5.292 KM, ali to, naravno, nije sve kada se pridodaju već navedeni iznosi. Stoga su bh političari, državi koja je na začelju europskih ekonomskih statistika uspješnosti i među vodećima po nestabilnoj političkoj situaciji – najpovlašteniji društveni sloj u BiH.
Mogu li ljudi s tolikim primanjima shvatiti (ne)kvalitetu života bh umirovljenika s najnižom mirovinom od 446 KM ili radnika s najnižom plaćom 596 KM? Savez samostalnih sindikata u ovom mjesecu izašao je s više nego alarmantnim podatcima: pokrivenost sindikalne potrošačke košarice (za četveročlanu obitelj) prosječnom plaćom u FBiH je 38,08 posto, a minimalnom plaćom samo 18,15 posto.
Imajući u vidu da je prosječna plaća, isplaćena u FBiH iznosila 1.139 KM, kako da prosječna obitelj dođe do još 1.852 KM s obzirom da mjesečna košarica (hrana, životni troškovi, režije) košta 2.991 KM?
Još nevjerojatnije je kako uopće preživljavaju obitelji s minimalcem od 543 KM. S obzirom na visinu i brzinu inflacije, tu puno neće pomoći ni odluka Federalne vlade o povećanju najniže plaće na 596 KM.
Nije puno drukčije ni u Republici Srpskoj gdje, prema podacima Fonda MIO RS-a, prosječna neto plaća za studeni 2022. iznosila 1.211 KM, a prosječna samostalna mirovina 475,23 KM, dok je najniža nevjerojatnih 242,55 KM.
Obećanja – konkretno ništa?
S obzirom na nastavak političke retorike, već sada nevjerojatno izgledaju stavke u sporazumu. Poštovanje preuzetih obveza i suradnja s NATO savezom, provedba Akcijskog plana i potrebne reforme za članstvo u NATO-u, provedba Ustavnog suda BiH kada je u pitanju knjiženje vojne imovine, rješavanje pitanja državne imovine sukladno Ustavu BiH, učinkovitije pravosuđe itd., samo su neke od odredbi u sporazumu oko kojeg sada treba prionuti na posao.
Oko ovih stavki vrlo poznati su stavovi predsjednika SNSD-a Milorada Dodika koji kaže da “dok je Srpske, BiH neće u NATO”, a njegova stranka s koalicijskim partnerima je ujedno i partner na državnoj razini. S tim u svezi, već i prije su ova obećanja značila – konkretno ništa.
Za podsjetiti je i da EU od BiH traži da, kao zemlja kandidatkinja, uvede vize za državljane Ruske Federacije, ali i provođenje sankcija prema Rusiji zbog invazije ove zemlje na Ukrajinu. Vrlo teško će doći do konsenzusa ili ga uopće neće ni biti, što znači da u vodu pada i “usklađivanje s EU politikom”.
Tu je i obećanje za povećanje mirovina i plaća, smanjenje poreznih opterećenja rada kao i uvođenje poreznih olakšica, reforma fiskalne politike, razvoj infrastrukturnih projekata, reforma i unaprjeđenje zdravstvenih politika, obrazovanja itd. Nakon proklamiranih stavova, a unatoč potpisanom, javnost s pravom nije pretjerano optimistična.
Kako će se obuzdati inflacija i mnoga nerealna poskupljenja, poboljšati životni standard svih građana BiH, ciljano i posvećeno raditi na demografskom oporavku, razvoju ekonomije.
Hoće li ova politička platforma vrlo žurno raditi na približavanju euroatlantskim integracijama, približavanju Europskoj uniji, boljem životnom standardu, povećanju mirovina, smanjenju oporezivanja itd? Potpisali su da hoće.
No, iskustva uče da njihovi potpisi vrlo malo ili nimalo ne vrijede, da su samo mrtvo slovo na papiru. Kako je svojedobno zastupnik iz RS-a Nebojša Vukanović, tjerajući sudce iz kafića uzvikivao “Na pos’o’ – čestitanja su prošla, vrijeme je za rad.
Također, za vjerovati je da će sve manje biti i građanske tolerancije za skupo plaćen nerad te da je nacionalističkom politikanstvu kojem se pribjegava kada se ništa ne radi, došao kraj. Jer, nije mala stvar za samo četiri godine naplatiti skoro pola milijuna KM.
(Izvor: Dnevni list)