Jeste li znali da često odabirući crni kruh kupujete kruh još nezdraviji od bijelog?
Teško se i pomnim odabirom na tržištu u BiH može nabaviti kruh koji uistinu sadrži heljdu, ječam, raž, suncokret, soju, zob, kukuruz…, a većinom se pod crnim i polubijelim kruhom ‘gura’ onaj napravljen od bijelog brašna ‘dotjeranog’ aditivima, da bi kruh izgledao zdravo i bio ukusniji. Tako brojni sportaši, oboljeli od kroničnih bolesti, umirovljenici, kupujući štrucu zdravlja, kupuju još nezdraviji kruh od bijelog, a vjeruju da se hrane zdravo.
Pretjerano crn kruh je obojen
U Hrvatskoj je zdravi kruh od žitarica iz vlastitog uzgoja pokušao proizvoditi boksač Željko Mavrović, no ubrzo je propao, jer je proizvoditi zdravu hranu skupo. Po Pravilniku o pekarskim proizvodima u BiH crni kruh se proizvodi od pšeničnog crnog brašna tip 1100 i tip 1600, a integralni kruh od pšenice cijelog zrna.
Svaki kruh bi uglavnom (70 i više posto) trebao sadržavati žitaricu na koje njegovo ime upućuje, raževi – raž, kukuruzni – kukuruz, no u praksi to često nije slučaj. Po istom pravilniku pekarski proizvod mora na etiketi imati i naznačenu sirovinu ako je ona dodavana proizvodu a prouzročila je promjenu boje korištenog brašna u skladu s Pravilnikom o upotrebi boja u hrani. Međutim, ako uzimamo kruh s police on nema etiketu i ne možemo znati što je u njemu, a na polici ispod kruha, gdje bi trebali pisati svi sastojci kruha – često gledamo samo cijenu.
Od radnice u jednom od trgovačkih lanaca saznajemo da je obojani crni kruh lako prepoznati. Neprirodno je taman, a istog oblika i teksture kao bijeli. Ona ga na police dobiva i prodaje, no kupcima ne smije reći o kojem se kruhu radi. Kaže da se u njezinoj trgovini može pronaći i kvalitetnog kruha, no kupcima ne smije sugerirati odabir. No posve je upitno kakav kruh u BiH zapravo jedemo, te koliko se pekarnice pridržavaju pravilnika.
Jedno učimo, drugo jedemo
Aditivi su pak posebna priča. Premda je jedna od lekcija u osnovnoj školi da se kruh peče od brašna, kvasca i vode, istraživanja pokazuju da osnovci jedu kruh koji ima i do dvadesetak sastojaka. Među njima su tvari protiv zgrudnjavanja i tvari za rahljenje, različiti emulgatori, pa regulatori kiselosti poput limunske kiseline, antioksidansi, konzervansi…, i tko zna što sve ne.
Ponešto je od toga i s tablice dozvoljenih aditiva, ponešto i ne. Sve su to razlozi što sve više kućanica, osobito gdje su veće obitelji, pripravlja domaći kruh koji je uistinu onih sastojaka kao u školskoj lekciji. Osim što je zdraviji, on je i jeftiniji izbor.
(Izvor: Dnevni list)