“Ekonomija je u pat poziciji, no to odgovara nacionalnim vladajućim strukturama jer jedino u ovakvom sustavu mogu bez ikakve obveze i odgovornosti uzimati enormnu novčanu korist za sebe“, ocjenjuje Domljan, koji te teme razrađuje u svojoj novoj knjizi “Potezanje vitalnog nacionalnog interesa”.
Zamoljen da pojasni presjek ekonomskog stanja u BiH, s posebnim naglaskom na zaključak da etnokarteli, kako naziva vladajuće nacionalne stranke, vode BiH u propast i da je opstanak zemlje u pitanju, a što razrađuje u toj knjizi, Domljan ukazuje da je većina zemalja istočne Europe nakon pada Berlinskog zida uspjela završiti procese tranzicije, postale su članice EU-a i, još važnije, postale su članice kluba OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj), kluba bogatih zemalja.
To su, kako dodaje, uspjele postići za jednu generaciju. BiH je, pak, zapela u zamci strukturne transformacije. Zemlja je srednjeg dohotka i nalazi se u pat poziciji sa stopom ekonomskog rasta od oko 3%. Ne provodeći reforme, nema proizvodnje ideja, nema istraživanja i razvoja da se te ideje testira, nema pravljenja novih proizvoda, nema konkurentnosti, nema rasta izvoza ni visokog dohotka pa, sukladno tome, ni rasta životnog standarda.
“Međutim, onima na vlasti to odgovara. Moramo imati u vidu da su naše institucije ekstraktivne, dakle služe izvlačenju renti, a političke elite su zadovoljne jer mogu izvlačiti rente i mogu od toga dobro živjeti. Ali, građani i firme koje stvaraju dohodak, nažalost, ne mogu prosperirati u takvoj situaciji. Oni najprogresivniji i najobrazovaniji, najsposobniji dijelovi društva, a to su mladi, odlaze vani ne videći perspektivu ovdje. Ostaju oni koji su ovisni o državi, koji glasaju za političke snage koje održavaju ovakvo stanje, tako da se odlaskom mladih stanje još više pogoršava. A da takvo stanje odgovara vladajućim elitama vidimo po tome što ne poduzimaju apsolutno ništa da se spriječe taj odljev. I ne samo to, već da stvore uvjete za one koji su stekli u inozemstvu određeni kapital i znanja, da, ako se ne vraćaju, barem povezuju s domaćim firmama i tako osiguraju bolji napredak za BiH“, pojašnjava profesor Domljan.
Obrazlažući svoju ocjenu da je opstanak zemlje u pitanju, on ukazuje da u BiH postoje jake političke snage koje vode računa o interesima Bošnjaka, Srba, Hrvata, ali ne i o Bosancima i Hercegovcima niti o BiH. Prema njegovim riječima, u BiH nema ni jedne multietničke snage čiji bi sastav i glasačko tijelo odražavali strukturu bh. stanovništva niti političkih stranaka koje djeluju na prostoru cijele BiH, nema ni takvih vizija, pa je stoga zemlja u nezavidnoj situaciji.
Racionalni ljudi
Odgovarajući na pitanje zašto vladajuće strukture urušavaju ekonomiju, sugovornik RSE kaže da su to racionalni ljudi budući im nijedan drugi sustav ne bi dao ovo što im ovaj daje.
“Mogu raditi što hoće a da nemaju nikakvu odgovornost, da su iznad zakona i dobro žive. Zašto bi se onda trudili promijeniti sustav koji im to nudi?“, zapitao je Domljan prema čijem mišljenju ova zemlja opstaje zahvaljujući doznakama iz inozemstva.
“BiH ima Currency board, što znači: koliko uđe eura i druge strane valute, toliko iziđe KM. Ako nam je vanjskotrgovinski deficit veliki, postavlja se pitanje otkud valuta za funkcioniranje currency boarda i otkud valuta za plaćanje uvoza, koji je daleko veći od izvoza, onda je sasvim jasno da su to doznake. No, one su samo djelimično ono što šalje rodbina, u to se ubrajaju i mirovine iz inozemstva i prihodi od neformalne ekonomije, tako da BiH ostvari godišnje oko četiri milijarde KM priljeva i to je ono što joj omogućava da preživi. Najgore od svega je ovaj financijski sustav koji se temelji na trgovačkim bankama koje su u stanju pravnog monopola“, pojašnjava on i ukazuje da su u BiH jako niske stopa štednje te investicija.
Sustav temeljen na trgovačkim bankama u stanju pravnog monopola
“Osim investicija, mora postojati poduzetnička volja, moraju postojati prilike, mora postojati ekonomski sustav koji to podupire da ljudi lako ulaze u djelatnost, da lako izlaze iz djelatnosti, da lako dobijaju dozvole. Najgori od svega je ovaj financijski sustav koji se temelji na trgovačkim bankama koje su u stanju pravnog monopola: nema nikakve konkurencije bankama, nikakvih alternativa…Stoga mora biti stopa štednje jako niska, kao i investicije. Na takvim osnovama nema razvoja“, stav je sugovornika RSE.
Domljan, pak, navodi i da rješenje postoji a da je suština u tome da se mora identificirati motore razvoja, a to mogu biti lanci vrijednosti i gradovi regije.
“Dakle, moramo znati kako povećati stopu ekonomskog rasta s tri na barem šest posto. Moramo znati koje nam djelatnosti i koje nam regije to osiguravaju. Mala zemlja mora biti izvozno orijentirana, imati proizvode koje može izvesti na svjetsko tržište. Ali, mi guramo ono što propada, i dalje najlošijim firmama, regijama, općinama, županijama itd. Znači, umjesto da se bavimo lokomotivama, mi se bavimo zadnjim vagonima i naravno da zaostajemo u odnosu na druge zemlje“, zaključio je.
(Izvor: RSE)