Geoffrey Hinton, jedan od najutjecajnijih ljudi na polju umjetne inteligencije koji je u javnosti poznati i kao “kum AI-a”, u nedavnom intervjuu za Bloomberg objavio je pesimističnu prognozu budućnosti ove tehnologije i njena utjecaja na gospodarstvo i tržište rada.
Objasnio je kako danas sektor umjetne inteligencije privlači bilijunska ulaganja te kompanije nastavljaju s velikim investicijama, iako ta industrija još uvijek ne ostvaruje profit – i pitanje je kada će. U nekakvim uobičajenim tržišnim uvjetima, takva količina investicija bez povrata smatrala bi se promašajem, no velike tehnološke kompanije nastavljaju s velikim ulaganjima jer vjeruju kako će se ona jednom itekako isplatiti.
Masovni otkazi
A to će se dogoditi, upozorava Hinton – ako umjetna inteligencija preuzme većinu poslova koje danas obavljaju ljudi. Dakle, ulaganja se temelje na očekivanju masovnog gubitka radnih mjesta i smanjenju troškova rada.
Kako objašnjavaju na stranici Futurism, u središtu rasprave je temeljna ekonomska činjenica kako se od početka tržišnog gospodarstva profit gradi na eksploataciji ljudskog rada. Rad u tvornicama, rudnicima, na poljima ovisio je o ljudima koji su za to dobivali plaće koje su, naravno, trošak za poslodavce i vlasnika kapitala. Nije postojala proizvodnja bez radnika koje je, naravno, trebalo platiti, a umjetna inteligencija bi mogla omogućiti upravo to – maksimalan profit bez troška rada (naravno, postojali bi drugi troškovi vezani uz korištenje tehnologije, no oni bi bili puno manji).
Prema Jathanu Sadowskom, autoru knjige “The Mechanic and the Luddite”, umjetna inteligencija nameće se kao rješenje svih kapitalističkih problema jer uklanja potrebu za ljudskim radom, čime se automatski smanjuju troškovi i pri tome povećava učinkovitost i omogućuje eksponencijalni rast. No to dovodi do novog pitanja – ako strojeve zamijene ljude i oni ostanu bez posla i plaće, tko će onda kupovati te proizvode i usluge koje stvaraju strojevi i AI?
Ne mora sve biti loše
Iako i Hinton, dakle, upozorava na ovaj problem, on je naglasio kako takve loše i negativne posljedice nisu jedini rezultati spomenutih scenarija. Za razliku od nuklearnog oružja koje je “dobro samo za loše stvari”, AI može donijeti i veliko dobro kroz povećanje produktivnosti, a time i brže inovacije u brojnim industrijama.
A tko će imati koristi od tog dobra, ovisi o načinu na koji se organizira društvo. Jedan od potencijalnih scenarija jest da će profitirati samo oni najbogatiji, što može dovesti o stvaranja nekakve distopije, no ako taj tehnološki napredak koristi svima, onda već možemo govoriti o utopiji. Problem tako nije u samoj tehnologiji, već u načinu raspodjele bogatstva i moći koje ta tehnologija omogućuje.