Šest je mogućih novih odluka za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena sadržanih u dokumentu Dikasterija za nauk vjere koji je odobrio papa Franjo. U pravilu se neće ni biskup, ni Sveta Stolica izjašnjavati o nadnaravnosti fenomena, ograničavajući se na autoriziranje i promicanje pobožnosti i hodočašća, izvješćuje Vatican News. Ovu značajnu vijest prenose svjetske agencije.
Pojednostavljeno, a kako prenosi Associated Press Vatikan je radikalno reformirao svoj proces za procjenu navodnih vizija Djevice Marije, uplakanih kipova i drugih naizgled natprirodnih pojava koje su dugo bile prisutne u crkvenoj povijesti, stavljajući kočnice za davanje konačnih izjava, izuzev ukoliko je događaj očito izmišljen.
Katolička crkva više neće procjenjivati vjerodostojnost tih fenomena, već će izdavati “nihil obstat” deklaracije, koje praktično znače da konkretan fenomen nije protivan kršćanskoj vjeri.
Nova pravila uvedena zbog prevaranata
Ured za doktrinu Vatikana je prepravio norme koje su prvi put izdate 1978. godine, tvrdeći da one više nisu korisne ili održive u doba interneta. Danas se priča o ukazanjima ili uplakanim Madonama brzo širi i zapravo može naštetiti vjernicima ako prevaranti pokušavaju zaraditi novac na vjerovanjima ljudi ili manipulirati njima, priopćeno je iz Vatikana.
Nove norme jasno navode da takva zloupotreba vjere ljudi može biti kanonski kažnjiva, rekavši: „Upotrebu navodnih natprirodnih iskustava ili priznatih mističnih elemenata kao sredstva ili izgovora za vršenje kontrole nad ljudima ili vršenje zlostavljanja treba uzeti u obzir posebne moralne težine.”
Katolička crkva ima dugu i kontroverznu povijest vjernika koji su tvrdili da su imali vizije Djevice Marije, kipova navodno plačućih krvavih suza i stigmata koje izbijaju na rukama i nogama oponašajući Kristove rane.
Kada su crkvene vlasti potvrdili ove pojave kao autentične, ovi inače neobjašnjivi znakovi doveli su do procvata vjere, s novim vjerskim pozivima i obraćenjima. To je bio slučaj s navodnim Marijinim ukazanjima koja su Fatimu u Portugalu i Lurd u Francuskoj pretvorila u iznimno popularna hodočasnička odredišta.
Pravila na snazi od nedjelje, 19. svibnja 2024.
Kako je izvjestio Vatican News, nove norme Dikasterija za nauk vjere za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena predstavljene su 17. svibnja u Tiskovnom uredu Svete Stolice. Norme za razlučivanje navodnih nadnaravnih fenomena ažurirane su u novom dokumentu Dikasterija za nauk vjere koji su predstavili kardinal Victor Manuel Fernandez, prefekt Dikasterij za nauk vjere; mons. Armando Matteo, tajnik doktrinarnog odsjeka Dikasterija za nauk vjere te s. Daniela Del Glaudio, SFI, ravnateljica Međunarodnog opservatorija za marijanska ukazanja i mističnih fenomena, profesorica mariologije na Sveučilištu Regina Apostolorum i Fakultetu sv. Bonaventure u Rimu. Dokument stupa na snagu 19. svibnja 2024. godine, priopćio je Vatikan.
Bit će moguće brže očitovanje glede pučkih pobožnosti te se u pravilu autoritet Crkve više neće uključivati u službeno definiranje nadnaravnosti fenomena, čije bi dublje proučavanje moglo zahtijevati puno vremena. Druga je novost izričitiji angažman Dikasterija za nauk vjere koji će morati odobriti konačnu biskupovu odluku, uz pravo intervencije motu proprijem u svakom trenutku.
U mnogim slučajevima u posljednjim desetljećima o kojima su se pojedini biskupi izjasnili bio je uključen bivši Sveti ured, ali je gotovo uvijek intervencija ostajala iza kulisa i zahtijevalo se da se ne objavljuje. Ono što sada motivira izričito uključivanje Dikasterija je teškoća u ograničavanju pojava na lokalnu razinu, jer u nekim slučajevima dosežu nacionalne, pa čak i globalne dimenzije, „tako da odluka koja se odnosi na biskupiju ima posljedice i drugdje“.
Razlozi za nove norme
Dokument se poziva na dugogodišnje iskustvo prošloga stoljeća, na slučajave u kojima se mjesni biskup vrlo brzo izjašnjavao o nadnaravnosti, a potom bi se Sveti Ured drugačije očitovao. Također postoje primjeri gdje se biskup o istoj pojavi očitovao na jedan način, a njegov nasljednik na drugi. Razmatrano je i dugo vrijeme potrebno za procjenu svih elemenata kako bi se donijela odluka o nadnaravnosti nekoga fenomena. Taj dugi period se ponekad sukobljavanja s hitnošću davanja pastoralnih odgovora za dobro vjernika.
Duhovni plodovi i rizici
U predstavljanju dokumenta, prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Victor Manuel Fernández objašnjava da su „puno puta ovi događaji rezultirali velikim bogatstvom duhovnih plodova, rastom u vjeri, pobožnosti, bratstvu i služenju, a u nekim su slučajevima iznjedrila nekoliko svetišta diljem svijeta koja su danas u središtu pučke pobožnosti mnogih naroda“.
Međutim, postoji mogućnost da se „u nekim slučajevima pretpostavljene nadnaravnosti“ otkriju „vrlo ozbiljna kritična pitanja na štetu vjernika“. Slučajevi su to u kojima „profit, moć, slava, priznanje, osobni interes“ proizlaze iz navodnih pojava, čak do te mjere da se „ljudima upravlja ili ih se zlostavlja“.
Može doći do „doktrinarnih pogrešaka, nepotrebnog redukcionizma u vidu evanđeoske poruke i širenja sektaškog duha“. Isto tako, postoji mogućnost da se „vjernici daju povesti za događajem kojemu se pripisuje božanska inicijativa”, a koji je samo plod fantazije, mitomanije ili nečije sklonosti falsificiranju.
Šest mogućih odluka o navodnom fenomenu
„Ne mora se očekivati pozitivno priznanje crkvene vlasti glede božanskog podrijetla pretpostavljenih nadnaravnih pojava“ (I, 11). U pravilu, dakle, „ni dijecezanski biskup, ni Biskupske konferencije, ni Dikasterij neće izjaviti da su pojave nadnaravnog podrijetla i samo Sveti Otac može odobriti postupak u tom smislu“ (I, 23).
Ovdje slijedi popis šest mogućih konačnih odluka na kraju razlučivanja.
Nihil Obstat: nije izražena nikakva sigurnost o nadnaravnoj autentičnosti, ali se prepoznaju znakovi djelovanja Duha.
Prae oculis habeatur: prepoznaju se pozitivni znakovi, ali postoje i elementi zbunjenosti ili rizika koji zahtijevaju razbor i dijalog s primateljima.
Curatur: kritički elementi su prisutni, ali postoji raširenost fenomena s provjerljivim duhovnim plodovima. Ne preporuča se zabrana koja bi mogla uznemiriti vjernike, ali se biskup poziva da tu pojavu ne potiče.
Sub mandato: kritična pitanja nisu povezana sa samim fenomenom, već s neprikladnom upotrebom od strane ljudi ili skupina. Sveta Stolica povjerava pastoralno vodstvo mjesta biskupu ili delegatu.
Prohibetur et obstruatur: unatoč nekim pozitivnim elementima, kritična pitanja i rizici su ozbiljni. Dikasterij moli biskupa da javno proglasi da privrženost nije dopuštena.
Declaratio de non supernaturalitate: biskup je ovlašten na temelju konkretnih dokaza proglasiti da pojava nije nadnaravna.
Postupci
Nove norme potom ističu postupak koji treba provesti. Na dijecezanskom je biskupu ispitati slučajeve i podnijeti svoju presudu Dikasteriju na odobrenje. Od biskupa se traži da se suzdrži od davanja javnih izjava o autentičnosti ili nadnaravnoj prirodi i kako bi se osiguralo da ne bude zabune ili senzacionalizma.
Ako se elementi slučaja “čine dovoljnima”, dijecezanski će biskup tada osnovati istražnu komisija koja bi trebala uključivati najmanje jednog teologa, jednog kanonista i stručnjaka odabranog na temelju prirode fenomena.
Pozitivni i negativni kriteriji
U dokumentu se navodi nekoliko pozitivnih kriterija za procjenu navodne nadnaravne pojave.
Tu spadaju: “vjerodostojnost i dobar ugled osoba koje tvrde da su primatelji nadnaravnih događaja ili da su izravno uključeni u njih, kao i ugled svjedoka koji su saslušani…; doktrinarno pravovjerje fenomena i sve poruke povezane s njim; nepredvidiva priroda fenomena, po čemu je vidljivo da nije rezultat inicijative uključenih osoba; i plodovi kršćanskog života” (II, 14).
Negativni kriteriji uključuju: “mogućnost očite pogreške o događaju; potencijalne doktrinarne pogreške…; sektaški duh koji rađa podjele u Crkvi; otvorena potraga za profitom, moći, slavom, društvenim priznanjem ili drugim osobnim interesom usko povezanim s događajem; teško nemoralne radnje…; psihološke promjene ili psihopatske tendencije u osobi koje su mogle utjecati na navodni nadnaravni događaj; i svaka psihoza, kolektivna histerija i drugi elementi koji se mogu pratiti u patološkom kontekstu” (II, 15).
Konačno, “uporaba navodnih nadnaravnih iskustava ili priznatih mističnih elemenata kao sredstva ili izgovor za vršenje kontrole nad ljudima ili vršenje zlostavljanja” (II, 16) ima posebnu moralnu težinu.
Bez obzira na konačnu odluku, dijecezanski biskup “mora i dalje bdjeti nad pojavom i ljudima koji su uključeni, vršeći svoju redovitu vlast” (II, 24).
Skepticizam, skandali i prevaranti
Osvrćući se na novosti iz Vatikana, AP, primjerice, piše kako su crkvene osobe koje su tvrdile da su iskusile rane od stigme, uključujući Padre Pija i imenjaka pape Franje, svetog Franju Asiškog, inspirirale su milijune katolika čak i ako su odluke o njihovoj autentičnosti bile nedostižne.
Sam Franjo je procijenio ovaj fenomen, jasno stavljajući do znanja da je odan glavnim marijanskim ukazanjima koja su odobrila crkva, kao što je Gospa od Guadalupea, za koju vjernici kažu da se ukazala domorodačkom čovjeku u Meksiku 1531. godine.
Ali Franjo je izrazio skepticizam u svezi s nedavnim događajima, uključujući tvrdnje o ponovljenim Marijinim porukama “vidovcima” u svetištu Međugorje u Bosni i Hercegovini, čak i dok je dozvoljavao da se tamo održavaju hodočašća.
“Više volim Madonu kao majku, našu majku, a ne ženu koja je šefica telegrafskog ureda, koja šalje poruku svaki dan u određeno vrijeme”, rekao je papa Franjo novinarima 2017. godine, piše AP.
I ove pojave su također bile izvor skandala. To je bio slučaj kada je Vatikan 2007. ekskomunicirao članove grupe sa sjedištem u Kvebeku, Armiju Marije, nakon što je njena osnivačica tvrdila da je imala marijanske vizije i proglasila se reinkarnacijom Kristove majke.
Revidirane norme priznaju stvarni potencijal za takve zloupotrebe i upozoravaju da će prevaranti odgovarati, uključujući kanonske kazne.
Nove norme preoblikuju proces ocjenjivanja Katoličke crkve tako što se u suštini “skida sa stola” hoće li crkvene vlasti proglasiti određenu viziju, stigmu ili drugi naizgled božanski nadahnut događaj natprirodnim.
Umjesto toga, novi kriteriji predviđaju šest glavnih ishoda, od kojih je najpovoljniji da crkva izda neobavezno doktrinarno zeleno svjetlo, takozvani “nihil obstat”. Takva izjava znači da u tom događaju nema ničega što je protivno vjeri, te stoga katolici mogu izraziti privrženost.
Biskup može biti oprezniji ako postoje doktrinarne crvene zastavice o prijavljenom događaju. Najozbiljniji predviđa izjavu da događaj nije natprirodan ili da ima dovoljno crvenih zastavica da opravdaju javnu izjavu “da pridržavanje ovog fenomena nije dozvoljeno”.
Revidirane norme dozvoljavaju da se događaj u nekom trenutku može proglasiti „natprirodnim“ i da papa može intervenirati u tom procesu. Ali „po pravilu“, crkva se više ne bavi provjeravanjem autentičnosti neobjašnjivih događaja ili donošenjem konačnih odluka o njihovom natprirodnom porijeklu.
“Vjernici nisu obvezni vjerovati”
“I ni u jednom trenutku vjernici nisu obvezni vjerovati u određene događaje. Crkva daje vjernicima slobodu da obrate pažnju ili ne”, rekao je argentinski kardinal Víctor Manuel Fernández, šef ureda vatikanske doktrine na konferenciji za novinare.
Unatoč novim kriterijima, on je uvjerio da donošenje odluka crkve o navodnim natprirodnim događajima – kao što su Fatima, Guadalupe ili Lurd – ostaje na snazi.
“Ono što je odlučeno u prošlosti ima svoju vrijednost”, rekao je. “Ostalo je ono što je urađeno.”
Neomi De Anda, izvršna direktorica Međunarodnog marijanskog istraživačkog instituta na Univerzitetu u Daytonu, rekao je da nove smjernice predstavljaju značajnu, ali dobrodošlu promjenu dosadašnje prakse, uz ponavljanje važnih principa.
“Vjernici su u mogućnosti baviti ovim fenomenima kao vjernici u popularnim religijskim običajima, a da pritom ne osjećaju potrebu vjerovati u sve što im se nudi kao natprirodno, kao ni oprez da ne budu prevareni”, rekla je ona.
Dok je u prošlosti biskup često imao zadnju riječ osim ako nije zatražena pomoć Vatikana, sada Vatikan mora potpisati svaku preporuku koju predloži biskup.
Fernández je priznao da je prethodni način Vatikana na postupanje s prijavljenim ukazanjima često dovodio do “značajne konfuzije” među vjernicima, kao i do dugotrajnih kašnjenja u donošenju konačne presude. Do danas je Vatikan odobrio manje od 20 ukazanja, prema Michael O’Neill-u, koji vodi internetski izvor ukazanja The Miracle Hunter.
Primjeri koji jesu ocijenjeni kao protivni vjeri su u prošlosti izazivali skandale, kao 2007. godine unutar grupe ‘Vojska Marije’ iz Quebeca, čija je osnivačica tvrdila da ima vizije o Bogorodici i proglasila sebe za njenu reinkarnaciju.
/Republika/