Vlade ne smiju dopustiti AI tvrtkama istu razinu slobode kakvu su nekad dale društvenim mrežama.
Ove godine darovi ispod božićnog bora posebno će iznenaditi djecu; prvi put će moći s igračkama uistinu razgovarati. Kineski proizvođači igračaka proglasili su 2025. godinom umjetne inteligencije (AI). Danas se proizvode roboti i plišanci koji mogu podučavati, igrati se i pričati priče. Starija djeca, u međuvremenu, ne prestaju gledati viralne AI videozapise i igrati igre poboljšane umjetnom inteligencijom. U školama se mnoga djeca podučavaju materijalima koje su kreirali alati poput ChatGPT-ja. Neka čak uče uz pomoć chatbot-tutora.
Kroz igru i obrazovanje umjetna inteligencija preoblikovat će djetinjstva. Ona svakom djetetu obećava vrstu odrastanja koja je prije bila dostupna samo bogatima; s privatnim učiteljima i personaliziranim nastavnim planovima. Djeca sada mogu slušati pjesme koje su skladane specijalno za njih, čitati priče u kojima su oni glavni likovi, igrati videoigre koje se prilagođavaju njihovim sposobnostima i imati pratnju chatbot-prijatelja koji ih bodre. Djetinjstvo dostojno kraljevića moglo bi postati univerzalno.
Budućnost je puna prilika, ali i skrivenih zamki. Pravi kraljevi često shvate kako su odrastali usamljeni i izolirani. Njihovi podanici nerijetko svjedoče da privilegirano djetinjstvo nije dobra priprema za stvarni život. Kako umjetna inteligencija mijenja djetinjstvo nabolje i nagore, tako društvo mora ponovno promisliti što znači odrastati.
Zašto su mladi diljem svijeta toliko očajni?
Odgoj uz robote ima svojih prednosti. Tehnološke tvrtke već pokazuju kako umjetna inteligencija može unaprijediti učenje, osobito kada nedostaje učitelja i obrazovnih materijala. Pismenost i učenje jezika već su poboljšani. Zamišlja se da bi, uz pomoć AI tutora, djeca mogla izbjeći nastavu prilagođenu prosječnom učeniku tijekom koje se nadarena djeca dosađuju, a oni slabiji zaostaju. Ako, primjerice, želite da ovaj tekst bude prilagođen osmogodišnjem djetetu koje govori hindi, umjetna inteligencija to može učiniti; ako ga radije želite u obliku stripa ili pjesme – i to je moguće.
Tehnologija donosi i nove oblike zabave. Hollywood omalovažava AI videe nazivajući ih “smećem”, ali mladi ih gutaju u velikim količinama, a stvaraju ih i sami. Stare igračke dobivaju moderno ruho. Primjerice, verzija Trivial Pursuita s umjetnom inteligencijom može postavljati pitanja iz bilo kojeg područja. Videoigre nude i nova iskustva; primjerice, razgovor s Darth Vaderom u Fortniteu. Svako dijete sada može sresti svoje junake i onda ih upucati.
Rizici su dobro poznati. AI tutori mogu “halucinirati” netočne odgovore. Igračke mogu “skrenuti s puta”: roditelji bi trebali provjeriti što su ostavili ispod bora jer je nedavno jedan plišanac s umjetnom inteligencijom začinio razgovor temama o perverznom seksu. Djeca vrlo lako mogu zloupotrijebiti AI, primjerice varajući na zadaćama ili maltretirajući vršnjake putem “deepfake” videa. Chatbotovi mogu nagovoriti ranjive adolescente na samoozljeđivanje. Tehnološke tvrtke tvrde da se ti problemi mogu riješiti; ChatGPT postoji tek tri godine.
“Da-botovi”
Ipak, najveće promjene kod djece možda će izazvati ono što AI radi kada sve funkcionira kako treba. Tehnologija brzo uči što njezin korisnik voli, i onda mu nudi toga još više. Društvene mreže već su stvorile “mjehure” u kojima korisnici vide isključivo mišljenja s kojima se slažu ili ona koja vole mrziti. Umjetna inteligencija prijeti da će te mjehure povećati i u njih zatvoriti djecu već od najranije dobi. Primjerice, dijete koje voli nogomet možda će od svog plišanca slušati samo nogometne priče, a njegov AI tutor koristit će primjere isključivo iz nogometa. Time se ne gubi samo element iznenađenja, nego se stvara okruženje u kojem dijete nikada ne mora naučiti prihvatiti nešto drugačije ili nepoznato.
Tajna grada čijim ulicama vladaju djeca
Jednostrani odnosi s chatbotovima nose sličan rizik. AI suputnici koji nikada ne kritiziraju i ne dijele vlastite osjećaje loša su priprema za suočavanje s nesavršenim ljudima. Trećina američkih tinejdžera kaže da im je razgovor s AI suputnikom barem jednako zadovoljavajuć kao razgovor s prijateljem i lakši nego razgovor s roditeljima. Takvi “da-botovi” prijete stvaranjem djece koja nisu navikla čekati na red, a koja će odrasti u kolege nesposobne za kompromis i partnere koji ne poznaju što svaka veza zahtijeva.
I druge društvene promjene vode u istom smjeru. Kako broj rođenih naglo opada, sve više djece odrasta bez braće i sestara koji bi im inače pomogli izbrusiti socijalne vještine i ublažiti oštre crte osobnosti. Istodobno, sve više mladih odlučuje da dugoročne romantične veze nisu vrijedne truda. Nadalje, rad na daljinu omogućuje ljudima, koji su odrasli u personaliziranom i društveno osiromašenom okruženju, da uđu u poslove gdje kolege vide samo kroz ekrane i zadatke. Te poslove će uskoro možda prepustiti AI agentima.
Otkrivanje novog
Potrebne su hitne osnovne mjere zaštite. Roditelji bi trebali pažljivo razmisliti prije nego što svoje dijete povjere stroju koji samo ponavlja naučene riječi; makar one pristizale i iz plišanog medvjedića. Chatbotovi bi trebali imati jasna dobna ograničenja, koja se i dosljedno provode. Vlade ne smiju dopustiti AI tvrtkama istu razinu slobode kakvu su nekad dale društvenim mrežama, koje se tek sada pokušava natjerati da uvedu dobne kontrole. Učitelji se zavaravaju ako misle da su eseji i dalje vjerodostojan pokazatelj znanja. U doba umjetne inteligencije nužno je više vrednovanja znanja unutar škole.
Dugoročni izazov je promišljeno razvijati socijalne vještine. Škole, kao mjesta gdje se odvija velik dio djetinjstva, najprikladnije su za taj zadatak. One bi trebale iskoristiti prednosti personaliziranog podučavanja samo ondje gdje je dokazano da funkcionira, a ne nekritički u svim slučajevima. U njima se mora više podučavati ono što roboti ne mogu naučiti djecu: kako voditi rasprave, kako se ne slagati s drugima, pa čak i kako naučiti cijeniti ljude koji nisu takve ulizice kao chatbotovi.
Škole bi trebale još više naglasiti svoju ulogu kao mjesta otkrivanja novog. Ako AI djeci stalno nudi ono što žele, tada je još važnije da im škola pruži priliku susresti se s ljudima i idejama izvan njihova poznatog svijeta. Algoritamska personalizacija mogla bi postati ozbiljna prepreka društvenoj pokretljivosti zato što ljude potiče da ostanu na istom mjestu. Nejednakost bi se mogla dodatno produbiti ako siromašne škole prihvate chatbotove kao jeftine zamjene za učitelje.
Umjetna inteligencija nesumnjivo ima potencijal da unaprijedi obrazovanje i obogati svijet dječje zabave. Možda će jednog dana omogućiti svakom djetetu da živi poput kraljevića. Ali istinski privilegirana mogla bi biti ona djeca čiji roditelji i učitelji znaju kad je vrijeme da se AI isključi, piše The Economics.