Domovi za starije i nemoćne napokon se, uz i dalje velike mjere opreza, otvaraju za posjete nakon što su više od dva mjeseca bili zatvoreni zbog epidemije koronavirusa.
– Ovo je važna vijest za naše korisnike i za nas. Nezamjenjiv je kontakt s obitelji, koliko god se mi trudili – rekla nam je Snježana Bubenik, mag. soc. rada i ravnateljica Doma za starije osobe Ksaver – Zagreb u Nemetovoj, koji gleda na Mallinov park sa sekvojama. U tom je domu trenutačno smješteno 250 korisnika, a njihov prosjek godina je 85 plus.
Tuga i dosada
Iako su obitelji svima nedostajale, u ovom domu za vrijeme karantene nije bilo tužno i dosadno. Za lijepih se dana vježbalo na terasi uz glazbenu podlogu, puno se čitalo, kartalo, sadile su se biljke i razmjenjivale sadnice.
– Naši socijalni radnici i radni terapeuti posvetili su se individualnom radu s korisnicima koji bi se u razgovoru često zanijeli, prisjećavši s trenutaka s obitelji. Tako bi im na trenutak bili bliže. Uvijek nam rado govore o svojim bližnjima pa mnogi od nas imaju osjećaj da poznaju sve te obitelji. K tome, mnogi su naši korisnici bivši sveučilišni profesori, ljudi koji su dugo bili angažirani na društveno-političkom planu, pa su ovo vrijeme iskoristili za pisanje knjiga, neki prevode literaturu, drugi lektoriraju.
Imamo i profesoricu klavira koja je s jednim našim korisnikom impresivnih vokalnih sposobnosti uvježbalava arije. Svi su se snašli i bez vanjskog svijeta, vlastitim kreativnim rješenjima. Puno je velikih prijateljstva u ovom domu, čak i ljubavi – otkriva ravnateljica Bubenik. Više od dva mjeseca svi su se bojali izaći, svi su strahovali od virusa, koji se, na sreću, nije probio u ovaj dom.
Djelatnici doma radili su po pet dana bez odlaska kući, a korisnici su to prepoznali i cijenili su što se 24 sata dnevno i u ovako teškim vremenima mogu osloniti na sve zaposlenike. Svi su postali solidarniji jedni prema drugima.
Fizičke posljedice
Ovo je svakako jedan od pozitivnijih primjera jer mnogim je starijim osobama, koje su bile u najvećem riziku od obolijevanja od Covida-19, odvojenost od obitelji teško pala.
– Posljednjih nekoliko mjeseci živjeli smo zadovoljavajući samo osnovne potrebe, trudili smo se prije svega ostati sigurni. Međutim, bez obzira na to što smo se u karanteni štitili izolacijom, mnogi su se osjećali usamljeno, a posebice je to osjetila starija populacija izolirana u domovima. Iako nas je izolacija, odnosno samoća, štitila, usamljenost, pak, dokazano može imati negativne utjecaje na psihičko i na fizičko zdravlje.
Usamljenost povećava razinu stresa, koji pak negativno djeluje na naš imunološki sustav i zdravlje općenito – objašnjava psihologinja Maja Vujčić Vračević. Nitko ne dovodi u pitanje, kaže psihologinja, da se stariju poplaciju trebalo svakako dobro zašitititi od pandemije, ali za te je ljude to bila izrazito teška situacija, koja je dodatno i kod bližnjih istaknula potrebu bliskog i čestog kontakta sa starijima.
– Ipak, starije osobe u domovima imale su društvo drugih korisnika domova i stručnog odoblja, stoga vjerujem da je karantena najteže pogodila starije osobe koje su i inače usamljenje i žive u samačkom kućanstvu – naglašava psihologinja Vujčić Vračević.