Savao, prozvani Pavao, prvoklasan intelektualac koji je završio biblijske studije u razredu izvrsna učitelja Gamaliela (Dj 22,3), bio je ljuti neprijatelj Isusa Krista. Savao ga je smatrao lažnim prorokom i mesijom, domaćim izdajnikom.
Toliko se svojim prijezirom prema kršćanstvu svidio Velikomu vijeću da su mu povjerili posebnu misiju da u Siriji pohvata ono malo jadnih kršćana koji su se razbježali nakon Stjepanova mučeništva. Neki su doprli do Egipta, neki do Samarije, neki do sirijskoga Damaska. Čim se malo stanje smirilo, u Damasku je zaživjela zajednica pod vodstvom Ananije, koji je bio Isusov učenik, jedan od Sedamdeset i dvojice. Savao je upravo tražio takve koji su imali izravan kontakt s Isusom.
Savle, brate, progledaj! U tom Savlovu progonu kršćana, ukazuje mu se uskrsli Gospodin, koji se inače nije ukazao nijednomu svom neprijatelju – ni Pilatu, ni Herodu, ni Kajfi – nego samo Savlu. Možda bi se Savao i hrvao s Isusom, da u trenutku ukazanja ne oslijepi i slijep ne pade na zemlju. Pratitelji ga povedoše u kuću nekoga Jude u ulici Ravnoj. A Gospodin uredi s Ananijom, upravo onim kojega je Savao trebao uhititi i privesti u Jeruzalem. Kako se naši ljudski planovi ispravljaju na Božjemu putu! Tu, u ulici Ravnoj, Savao doživje dvostruko prosvjetljenje: prvo, Ananija mu, po Božjem nadahnuću, reče: „Savle, brate, progledaj!“ (Dj 9,17) I u tom trenutku padoše mu ljuske s očiju, pade mu čitav zastor od kojega duh njegov ne mogaše prepoznati Krista iako ga je nekom zgodom i vidio u Jeruzalemu (2 Kor 5,16).
A drugo je prosvjetljenje ono još jače, zvano krštenje, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Ananija mu protumači da će, nakon što prođe kroz vodu s glavom ispod vode i iziđe na površinu, doživjeti u vjeri milost posvetnu koja mu briše sve iskonske i slobodnovoljne krive stranputice u dotadašnjem životu, a napunja ga snagom Presvetoga Trojstva za sav život. Savlu, kojega od 13. poglavlja Djela apostolskih zovu Pavao – sada će biti najdraža riječ: „Krist je moj život“.
U svojoj prvoj poslanici, onoj Galaćanima, piše: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (2,20). Slično ponovi i Filipljanima: „Ta meni je živjeti Krist“ (1,21). Tu misao jednako primijeni i na vjernike u Kolosi ističući da je Krist „Život vaš“ (3,4), tj. Život naš!
Na Uskrs Crkva nam u drugom čitanju stavlja pred oči Pavlov odlomak iz Kološana gdje se upravo govori o krštenju-prosvjetljenju, ali i o uskrsnuću, završetku našega duhovnog razvoja.
3,1: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!“ Krstiti se – grčki: baptizein – znači uroniti u vodu i izroniti. Uroniti u vodu kao u smrt, a izroniti -uskrsnuti. Hrvatski i drugi slavenski jezici imaju za tu radnju izraz krstiti se, tj. u-Kristiti se, ucijepiti se u Krista, proći u vjeri njegov put smrti i uskrsnuća. Uroniti s Kristom u njegovu smrt i izroniti-uskrsnuti s njime na novi život. Mistično, sakramentno, ali doista stvarno. Zato smo i pozvani da tražimo ono što je gore, na nebu, gdje Krist sjedi u slavi.
3,2: „Za onim gore težite, ne za zemaljskim!“ Ovdje nas Pavao potiče da ne čeznemo za zemaljskim, propadljivim, nego za nebeskim, neprolaznim, trajnim. Ne smije nas hvatati tjeskoba zbog zemaljštine nego briga za dohvaćanjem nebeske stvarnosti.
3,3: „Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu!“ Ne očekuje Pavao da se kršćanin povuče iz svijeta i da se ne bavi nužnim zemaljskim poslovima, nego od nas kršćana traži da sve što činimo, imamo na dvom ekranu nebesku panoramu, da sve gledamo pod vidom vječnosti. Da se ravnamo po Božjim zapovijedima, a ne po svjetovnim prolaznim zakonima koji se uzajamno protive i poništavaju kako dolaze novi izbornici u parlament. Pavao kaže da je život naš skriven s Kristom u Bogu. Skriven milosno, otajstveno, duhovno. Ali jednoga će se dana pojaviti slava Kristova i sve što je bilo skriveno, očitovat će se. Sud će Božji nadvladati nepravedne sudove ljudske! Presuda će Božja pobijediti lažne presude ljudske!
3,4: „Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi“.
Dođi, Gospodine Isuse!
Mostar, o Josipovu 2019.
Ratko Perić, biskup