Nedavno je obilježen srebreni jubilej od osnivanja Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ u Sarajevu pa dodajemo mali prilog povijesti njegova osnivanja. U teškim ratnim vremenima rodila se ideja u Hrvatskom kulturnom društvu „Napredak“ (HKD „Napredak“). U tmurnim i besperspektivnim danima javili su se prvi glasovi o potrebi otvaranja katoličkih/hrvatskih škola kakve su u prošlosti djelovale na prostorima Bosne i Hercegovine.
Piše: Iva Pujić Miočević (autorica je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na temu osnivanja Kšc)
Na inicijativu HKD „Napredak“ u prostorijama Vrhbosanske katoličke bogoslovije u Sarajevu 5. lipnja 1993. godine osnovana je „Udruga hrvatskih djelatnika za odgoj, obrazovanje i znanost HKD Napredak“. Svrha osnivanja Udruge je bila okupljanje hrvatskih djelatnika, njihovo angažiranje na odgojnom, obrazovnom i znanstvenom području, kao i pomoć Hrvatima i katolicima u teškom vremenu rata, te davanje perspektive za buduća vremena.
Osnivanje Udruge
Na osnivačkoj skupštini Udruge sudjelovalo je 68 djelatnika koji su suglasno Statutu HKD „Napredak“ usvojili Statut Udruge i izabrali upravna tijela. Kratko nakon osnivanja, Udruga je brojala 320 članova koji su bili aktivno angažirani na zadacima Udruge i HKD „Napredak“. Sastajali su se u Vrhbosankoj bogosloviji, gdje je funkcionirao Napredak, jer su Sjemenište i Teologija morali napustiti ratno Sarajevo i nastaviti djelovati u dominikanskom samostanu u Bolu na Braču.
Zadaci Udruge su bili usmjereni na potrebe osnivanja vlastitih institucija za predškolski i školski odgoj hrvatske djece, i na neprekidnom nastojanju podizanja znanja kroz druge oblike permanentnog obrazovanja uključujući različite tečajeve, seminare i javne predavanja i sl.
Programski ciljevi Udruge proizilazili su iz ciljeva HKD „Napredak“ i posebno su isticali rad na obrazovanju hrvatske mladeži, stvaranju nastavnog i drugih kvalitetnih kadrova za potrebe obrazovanja, proučavanju povijesti Hrvata i njihova života na područjima na kojima žive, osnivanju škola za odgoj hrvatske djece s pravom sudjelovanja i djece drugih nacionalnosti, čuvanju i njegovanju izvornosti hrvatskog jezika, i organiziranju, poticanju i pomaganju znanstvenog rada.
Udruga za odgoj, obrazovanje i znanost HKD „Napredak“ radila je po sekcijama i to posebno za svaku razinu obrazovanja, te znanstveno-umjetničku djelatnost.
Prvi ratni Upravni odbor Udruge radio je u sastavu: prof. dr. Zdravko Pujić, predsjedatelj; prof. dr. Vlado Sučić, dopredsjedatelj; doc.dr. Mladen Bevanda, tajnik; prof. dr. Marko Beroš, član; prof. dr. Zvonimir Radeljković, visoko školstvo; prof. Marinka Miljas, srednje školstvo; nastavnik Irena Vidović, osnovno školstvo; prof. Marija Barić, predškolski odgoj.
Obnova privatnih hrvatskih/katoličkih škola
Rad Odbora i cijele Udruge bio je orijentiran ka traženju mogućnosti i pripremama za obnavljanje privatnih hrvatskih/katoličkih škola koje su bile poznate po kvalitetnom odgoju i obrazovanju kao i svojoj otvorenosti prema drugima i drugačijima, te koje su po svojoj tradiciji bile dio kulturne i obrazovne baštine Bosne i Hercegovine.
Već u početku rada Udruge za odgoj, obrazovanje i znanost HKD „Napredak“, radi veće učinkovitosti u znanstvenoj oblasti, planirano je osnivanje „Hrvatskog društva za znanost i umjetnost“ (HDZU). Društvo je osnovano u prosincu 1993. godine i od tada su se u njemu odvijale aktivnosti vezane za probleme odgoja i obrazovanja. 1994. godine Društvo je brojalo je 120 znanstvenika iz oblasti znanosti i visokog obrazovanja. Predsjednik je bio prof. dr. Franko Cetinić.
Nastajanjem Udruge za odgoj i obrazovanje HKD „Napredak“ i HDZU-a, HKD „Napredak“ je okupio glavninu hrvatske inteligencije iz stručnih oblasti, i bio je u mogućnosti odgovoriti na bilo koji zahtjev postavljen pred Hrvate u tom vremenu, sa primarnim ciljem osnivanja katoličkih škola, te odgoja i obrazovanja hrvatske katoličke mladeži. Napredak je s Bogoslovijom davao svu potrebnu logistiku.
Očuvanje od vojnika i pljačkaša
Predsjednik HKD Napredak prof. dr. Franjo Topić je održao 10. kolovoza 1993. sjednicu s upravom Udruge i Hdzu, a kojoj su prisustvovale i časne sestre predstojnica s. Kristijana Jurić i s. Zvonimira Nikolić u ime sestara Kćeri Božje ljubavi te s. Vitomira Biljaka u ime Vinkovki. U pripremama je bio aktivno uključen savjetima i podrškokm nadbiskup Vinko Puljić, a potporu je davao i vlč. Luka Brković. Sestre su pozvane jer su one u svojim zavodima vodile škole prije II. svjetskog rata.
Vinkovke su 28. svibnja 1992. dobile na korištenje svoj zavod u čemu je važnu ulogu imao Napredak. Tada je Napredak zajedno sa sestrama započeo aktivnosti oko vraćanja sestarskog zavoda sv. Josipa u Sarajevu. Zauzimanjem prof. Topića i s. Kristijane gradonačelnik Muhamed Kreševljaković i dogradonačelnik Anto Zelić u jesen 1993. donijeli su rješenje o davanju na korištenje zavoda sv. Josipa sestrama Kćeri Božje ljubavi. Trebalo je sada čuvati prostorije Zavoda od vojnika i pljačkaša.
Sjeća se sestra Kristijana: „Na savjet dr. Franje Topića polijepila sam na većinu učionica naljepnice s imenima raznih Napretkovih udruga. To je izazvalo direktoricu Škole S.S. Kranjčević da me tuži za uzurpiranje prostora. Na presudi nije donešena nikakva odluka nakon saslušanja dvojice Napretkovih pravnika od kojih je jedan Radoslav Tuka. Kokrektan je bio i načelnik općine Abid Jusić. Rekla sam na sudu samo preko mene mrtve možete ući u moje prostore“.
Potreba zaustavljanja daljnjeg iseljavanja Hrvata
Središnja uprava/Poslovni odbor HKD „Napredak“ je, na sjednici održanoj u rujnu 1993. godine, nakon analize općeg stanja u Sarajevu, položaja Hrvata u gradu i potrebe zaustavljanja daljnjeg iseljavanja, uz druge mjere i aktivnosti, donio odluku da se radi na osnivanju hrvatskih obrazovnih ustanova i to: Osnovne škole, Srednje medicinske škole i Gimnazije.
Udruga za odgoj i obrazovanje HKD „Napredak“, kao i Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost, u okviru svojih redovitih obveza su usmjerili aktivnosti za ostvarenje cilja, definiranog od strane Napretkove Središnje uprave.
Uprava Udruge za odgoj i obrazovanje HKD „Napredak“ iz redova svog članstva formira Radnu skupinu u sastavu: prof. dr. Zdravko Pujić, prof. Marinka Miljas, prof. Severin Montina, prof. Mirko Marinović, prof. Zdravka Zekić, prof. Nada Rill, nastavnik Irena Vidović i pravni savjetnik Vitomir Šafranj.
Zadatak Radne skupine bio je da ispita mogućnost formiranja obrazovnih institucija u ratnim uvjetima, razmotre mogućnosti za njihov rad i pripremi prijedloge sukladno postojećim zakonskim propisima. Njihov rad je proširen angažiranjem prof. Zvonka Petrovića, direktora Republičkog pedagoškog zavoda, kome je povjerena odgovorna uloga koordiniranja aktivnosti oko izrade svih dokumenata, posebno školskih programa vezanih za osnivanje škola.
Na sjednici Radne skupine od 26. ožujka 1994. godine predloženo je da elaborate rade stručni timovi posebno formirani za svaku razinu obrazovanja.
Za osnovno obrazovanje radio je stručni tim u sastavu Irena Vidović, Ivana Gabrijela Orešković i s. Zvonimira Nikolić, za gimnaziju prof. Zvonko Petrović, dr. Ivan Primorac, s. Kristijana Jurić i prof. Marinka Miljas, a za medicinsku školu dr. Jerko Stančić, Mirko Marinović i Stjepan Orešković i s. Zrinka Barišić.
MN: Početci osnivanja škole
Pokazalo se da, prema važećim zakonima, osnivač škole nije moglo biti kulturno društvo nego samo država ili vjerske ustanove. O toj činjenici i svemu učinjenom predsjednik Napretka prof. dr. Franjo Topić obavijestio je Ordinarijat vrhbosanske nadbiskupije, i dogovoreno je s nadbiskupom Vinkom Puljićem da se Ordinarijat prihvati prava i dužnosti osnivača katoličih škola.
Nakon toga aktivnosti oko osnivanja Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ u Sarajevu preuzima Vrhbosanska nadbiskupija, i posebno novi pomoćni biskup dr. Pero Sudar, koji je došao u ratno Sarajevo u siječnju 1994. godine. Vrhbosanska nadbiskupija 29. kolovoza 1994. godine donosi Odluku o osnivanju redovne osnovne škole u sastavu Katoličkog školskog centra.
Vrhbosanska nadbiskupija je imenovala za promicatelja katoličkog školstva u BiH mons. Sudara i komisije za početak rada Osnovne škole, Gimnazije i Srednje medicinske škole. Na prijedlog Predsjednika Udruge za odgoj i obrazovanje HKD „Napredak“ formirana je komisija za izbor nastavnika iz redova članova ove Udruge, te je komisija 19. 9.1994. godine obavila razgovore sa svakim zainteresiranim nastavnikom.
Također Ordinarijat je imenovao ravnatelja Katoličkog školskog centra, direktore škola i upravne odbore škola. Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta je izdalo Rješenje da Katolički školski centar ima sve potrebne uvjete za obrazovanje redovnih učenika. Ovim su izvršene predradnje za početak rada škola, ali škole nisu mogle početi sa radom jer nije bilo školskog mobilijara.
Doprinos HKD Napredak i pomoć Hrvatske
Vlada Republike Hrvatske odobrila je preko HKD Napredak sredstva kao pomoć za opremanje ovih škola. Oprema je prebačena u Podružnicu u HKD Napredak Zagreb, a zatim uz velike probleme putem Francuskog bataljona UNPROFOR-a, u Sarajevo. U Zagrebu su radili uz prof. dr. Peru Pranjića, predstavnika Nadbiskupije u Zagrebu, zdušno Napretkovi službenici dr. Marinko Pejić, Slavica Mijić-Lukač i Kata Tomić.
Polazna inicijativa i sve pripreme za osnivanje škola udruženih u Katolički školski centar su se mogle uspješno odvijati jer je na početku ostvarena dobra koordinacija između Vrhbosanske nadbiskupije kao osnivača, HKD „Napredak“ i stručnog angažiranja članova Udruge za odgoj i obrazovanje. Poslije je sve vodila Nadbiskupija i promicatelj školstva mons. dr. Sudar.
Sestra Kristijana se danas prisjeća: „Prošlo je 25 godina od tih divnih i teških događanja pa se ne mogu svega ni sjetiti. Samo želim svim Napretkovim djelatnicima na čelu s profesorom Topićem od srca zahvaliti na njihovom nesebičnom radu i angažmanu. Dobri Bog neka nagradi“.
Prof. Topić ističe: „Drago mi je da je Napredak s Udrugom za obrazovanje i drugim djelatnicima dao svoj doprinos u osnivanju ovih škola. Velika je sreća da katoličke škole, iako su u svoj novi početak krenule u najtežem vremenu rata, dobro funkcioniraju i da su dovedene na visoku razinu europskih škola što je bitno za obrazovanje i odgoj u BiH kao i za ostanak mnogih Hrvata, posebno u Sarajevu“.