Zbog novog Nastavnog plana i programa za predmet povijesti u RS jedni traže sankcije jer se ne spominje presuda za genocid, a drugi ističu da Karadžić i Mladić predstavljaju „značajne osobe koje se ne mogu izostaviti“, analizira Deutsche Welle.
Odsustvo kvalifikacije zločina za bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i nekadašnjeg generala Vojske Republike Srpske Ratka Mladića nije novost u udžbenicima povijesti u ovom entitetu. Haške presude i kvalifikacija genocida u Srebrenicinisu nisu do sada izučavane, ali je reakciju u javnosti ove godine izazvao prošireni Nastavni plan i program za deveti razred u udžbeniku povijesti. Područje koje se obrađuje nalazi se na kraju udžbenika pod nazivom „Obrambeno – otadžbinski rat” i proširena je sa nekoliko nastavnih jedinica.
Pojmovi koji se navode kao poseban dio prilikom obrade nastavne jedinice, odnose se na Radovana Karadžića i Ratka Mladića nakon čijih imena je kao pojam navedeno „heroji rata“. Prvi je reagirao potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković, koji je pozvao Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine na reakciju.
Pukovnik, psihijatar, prohitlerovac…
„Imamo i bošnjačku i hrvatsku djecu u obrazovnom sustavu RS, zašto nametati povijesne tvrnje koje nisu istinite? Imamo jasne presude ovim zločincima koji su presuđeni“, rekao je Duraković, navodeći da će djeca učiti i o posljedicama rata gdje se neće obrađivati genocid, etničko čišćenje i ostali zločini.
U aktualnom udžbeniku pored Karadžića i Mladića, nalazi se i Alija Izetbegović, a svu trojicu prati kratak opis.
„Kao pukovnik Jugoslovenske narodne armije, imao je važnu ulogu u obrani Srba u Hrvatskoj 1991. godine. Kao general, bio je od 1992. do 1996. godine načelnik Glavnog štaba VRS. Vlasti Srbije su ga 2011. godine izručile Međunarodnom krivičnom sudu u Haagu“, navedeno je u opisu Mladića.
„Psihijatar, pjesnik i političar. Kao osnivač i vođa SDS-a imao je izuzetno važnu ulogu u stvaranju Republike Srpske, čiji je bio prvi predsjednik. Vlasti Srbije su ga 2008. godine izručile Međunarodnom sudu u Haagu, koji ga je 2019. osudio na doživotni zatvor“, opis je Karadžića.
Za Aliju Izetbegovića, navedeno je da se radi o pravniku, islamskom teologu i političaru. „U mladosti je bio aktivan u prohitlerovskoj organizaciji ‘Mladi muslimani’, zbog čega je robijao poslije Drugog svjetskog rata. Napisao je Islamsku deklaraciju u kojoj se založio za državu zasnovanu na Kuranu, zbog čega su ga komunističke vlasti ponovo osudile. Bio je vođa SDA i predsjednik Predsjedništva BiH”.
„Nema ništa sporno”
Iz Izaslanstva EU-a u BiH napominju da izmjene nastavnog plana i programa na ovakav način predstavljaju primjer nekonstruktivne politizacije obrazovanja u BiH. Međutim, profesor iz Sarajeva Enver Kazaz kaže da je to narativ koji koriste svi u BiH i da udžbenici predstavljaju ideološki instrument svih naroda.
„U njima se ciljano provodi retraumatizacija novih generacija, gdje su rat, ratni zločinici a potom i žrtve, ideološki upotrijebljene u cilju stvaranja mentalnog kazamata iz kojeg mladi ne mogu izaći“, smatra Kazaz, koji kao primjere navodi izlete mladih u okviru obrazovnih sustava u oba entiteta, u kojima posjećuju spomenike pripadnicima jednoj od tri vojske u BiH.
„Karadžić i Mladić, kao ratni zločinci, nametnuti učenicima kao idoli, trebaju poslužiti postojećoj vlasti za odgoj budućih generacija kako bi se nacionalizam kapilarno proširio društvenim poljem i postavila maska kroz koju se ne vidi socijalna i ekonomska stvarnost zemlje“, kategoričan je Kazaz.
Reagirali su i iz Republičkog pedagoškog zavoda Republike Srpske koje je zaduženo za nastavni plan i program ali i iz resornog ministarstva koje ih odobrava. Prvi kažu da su iste teme obrađivane i u prethodnoj školskoj godini te da su nove izmjene rezultat zahtjeva nastavnika.
Nešto konkretniji bili su u Ministarstvu obrazovanja, priopćivši da osobe poput Ratka Mladića i Radovana Karadžića, kao i drugih, predstavljaju osobe koje su u razdoblju koji se izučava obavljali značajne dužnosti u vojnom i političkom životu Republike Srpske.
„Zbog toga se ne mogu izostaviti prilikom predstavljanja događaja koji se odnose na nastanak Republike Srpske i Obrambeno-otadžbinski rat“, kažu iz ministarstva, navodeći i da „svaka predložena promjena ima svoju znanstvenu utemeljenost i potkrijepljena je mišljenjem stručnih članova koji su radili na izradi tog nastavnog plana i programa“.
Empatija samo prema svom narodu
Reagirali su i iz OHR-a, naglasivši kako se obrazovni sustav i dalje zloupotrebljava za dalje stvaranje nepovjerenja.
„Etnocentrične perspektive i dalje dominiraju udžbenicima povijesti i vidimo nove planove. Ide se i korak dalje u iskrivljavanju činjenica o ratnim zločinima počinjenim tijekom devedesetih i pojedincima odgovornim za te zločine. Kvalitetno obrazovanje mora uključivati i europske vrijednosti, uključujući toleranciju“, naveli su iz OHR-a.
Na njihovu adresu se obratio i predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović, koji je tražio smjenu ministrice Željke Stojičić, kao i nalog o zabrani upotrebe novih nastavnih programa.
Zanimljivo, izvješće Misije OSCE-a u BiH iz prošle godine obrađuje ovu tematiku, u kojem se navodi kako se u osnovnim školama ratne devedesete promatraju iz perspektive vlastitog naroda kao žrtve i gdje se promovira empatija samo prema svom narodu.
„U svim analiziranim udžbenicima u kojima je prikazano razdoblje 1992. do 1995. godine u BiH, uočen je jednostrani prikaz u kojem se nalaze tri isključive povijesti“, navedeno je u izvješću.
Misija OSCE-a izdala je pet preporuka koje se odnose na unaprijeđenje i uzajamno razumijevanje, kako bi se ojačalo pomirenje i promovirao održivi mir u BiH, a među kojima je izrada posebnih nastavnih planova koji bi bili „rasterećeni“ dosadašnjim učenjem predmeta povijesti. U izvještaju OSCE-a koji potpisuje autorica Heike Karge, profesorica sa Univerziteta u Regensburgu, navedeno je da se 30 godina nakon rata povijest koristi za promoviranje jednostranih narativa.
„Zaključak je da je došlo vrijeme za suočavanje s proteklim ratom. Od njega je prošlo 30 godina i sada je vrijeme da se tom temom pozabavimo u udžbenicima povijesti”, navedeno je u izvještaju iz prošle godine. Ipak, za sada je ostalo samo na preporukama, kao i na početku revizije udžbenika u BiH.
Revizija udžbenika
Proces revizije udžbenika u Bosni i Hercegovini pokrenut je početkom 1998. godine, na osnovu Sporazuma o reviziji udžbenika za „nacionalnu grupu predmeta”. Uspostavljena je Međuentitetska komisija za udžbenike tbog utvrđivanja eventualno uvrjedljivog sadržaja u udžbenicima. Proces je trajao do 2006. godine kada su donesene „Smjernice za pisanje i ocjenu udžbenika povijesti za osnovne i srednje škole u BiH”.
Ranije su u Republici Srpskoj korišteni udžbenici povijesti koji su se oslanjali uglavnom na beogradska izdanja s izdavaštvom u Istočnom Sarajevu, u kantonima s hrvatskom većinom na udžbenike iz Zagreba s izdavaštvom u Mostaru, dok su za kantone s većinski bošnjačkim stanovništvom tiskana izdanja sa sadržajem koji su se uglavnom odnosili na povijest bošnjačkog naroda.
Nakon uspostavljanja „Smjernica za pisanje”, na osnovu kojih je u razdoblju od skoro osam godina trajalo izbacivanje uvredljivog i sadržaja koji nije u skladu sa europskim standardima, kvaliteta udžbenika je značajno poboljšana, iako se i dalje većina njih oslanja samo na svoje viđenje povijesti.
„Zloupotreba obrazovanog sustava kao ideološkog aparata vlasti, dovodi to toga da što se više odmičemo od rata kao traumatičnog događaja, sve više raste trauma u obrazovnom sustavu odnosno u društvu. To je put u propalo društvo, zbog čega ono postaje sve više agresivno, uključujući i demografsku katastrofu jer je tu psihološku traumu nemoguće izdržati“, zaključuje profesor iz Sarajeva Enver Kazaz za DW.
/Desk/