Studija “Bosna i Hercegovina – federalizam, ravnopravnost, održivost (Studija preustroja BiH u cilju osiguravanja institucionalne jednakopravnosti konstitutivnih naroda)” Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara predstavljena je u srijedu u amfiteatru Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru.
Polazišna hipoteza studije je da federalizam i konsocijacija kao okvirni koncepti, i federalizacija kao proces, imaju potencijal konačne provedbe ustavnoga načela konstitutivnosti naroda i njihove pune institucionalne ravnopravnosti unutar autentičnoga bosanskohercegovačkoga federalističkoga političkoga poretka.
Po riječima jednog od urednika Studije, Ivana Vukoje, njezina je svrha identificiranje manjkavosti postojećega ustrojstva BiH sa stajališta imperativa osiguranja ravnopravnosti konstitutivnih naroda i svih građana, ali i funkcionalnosti, upravljivosti i ekonomičnosti cjeline sustava.
“Kao glavni nedostatak toga ustrojstva identificirali smo neusklađenost ustava i zakona, odnosno neusklađenost temeljnoga ustavnog načela konstitutivnosti naroda s institucionalnim i zakonskim rješenjima koja su trebala operacionalizirati tu konstitutivnost”, kazao je Vukoja.
Dodao je kako je Studija upućena svoj zainteresiranoj javnosti u BiH i izvan nje te da je ona, zapravo, neka vrsta povoda za ozbiljnu, odgovornu javnu debatu, zasnovanu na argumentima, jasnim načelnima i konkretnim modelima o preustroju BIH, odnosno tome kako da BiH od podijeljenog društva i nestabilne države, postane integrirano društvo i stabilna država.
Istovremeno, Vukoja je izrazio nadu kako će Studija dati velik, značajan i koristan doprinos tome procesu.
Drugi urednik Studije, Milan Sitarski, kaže kako se njome želi debate o ustroju i preustroju BiH uvesti u elementarno racionalne okvire.
Po njegovom mišljenju, postojeće rasprave i debate su previše obojene ideologijama i strastima, “kao da neke političke snage pokušavaju da vode rat dvadeset godina poslije njegovog završetka, samo drugim sredstvima”.
“Mi pokušavamo tu debatu utemeljiti na argumentima koji su i povijesnoga karaktera, pošto smo u jednoj iscrpnoj povijesnoj analizi pokazali da konstitutivni narodi nisu nikakav ‘feler’ i nekakva mana BiH, nego konstanta njezine povijesti tijekom koje je ona bila u različitim širim društvenim i državnim zajednicama te da su najveći problemi u odnosima među njezinim narodima bili upravo onda kad političko ustrojstvo nije uvažavalo i nije prepoznavalo taj koncept konstitutivnih naroda, kako god se oni nazivali u određenim povijesnim razdobljima”, naglasio je Sitarski.
Dodao je kako su pokušali teoriju i praksu suvremenog federalizma i konsocijacije, koji se primjenjuju kao principi za organiziranje pluralnih društava koja su usporediva s BiH (Belgija, Švicarska, Kanada…), utemeljiti na jasnim kriterijima po kojima su vrednovani svi dosadašnji prijedlozi ustroja i preustroja BiH.
“Na temelju tih kriterija smo, poslije iscrpne komparativne analize, utemeljili i svoje prijedloge koji imaju više razina, a neki od njih su usmjereni i na uvođenje novih teorijsko-konceptualnih okvira, prije svega koncepta konstitutivne većine i manjine, koji bi omogućio da svi dijelovi konstitutivnih naroda, bez obzira na administrativnu-teritorijalni cjelinu u kojoj žive, ta svoja prava efektivno i uživaju”, naglasio je Sitarski.
Podsjetio je kako su po presudi iz 2000. godine svi svuda konstitutivni, ali, nažalost, u praksi efektivno uživanje tih konstitutivnih prava, kao i uopće kolektivnih prava, nikako nije u skladu sa željenim.
“Pored toga, želimo predložiti da se izvrši određena korekcija samoga slova Ustava i zakona. Nikako da se sada brišu ustavi jer se nikada ne bi postigao konsenzus oko usvajanja novoga ustava, nego da se slovo Ustava i nekih njegovih dijelova uskladi s duhom Ustava, koji se prije svega odnosi na institucionalnu i efektivnu ravnopravnost konstitutivnih naroda”, kazao je Sitarski, naglasivši kako u tome smislu treba korigirati i način izbora članova Predsjedništva BiH, način izbora domova naroda, te omogućiti svim građanima da se kandidiraju za sve te funkcije.
“Znači, treba otvoriti obavljanje tih funkcija svim građanima, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, tako da se konstitutivni narodi konačno utemelje kao jedne otvorene političke zajednice u čijem će životu moći participirati i svi oni koji nisu etnički pripadnici pojedinih zajednica. Dakle, ključna je etnička pripadnost birača, a ne samih kandidata za legitimno predstavljanje”, ističe on.
Novom Studijom se predlažu i modeli neteritorijalne autonomije za efektivno zadovoljenje prava konstitutivnih narodna bez obzira gdje žive.
“Tijela tih organa, tj. neteritorijalne autonomije, bi trebala biti birana neposredno od pripadnika svih konstitutivnih naroda, a da nitko ne bude isključen iz njihova izbora i konstituiranja, ni Hrvati u Derventi, ni Bošnjaci u Srebrenici, ni Srbi u Mostaru, niti itko drugdje”, naglašava Sitarski.
Isto tako, u studiji predlažu i otvaranje domova naroda, prije svega na državnoj razini, što sada nije slučaj, i pripadnicima ostalih.
Time bi se, smatra on, u isto vrijeme rješavali i problemi konstitutivnih naroda i građana koji im ne pripadaju, što se često, nažalost, u debatama o preustroju BiH suprotstavlja.
Inače, u studiji je dana povijesna analiza problema nejednakopravnosti konstitutivnih naroda i njegovih praktičnih društveno-političkih posljedica te iscrpna teorijska i komparativna analiza koncepata multinacionalnog federalizma i konsocijacije. Ti su koncepti ocijenjeni kao najprimjereniji visoko pluralnim zemljama kao što je BiH te su temeljem njih formulirani ključni kriteriji za procjenu konkretnih modela političkoga i administrativno-teritorijalnoga preustroja BiH: institucionalna i stvarna jednakopravnost konstitutivnih naroda, pravo svih građana/državljana da biraju i budu birani, te jednostavnost, transparentnost, upravljivost, ekonomičnost i učinkovitost unutarnjega uređenja.
Na temelju tih kriterija vrednovani su relevantni prijedlozi (pre)ustroja BiH koji su u prethodnom razdoblju bili prezentirani od različitih aktera u javnom prostoru, uključujući i radne prijedloge sačinjene tijekom izrade same studije. Pored pregleda starih, na kraju studije formulirani su i novi prijedlozi, koji su podijeljeni na okvirne modele “neteritorijalnog preustroja” i modele “administrativno-teritorijalnog preustroja”. Oba ta modela bez izuzetka kombinirana su s dva nova konceptualno-teorijska okvira i identificirani su kao nužni za rješavanje problema – ustavna kategorija “konstitutivnih većina” i “konstitutivnih manjina” i neteritorijalna autonomija.
Predloženi modeli neteritorijalnog preustroja su usmjereni na nužne promjene Ustava BiH i FBiH te Izbornog zakona BiH kojima bi se eliminirale posljedice neodgovarajućih izmjena tih ustava, sa svrhom obnavljanja pune jednakopravnosti naroda. Modeli administrativno-teritorijalnoga preustroja utemeljeni su na jasnim kriterijima demokratskoga odlučivanja tijela lokalne samouprave na razini županija i jedinica lokalne samouprave u FBiH, kao i teritorijalnoga kontinuiteta novonastalih administrativno-teritorijalnih cjelina, uz naglašenu perspektivu cjelovite reforme ustroja BiH na načelima jednakopravnosti naroda, ali i težnje ka simetriji državnoga ustroja.
Studija koja je objavljena u dvojezičnom izdanju, na hrvatskom i engleskom jeziku, izdana je uz financijsku potporu Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Moderator predstavljanja bio je izvršni direktor IDPI-ja Josip Blažević, a na današnjem predstavljanju sudjelovali su urednici Studije Ivan Vukoja i Milan Sitarski, te ugledni javni djelatnici – prof. dr. Ivo Lučić i prof. dr. Ugo Vlaisavljević.
(Izvor: Dnevnik.ba)