Svečano je otkriven spomenik “Ramski gastarbeiter” autora Petra Dolića danas, 6. rujna 2022. godine, u Prozoru. Prisutnima na otvaranju su se prigodnim riječima obratili književnik Ivan Lovrenović, načelnik općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević i autor Petar Dolić. Uz domaćine, goste prisutan je bio i veliki broj gastarbajtera koji su veći dio životnog vijeka proveli na radu u stranim zemljama.
Spomenik su simbolično otkrila dva najstarija živuća gastarbajtera Ante Bilić i Ivan Sabljo, prenosi Ramski vjesnik.
Na koferu kao sastavnom dijelu spomenika stoji sljedeće: U nevolji se nisam ponižavao, ni u dobru uznosio. Iz siromaštva i bogobojaznosti sticao sam, podizao obitelj, snivao i gradio, vjerovao u bolje dane, vjerovao u Boga, u pravdu, u ljudsko zajedništvo, u mali svijet ramski, bez osvete i gorčine, bez nadimanja i zla oka. Još me uvijek ima – još uvijek vjerujem!
“Ideja da Rama i Prozor dobiju trajan spomenik putniku-gastarbeiteru, dolazi kao kulturno lucidan i socijalno vjerodostojan primjer njegovanja kolektivnoga pamćenja i podsjećanja na temeljna pitanja života ljudi. Spomenik je tiha a snažna gesta simboličnoga klanjanja svima onima što su u prošlosti, a nažalost i danas, najviše podnosili, davali i žrtvovali – za sebe i svoje, ali i za cijelu svoju zajednicu”, kazao je književnik Ivan Lovrenović prilikom otkrivanja spomenika gastarbajteru.
Prigodom otkrivanja spomenika načelnik općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević je u svom pozdravnom govoru kazao: “Poštovani sugrađani, dragi gosti, u ovim našim krajevima oduvijek se teško živjelo. Odlasci u bijeli svijet kako bi se radilo i preživjelo konstanta su još iz doba poslije Drugog svjetskog rata, pa čak i ranije. Odlazilo se raditi na brodovima, u lukama, u susjedne ili čak udaljene zemlje. Povjesničari bilježe da su odlasci na rad u Saveznu Republiku Njemačku otpočeli krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća.”
Zahvala svim ramskim gastarbajterima
“Kada su počeli odlasci u druge zemlje, gastarbajteri su počeli donositi novac ali i nova znanja i vještine. Počele su se zidati kuće od blokova, sa kupaonicama i kuhinjama, uređivati dvorišta, kupovati oprema. Sve to je tražilo žrtvu. Žrtva je bila u obliku odvojenosti od obitelji, u obliku teškog snalaženja u tuđini, često u pogubljenosti i neshvaćanju… Nekako nam u svim ovim godinama se provlačila ideja da nađemo načina bolje zahvaliti našim gastarbajterima. I evo, ta ideja je ove godine ostvarena u obliku ovog spomenika”, kazao je načelnik općine dr. Jozo Ivančević.
Načelnik je između ostalog zahvalio akademskom kiparu Petru Doliću što je napravio ovakav jedan spomenik koji nosi naziv “Ramski gastarbeiter”
“U svim ovim ovim godinama provlačila provlači se ideja da nađemo načina bolje zahvaliti našim gastarbajterima. Na izložbi „Amblemi ramskog zavičaja“ koja je održana u listopadu 2019. godine u Studiju Moderne Galerije “Josip Račić”, među izlošcima su bili i prikazi ramskog gastarbajtera što je pokrenulo razgovore oko izgradnje pravog spomenika. I evo, ta ideja je ove godine ostvarena u obliku ovog spomenika.
Nada u bolje sutra
“Čuli ste što je u svom prigodnom tekstu rekao veliki književnik i intelektualac, Ivan Lovrenović. Hvala i Ivanu, hvala i Josipu Mlakiću, i svima koji su se ovih dana pohvalno izrazili o ovom našem činu postavljanja spomenika „Ramski gastarbeiter“. Hvala svima, a naglašavam – najviše hvala našim očevima, često i majkama, djedovima, onim članovima obitelji koji su odlazili u tuđinu i teško radili kako bi nam priskrbili neki bolji život. I danas je doba odlazaka u bijeli svijet, novih gastarbajtera, od kojih će mnogi, nažalost, trajno se naseliti i ostati u tom razvijenijem okruženju. Volio bih da dođe doba kada će se prestati odlaziti daleko za poslom, ali sada smo prisiljeni trpjeti sve to i nadati se boljem vremenu. Nama ostaje da ovdje u Rami stalno poboljšavamo uvjete življenja kako bi bilo što manje potrebe za odlazak, a to i činimo”, zaključio je Ivančević tijekom otkrivanja spomenika.
Najteža odvojenost od obitelji, u jednoj sobi po 17 radnika
Prisutnima se prije samog otkrivanja spomenika obratio i sam autor te kazao: “Nekako nosim titulu tog ramskog kipara, na što sam ja jako ponosan. (…) Zahvaljujem gospodinu Jozi na svesrdnoj pomoći u kulturi, ne samo meni nego i ostalim umjetnicima, da se u Rami zabilježe lijepi događaji i da sve ovo ostane u trajnom spomenu.”
“Otišao sam u njemačku 72. godine. Bilo je teško ostaviti obitelj i sve i otići u nepoznatu zemlju. Još sam slabije govorio jezik, a tu je i putovanje. Svatko je gonio i radio, što je trebao i nije. Imao struku ili ne, morao se slati novac ovamo za uzdržavanje obitelji. Onda je došao prokleti rat, sve porušeno, opet ostali bez ičega. U Njemačkoj mi je najviše padala odvojenost od obitelji, onda nas po 17 je stanovalo u jednoj sobi. U mirovini sam od 2007. godine. U mirovini je dobro, pomalo se radi i tako”, kazao je za Ramski Vjesnik Alojzije Stojanović.
Slavko Jurić je u inozemstvo otišao 1991. godine. Tamo sam proveo 31 godinu. Kao najteže bih naveo ratno doba, kada smo morali putovati preko jadranske magistrale po 24 sata u Austriju. Nije bilo telefonskih veza, pa nisi znao što se događa ovamo. Najljepše mi je kad dođem svojoj kući i obitelji. Imam petero djece i svi su uglavnom u inozemstvu. Jedan je svećenik u Grazu, jedan u Vatikanu. Jedan je đakon u Innsbrucku, jedan koji je arheolog je u Klagenfurtu, a najmlađi je u Rimu.”
/Desk/