Pozvana su djeca iz 86 škola koja su u osnovnom i srednjem obrazovanju odabrala da im turski bude drugi strani jezik. Huseinov otac, Nermin Bise za Radio Slobodna Europa kaže da uopće nije znao što je povod da dječak ide u Zenicu, a u školama im je rečeno da se odlazak tretira kao obvezna nazočnost na nastavi tog dana.
“Postao sam svjestan da mi je dijete grubo zloupotrijebljeno i izmanipulirano. Kao njegov roditelj, kamo sreće da sam znao na što će sve izaći, vjerojatno ga taj dan ne bih poslao u školu. Isto tako, namjeravam izvijestiti Ured ombudsmana za zaštitu prava djeteta, jer smatram da je došlo do indoktrinacije djece u nešto s čim su njihovi roditelji morali biti upoznati“, poručuje Bise.
Tog 23. travnja, Zenica je bila u znaku turskih i bosanskohercegovačkih zastava.
Za organizaciju manifestacije na kojoj se slavio praznik kojeg je Ataturk poklonio turskoj djeci, u Bosni i Hercegovini je potrošeno 250 tisuća eura. Zenički gradonačelnik Husein Smajlović održao je govor koji nije imao nikakve veze s manifestacijom.
“Čini se posljednjih godina da je naša suverenost pod znakom pitanja, da poslovima naše zemlje upravljaju iz drugih centara, i da smo stavljeni na tračnice kojima nije moguće voditi samostalan život“, kazao je Smajlović.
Zenički primjer nije usamljen.
U Bosni i Hercegovini svako malo se događaju slične manifestacije, koje profesor na mostarskom Sveučilištu Slavo Kukić, naziva socio-psihološkim fenomenima potrebe malih naroda za velikim zaštitnicima. Svi oni, kako kaže, u prvi plan stavljaju element religijskog.
“Taj socio-psihološki sindrom na unutarnjoj ravni odnosa sa svojim susjedima ima, u pravilu, negativne konotacije i on je jedan od razloga i faktora produžavanja frustracija koje je nametnuo rat i čitava poslijeratna golgota. On je jedan od faktora da te frustracije, pa i strahovi, produljavaju vijek svog trajanja“, navodi Kukić.
Produžavanje frustracija koje je nametnuo rat i koje su prisutne i 20 godina nakon njegovog završetka, o kojima govori profesor Kukić, posljedica su politika kojima ovdašnja vlast manipulira građanima. S jedne strane im se nameće Turska, koju pojedini političari nastoje dovesti u svezu s Osmanskim carstvom, zaboravljajući kako je Bosna i Hercegovina skoro 500 godina bila pod okupacijom te države, a s druge strane, Rusija, koju neki političari žele prikazati kao “majčicu”.
Evo kako to objašnjava profesor na sarajevskom sveučilištu Enver Kazaz.
“Radi se o tome da se vlastiti narodi smatraju malodobnim, neodraslim, pa moraju u tzv. velikim narodima imati neku vrstu uzora tj. starijeg brata ili oca, pri čemu i Bakir Izetbegović, a i Milorad Dodik, pokušavaju da u nedostatku vlastitog autoriteta, politički autoritet pronađu bilo u Putinu, bilo u Erdoganu. Jednom riječju, znajući koliko su zapravo neuspješni kao politički lideri i Izetbegović i Dodik i ljudi slični njima, samo prikrivaju rusofilijom, odnosno turkofilijom vlastitu intelektualnu, političku, ljudsku i svaku drugu mizernost“, ocjenjuje Kazaz.
U poistovjećivanje ili dovođenje u svezu Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju s Turskom i Rusijom, ovdašnja politika uvlači najmlađe, potpuno svjesna kako su najlakša meta za promicanje njihovih stavova. Istovremeno, roditelji ne reagiraju, a Nermin Bise, s početka naše priče, usamljen je slučaj. Uprkos tome, kako kaže, spreman je na “borbu sa vjetrenjačama”.
“U ovakvim okolnostima, možda sam sada i djetetu napravio problem, ali nadam se da će dugoročno ovaj slučaj i moj primjer, tim prije ako dođe do neke akcije, biti spasonosan i za moje dijete i za svu djecu u Bosni i Hercegovini, da moraju biti oprezni i njihovi roditelji, a to je da tako olako ne puštaju na povjerenje jednom nakaradnom sustavu svoje dijete“, zaključuje Nermin Bise za RSE.
(Izvor: Radio Slobodna Europa)