Podaci tužiteljstva u Hercegovini, u odnosu na prethodne godine, pokazuju porast broja prijava za nasilje u obitelji, a sigurne kuće su popunjene. Ali organizacije koje pomažu žrtvama upozoravaju da je trenutni sustav usmjeren na borbu protiv nasilnika i ne ostavlja dovoljno prostora za zaštitu žrtava dok prolaze dodatno maltretiranje kada prijavljuju nasilje, piše Detektor.ba.
Broj prijava za obiteljsko nasilje se od 2021. godine utrostručio u Zapadnohercegovačkoj županiji (ŽZH), dok je u Hercegovačko-neretvanskoj županiji (HNŽ) povećan za 20 posto, pokazuju podaci tužiteljstvima. U Tužiteljstvu ŽZH-a u Širokom Brijegu ove su godine zaprimili 32 prijave za nasilje u obitelji, u odnosu na 12 prošle i 13 prijava godinu ranije, prema podacima koje su dostavili Detektoru.
Glavni tužitelj Zdenko Kovač upozorio je krajem studenoga Skupštinu HNŽ-a na porast prijava za nasilje u obitelji za 20 posto u odnosu na godinu ranije, i da će se ovi predmeti uzeti prioritetno u rad.
Ovaj tužitelj u HNŽ-u rekao je da su u 2023. godini primili 95 prijava. Objasnio je da su, gdje god je bio povratnik u slučaju nasilja u obitelji, tražili određivanje pritvora uz druge mjere.
Porast najtežih oblika nasilja
“Malo je tu zakonska regulativa nedorečena, nelogično je da se iz obitelji izmješta žrtva, a ne nasilnik“, kazao je on i zastupnike pitao kako mogu pomoći nevladine udruge za pomoć žrtvama ili osposobljavanjem novih sigurnih kuća.
Jedna od sigurnih kuća u Međugorju, “Majka Krispina“, ima konstantno popunjen kapacitet žrtvama iz naše zemlje, susjedne Hrvatske i stranih državljanki, a voditeljica Kristina Pehar za Detektor navodi da djelatnici svjedoče porastu i najtežim oblicima nasilja. Upozorava da ono što slijedi, nakon što žrtve žele prijaviti i dokazati nasilje, bude dodatno uznemiravajuće jer socijalni, pravosudni ili medicinksi sustav ne pruža dovoljno pomoći.
“Žena žrtva nasilja sustavu mora predočiti vidljive tragove nasilja da bi joj se uopće povjerovalo da je žrtva…To je žalosno i poražavajuće, pogotovo kada znamo da su u ‘tom sustavu koji bi trebao pomoći’ i mnoge žene“, kaže Pehar.
Maltretiranje umjesto zaštite
Problemi nekada nastaju i kod prijave nasilja jer, kako tvrdi Pehar, žene žrtve nasilja dožive dodatno maltretiranje od pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova i drugih institucija, i suočavaju se s nebitnim pitanjama i osobnim procjenama policajaca koji uzimaju izjavu.
“Slično se događa i u centrima za socijalni rad. Još je teže kad se rade prijave seksualnog nasilja, to je toliko neugodno da mnoge žene to svjesno prešućuju ili u samim izjavama ne navode jer ih toliko pitanjima i potpitanjima izmaltretiraju, umjesto da ih zaštite“, tvrdi Pehar.
Takav odnos je razlog zašto se mnoge žene opet vraćaju nasilnicima.
“Trpe i pate u tim začaranim krugovima, vrlo često lažnim osmjesima prikrivaju zlo kroz koje prolaze, svjesne da im nema tko pomoći“, navodi ona.
Uprkos tome, dodaje, žene koje dođu kod njih dobiju potporu i mogućnost da neko iz sigurne kuće umjesto njih prijavi nasilje.
Krajem rujna i početkom listopada su u javnosti u Hercegovini odluke suca za prethodni postupak Općinskog suda u Ljubuškom izazvale veliki broj reakcija. Početkom listopada Sud je, po drugi put, odbio zahtjev Tužiteljstva ŽZH da nekadašnjem hrvatskom rukometnom reprezentativcu odredi pritvor, nakon što je uhićen u obiteljskoj kući u Ljubuškom zbog prijave supruge za nasilje u obitelji.
“Nasilje uvijek treba prijaviti”
Ali nasilje uvijek treba prijaviti, smatra odvjetnica i nekadašnja sutkinja Nada Dalipagić i ukazuje na brojne predmete u kojima su žene žrtve užasnog fizičkog psihičkog i seksualnog nasilja. Ona naglašava da je njima potrebno pružiti pomoć u zapošljavanju i osamostaljivanju.
“Moje je mišljenje da imamo dosta dobru zakonsku regulativu, ali žene moraju prijavljivati nasilje. Treba ih ohrabrivati da se obraćaju centru za socijalni rad, a prije svega tužiteljstvima“, istaknula je.
Ona odgovornost vidi i u društvu koje je potrebno obrazovati da prijavljuju nasilje u svojoj okolini, da ne okreću glavu kao da ih se to ne tiče.
Za razliku od fizičkog, naglašava da online nasilje nije dovoljno dobro definirano u zakonima.
“U izjavama cyber nasilnika izražena je bolesna mržnja prema ženama i to je jedan vid omalovažavanja žena, gdje se umanjuju njihove vrijednosti i dostojanstva, a onda i shvaćanje da im se može učiniti što god želite“, kaže Dalipagić.
Žrtve obiteljsko nasilje mogu prijaviti policiji na broj telefona 122, na brojeve SOS telefona – u Federaciji 1264 i Republici Srpskoj 1265, te na broj plavog telefona 080 05 03 05, piše Detektor.ba.
/Desk/