Jašarević je osuđen na godinu i šest mjeseci za nečovječno postupanje prema dva zatvorenika i mučenje jednog, kao izvršitelj i suizvršitelj, dok je Velagić kao saizvršitelj osuđen na godinu dana zatvora zbog nečovječnog postupanja prema dva zatvorenika u Osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić“.
Vijeće je poklonilo vjeru oštećenim Slobodanu Vujičiću, Živki Žderi koji su opisali način na koji je prema njima postupio Jašarević u kolovozu 1992., ali nisu pronašli elemente mučenja, kako je to tvrdilo Tužiteljstvo BiH. S druge strane, Vijeće smatra da je dokazano mučenje elektro šokovima nad oštećenim Markom Vulićem.
„Točno neutvrđenog dana tijekom kolovoza 1992. Muamir Jašarević je iz dvorane izveo zatočenika Slobodana Vujičića u jedan ured i dao mu papir zatraživši da napiše sve o Srpskoj demokratskoj stranci, a kada oštećeni nije ništa napisao rekavši da ne zna što napisati, Jašarević ga je otvorenom šakom udario u lice, od čega je Vujičić pao na pod“, rekao je predsjedavajući Vijeća Zoran Božić.
Velagić je proglašen krivim da je kao suizvršitelj nečovječno postupao udarivši dva puta Jovu Ercega i ošamarivši Čedomira Oljaču, dok druge dvije točke Vijeće smatra nedokazanim. Vijeće nije prihvatilo dokaze da je Velagić boravio u Ljubuškom u periodu relevantnom za osuđujući dio presude.
Sudsko vijeće je utvrdilo da su ova djela Jašarević i Velagić počinili kao pripadnici Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Livno.
„Iako je tužiteljstvo Jašarevića i Velegića optužilo za zločin protiv čovječnosti, Vijeće smatra da su u osuđujućem dijelu presude Velagić i Jašarević počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva, prekršivši međunarodno pravo i konvencije o zaštiti određene kategorije lica u ratu“, naveo je Božić.
Vijeće nije našlo dokazanim da su Jašarević, Andabak i Velagić sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu i da isti nije počinjen na području Livna, nasilnom preseljenju srpskog stanovništva, nezakonitom zatvaranju i doprinošenju sustava zlostavljanja.
Prema presudi, u Livnu se nije dogodio širok i sustavan napad usmjeren prema srpskom stanovništvu, dok je analizom utvrđeno da je postojao sukob između HVO-a i Vojske Republike Srpske.
Vijeće nije našlo dokazanim da su Andabak i Jašarević imali zapovjednu ulogu i funkcije kako je to Tužiteljstvo BiH navelo u optužnici.
„Analizom svih dokaza je utvrđeno da je Andabak u Livno došao u travnju i da je zapovjednik satnije vojne policije od svibnja do kraja lipnja, za koje vrijeme je prema svjedočenju i materijalnim dokazima većinu vremena proveo u Bugojnu, a potom prelazi na funkciju pomoćnika načelnika Uprave Vojne policije za Operativnu grupu Sjeverozapadna Hercegovina. Tek u studenom on zapovjeda Drugom bojnom“, kazao je Božić.
On je dodao da je na dan velike racije, kada je zatvoreno srpsko stanovništvo, Andabak boravio u Zagrebu, a da je tada zapovjednik Vojne policije bio Dragan Konta, a da su mnogi svjedoci kazali da je za njih bio glavni šef Krim službe Muhamed Ibrahimović.
„Iz materijalnih dokaza ne proizilazi ni da je Jašarević bio njegov zamjenik, niti da je imao ikakvu zapovjednu funkciju (…) Stoga nisu mogli ni odgovarati za zločine koje su počinili drugi vojni policajci“, naveo je Božić.
Na osnovu toga, Jašarević i Andabak su po zapovjednoj odgovornosti, koju im stavilo Tužiteljstvo BiH na teret, oslobođeni po 17 točaka optužnice, kao i za pet za što su izravnooptuženi. Među ovim točkama je i ubojstvo 12 „ćelavaca“ koji su dovedeni iz Hrvatske i Miluna Bajila zvanog Grof.
„Nijedan dokaz o stradanju ovih osoba Tužiteljstvo nije izvelo“, naveo je Božić.
On je kazao da nema otežavajućih okolnosti na strani Jašarevića i Velagića, a da je to što su sporodični, ranije neosuđivani i što su izrazili kajanje za svim žrtvama uzeto kao olakšavajuća okolnost.
Prvostupanjskom presudom optuženi su oslobođeni troškova plaćanja postupka, a oštećeni upućeni na parnicu. Jašareviću i Velagiću su produžene mjere zabrane, a Andabaku ukinute.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Prizivnom odjelu Suda BiH.
(Izvor: Detektor.ba)