Naime, kako piše Slobodna Bosna, sudski proces protiv trojice pripadnika Vojne policije HVO-a iz Livna, Zdenka Andabaka, Muamira Jašarevića zvanog Babo i Seada Velagića, koje Tužiteljstvo BiH tereti za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu, odnosno, ubojstvo 16 zarobljenika i protupravno zatvaranje preko 300 civila srpske nacionalnosti, započeo je posve neočekivano, šokantnim svjedočenjem Đorđa Kovačića.
Premda je Đorđe Kovačić u Sud BiH došao na poziv državne tužiteljice Lejle Konjić sudnicu je, sasvim sigurno, napustio kao svjedok obrane, budući da nije mogao potvrditi niti jedan navod iz optužnice.
“Za ovog čovjeka imam samo riječi hvale”, izjavio je svjedok Kovačić, govoreći o zapovjedniku Vojne policije HVO-a Zdenku Andabaku, kojeg je prvi put sreo tek kada su ga poveli na razmjenu. Đorđe Kovačić je kazao kako je “čuo za Babu”, ali da je drugookrivljenog Muamira Jašarevića upoznao nakon rata, jer su zajedno radili u policiji. O ratnoj ulozi Seada Velagića isti svjedok nije mogao ništa reći, tvrdeći kako ga uopće ne poznaje?!
Kako je u sudnici ispričao Đorđe Kovačić, koji danas radi kao šef kriminalističke službe u Policijskoj stanici Livno, on je prvi put uhapšen koncem maja 1992. i odveden u zgradu policije. Bio je zatvoren nekoliko dana, potom je pušten i vraćen na radnu obvezu, da bi ga policajci ponovno priveli početkom lipnja.
Tada je zajedno s nekolicinom, također srpskih civila, zatočen u garažama MUP-a Livno, gdje su ih ispitivali policijski istražitelji.
Kovačić je bio zatvoren u garaži broj 6, skupa sa Božom Mihajlovićem, sadašnjim šefom Posebnog odjela za organizirani kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH, koji je početkom rata bio predsjednik Općinskog suda u Livnu, ali su ga lokalne (HDZ) vlasti ubrzo smijenile kao „nepodobnog Srbina“.
Tužitelja Božu Mihajlovića, međutim, njegova mlađa kolegica Lejla Konjić nije pozvala za svjedoka.
“Mene je 27. ožujka ove godine sa telefonskog broja Tužiteljstva BiH u Sarajevu pozvala ženska osoba, koja se predstavila kao tužiteljica Lejla Konjić. Pitala me jesam li spreman svjedočiti protiv Ante Gotovine i drugih pripadnika Hrvatske vojske, te protiv lokalne vlasti, nudeći mi odustajanje od kaznenog progona. Rekla je i kako će mi dati nekakve papire koje su istražitelji Amra i Slaviša, prezimena se ne sjećam, preuzeli u Zagrebu, a koji, navodno, meni idu u korist. Nisam znao što da mislim, je li u pitanju nekakva provokacija, jer nisam znao s kim točno razgovaram. Spustio sam slušalicu, a onda mi je tri dana kasnije stigao službeni poziv da se javim u Sarajevo, kako bi 1. travnja dao iskaz. Na pozivu je bio datum 27. 3. 2015., dakle isti dan kada me je zvala ta žena iz Tužiteljstva BiH”, objašnjava Zdenko Andabak.
Ranije je, dodaje, Andabak upozoren kako su detalji njegovog iskaza o odgovornosti pripadnika Policijske uprave Livno “procurili” iz Tužiteljstva BiH, ali i da su ratni policijski dužnosnici imali „neprimjerene kontakte“ s istražiteljima i, navodno, pojedinim tužiteljima?!
(Integralni tekst možete pročitati u novom broju Slobodne Bosne, koji je u prodaji od utorka, 22. rujna.)
/Republikainfo.com/