Piše: Stjepan Brzica
Njih je očito privlačilo Crno more i morski tjesnaci. Vjerovatno im se bila ispriječila Troja na tom putu, pa je došlo rata. Prema jednom latiskom tekstu: Geci urbem Troiam decem anos opsidebant… (Grci su deset godina opsjedali Troju) Ahejci su se tobože smatrali pobijeđenim jer nisu mogi osvojiti Troju pa su smislili kako će to uraditi na lukav način. Napravili su velikog drvenog konja kojegu su ponudili Trojancima na poklon.
Oni su naivno primili dar, a iz njega su iskočili Grci i na prepad zauzeli grad. Nitko danas ne upotrebljava trojanske konje. Služe se subverzijama sve do odvratnih zločina i uništavanja zaštićene svjetske kulturne baštine u cilju postizanja svojih prljavih ciljeva. Misle li oni da ce kad sve unište povijest počinjati od njih. I u prošlosti je bilo sličnih, zna se kako su završili. Završiti će i ovi na sličan način, ali će vjerovatno izvršiti još puno zločina.
POSTOJI LI MODERNA IDEJA O TROJANSKOM KONJU?
U doslovnom smislu ne, ali neki misle da mogu upotrijebiti kao trojanski konj teroristi koji su vjerovatno ubačeni među izbjeglice iz Sirije i uglavnom iz Libije.
Ne bilo dobro da sada doživljavamo reprizu ali na drugi način. Moramo se ozbiljno zapitati u čemu je suština masovnog bijega stanovništva iz Sirije, Iraka i Libije? Da li je to isključivo glad i strah od terorizma i ratnih sukoba? A lavina se upravo kreće prema srcu Europe Njemačkoj, Francuskoj, Britaniji, Danskoj i Švedskoj. Sadašnja izbjeglička kriza je je čak prouzrokovala pitanje o stabilnosti Europske unije.
Kome je to u cilju?Nisu slučajno odabrane navedene zemlje. One su bogatije od ostalih i u njima se mogu mnogi zaposliti. Velika većina izbjeglica sklanjaju se od rata, progona i gladi, ali je diskutabilo da li baš svi. Vrlo je logično pitanje tko je pokrenuo ovaj izbjeglički exodus prema zapadnoj Europi, tko sve stoji iza svega.
A Europa, koliko je poznato još nije adekvatno odgovorila tom izazovu.Nema sumnje da su među izbjeglicama i oni koji nisu baš morali bježati. Nitko ne može garantirati da nisu među izbjeglice ubačeni i teroristi. Iz takozvane Islamske države odale su upućivane prijetnje koje ne treba olako shvatiti.
Posebno je pitanje zašto velik broj tih izbjeglica nije krenuo prema iranu, emiratima, Saudijsku arabiju, u te bogate arapske zemlje nego baš u Europu. Možemo samo pretpostavljati tu shemu. Prvo terorizmom, ubijanjem, izgladnjivanjem dovesti stanovništvo do očaja jer jer je izgubilo manje više sve što je imalo.
Nakon toga krenula je lavina izbjeglica kojemu se ne može sagledati kraj ukoliko je privremeno ne uspore loše vremenske prilike. Najgori scenarij bi bio ukoliko se iz mase izbjeglica izdvoje obučeni teroristi. To je moguća realnost jer je moguće da iza svega stoji takozvana islamska država.
To bi se moglo pozati kao pakleni plan takozvane islamske države. Htjeli ili ne zapadne zemlje imaju pred sobom ozbiljne dva moguća scenarija: jedan je borba protiv rerorizma na licu mjesta u Siriji, u Iraku i u Libiji. Uvjerili smo se da su ti teroristi fanatični i spremni na sve.
Čini se da zračni napadi misu ni iz daleka dovoljni. Bojati se je da će biti potrebne dobro obučene i opremljene vojne snage zapadnih zemalja koje moraju fizički pregaziti centre terorizma. Zanimljivo je da val izbjeglica nije krenuo prema Rusiji. Posebno je zanimljivo da Rusija otvoreno popdržava Asada, naoružava ga i po svemu sudeći potpomaže upotrebom ruskih vojnika. Ovo sa strane Rusije nije ono što priča Lavrov, Treba imati u vidu da Sirija ima luke na Mediteranu koje su po svoj prilici Rusiji zapele za oči.
Ojačali su svoj položaj osvajanjem Krima, što je slično Hitlerovoj okupaciji Ranske oblasti. a sada bi im dobro došle sirijske luke na toplom Mediteranu. To bi zapadni svijet morao imati u vidu. Naravno da ne znamo što eventualno prpremaju zapadne sile i kako če postupiti. U međuvremenu cPutin provodi agresivnu politiku prema NATO paktu i SAD, prijeti, provocira šaljući avione i podmornice radi zastrašivanja Finske Švedske i kao i pribaltičkih malih država koje je Rusija držala pod okupacijom.
Čim Putin zvecka oružjem i prijeti time otkriva svoju nedovoljnu sigurnost. Neće on izazvati rat jer ne smije, a sankcijeća ga sve više omekšavati.