Direktor beogradskog Instituta za nacionalu i međunarodnu sigurnost, prof.dr. Darko Trifunović, za Dnevni list govori o sigurnosnim ugrozama i ruskim utjecajem nad zemljama zapadnog Balkana.
On zagovara snažniju suradnju, ali i otkriva zanimljive informacije o djelovanju pojedinih domaćih i ruskih obavještajaca u izazivanju nestabilnosti. Trifunović smatra kako nema mjesta strepnji od opasnosti od izbijanja rata u BiH i Srbiji te Hrvatskoj, ali da je moguća destabilizacija od strane političkih krugova. Komentirajući nametnute sankcije srpskom članu Predsjedništva BiH i predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku, kaže: „O njemu je međunarodna zajednica rekla sve, a nedavno uvedene sankcije njemu i njegovim suradnicima, prije svega, svakom odgovornom čovjeku, a ne političaru, značile bi nešto. Od NATO tenka do ruskih bajki“.
Političke tenzije u međudržavnim odnosima zemalja zapadnog Balkana ne jenjavaju. Čak što-više, one eskaliraju ratom i ruskom invazijom u Ukrajini. Kakva su vaša očekivanja, hoće li ove napetosti i dalje potrajati ili se može očekivati stabilizacija, mogu li se odnosi zemalja Balkana, u prvom redu, Hrvatske, BiH i Srbije očekivati konačno dobrosusjedski odnosi i suradnja u cilju sveopćeg napretka žitelja koji tu žive?
-Političke elite, posebno u BiH, nemaju odgovore na ključna pitanja, a to je „kako živjeti bolje“? BiH je, kao i Srbija, neintegrirana teritorija. Kao takve, laka meta za sve one koji bi da destabilizacijom ove dvije države destabilizirali Europu i EU. Tu treba dodati i Hrvatsku. Iako je članica NATO i EU, viđene su političke struje i procesi koji ukazuju na prisutnost službi država koje vide u Hrvatskoj dobru odskočnu dasku za svoje ciljeve protiv NATO-a i EU-a. Ali, treba biti optimist. U Hrvatskoj su, primjerice, počeli procesi demaskiranja svih faktora nestabilnosti, kako onih koji ugrožavaju tu državu izvana, tako i iznutra. To će imati i pozitivne posljedice i po BiH. To se odnosi i na Srbiju. Srbija, iako je javno proglasila vojnu neutralnost, nije politički neutralna, već je okrenuta ka EU. Nedavno završeni izbori u Srbiji pokazali su koliki je ruski i proruski utjecaj. Rezultat ruskog djelovanja nije impresivan s obzirom na to koliko je sredstava i energije utrošeno. Srbija ostaje na svom putu ka EU, razvoja demokracije i demokratskih institucija. Upravo su institucije one koje nisu vršile svoj posao u BiH. Na primjer, odatle potiče i kritika Visokog predstavnika za BiH. Kao što znate zalažem se sa svojim kolegama, vodećim stručnjacima iz znanstvenog područja sigurnosti iz Srbije da otvorimo profesionalan dijalog sa svojim kolegama iz BiH. Poziv za razgovor ostaje otvoren. Ideja je da narodi i narodnosti koji žive na ovim prostorima, vide da mi profesionalci možemo i trebamo jedni s drugima surađivati. U prošlosti, profesori i istaknuti znanstvenici ostali su u sjenci političkih eksponenata. Mi nismo mogli čuti stručna mišljenja već samo političke pamflete i istrošene političke elite koje su u naše živote unijele, i što je još gore, i dalje unose nemire. Oni su nam u svijest ubacili umjesto politike – politički inženjering, umjesto izbora – izborni inženjering…itd. To znači da je demokracija ugrožena. Riječ koja je dodana „inženjering“, označava tijesnu manipulaciju izborne volje građana i tiraniju. To mora prestati odmah.
Koliko su događanja u Ukrajini doprinijela napetostima između Srbije, Hrvatske i, na koncu, BiH, te koliko postoji opasnost da se ‘ukrajinski scenarij’ prelije i na Balkan?
-Ruska agresija na ovu suverenu zemlju i zločini koji su počinjeni otvaraju i veliki broj pitanja. Tako u Srbiji, proruske snage, političari, analitičari i „analitičari“ pokušavaju uvjeriti srpski narod da su Ukrajinci topovsko meso Amerike namijenjeno Rusiji. Ako to prihvatimo, onda se postavlja opravdano pitanje čije je topovsko meso bio srpski narod i kome? Je li srpski narod bio rusko topovsko meso za NATO? Drugim riječima, iako to logika nalaže, slijepa ideologija neostaljinizma istim proruskim eksponentima zatvara oči. To isto pitanje mogu sebi postaviti i Bošnjaci. I to nas navodi na zaključak da ratovi devedesetih, da je bilo pametnih, mudrih i obrazovanih, nisu se ni trebali, niti smjeli dogoditi. Zato i inzistiram da se započne proces konačnog pomirenja između Srba i Bošnjaka. U svakom ratnom zločinu koji je počinjen u ime srpskog naroda stajala je ruska služba ili iznimno proruski Srbi. Početak slamanja SFRJ 1991. počinje tzv. “Crveni orkestar“ na čelu s generalom Acom Vasiljevićem koji je izdao komandu da se u Zagrebu minira Jevrejsko groblje i da se istovremeno u Beogradu podigne u zrak ‘Ruski car’. Zamislite tek komandu koju je imao Frac Kos, da specijalnim otrovom potruje građane Tuzle. Ako je ovo točno, a ima indicija da jest, onda se otvaraju brojna pitanja koja su dobro skrivana od proruske mreže koja djeluje na ovim prostorima. Zanimljivo je da su svi eksponenti, na svim stranama, početka rasturanja Jugoslavije bili više ili manje suradnici UDB/e. Mrežu koju su nakon smrti Tita preuzele ruske službe preko Golootocana i njihovih istomišljenika koji nisu predstavljeni kao ruske „podmornice“, već kao neki disidenti. Eto, upravo oni nas i odvedoše u ponor. Za čiji račun? Duga je to priča i dugo neispričana poput one o ruskom generalu Mustafi Golubicu, sefu Gavrila Principa i njegove grupe. Priča o Mustafi Golubicu, Božinu Simiću i Marku Mesiću, pravim organizatorima 27. ožujka 1941. ili priča o ubojstvu Kneza Mihajla.
Srbija i BiH nisu na tzv. ruskoj listi „neprijateljskih zemalja“, međutim i to će biti upitno nakon glasanja Srbije koja je u UN-u nedavno bila za isključenje Rusije. Što vi očekujete po tom pitanju?
-Je li to uopće bitno? Ako ništa drugo, i Srbija i BiH moraju iz moralnih razloga uvesti sankcije, ne Rusiji, već svakoj državi koja je izvršila agresiju i ratne zločine. Ovdje se ne radi tko koga voli ili ne. Radi se o principima 21. stoljeća. Naravno, ovdje treba uzeti u obzir i vrlo osjetljivu situaciju u kojoj se nalazi Srbija zbog Naftne industrije Srbija ali i zbog NATO agresije koja je također bila suprotna međunarodnom pravu i bez odluke Vijeća sigurnosti UN-a. Naravno, nitko ne postavlja ono ključno pitanje na koje je već dan odgovor, a to je jesu li Srbi u tim ratovima bili rusko topovsko meso za NATO kao danas, kako proruski aktivisti tvrde za Ukrajince? Zato i jest pravo vrijeme za otvaranje prije svega znanstvenih-akademskih razgovora. Da studenti iz BiH upoznaju svoje kolege i kolegice iz Srbije i obrnuto.
Svjedoci smo naoružavanja zemalja Balkana – Hrvatske, Srbije, pa i BiH. Strepe li te zemlje od svojih susjeda ili?
-To je više politička nego realna priča. Hrvatska je u NATO, NATO je u BiH, Srbija je u Partnerstvu za mir sa NATO. Tako da strepnji za sada nema mjesta. Prava prijetnja dolazi iz unutarnjih političkih krugova koji su spremni da za račun stranih službi krenu u destabilizaciju. Današnji sukobi značajno se odvijaju u nekinetičkim projekcijama. Na sceni su hibridna i psihološko-propagandna djelovanja u okviru specijalnog rata. To treba i prepoznati, te prema istim izvorima nestabilnosti i djelovati. Problem nastaje u paraliziranim institucijama, posebno onim čiji je zadatak očuvanje sigurnosti.
Međutim, dok je predsjednik Srbije, Vučić, u vrlo nepovoljnom političkom položaju te iznosi vrlo oprezne i ujednačene izjave, u BiH srpski član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a vrlo je oštriji, izravniji. Kako komentirate uvođenje sankcija njemu i predsjednici RS-a Željki Cvijanović od strane Ujedinjenog Kraljevstva?
-Što se tiče srpskog člana Predsjedništva BiH, gospodina Milorada Dodika, njega ne želim komentirati. O njemu je međunarodna zajednica rekla sve, a nedavno uvedene sankcije njemu i njegovim suradnicima, prije svega, svakom odgovornom čovjeku, a ne političaru, značile bi nešto. Od NATO tenka do ruskih bajki.
U svojim medijskim istupima često se osvrćete na rad ‘Fakulteta bezbjednosnih nauka’ u Banja Luci. Zašto – što je sporno u tom fakultetu?
-Prvo, stručno i profesionalno ne postoje „bezbjednosne nauke“ već postoji „nauka bezbjednosti“ (znanost sigurnost)i to više govori o onima koji su dali ime ovoj instituciji. Primjerice, u Beogradu postoji ‘Fakultet bezbjednosti’, u Skoplju isto tako. Dovoljno je pogledati popis zaposlenih i njihova znanstvena ostvarenja (s izuzetcima) i jasno vam je o čemu se radi. Koliko sam primijetio, ovih dana pojavile su se informacije da je u prostorijama tog fakulteta instalirana posebna oprema slična onoj koja je bila na ‘Fakultetu bezbednosti’ u Skoplju i preko koje se prisluškivala i pratila ne samo oporba, već i više od toga. Dolaskom na vlast Zorana Zaeva, čitava ova afera dobila je i sudski epilog. Nadam se da se ne radi o istoj ili sličnoj opremi, iako u Srbiji postoje određene sumnje da se tom opremom pratila i prisluškivala i sama Srbija. To je opasan presedan i očekuje se potpuna istraga povodom tog pitanja.
Često spominjete da su Srbi najveće žrtve ruske propagande u Srbiji, ali i žitelji Hrvatske i BiH. Zašto?
-Pogledajte samo Srbiju. Predsjednik Srbije gospodin Vučić nije dozvolio nikakav diplomatski status tzv. Rusko-srpskom humanitarnom centru. Ovaj centar i dalje radi, iako je jasno da skoro nikad nije djelovao kad su u pitanju humanitarne katastrofe poput požara itd. Srbija je demontirala rusko-kriminalno-teroristički kamp na planini Zlatibor, gdje su „bivši“ pripadnici GRU-a okupljeni oko Enot i Vager firme, plaćeni za „treniranje“ srpske djece borbenim vještinama. Zapravo proruska mreža u Srbiji legalizirala je njihov dolazak i boravak u Srbiji. Cilj je bio da se njih 50 sa uniformama SAJ Crne Gore prebace u tu zemlju i likvidiraju predsjednika Đukanovića. Srpska policija je pronašla ovaj kamp, zabranila ga i demontirala. Usred noći u Beograd je doletio Petrušev (Nikolai Patrušev, tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Rusije op.au.) i pokupio dio ovih snaga. Srbija je jedna od rijetkih zemalja koja je protjerala ruskog obavještajca pukovnika Klebana i sam je predsjednik u Parlamentu izjavio da ih je najmanje još pet. Zatim pripadnici BIA (Bezbednosno informativna agencija) Srbije na Kalemegdanu pronalaze i snimaju ruske agente Sismakova i Popova kako planiraju ubojstvo predsjednika Đukanovića sa Sinđelićem. Ruski operativci pronašli su svoje uporište u vrhu ANB u CG. Iz svega iznijetog apeliram na predsjednika Đukanovića i Vučića da što prije sjednu za stol i prestanu se međusobno napadati, jer su informacije koje se „serviraju“, posebno predsjedniku Đukanoviću upravo iz krugova ANB-a (Agencija za nacionalnu bezbjednost) koji je pod izravnim utjecajem ruskih službi.
Je li potrebna „derusifikacija“ Balkana i je li to moguće?
-Potrebno je prije svega izraditi jednu zajedničku analizu tj. procjenu rizika, unutarnjih i vanjskih. I na tome bi trebali raditi vrhunski znanstvenici iz BiH i Srbije s kolegama iz Hrvatske i Crne Gore. Ako se znanstvenom analizom utvrdi da je ruska prijetnja tolika da značajnougrožava mir i stabilnost, onda se prema nositeljima iste moraju zajednički poduzimati mjere. Isto vrijedi ako se pojave i druge prijetnje. Vreme je da zajednički razmišljamo o budućnosti i sigurnosti prostora na kojem zajednički živimo.