Kako piše Dnevni list, Čović bi svojom kandidaturom “pomogao” pobjedi Komšića, ali bi njegova stranka ponovno “osvojila sve” pozicije na ostalim razinama, a političkim Hrvatima dalo bi se još četiri godine za alarmiranje o nejednakopravnosti jer bi Komšić ponovno bio izabran glasovima Bošnjaka. Jedan scenarij na političku scenu vraća bivšeg predsjednika HDZ 1990 Martina Raguža, kao jedinstvenog kandidata HNS-a, kompromisno rješenje svih stranaka HNS-a, a prvo ime koje se spominje u „igri“ kandidata je mostarski gradonačelnik Mario Kordić, relativno novo političko ime, a umjerenim političkim stavovima i osoba koja nije opterećena korupcijskim aferama.
Nakon što je Središnje izborno povjerenstvo raspisalo Opće izbore za 2. listopada, a predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović potvrdio da ta stranka neće iste bojkotirati te da će na njima sudjelovati, krenula je i potraga za imenima kandidata i to prvenstveno kandidata kojeg će Hrvatski narodni sabor (HNS) predložiti kao zajedničkog kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
1. scenarij: Mario Kordić
Najava predsjednika Demokratske fronte (DF) i aktualnog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića kako će se ponovno kandidirati za tu dužnost, a što bi bio njegov četvrti mandat hrvatskog člana Predsjedništva na kojeg je izabran velikom većinom glasovima Bošnjaka, samo je dodatni motiv za snažniju, ali i lakšu, mobilizaciju hrvatskog biračkog tijela i stranaka okupljenih oko HNS-a.
Kako je Dnevni list već pisao, odmah na početku pojavilo se ime mostarskog gradonačelnika Maria Kordića kao mogućeg, zajedničkog kandidata stranaka HNS-a za Predsjedništvo BiH. Realan je stav da je Kordić osoba koja u političkom smislu ništa ne gubi eventualnim porazom na izborima za člana Predsjedništva BiH jer, u tom slučaju, i dalje ostaje u stolici mostarskog gradonačelnika. Kordić se spominje kao relativno novo političko ime i umjerenih političkih stavova i osoba koja nije opterećena korupcijskim aferama.
On se već nekoliko puta sastao sa sarajevskom gradonačelnicom Benjaminom Karić i banjalučkim gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem, potvrdivši opredjeljenost za suradnju itd. To bi ujedno bio i prvi scenarij u izboru hrvatskog kandidata za Predsjedništvo BiH, piše Dnevni list.
No, kako se bliži rok za prijavu kandidata, međustranački dogovori sve su tajnovitiji, ali i žustriji, a “u igri” se pojavljuju i druga imena.
2. scenarij: Dragan Čović
Naime, prema izvorima Dnevnog lista iz HNS-a, nije potpuno isključena mogućnost i kandidature za Predsjedništvo predsjednika HDZ-a BiH i HNS-a Dragana Čovića, iako je on sam već od pregovora oko reforme Izbornog zakona u Neumu, održanima u siječnju ove godine, kazao kako se ne planira kandidirati, a to isto je nedavno u izjavi za medije potvrdio i hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Mnogi stranački predstavnici u HNS-u su uvjereni da bi Čović vrlo vjerojatno mogao istaknuti svoju kandidaturu. Podsjetimo da je on bio 4. (2002.-2005.) i 7. (2014. -2018.) član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.
No, ono što je svojevrsni “fenomen” bh političke zbilje je činjenica da, koliko god Komšićeva kandidatura mobilizira hrvatsko glasačko tijelo i hrvatske stranke okupljene oko HNS-a, toliko i Čovićevo ime je “alarm” za to isto u bošnjačkom glasačkom tijelu te je opravdan zaključak mnogih analitičara kako upravo Komšićevo “građansko inaćenje”, nevjerojatno učinkovito jača prvenstveno HDZ ubijajući i začetke pluralizma kod bh Hrvata.
Također, s druge strane, dovoljno je samo površno pogledati komentare bh Bošnjaka na spomen Čovićeva imena. Međutim, kod nekih je izbor Komšić iz nekih drugih razloga.
“Glasat ću za Komšića protiv Čovića” ili “Komšić će biti doživotni predsjednik i glasat ću za njega jer Izetbegović je izdao Bošnjake”, samo su neki od razloga zašto se birači bošnjačke nacionalnosti odlučuju staviti kvačicu uz Komšićevo ime na izbornom listiću.
Na koncu, iznimno negativan Čovićev “background” kod Bošnjaka doprinosi njihovom dodatnoj mobilizaciji, a tome u posljednje vrijeme svojim izjavama i stavovima doprinosi i hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Stoga, da – Čović bi svojom kandidaturom “pomogao” pobjedi Komšića, ali bi njegova stranka ponovno “osvojila sve” pozicije na ostalim razinama, a političkim Hrvatima dalo bi se još četiri godine za alarmiranje o nejednakopravnosti jer bi Komšić ponovno bio izabran glasovima Bošnjaka. To bi bio drugi scenarij.
3. scenarij: Martin Raguž
Ovaj scenarij na političku scenu vraća bivšeg predsjednika HDZ 1990 Martina Raguža, kao jedinstvenog kandidata HNS-a, kompromisno rješenje svih stranaka HNS-a. Podsjetimo da je upravo Raguž bio kandidat za Predsjedništvo na izborima 2014. godine i sa osvojenih skoro 88 tisuća glasova, tada bio najozbiljniji protukandidat Čoviću koji je, u konačnici, osvojio skoro 119 tisuća glasova.
Raguž nema negativnu “zaleđinu” kao Čović kod Bošnjaka, zagovara umjerenu politiku bez teških riječi, te je moguće da ga dio njih čak i podrži na izborima, kao što i dio srpskih birača u FBiH redovito glasa za Čovića.
U ovom kontekstu prisjećanja na izbore iz 2014. zanimljivo je podsjetiti da su tada kandidati bili i Živko Budimir, tadašnji predsjednik Stranke pravde i povjerenja i bivši predsjednik Federacije BiH, kao i Anto Popović iz Komšićevog DF-a. Raguževa kandidatura kod mnogih bi bila shvaćena prvenstveno kao kompromis najjačeg HDZ-a BiH i posveženost proklamiranom “zajedništvu”. Pitanje je hoće li ovaj scenarij, a o kome se govori, biti i realnost.
HRS za neovisnog i zajedničkog kandidata ili bojkotiraju izbore za Predsjedništvo
Iz Hrvatske republikanske stranke, koja se isprofilirala kao najjasnija oporba na političkoj sceni kada je riječ o Hrvatima, smatraju da bi jedino neovisan kandidat mogao imati podršku svih, pa i onih stranaka koje nisu članice HNS-a. Podsjetimo, ova stranka izašla je iz članstva HNS-a.
“Mi više nismo članica HNS-a, a administratori web stranice HNS-a uporno drže naše ime u popisu članica i kazao sam da ga uklone”, potvrdio je za Dnevni list predsjednik ove stranke Slaven Raguž.
Kada je riječ o jedinstvenom kandidatu, predsjednik HRS-a podsjeća da je ova stranka već prošle godine istaknula kako neće doći do izmjene Izbornog zakona BiH te izašla s prijedlogom o zajedničkom, neoovisnom kandidatu svih hrvatskih stranaka za Predsjedništvo BiH.
“Podržali bi neovisnog, nestranačkog kandidata koji bi bio ispred svih hrvatskih stranaka i to bi bila jasna poruka. Za HDZ ne glasa ni 50% hrvatskih birača u BiH, a nestranački kandidat bio bi i jasna poruka da problem načina izbora Željka Komšića u Predsjedništvo nije samo problem HDZ-a, nego i Hrvata u BiH”, kaže Raguž.
No, ukoliko se ne izađe s takvim kandidatom, kako kaže Raguž, ta stranka će bojkotirati izbore za tu razinu, odnosno, za člana Predsjedništva BiH jer je, kako je rekao, “neminovna ponovno silovanje demokracije od strane Željka Komšića”.
Na pitanje bi li, primjerice, HRS podržao mostarskog gradonačelnika Maria Kordića kao kandidata za Predsjedništvo, Raguž je odgovorio: “Mislim da njegova kandidatura nije opcija. Na kraju krajeva, nije problem da to bude i HDZ-ovac, ali to mora biti čovjek koji nije u strukturama i koji nije povezan sa kriminalom i korupcijom.
HDZ 1990 ide samostalno
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović nedavno je izjavio kako će stranke okupljene oko HNS BiH zajednički nastupiti na općim izborima i imati zajedničke kandidate za Predsjedništvo BiH te Republiku Srpsku. Međutim, “zajedničko nastupanje” dosta je nejasna odrednica.
“Razgovarati ćemo o zajedničkom kandidatu za Predsjedništvo BiH i dopredsjednika Republike Srpske, a HDZ 1990 na izbore na ostalim razinama izaći će samostalno”, kazao je za Dnevni list Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ 1990. Na koncu, čini se da će izbor kandidata uvelike odrediti i daljnji smjer hrvatske politike u BiH, ali i pokazati odnose unutar HNS-a BiH, dok je potpuno druga priča kako će se uopće primjeniti izborni rezultati nakon listopadskih izbora, a zbog ukidanja pojedinih odredbi u Izbornom zakonu dok novi još uvijek nisu usuglašeni, piše Dnevni list.
/Desk/