Na današnji dan ’86 nevini radnici su prolili krv jer su se osudili podići glas za svoja prava. Upucala ih je tadašnja policija, milicija, koju su na nevine radnike poslali biznismeni.
Radnik je i danas žrtva, posebno u BiH. Premda se na radnike direktno ne puca, jasno je da i danas prolijevaju krv i suze.
Što je ono što radnik želi reći danas.
Ja sam dakle radnik, radim za svoj kruh, radim za svoju djecu, ne želim biti bijednik. To sam ja, radnik. Kako bi rekao onaj čiko iz popularnog videa na youtoubeu – onima koji čuju, a ne vide, slušaju, a ne čuju, vide, a ne žele čuti – ja ipak želim reći – to sam ja radnik.
Svima vama koji vidite, a ne čujete ja radnik poručujem:
Ne želim da mi kasni plaća
Ne želim da ne mogu potvrditi knjižicu
Ne želim raditi prekovremeno, a posebno ako je neplaćeno
Ne želim da me prijavite svaki put kada prođe inspekcija, a odjavite kada ode
Ne želim da me ponižavate
Ne želim da me zlostavljate
Ne želim da me ne vidite
Ne želim da me otpustite kada sam bolestan, ili kada sam u drugom stanju
Ne želim da me forsirate onih nekoliko dana iza plaće
Ne želim osjećati da je moja krvavo zarađena plaća poklon
Hej – to sam ja – RADNIK. Sretan sam kad radim. Raditi je pošteno, radeći zaraditi je pošteno. Nećete me uvući u svoju priču. U kojoj se kruh zarađuje pljačkom, u kojoj je motika suvenir, u kojoj se znoj prolijeva samo u teretani.
Hej. To sam ja – RADNIK. Želim svoja prava, želim posao od kojeg mogu preživjeti. Želim da znate da sam ja RADNIK, danas je moj dan, moj rođendan. (K.S.P/republikainfo.com)