“U svojoj uskogrudnosti i nesposobnosti za priznavanjem pogreške koju je učinio s priopćenjem SDP BiH povodom dolaska novog hrvatskog premijera u nastupni posjet BiH, Nermin Nikšić jutros me neugodno iznenadio nizom diskvalifikacija, pri čemu je ponovno demonstrirao da je prva violina „Budalaškog pokreta“, koji se po inerciji još uvijek zove SDP BiH. Ali ovo je i svojevrstan napredak, jer upravo me Nikšićev prethodnik po povratku u BiH, počastio „tajnom večerom“ na kojoj je uz vodstvo partije sudjelovala i nekolicina mojih bivših prijatelja, koji su se složili kako je najlakše i najefikasnije etiketirati me „čovićevcem“ i „kripto-nacionalistom, koji se redovito sastaje na Karaotoku kod Čapljine s potonjim, u Sarajevu omiljenom metom i kad je kriv i kad nije.
Ne branim ga, ima on dosta svojih koji ga brane, ja sam u ovoj priči samo usamljeni podnositelj apela za urazumijevanjem političke kaste. Ali, kao da sipam vodu u rešeto. Nikšić, kao mali od kužine, samo je na prvi pogled „demokratskije“ orijentiran od njegovog upravitelja, „slučajnog prolaznika“ i stvarnog uništavatelja ideje i prakse socijaldemokracije u BiH. Doduše, uzalud mu je prikrivati koju matricu slijedi i da su mu namjere kao i Prethodnikove.
Počeo sam pisati za Dnevni list s namjerom da i u Zavičaju budem čitan od onih ljudi koji ne pripadaju samo „online“ svijetu. U istoj toj novini, Nikšić reagira na tri puta većem prostoru nego li sam sam pisao, tvrdeći kako „izbjegava polemike sa dežurnim analitičarima, sljedbenicima trećeentitetske političke misli“ (sic!). Ovo je toliko žalosno da ne može biti žalosnije staviti na početak tobožnje polemike, jer ja prvo nisam nikakav, a kamo li dežurni politički analitičar, a napose sljedbenik „trećeentitetske“ misli, već sam profesor središnje društvene znanosti o političkim procesima. Mada bi profesoru bilo ugodnije i „berićetnije“ šutjeti, nemam na to pravo. Iz odgovornosti prema struci dužan sam upozoriti na demokraturska obilježja, podjednako desna i tobož ‘lijeva, na klijantelizam s pljačkaškim ambicijama prema proračunima…
Neukom Nikšićevom javnom diskvalificiranju su najviše doprinijeli „znanstvenici“ i „kulturni radnici“, koji niječu oformljene nacije, koje su dakako i „zakašnjele nacije“ u „pred-političkom“ stanju, a više ne mogu biti ni nijekane ni vraćene u korzet etnija (ta riječ je jedina pogreška u komentaru na koji reagira Nikšić, jer je napisano „klorzet“, moj grijeh, moj grijeh…), pa je nijekanje višenacionalnosti ili njezino svođenje na niz „etniciteta“ i implicitno priznavanje identiteta tobožnjim zalaganjem za multukulturalnosti, sramota akademske zajednice, pa potom Nikšića i drugih političara.
Zapravo bi ovdje morao reći kako su i desne opcije koje se zaklinju u nacije, kao i one koje ih niječu u službi odlaganja procesa koji bi vodio prema političkoj zajednici jednakopravnih ljudi, polazeći od oformljenih identiteta, a putem njihove kozmopolitizacije, uspostavljanjem interkulturalnih veza. Jedno nije samo palo Nikšiću na pamet mu – da sam zagovornik interkulturalnih susretanja…
Ma koliko bili različiti, i desni i lijevi negatori stvarnosti, oni koji se zaklinju u ime nacije, da ne kažem „rase“ i oni koji njihovu neukost demonstriraju pozivanjem da to što čine, čine u ime klase, povezani su nesposobnošću razumijevanja ove zemlje na način koji bi je izveo na put ozdravljenja poslije surovih igranja i sa njom samom i njezinim identitetima, odnosno ljudima.
Jednostavno je nevjerojatno koliko su neuki i jedni i drugi, pa se međusobno blokiraju svojom nesposobnošću, bilo demonstrirajući tobožnji patriotizam, koji je uvijek (izuzev ustavnog patriotizma) nacionalizam većinske nacije u višenacionalnim zajednicama, ili separatizam manjinskih i majušnih identiteta. U ovom kontekstu je posebno ružno Nikšićevo stigmatiziranje mojeg javnog djelovanja stigmom „sljedbenik trećeentietske misli“, ma koliko ona govori o tome kako se igra na sigurnu kartu ne bi li mu njegova klijentela povjerovala, jer sljedbenici partije vjeruju njegovim riječima a ne mojim zalaganjima.
U isto vrijeme dok Nikšić grmi na ovaj način, u Mostaru izlazi objeda od strane jednog Hrvatine, kako se ja ubih da dokažem kako nemam veze s „trećim entitetom“, kao što i nemam, veli s pravom taj umišljeni profesor politologije. NJega je inače najbolje ignorirati, ako je ikako moguće …
Sva javna očitovanja, uključivo 15 objavljenih knjiga od 2009., nedvosmisleno govore kako se zalažem za adekvatna i složena rješenja komplicirane situacije jedne višenacionalne zemlje kakva je BiH, koja ne zagovara niti favorizira izvršene ili nove teritorijalizacije, nego ih ne isključuje, onako kako ih se ne isključuje u Rezoluciji Europskog parlamenta o BiH, ali se svim znanjem i srcem zalažem za institucionalnu jednakopravnost sviju konstitutivnih nacija i nacionalnih manjina, uključivo i novih identiteta u BiH, za što su potrebne suptilne metode upravljanja razlikama, a ne naduto i neuko pozivanje na multikulturalnost, kako to čini Nikšić.
Posebno je čudno što on i njegovi savjetnici ne uviđaju kako se, dok niječu višenacionalnost u BiH, nalaze na opasnim, anti-ustavnim pozicijama, pri čemu se ne dodiruju sa složenim kritičkim teorijama i nužnostima razlikovanja monokulturalnosti, multikulturalnosti i interkulturalnosti, za koju plediram.
Usput ću spomenuti kako je totalno apsurdno što me Nikšić optužuje da sam SDP-u pripisao neopravdano neprijateljstvo prema Plenkoviću, da bi samo redak-dva ispod nastavio s iznošenjem neistina tvrdeći kako se Plenković zalaže za federalizaciju po etničkoj formuli. Nermine, pročitajte opet, nije riječ o tome već o nužnosti sprječavanja majorizacija i preglasavanja Hrvata u BiH, baš kako je i preporučio Europski parlament u veljači 2014!
Nikšić je vrlo solidan probosansko-bošnjački nacionalist, da ne kažem neprijatelj hrvatskog nacionalnog identiteta, u trenutku u kojem se izjašnjava protiv daljnjih etničkih podjela koje su „umotane u celofan federalizacije, konsocijacije ili legitimnog predstavljanja…, u kojima bi jedni građani bili jednakiji od svih drugih samo na osnovu toga što su pripadnici nekog od naroda.“
E zemljo, otvori se!
Koliko nekulturan moraš biti da ne shvatiš kako ovdje nije riječ o tome već je potrebno razumjeti kako spomenute metode i nisu drugo do metode koje konsocijacija nudi za zaštitu manjinskih identiteta, u čemu je moguće pronaći put izlaska iz stanja podijeljenosti u kojima bi manjine, pa bile konstitutivne ili neke druge, konačno zaštitili. Studenti na prvim godinama studija ovo razumiju Nikšiću, a Vi samo kad je riječ o Stocu, a ne i o cijeloj BiH.
Potom slijedi bezobrazna diskvalifikacija u kojoj Nikšić tvrdi: „za razliku od etničko-segregacijskog političkog sistema, u koji Lasić očito vjeruje i kojeg zagovara, ja vjerujem u građanski sistem“, otkrivajući pritom svu proturječnost i bijedu vlastite pozicije sljedećom konstatacijom: „BiH nije, kako to pogrešno smatra i tvrdi gosp. Lasić “višenacionalna zajednica“, jer nju nisu svojim dogovorom stvorile nikakve nacije. Ona je prije svega i iznad svega multietničko društvo i multietnička država…“.
Zbog ovog je konačno došlo vrijeme da nadutom političkom silniku Nikšiću kažem: knjigu u ruke, možete i moje, čitav ih je niz koji se bave problemima koje ne razumijete, a o kojima drsko govorite. Da ste razumijeli ovo ne bi se licemjerno zgražali nad metaforom u kojoj se pozivam na Willa Kymlicku, kako „Hrvati mogu birati i crnog ciganina ako to žele“, jer ona ne govori „u kakvoj misli uvaženi profesor živi i djeluje“, nego je inspirirana učenjem teoretičara multinacionalne multikulturalnosti/interkulturalnosti, a nije misao prikrivenog ili posve otvorenog nacionalizma u službi stvaranja „jedne nacije – jedne države“, čemu služe Nikšić i njegov SDP.
Žalosno je što se pri tomu oni usuđuju pozivati na ljudska prava koja tobože podrazumijevaju i prava Hrvata da biraju i budu birani. Upravo na ovu temu sam napisao silne tekstove, kako bi pokazao važnost kretanja od ljudskih prava i obveza države da ih štiti, ali i to kako je sastavni dio ljudskih prava pravo na kolektivni identitet, uključivo nacionalni, što Nikšić niječe iz znanja ili neznanja, svejedno je.
Tko ne razumije o čemu je riječ, neka se prisjeti avanture zvana „platformaška vlada“, u koju je SDP BiH uvukao lopove i neoustašiju iz hrvatskih redova. Nema problema, samo da u vlasti ne sudjeluju oni koje su stvarno Hrvati birali, jel’ tako Nikšiću?
Osobno mi se gade i hrvatski lopovluci vladajuće stranke u Hrvata, ali toga se tereta Hrvati u BiH i ne mogu osloboditi dok Nikšić & Co. bolje znaju tko Hrvate treba politički predstavljati od samih Hrvata. Otuda dolazi ono o „crnom Ciganinu.“Inače koristim korektni jezik kad govorim o Romima, o kojima imam napisano na tisuće rečenica na hrvatskom i njemačkom jeziku, a imam i drage prijatelje intelektualce među ovom podcijenjenom etnijom, čija je sudbina beskrajno gorka…
Da ne odem u krajnost, a mogao bi do u nedogled govoriti o tome koliko je prazno, jeftino i jadno je ovo što je Nikšić objavio u Dnevnom listu. Optuživanja neukog čovjeka i političara za lošu podsvijest, za totalitarizam, ma koliko se zalažem za „otvoreno društvo“ putem uvažavanja ljudskih prava i identiteta, polazeći od njih kako bismo završili u „političkoj zajednici“, vrhunac je cinizma i bezobrazluka u „zemlji zarobljenog uma.“
Bar bi bivši referent za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove morao znati da se kuća gradi od temelja te se ne može graditi od krova.
Ostavite se, Nikšiću, ćoravog posla i prvo priznajte kako ste se obrukali priopćenjem uoči Plenkovićeva dolaska u BiH kao nitko drugi, a da potom nisam ja kriv što ukazujem na to kako je „car gol“, kako je SDP na nizbrdici u ništavilo, nego Vi Vama slični. Trebam li reći i direktnije? Osramotili ste se! Bio bi red to priznati. Nema vam fajde od obračunavanja s nekim tko djeluje kao jedinka, temeljem struke i savjesti, i koji nema „armiju glasača“, zapravo nikoga izuzev studenata.
Vi me na kraju ovih objeda pozivate da se prestanem baviti Vama i SDP-om? Vjerojatno zbog činjenice da od prošlih izbora sudjelujete u manje javnog prostora u BiH nego ste naviknuli na to, zaboravljate da se bavite javnim poslom i morate biti spremni na javnu kritiku, koliko god ona oštra bila. Niste više u poziciji da uređujete Dnevnike, a kamo sreće da niste ni bili…
Vi ste, nažalost, kormilar konzervativne političke partije u BiH, kojom se upravlja na daljinski, pa mi je samo žao što su u tim redovima još uvijek moji politički i životni prijatelji, kojima bi bilo krajnje vrijeme da napuste anti-ustavno, anti-konsenzualnu i anti-višenacionalnu politiku koju vodite, jer se ogolila do prostote, izjednačivši se u svemu sa strankama etno-klerikalne orijentacije, čak ih i nadmašivši u ružnom, mada je to bilo skoro nemoguće.
I na kraju, Nikšiću, jesam li ja tu da vas podsjetim kako SDP prate i teške sumnje u perfidno reketarenje, koje niste otklonili, niti namjeravate, a čiji kraci dopiru i do Mostara. Ne, vi niste onim čime mažete oči javnosti, nego ste tek neuki „ideolog“ zloćudnih ideologija koje dave ovu zemlju. Takvima mogu poželjeti samo da budu dekonstruirani, svedeni na ništicu što jesu, te završe u kazneno-procesnim institucijama.
Ne želim nikomu zlo, nego samo iz razloga što običnim građanima svih nacionalnosti u BiH ne može biti bolje dok takvima poput Vas ne bude gore, želim Vam svođenje na istinitu mjeru o sebi. Vi i ja, doista, ne možemo, stati u istu rečenicu, kako reče jedan moj vrsni student koji mi je i javio za Vaše reagiranje”, stoji u reagiranju profesora Lasića.
A, ŠTO JE PISAO NIKŠIĆ?
Reakcija profesora Lasića odgovor je na, također reakciju Nermina Nikšića pod naslovom ‘Mile Lasić iznosi neistine’, a povodom kolumne profesora Lasića pod naslovom ‘Ima li u lažnom ljevičarenju BiH neke logike’.
Nikšić: Mile Lasić iznosi neistine
“U pravilu izbjegavam polemike sa dežurnim analitičarima, sljedbenicima trećeentitetske političke misli, ali dužan sam radi interesa javnosti i Dnevnog lista čiji rad izuzetno poštujem i cijenim, skrenuti pažnju samo na nekoliko konstatacija iznesenih od strane gosp. Lasića, koje ne samo da su netačne, već su svjesno zlonamjerno objavljene u javnom prostoru da bi se on dodatno kontaminirao.
Niti ja, niti SDP BiH, nikada nismo hrvatskog premijera Andreja Plenkovića nazvali „neprijateljem BiH“, kako to iz samo njemu znanog motiva tvrdi gosp. Lasić. Iako nama u SDP-u, a i meni lično, inputira totalitarizam, upravo ovakvo razmišljanje i djelovanje kakvo ispoljava gosp. Lasić, temeljna je odlika totalitarističkih režima i njihovih dosljednih sljedbenika.
Etiketiranje nekoga kao neprijatelja jedne države izuzetno je ozbiljna optužba i sigurno nije nešto što SDP i ja kao njegov predsjednik radimo, niti pomišljamo da radimo i stoga sam, takvu tvrdnju dužan javno odbaciti.
Dakle, moj i stav SDP-a u vezi sa zagovaranjem federalizacije BiH prema samo i isključivo etničkoj formuli, a što je premijer Plenković jasno predložio u svojim javnim medijskim istupima, a na šta je SDP reagirao, jeste da je to neprihvatljivo sa aspekta interesa očuvanja BiH kao jedinstvene, moderne, multietničke i pravne države.
Moje djelovanje, kao predsjednika SDP-a i kao političara, usmjereno je samo u pravcu stvaranja upravo takve države.
Želim napomenuti da je obvezujućim presudama Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima „Zornić“ i „Pilav“ izričito naloženo da BiH napusti model etničkog i etno-teritorijalnog izbora kao retrogradnog principa, nekompatibilnog sa savremenim evropskim vrijednostima.
Čvrsto vjerujem da bilo kakve daljnje etničke podjele, umotane u celofan federalizacije, konsocijacije ili legitimnog predstavljanja, nisu ništa drugo nego konačna podjela ove zemlje na tri etničke državice, u kojima bi jedni građani bili jednakiji od svih drugih samo na osnovu toga što su pripadnici nekog od naroda.
Prihvatam da je i zastupanje takve politike legitimno pravo. Ne sporim nikome pravo da je provodi i za nju se zalaže, ukoliko to radi uz uvažavanje temeljnih demokratskih vrijednosti i pravila.
Ono što ne prihvatam i protiv čega se borim jeste da se svi oni koji takvu politiku vide kao put ka okončanju BiH kao multietničkog društva, što ona u svojoj biti jeste, automatski proglašavaju neprijateljima Hrvata ili neke druge zajednice.
Uvaženi gosp. Lasiću, ja imam viziju BiH u kojoj će Hrvati i svi drugi biti jednaki u ostvarivanju svih svojih prava na cijelom teritoriju ove zemlje. U takvoj BiH Hrvati će moći birati ne samo Hrvate, već i sve druge, isto kao što i svi drugi imaju pravo birati kako Hrvate, tako i sve druge.
Moje uvjerenje je da građani trebaju birati svoje predstavnike na temelju njihovih kvaliteta i vrijednosti za koje se zalažu i bore. Svođenje prava građana na to da biraju samo pripadnike naroda kojem i sami pripadaju, za mene je ponižavanje i reduciranje tih građana na članove plemenskih zajednica.
Dakle, za razliku od etničko-segregacijskog političkog sistema, u koji Lasić očito vjeruje i kojeg zagovara, ja vjerujem u građanski sistem. Zaštita kolektivnih prava u takvom sistemu ostvaruje se kroz institucije koje se biraju posredno iz predstavničkih tijela vlasti koja biraju svi građani na izborima. Uostalom, upravo to je moderna praksa u evropskim zemljama, a ne plemenski izborni sistemi koje zagovara Lasić.
BiH nije, kako to pogrešno smatra i tvrdi gosp. Lasić „višenacionalna zajednica“, jer nju nisu svojim dogovorom stvorile nikakve nacije. Ona je prije svega i iznad svega multietničko društvo i multietnička država, koja ne može funkcionirati isključivo na principima zaštite etničkih prava i etničkog predstavljanja, već na principima zaštite ljudskih i pojedinačnih prava. BiH je stvorena kao želja svih njenih građana. Njen savremeni temelj je udaren na zasjedanju ZAVNOBIH-a upravo na ovim principima.
Taj politički model je pokazao, uz sve svoje nedostatke, da može stvoriti mir i osigurati napredak svih u ovoj zemlji. Model koji zagovara g. Lasić, a koji u praksi svi mi živimo od Dejtona do danas, niti je osigurao trajni mir, niti je omogućio okvir za bilo kakav napredak. Treba li za to bolji dokaz od vlastitog iskustva svih građana u proteklih 20 godina?
Lasićeve usporedbe kako „Hrvati mogu birati i crnog ciganina ako žele“, jasno govore o tome u kakvoj misli uvaženi profesor živi i djeluje. Žalosno je da 2016. godine članovi akademske zajednice u BiH, braneći neodbranjivo, koriste ovakve konstrukcije, uz nepotrebnu i zaista neobjašnjivu dozu uvreda i potcjenjivanja prema cijeloj jednoj političkoj partiji koja okuplja više od 35.000 članova, pripadnika svih naroda koji žive u BiH.
Poštovani gosp. Lasiću pozivam Vas da prestanete zlonamjerno etiketirati SDP kao političku partiju koja želi majorizirati i ponižavati bilo koga. Budite uvjereni da u BiH trenutno ne postoji politička stranka koja je veći zagovornik odbrane temeljnih ljudskih prava svih građana ove države od SDP BiH, bez obzira kako se oni zvali i kojoj grupi, prema bilo kojem osnovu pripadali”, piše predsjednik SDP-a BiH.
/Republikainfo.com/