Politička analitičarka Fondacije Friedrich Ebert Tanja Topić za Klix.ba govori o trenutnoj političkoj situaciji u našoj zemlji, dugogodišnjoj priči o referendumu u RS-u, ali i otkriva zašto se na političkoj sceni već godinama nisu pojavila nova, mlada lica koja bi pokušala učiniti život u BiH dostojnim čovjeka.
Razgovarala: Tatjana Čalić/Klix.ba
Tanja Topić ocjenjuje da su mladi ljudi u BiH “zadojeni opasnim nacionalizmima, podijeljeni u etnonacionalne torove, zbijeni u male prostore, koji objektivno ne mogu iznjedriti ljude velikog formata”.
Kako komentirate priču o referendumu u RS-u i vjerujete li da će do referenduma doći?
– Mislim da u ovom trenutku svi mi promatrači o tome možemo samo nagađati, jer odgovor je u rukama jednog čovjeka koji je cijelu priču pokrenuo – Milorada Dodika. Ako pratimo njegov stav i odlučnost da provede referendum, onda je izvjesno da će ga biti. Ako pak znamo da je jedna takva inicijativa već ranije postojala, ali nikad nije provedena, te da nema podršku u najvećem dijelu međunarodne zajednice, te drugih političkih aktera u BiH, onda tim slijedom možemo zaključiti da ga neće biti. Referendum nas održava u stalnom stanju političke napetosti, zveckanje referendumom destabilizira prilike u zemlji. Nikako da završimo političke obračune i napravimo korak naprijed. Referendum, kao i još mnoge druge stvari i velike političke teme, čine nas zarobljenicima onih koje sami uporno biramo, a koji nas uporno vuku u bezdan.
Oporba, odnosno Savez za promjene je najavio da će tražiti hitne izmjene izbornog zakona koje će omogućiti vanredne izbore, ali i ostavku Milorada Dodika. Je li prema vašem mišljenju izgledan ovaj scenarij?
– Mislim da je ovaj scenarij malo vjerojatan i da onima koji su u vlasti nije prihvatljiv, pa ga tako neće ni provesti. Mislim da je nemoguće da ovaj zahtjev Saveza za promjene bude proveden. Bilo bi logično imati u izbornom zakonodavstvu mogućnost vanrednih izbora, što sada nije slučaj. S druge strane, mislim da interes za ovom izmjenom trenutno ne postoji ni u Federaciji BiH. A vidjeli smo pod kojim uvjetim bi predsjednik RS-a prihvatio ovu inicijativu – ako bi se istovremeno proveli izbori na svim razinama u državi.
Pada li popularnost Milorada Dodika u RS-u?
– Njegova popularnost pada u kontinuitetu godinama, ali je još uvijek jaka s obzirom na to da već gotovo desetljeće suvereno vlada. Njegova stranka ne sudjeluje u vlasti na državnoj razini, na entitetskoj razini ima manje vlasti, koju je prepustila koalicijskim partnerima, on sam je tijesno pobijedio protivkandidata na predsjedničkim izborima, što potvrđuje tezu o padu njegove popularnosti. Ali ako se stvari posmatraju iz ugla da na vlasti u kontinuitetu imamo deceniju ista lica i iste partije, a da sve lošije živimo, onda se postavlja logično pitanje razloga za toliku popularnost.
Često kritikujemo vlasti u BiH, međutim kakva je opozicija?
– Mislim da mi kao građani, kao pojedinci, sve kritiziramo. Često to radimo iz udobnih i toplih domova, ne čineći sami ni minimalan napor da poboljšamo stanje u kojem živimo. Najveći je problem što smo “zaglavili” u čudnom svjetonazoru i kvazivrijednostima. Nama su korupcija i kriminal postali normalni, prihvatljivi i svi smo dio te priče. Ali nedopustivo je onda stavljati u istu ravan one koje su na vlasti i oporbu, i nju kriviti za propast koju živimo. Naravno, možemo oporbi pronaći stotine mana, možemo pojednostaviti pa kazati da su svi oni isti, ali to je opasno pojednostavljivanje stvari. Mislim da je stvorena atmosfera da pravo na politički život imaju samo oni koji su na vlasti, oni su gospodari života i smrti. Oporbu se nastoji predstaviti neprijateljem koji ruši vlast. Molim vas, zar se svuda u svijetu sve političke stranke ne bore za vlast, njihova misija je rušenje onih koji su na vlasti i preuzimanje iste. Dopustili smo da se strankama na vlasti dodijeli ekskluzivno pravo zaštite nacionalnih interesa, a sve druge treba uništiti. Ja sam protiv toga jer to ozbiljno ruši demokratski pluralizam i kapacitete jednog društva. Opozicija, koliko god bila slaba i neuvjerljiva, prijeko je potrebna posebno u društvima kakvo je naše.
Pa gdje je onda problem: svi se žale na vlast, na stranke, budu izbori i ponovo budu izabrane skoro identične stranke i ljudi?
– Da, rekli bismo krajnje bolestan sindrom i čudna logika prosječnog građanina. Mislim da je to posljedica etnonacionalne podjele u BiH, i da su etnonacionalni interesi i osjećaji dominantni, te kao takvi brišu sve druge logike. Često čujem građane koji kažu, neka ovih naših, neka nas kradu, bolje oni nego oni iz Sarajeva. Tu se nema šta više dodati.
To je pitanje koje sebi uvijek iznova postavljam poslije svakih izbora, i kažem da se građani u BiH nemaju pravo žaliti na vlast. Oni su njihovi suučesnici koje podupiru, istina nekad za 20 maraka, ali nam to govori o potkupljivosti u političkom mentalitetu. Dakle, građani najvećim dijelom ne donose racionalne političke odluke, one su nabijene snažnim emocijama, a tu nema razumnog odlučivanja. Dok je ljudima bitniji nacionalni osjećaj nego životni standard, ovo pitanje ćemo postavljati uvijek iznova.
Dijeli nas još jedna godina od lokalnih izbora, vjerujete li da će doći do bitnijih promjena?
– Meni je zanimljivo na svakim izborima čuti građane koji užurbano izlaze glasati za PROMJENE. I onda dobijemo iste neznatno drukčije rezultate u odnosu na prethodne. Ono što bi se moralo promijeniti je naša svijest, osviješćenost, pa ako hoćete i pismenost. Propali smo kao društvo, zapušteni smo, tonemo u primitivizam, ne promišljamo niti svoju budućnost, preživljavamo od danas do sutra i što je najgore time smo zadovoljni. S nama ovakvima očito da neće biti bitno hoće li doći do promjena. Hoću reći da nas promjene na jednim izborima neće izvući iz stanja opće letargije, promjene imaju smisla ako aktivno sudjelujemo u njima, ako vršimo pritisak na one koje smo izabrali i stavimo im do znanja da su oni tu radi nas, ne radi sebe, a od toga smo udaljeni svjetlosne godine.
Zašto se na političkoj sceni već godinama nisu pojavila nove, mlade osobe, koje bi pokušale učiniti život u BiH dostojnim čovjeka?
– Mislim da svi njegujemo velike iluzije kada govorimo o mladim ljudima, prebacili smo im velik teret na pleća i očekivanja da su oni bezuvjetno progresivan dio društva. To mi se čini velikom zabludom.
Najprije, do sada imamo primjer kloniranja političkih vođa, svi mladi ljudi ih kopiraju, jer je to jedini način da stvore sebi poziciju u političkom prostoru. Drugačije, nema ih. To je jedan razlog, drugi razlog, mi imamo strašne deficite u obrazovanju, naš obrazovni sustav ne odgaja samosvjesne, misleće i slobodoumne ljude. Mladi ljudi u BiH danas su zadojeni opasnim nacionalizmima. Podijeljeni u etnonacionalne torove, zbijeni smo u male prostore koji objektivno ne mogu iznjedriti ljude velikog formata o kojem vi govorite.
Ja bih preokrenula ovu tezu i rekla da bismo imali život dostojan čovjeka najprije moramo krenuti u izgradnju institucija, neovisnih, profesionalnih, pred kojima ćemo svi biti jednaki, a ne jedan mali sloj privilegovanih i ostala većina obespravljenih i poniženih. Političke partije su stavile šapu na sve institucije, na zaštitu nacionalnih interesa isključivo svoje etničke skupine i dok je tako malo je vjerojatan život dostojan čovjeka.
Ima li Bosna i Hercegovina trenutno europsku perspektivu?
– Nema je dok nas drugi uvjeravaju da nam je mjesto u Europi, a sami u to niti vjerujemo niti činimo bilo što čime se to nastojanje drugih može potkrijepiti. Mi smo ovdje stvorili takav dojam, kao da Europska unija treba postati članica BiH, toliko o našoj ekskluzivnosti, i da EU treba mijenjati ponašanje stavova, kriterije, ravnajući se prema nama. Mislim da je bitno da sami promijenimo naše društvo, izgradimo ga na europskim vrijednostima i standardima, i to radi nas samih ne zato što to drugi traže od nas.
Ako promatram naš mentalitet, onda smo u ovom trenutku vrlo daleko od europske perspektive. Dobili smo šansu trenutno da napravimo taj iskorak ka Europi, od nas isključivo zavisi želimo li je doista zgrabiti ili se ponašati i dalje kao najpametniji, najljepši i najbolji, koje ta mrska Europa želi samo iskoristiti, uključujući i naše velike resurse. Mislim da je najbitnije osloboditi se gomile predrasuda i stereotipa koje imamo, a onda krenuti raditi.
Službeni podaci govore o vrlo teškoj socijalnoj situaciji u Bosni i Hercegovini. Prijete li nam socijalni nemiri?
– Situacija je sve lošija, mi sve siromašniji, a jedan mali sloj sve bogatiji i privilegiraniji. Očito nam je do sada takva raspodjela javnih dobara odgovarala, jer se često pitamo gdje je ta crvena linija koja će pokazati da postoji kritična masa onih koji će iznijeti svoj stav. Socijalni prsvjedi su spinovanjem dobili imidž nečega što bezuvjetno nosi nemire u sebi i vodi ka rušenju vlasti. To je opasna zamjena teza i gušenje građanskog aktivizma i iznošenja stava. To ako se ne promijeni, svi pokušaji prosvjeda bit će osuđeni na propast.
Oni su i do sada bili razbijeni u samom začetku, jer ne postoji sinergija siromašnih i obespravljenih grupa, ovako razbijene nikome ne predstavljaju opasnost. Sve pretpostavke za iskazivanje nezadovoljstva postoje, što ne znači da će do prosvjeda doći. Većina ionako očekuje da netko drugi riješi njihove probleme, kultura prosvjeda je ovdje slaba i vidjeli smo što se dogodi s njima i kad se dogode. Političke strukture ih vrlo brzo stave pod kontrolu i ugase, a da pri tome ne ispune ništa od zahtjeva prosvjeda. Mislim da bi za početak bilo dobro da se među anemične građane vrate nada i optimizam, jer ovako su prevladali očaj i nemoć, i ako hoćete spremnost da šute i trpe do u beskonačnost.
