Trumpova administracija predstavila je opsežne sankcije Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) želeći značajno ubrzati svoj pokušaj da “razmontira” ono što vidi kao “odmetnutu instituciju”, piše BBC.

Američki državni tajnik Marco Rubio rekao je kako su mjere – koje uključuju zabranu američkih entiteta koji obavljaju transakcije s ICC-om – namijenjene “obrani američkog suvereniteta” i optužio sud da želi procesuirati Amerikance.

ICC je izašao s reakcijom kako su mjere napad na vladavinu prava i temelje međunarodnog pravnog poretka.

Objava je uslijedila samo nekoliko sati nakon što je bivša sutkinja ICC-a Navi Pillay dobila Nobelovu nagradu za mir 2026. za svoje napore na promicanju mira i međunarodnog prava.

SAD je već sankcionirao 17 sudaca i dužnosnika ICC-a, ali ovaj potez sankcionira sam Sud kao instituciju i namjerava srušiti njezinu sposobnost financijskog poslovanja.

Međutim, SAD je osigurao šestomjesečno razdoblje odgode prije nego što neke od ovih najnovijih sankcija počnu, što znači da države članice mogu nastaviti plaćati svoje operacije – potez za koji Washington kaže da će zemljama omogućiti vrijeme za pregovore o “rješenju za rješavanje zabrinutosti SAD-a”.

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres nazvao je odluku SAD-a “ozbiljnim udarcem za kolektivnu potragu za međunarodnim kaznenim pravosuđem, čiji je ICC ključni stup”.

Velika Britanija pridružila se Kanadi, Danskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Japanu i Nizozemskoj u ponovnom potvrđivanju njihove “kontinuirane i nepokolebljive potpore” ICC-u i rekla da “žale i snažno se ne slažu” sa sankcijama.

Također su pohvalili osoblje suda za njihov rad na privođenju “onih optuženih za najteže međunarodne zločine pravdi”, kao i pružanju podrške žrtvama.

ICC je osnovan 2002. godine kako bi procesuirao ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocida, a 125 zemalja smatra državama članicama. Nekoliko velikih zemalja ostalo je izvan ICC-a, uključujući SAD, Rusiju, Kinu, Indiju i Izrael.

Trumpova administracija tvrdi da ICC-om upravlja ono što naziva globalistima koji prijete američkom suverenitetu.

Bijesan je zbog prošle istrage o postupcima američkih vojnika u Afganistanu koje je sud od tada zatvorio i zbog svojih naloga za uhićenje izraelskih dužnosnika, uključujući premijera Benjamina Netanyahua. Nove sankcije, međutim, ne kažu da se ti nalozi moraju povući prije nego što se mjere mogu ukinuti.

Ali Rubio je rekao kako Trump neće dopustiti ICC-u procesuiranje Amerikanaca, dodajući: “Ili će ICC okončati svoje prijetnje, ili ćemo okončati ICC.”

Američke sankcije spriječit će američke tvrtke da pružaju robu ili usluge ICC-u, poput bankarstva ili softvera.

Rubio je rekao da je Washington odgodio uvođenje sankcija u nadi da će ICC i njegove zemlje članice riješiti zabrinutost SAD-a. Rekao je da su mjere strukturirane kako bi se drugim zemljama omogućilo pregovaranje o mogućem rješenju.

Također je pozvao američke saveznike koji su bili potpisnici ICC-a, uključujući Veliku Britaniju, da “obuzdaju” instituciju.

Nizozemska, koja je domaćin suda u Haagu, a također je i saveznik SAD-a u NATO-u, suočava se s posebnim pritiskom. Nizozemski ministar vanjskih poslova Tom Berendsen rekao je da će sankcije ozbiljno utjecati na sposobnost suda da funkcionira.

Netanyahu je pozdravio sankcije, rekavši da ICC “nije sud već političko tijelo koje je prijetilo demokracijama koje poštuju zakon i samoj ideji nacionalnog suvereniteta”.

ICC je rekao da su sankcije usmjerene na ometanje njegovog rada i zastrašivanje onih koji surađuju s njim – ali da se “neće odvratiti”.

Mjere su nazvane “napadom na vladavinu prava” i rečeno da nitko ne bi trebao biti kažnjen zbog služenja pravdi, dodajući: “Povijest će suditi u ovom trenutku”.

Ovaj obračun potencijalno označava najveću krizu u 24-godišnjoj povijesti suda. Umjesto da cilja na pojedinačne suce i tužitelje ICC-a, SAD sada sankcionira sam sud.

Sankcije bi u konačnici mogle dovesti do toga da ICC ne može suditi slučajevima, što znači da bi pritvorenici koji čekaju suđenje ili presudu mogli biti pušteni na slobodu, prema profesoru Ryanu Goodmanu s Pravnog fakulteta Sveučilišta New York.

Među onima koji čekaju suđenje u Haagu je i Rodrigo Duterte, bivši predsjednik Filipina.

81-godišnjak je optužen za izvansudsko ubojstvo tisuća ljudi tijekom svog smrtonosnog “rata protiv droge” između 2011. i 2019. godine. Ostali koji čekaju suđenje ili s neriješenim žalbama uključuju bivše visoke osobe optužene za ratne zločine u Libiji, Sudanu i Srednjoafričkoj Republici.

Goodman kaže da je kao senator, Rubio bio “ispred” ističući Duterteove navodne zločine.

Rekao je za BBC da bi takvo puštanje bilo “enormno štetno za globalne napore prema međunarodnoj pravdi [i] prema Filipinima”.

“Za žrtve to jednostavno mora biti nevjerojatno traumatično jer mnogi od njih sudjeluju u postupku ICC-a kako bi se stavili na kocku s nadom da će doći do pravde”, dodaje Goodman, bivši posebni savjetnik u američkom Ministarstvu obrane.

Među najavljenim sankcijama su “licence” koje omogućuju ICC-u nastavak “usluge za rad objekata koji se koriste za pritvor” Dutertea i drugih.

Međutim, Goodman kaže da će u konačnici ti pritvorenici možda morati biti pušteni “kao pitanje zakona” ako financijske sankcije znače da sud ne može voditi poštene suđenja ili žalbe.

/Desk/

Objava SAD nameće sankcije haškom sudu, ne želi suđenje Amerikancima – Rubio: “Ili će ICC okončati svoje prijetnje, ili ćemo okončati ICC” pojavila se prvi puta na Republika.

Mitch Winehouse, otac tragično preminule glazbene zvijezde Amy Winehouse, dobio je nalog da plati gotovo milijun funti (oko 1,16 milijuna eura) dvjema bliskim prijateljicama svoje kćeri nakon što je izgubio spor pred Visokim sudom u Londonu vezan uz prodaju pjevačičine imovine.

Prema sudskom nalogu, Mitch Winehouse mora u roku od dva tjedna uplatiti novčani iznos bivšoj stilistici Amy Winehouse, Naomi Parry, te njezinoj prijateljici Catrioni Gourlay. Osim toga, naloženo mu je da pokrije i sve njihove pravne troškove na indemnity osnovi (punom iznosu).

Ova odluka uslijedila je nakon što je njegova tužba protiv dviju žena u potpunosti odbačena u travnju.

Mitch Winehouse, djelujući kao osobni predstavnik zaklade i imovine svoje kćeri, tvrdio je da su dvije prijateljice nezakonito profitirale prodajom osobnih predmeta Amy Winehouse na aukcijama u SAD-u 2021. i 2023. godine. Riječ je o ukupno 155 predmeta, uključujući odjeću, torbice, nakit i memorabilije poznate britanske kantautorice, pri čemu je njezin otac tvrdio da one nisu imale pravo na njihovu prodaju.

Sutkinja: „Inherentno slab zahtjev vođen agresivno i nemilosrdno”

Naomi Parry i Catriona Gourlay od početka su tvrdile da im je predmete darovala sama Amy ili da su ti predmeti već od ranije bili u njihovu vlasništvu.

Zamjenica suca Visokog suda, Sarah Clarke KC, odbacila je tužbu Mitcha Winehousea još u travnju, utvrdivši da niti jedna od žena nije namjerno prikrivala sporne predmete te da je on bio dobro upoznat s planiranom prodajom i prije nego što su se aukcije održale.

U novoj presudi, sutkinja Clarke istaknula je da je Mitch Winehouse odlučio ustrajati na „inherentno slabom zahtjevu” i to na „iznimno agresivan i nemilosrdan način”. Sutkinja je naglasila da su njegove neosnovane optužbe nanijele ozbiljnu štetu „ugledu, karijernim izgledima, financijskoj sigurnosti i zdravlju” dviju žena.

Dodala je i kako je Winehouse „namjerno pretvorio ovaj slučaj u opsežan i skup sudski spor” u pokušaju stvaranja komercijalnog pritiska na tužene strane.

Obilježena 15. obljetnica smrti pjevačice

Amy Winehouse preminula je u dobi od 27 godina u svom domu u Camdenu 2011. godine od posljedica slučajnog trovanja alkoholom.

Njezina majka Janis nedavno je predvodila komemoracije povodom 15. obljetnice pjevačičine smrti. U intervjuu za list The i, Janis se prisjetila ogromnog tereta slave s kojim se njezina kći borila:

„Bila je žrtva vlastitog uspjeha. Nije željela slavu, ali ju je ona jednostavno pratila… Nedostajalo joj je samopouzdanja — otuda i alkohol. Mislim da je tako s mnogim ovisnicima, alkohol jednostavno privremeno uklanja bol.”

Objava Otac Amy Winehouse mora platiti gotovo milijun funti njezinim prijateljicama nakon izgubljenog sudskog spora pojavila se prvi puta na Republika.

Američki ministar vanjskih poslova tajnik Marco Rubio dodatno je zaoštrio svoju retoriku protiv Međunarodnog kaznenog suda u Haagu. To bi za taj sud moglo imati ozbiljne posljedice, piše Deutsche Welle.

U Haagu postoje dva velika međunarodna suda koja se često mogu zamijeniti. S jedne strane tu je Međunarodni sud pravde (MSP, na engleskom International Court of Justice – ICJ) Ujedinjenih naroda, koji rješava sporove između država i smješten je u povijesnoj Palači mira. S druge strane nalazi se Međunarodni kazneni sud (MKS, odnosno International Criminal Court, ICC, na engleskom), koji od 2002. godine privodi pravdi pojedince odgovorne za ratne zločine i djeluje u znatno modernijoj zgradi od stakla i betona.

U njemu nisu zastupljene sve 193 članice UN-a, nego samo 125 država koje su pristupile sudu i priznale njegovu nadležnost – među zemljama koje nisu članice nalaze se SAD, Rusija i Kina, kao i neke države iz Azije i Sjeverne Afrike.

Kada je američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio nedavno zaprijetio da će sud „rastaviti ciglu po ciglu”, bilo je jasno da misli na Međunarodni kazneni sud. Njegovo ministarstvo u priopćenju je navelo instrumente koje SAD razmatra u svojoj kampanji protiv suda. Između ostaloga, SAD bi mogao uvesti zabrane ulaska zaposlenicima ICC-a ili pooštriti sankcije protiv suda i povezanih organizacija. Spominje se čak i pojačani nadzor nad državama „koje odbijaju odbaciti lažni autoritet ICC-a, a istodobno koriste američku pomoć”.

SAD je i ranije više puta pritiskao ICC, ali novi pristup privukao je pozornost stručnjaka za međunarodno pravo diljem svijeta.

SAD pojačava pritisak na Haag

„SAD i Marco Rubio sada su u biti javno obznanili nešto što traje već više od godinu dana – naime da SAD diplomatskim pritiskom i različitim sredstvima pokušava utjecati na druge države kako bi promijenile svoje stavove, a djelomično i način glasanja kada je riječ o ICC-u”, smatra Andreas Schüller, zamjenik voditelja programa za međunarodne zločine i pravnu odgovornost pri Europskom centru za ustavna i ljudska prava (ECCHR) u Berlinu.

„Činjenica da se to sada proglašava kampanjom dodatno pokazuje da je riječ o strateški promišljenom pristupu, da je obuhvat širi te da se i druge države koje nisu članice ICC-a nastoji uključiti kako bi vršile pritisak”, rekao je Schüller u razgovoru za DW.

SAD nije zemlja članica Međunarodnog kaznenog suda, pa se djela počinjena na njezinu teritoriju ne mogu procesuirati u Haagu. Međutim, ICC je nadležan kada se nekome na teret stavljaju zločini počinjeni na području neke države članice. Na toj osnovi izdani su, primjerice, nalozi za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

Postojanje ICC-a može se objasniti lekcijama iz povijesti. Nakon Drugog svjetskog rata Nürnberški procesi protiv dijela nacističkog vodstva predstavljali su svojevrsno rođenje međunarodnog kaznenog prava. Kada su 1990-ih, nakon rata u bivšoj Jugoslaviji i genocida u Ruandi, etablirani tribunali za ratne zločine, sve više je jačao poziv za stvaranje stalne institucije.

Prema riječima Kaija Ambosa, stručnjaka za međunarodno pravo sa Sveučilišta u Göttingenu, riječ je o „temeljnom pitanju preuzimanja odgovornosti”, bilo da se radi o Ukrajini, Iranu ili Gazi.

„Ne može biti prihvatljivo da se takvi teški zločini počine, bez obzira na sukob, a da glavni odgovorni, prije svega šefovi država i druge vodeće osobe, ostanu nekažnjeni. Jednostavno se ništa ne događa. To je neprihvatljivo za žrtve, ali zapravo i za sve nas”, rekao je Ambos za DW.

Trebaju li američki državljani sjesti na optuženičku klupu?

U kratkom video obraćanju Marco Rubio izjavio je da sud ugrožava cjelokupni pravni sustav SAD-a: „Službenici granične zaštite koji iz naše zemlje uklanjaju nasilne kriminalce. Američki marinci koji riskiraju svoje živote u obrani naše zemlje. (…) Ako ostanemo pasivni, svi bi oni bili prepušteni na milost i nemilost stranim sucima udaljenima tisućama kilometara”, rekao je američki državni tajnik.

Pred Međunarodnim kaznenim sudom trenutno se ne vodi nijedan postupak protiv američkih državljana. Aktivnosti graničnih službenika ICE-a uglavnom se odvijaju unutar SAD-a, gdje ICC ionako nema nadležnost. Drukčija je situacija kada je riječ o ciljanim likvidacijama navodnih krijumčara droge na Karibima. Bivši glavni tužitelj ICC-a Luis Moreno Ocampo još je u studenome ocijenio da bi se moglo raditi o mogućem zločinu protiv čovječnosti.

Kako se sud može oduprijeti pritisku?

Kai Ambos sada strahuje da bi se takozvani „chilling effect” mogao dodatno pojačati, odnosno da bi, primjerice, tužitelji Međunarodnog kaznenog suda mogli pokazivati veću popustljivost prema američkim osumnjičenicima.

„Imamo i problem pretjeranog poštivanja sankcija (over-compliance), pa tako i tvrtke izvan SAD-a kažu: više ne surađujemo s tom institucijom jer bi to moglo ugroziti naše poslovanje u Americi.”

Još prošle godine američko Ministarstvo vanjskih poslova uvelo je niz sankcija protiv ICC-a i pojedinih sudaca. Kao odgovor na to, sud je dodatno smanjio svoju ovisnost o SAD-u te je, primjerice, uredske aplikacije tvrtke Microsofta zamijenio njemačkim open-source proizvodom.

Stručnjak ECCHR-a smatra da države članice imaju brojne manje mogućnosti za pružanje potpore sudu.

„Ako se srednje velike sile i manje države udruže protiv SAD-a te postanu oslonac međunarodnim institucijama i pruže otpor, to je najvažnije.”

Europska unija stala je uz ICC odmah nakon Rubiovih prijetnji. Potporu sudu dao je i njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul, koji je poručio da taj sud svijet čini „sigurnijim i pravednijim”.

Zanimljivo je da je 2022. godine, u sjeni ruske invazije na Ukrajinu, slično stajalište zauzeo i američki Senat. U rezoluciji je ICC opisan kao „međunarodni tribunal koji želi održati vladavinu prava”, a istrage protiv Rusije bile su pozdravljene. Jedan od supokrovitelja teksta, koji je predložio nedavno preminuli republikanski senator Lindsay Graham, bio je upravo današnji američki državni tajnik Marco Rubio, piše DW na kraju teksta.

/Desk/

Objava Je li Netanyahu razlog zašto SAD želi razoriti sud u Haagu? pojavila se prvi puta na Republika.

Iako je suosnivač investicijskog diva Apollo Global Management prvotno pristao dobrovoljno svjedočiti, saslušanje je prekinuto kada su ga članovi povjerenstva pritisnuli pitanjima o spornim ugovorima. Kao izravan odgovor na njegov odlazak, Odbor za nadzor Zastupničkog doma američkog Kongresa po hitnom je postupku izdao dva obvezujuća sudska poziva (subpoene) kojima se od Blacka zahtijeva predaja svih ugovora o tajnosti i davanje službenog iskaza pod prisegom pred kamerama.

Fokus istrage: Je li Epstein upravljao ugovorima o tajnosti?

Predsjednik kongresnog odbora, republikanac James Comer, oštro je kritizirao Blackov potez i pojasnio što istraga nastoji utvrditi:

„Želimo znati je li Jeffrey Epstein bio uključen u sastavljanje tih ugovora o tajnosti? Je li sudjelovao u njihovom pisanju? Je li bio uključen u isplatu novca ženama koje su potpisivale te ugovore? Koji je bio stvarni razlog za njihovo potpisivanje? Želimo znati apsolutno sve o tim ugovorima.”

Ugovori o tajnosti podataka (NDA) uobičajeno su pravno sredstvo kojim se potpisnici obvezuju na čuvanje povjerljivih informacija, često kao dio izvansudskih nagodbi ili ugovora o radu. Istražitelji sumnjaju da su u ovom slučaju ti ugovori korišteni za prikrivanje zlostavljanja.

Prema navodima američke medijske mreže CBS, privatni kapitalni mogul angažirao je Epsteina kao savjetnika za upravljanje bogatstvom, ali je s njim navodno raspravljao i o duboko osobnim temama, uključujući izvanbračne afere iz kojih su proizašli sporni ugovori o tajnosti.

Milijunski transferi pod krinkom poreznog savjetovanja

Tijekom svog kratkog pojavljivanja pred odborom, Black je potvrdio da je Epsteinovim tvrtkama tijekom dugogodišnje suradnje isplatio golemih 158 milijuna dolara, ali ustraje u tvrdnji da se radilo o potpuno legitimnim poslovnim uslugama.

Ta je svota već ranije bila predmet istrage američkog Senata, koja je nastojala utvrditi je li Black namjerno preplatio Epsteina kako bi prikrio novac namijenjen u osobne svrhe. Blackovi odvjetnici pak podsjećaju da je neovisna interna istraga koju je provela odvjetnička tvrtka Dechert zaključila kako su spomenuti milijunski honorari doista isplaćeni za legitimne porezne i financijske savjete.

U svom uvodnom govoru, čiju je kopiju obrana podijelila s medijima, Black se branio tvrdnjom da je bio prevaren.

„Poznavao sam Jekylla, nisam znao za Hydea”, izjavio je Black. „S naknadnom pameću, danas i ja i cijeli svijet znamo da je Epstein bio uključen u užasne, gnusne aktivnosti. Izuzetno mi je žao njegovih žrtava. Želim jasno naglasiti da nisam znao za te kriminalne radnje sve dok protiv njega nije podignuta optužnica za trgovinu ljudima u srpnju 2019. godine.”

Black je pred povjerenstvom izričito porekao da je ikada zlostavljao žene, bio s maloljetnicama, sudjelovao u trgovini ljudima, plaćao Epsteinu za pristup ženama ili da ga je pokojni financijer ucjenjivao.

Slučaj modela Guzel Ganieve

Unatoč poricanju, sudski zapisi otkrivaju da je Black imao šestogodišnju aferu s bivšim ruskim modelom Guzel Ganievom, koja je završila teškim optužbama za zlostavljanje. Ganieva je podnijela tužbu protiv milijardera, tvrdeći da je on 2015. godine sastavio ugovor o tajnosti kako bi osigurao njezinu šutnju.

Dokumenti koje je objavilo američko Ministarstvo pravosuđa pokazuju da je upravo Jeffrey Epstein nudio Blacku savjete o tome kako postupati s Ganievom. U jednom e-mailu upućenom asistentu, Epstein je predložio da Black angažira bivše agente policije ili tajnih službi koji bi „pokucali na njezina vrata i predstavili uvjete”.

Odvjetnica Leona Blacka, Susan Estrich, nazvala je cijelo saslušanje i sudske pozive „planiranim političkim trikom”, dodajući da su optužbe Ganieve dokazano lažne te da je Black zapravo bio žrtva iznude. Američki sud je u konačnici odbacio tužbu Ganieve, pozivajući se na potpisani ugovor o tajnosti i činjenicu da je ona primila oko 9 milijuna dolara nakon njegova potpisivanja.

Najava pravnih posljedica Potez Leona Blacka naišao je na oštru osudu i među demokratima. Zastupnik Robert Garcia izjavio je kako je milijarder „izletio iz prostorije” u trenutku kada je pritisnut dokazima. „Leon Black je imao priliku učiniti pravu stvar i pomoći nam da donesemo pravdu preživjelima. Umjesto toga, pobjegao je. Bit će pozvan na odgovornost ako ne postupi u skladu s našom istragom”, poručio je Garcia.

Objava Eskalacija u Kongresu: Milijarder Leon Black napustio saslušanje o Jeffreyju Epsteinu nakon pitanja o ugovorima o tajnosti pojavila se prvi puta na Republika.

Netanyahu je ušao u povijest kao jedini aktualni premijer Izraela koji je stao pred sud zbog optužbi za korupciju. Bude li proglašen krivim, prijeti mu zabrana obnašanja javnih dužnosti, što bi značilo definitivan kraj njegove političke karijere.

Tri fronte pravne bitke

Sudski postupak, koji traje još od 2020. godine, objedinjuje tri odvojena predmeta:

• “Afera poklona” (Prijevara i zlouporaba položaja): Tereti ga se za primanje darova (luksuznih predmeta) u vrijednosti od oko 180.000 eura od holivudskog producenta i bivšeg špijuna Arnona Milchana te australskog milijardera Jamesa Packera, u zamjenu za političke usluge.
• Dogovor s medijskim mogulom: Optužba se temelji na navodnom koruptivnom dogovoru s Arnonom Mozesom, izdavačem lista Yedioth Ahronoth. Netanyahu je navodno ponudio slabljenje konkurentskog lista Israel Hayom u zamjenu za povoljnije praćenje u Mozesovim medijima.
• Slučaj Bezeq (Podmićivanje): Najteža optužnica u postupku. Tereti Netanyahua da je telekomunikacijskoj tvrtki Bezeq i njezinom vlasniku Shaulu Elovitchu osigurao regulatorne pogodnosti, dok je zauzvrat dobio pozitivan medijski tretman na utjecajnom portalu Walla.

Netanyahu od početka dosljedno odbacuje sve optužbe, nazivajući proces “političkim progonom”. U studenome 2025. zatražio je i predsjedničko pomilovanje, uz izravnu potporu Donalda Trumpa koji je pisao izraelskom predsjedniku Isaaku Herzogru. Međutim, Herzog je zahtjev odbio, naglasivši da nema pravnog presedana za pomilovanje dužnosnika prije izricanja presude.

Oslabljen lider i narušen imidž “gospodina Sigurnosti”

Iako Netanyahu u kampanju ulazi kao iznimno iskusan politički operativac, njegova je pozicija ozbiljno poljuljana. Ključni čimbenik slabljenja njegove potpore nije samo suđenje, već i dramatični sigurnosni propusti.

Hamasov napad 7. listopada 2023. trajno je narušio njegov imidž sigurnosne kompetentnosti. Činjenica da je do primirja i razmjene talaca došlo tek u listopadu 2025. potaknula je optužbe oporbe i javnosti da je Netanyahu namjerno prolongirao rat u Gazi kako bi odgodio suđenje i osigurao vlastiti politički opstanak.

Dodatni udarac njegovom rejtingu zadao je i Trumpov dogovor s Iranom postignut bez sudjelovanja Izraela, što golema većina Izraelaca (preko 92%) vidi kao iransku pobjedu. Prema anketama Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, potpora Netanyahuu na premijerskoj poziciji pala je s 40,5% u ožujku na 29,4% u lipnju.

Uspon oporbe i nova politička lica

Netanyahuovoj stranci Likud na ovim izborima prijete dva snažna oporbena bloka:

1. Koalicija “Beyachad” (Zajedno): Formirana krajem travnja, predvođena bivšim premijerom Naftalijem Bennettom i Yairom Lapidom. Bennett se pozicionira kao pragmatična alternativa trenutnom kaosu, namjerno ne isključujući u potpunosti mogućnost postizborne suradnje s desnicom kako bi privukao njezine birače.
2. Stranka “Yashar” (Pravedno): Najveće iznenađenje kampanje predvodi bivši načelnik Glavnog stožera IDF-a, Gadi Eisenkot. Njegov vojni autoritet i reputacija nekorumpiranog čovjeka privlače centrističke birače. Lipanjske ankete pokazuju da je Yashar izjednačen s Likudom (svaki po 23 mandata), čime je Eisenkot pretekao koaliciju Beyachad.

Postizborni scenariji: Nastavak političkog kaosa?

Izbori za 120 mjesta u Knessetu, gdje je za sastavljanje vlade potreban 61 mandat, prema trenutnim projekcijama donose potpunu blokadu. Anketa lista Haaretz predviđa mrtvu utrku – 50 mandata za Netanyahuov blok i isto toliko za ujedinjenu oporbu.

Matematička jednadžba za oporbu je iznimno teška jer bez glasova arapskih stranaka ne mogu dosegnuti magičnu brojku od 61 mandata, a i Bennett i Eisenkot su tu opciju već javno odbacili.

Analitičari stoga predviđaju tri moguća scenarija nakon izbora:

• Potpuna pat-pozicija koja vodi u novi izborni ciklus.
• Krhka i nestabilna koalicijska vlada kratkog vijeka.
• Politički teška i kompromisna vlada nacionalnog jedinstva.

Iako je želja građana Izraela za promjenama stvarna, politička rascjepkanost i nedostatak suštinski drukčije političke alternative sugeriraju da bi se politički kaos u zemlji mogao nastaviti i nakon jesenskih izbora.

Objava Politička sudbina Benjamina Netanyahua: Hoće li mu sudski procesi presuditi na nadolazećim izborima? pojavila se prvi puta na Republika.

Tehnološki pionir svjedočio je iza zatvorenih vrata pred Odborom za nadzor Zastupničkog doma 10. lipnja povodom svog odnosa s Epsteinom, koji je preminuo u zatvoru 2019. godine dok je čekao suđenje za seksualne zločine.

Prema transkriptu koji je odbor objavio u utorak, Gates je govorio o “prikrivenim” prijetnjama. Naveo je da je Epstein razmatrao mogućnost iskorištavanja saznanja o njegovim izvanbračnim aferama kako bi ga prisilio da ostane u njegovom krugu, čak i u trenucima kada se Gates pokušavao distancirati od njega.

“Nisam bio ucijenjen, ali znate, kada pogledate te e-mailove, čini se da je Epsteinovo razmišljanje išlo u tom smjeru”, dodao je Gates, referirajući se na dokumente iz slučaja Epstein koje je u siječnju objavilo američko Ministarstvo pravosuđa.

Gates je tijekom daljnjeg ispitivanja pojasnio da mu Epstein nikada nije poslao ništa što bi se moglo jednoznačno nazvati ucjenom. Ipak, činilo se da je Epstein kroz nacrte e-mailova “uvježbavao kako bi on, ili netko koga podučava, mogao odlučiti ucijeniti me”, ali nijedna od tih poruka nikada nije bila poslana.

Priznanje pogreške i veza s Epsteinom

Sedamdesetogodišnji Gates je na dan svjedočenja objavio uvodne napomene u kojima je naveo da nikada nije bio svjestan Epsteinovog kriminalnog ponašanja te da nikoga nije viktimizirao. Krajem veljače, Gates je za Wall Street Journal izjavio da su njegove veze s Epsteinom bile velika pogreška, priznavši pritom izvanbračne afere s dvjema Ruskinjama, ali je odlučno negirao bilo kakvu povezanost s Epsteinovim kriminalnim aktivnostima.

Gates tvrdi da je njegov odnos s Epsteinom započeo 2011. godine, tri godine nakon što je Epstein priznao krivnju za podvođenje maloljetnica. Priznao je da je znao za Epsteinove pravne probleme, ali su mu, kako navodi, poslovni krugovi rekli da je Epstein osoba koja može prikupiti milijarde dolara za globalno zdravlje, područje u koje je Gates bio duboko uključen.

“Znao sam da je to seksualne prirode, ali, ne, mislim da nisam znao, nisam istraživao detalje, iako sam vjerojatno trebao”, priznao je suosnivač Microsofta.

Što otkrivaju dosjei?

Britanski list The Guardian napominje da samo spominjanje nečijeg imena u Epsteinovom dosijeu ne podrazumijeva automatski bilo kakvu krivnju. Međutim, dokumenti jasno otkrivaju bliske veze između osuđenog seksualnog prijestupnika ili njegovih suradnika i određenih javnih osoba koje su u javnosti često umanjivale ili čak u potpunosti negirale postojanje takvih odnosa.

Objava Svjedočenje Billa Gatesa pred Kongresom: Epstein me pokušao ucijeniti izvanbračnim aferama pojavila se prvi puta na Republika.

Prema tvrdnjama koje je Campbell iznijela pred tribunalom, suzakladnica i odvjetnica Bianka Hellmich krivotvorila je njezin potpis te se lažno predstavljala koristeći lažnu e-mail adresu kako bi preusmjerila novac namijenjen humanitarnim svrhama. Slavna manekenka je naglasila kako je njezina „jedina pogreška“ bila to što je slijepo vjerovala svojoj suradnici.

Luksuzni hoteli, cigarete i spa tretmani umjesto pomoći siromašnima

Podsjetimo, britansko regulatorno tijelo za humanitarne organizacije (The Charity Commission) izreklo je 2024. godine Naomi Campbell petogodišnju zabranu vođenja humanitarnih udruga nakon što je istragom utvrđen širok spektar financijskih malverzacija. Campbell je od samog početka odbacivala bilo kakvu osobnu krivnju.

U istoj su istrazi sankcionirane i njezine suradnice:

• Bianka Hellmich dobila je zabranu rada u trajanju od devet godina (ranije je za The Guardian izjavila kako optužbe nemaju veze s istinom).
• Veronica Chou suspendirana je na četiri godine.

Nadzorno tijelo otkrilo je da su stotine tisuća funti, koje su trebale biti proslijeđene u humanitarne svrhe, trošene na luksuzne hotele, spa tretmane, poslugu u sobu, osobno osiguranje za supermodel, pa čak i na cigarete. Istraga troškova između 2016. i 2022. godine pokazala je poražavajući podatak: samo 8,5% ukupno prikupljenih sredstava doista je uplaćeno u obliku humanitarnih donacija.

„Vjerovala sam pogrešnoj osobi, što još hoćete od mene?“

Odvjetnik Naomi Campbell, Andrew Westwood KC, u pisanim je podnescima naveo kako je Hellmich „provela dugoročan i dosljedan plan lošeg upravljanja i obmane, što je uspješno skrivala od ostalih“. Campbell (56) je također optužila Hellmich da je lagala o svojim referencama i stručnosti u području humanitarnog prava, priznavši da nije provjeravala njezinu prošlost jer je ostavljala dojam „ozbiljne odvjetnice na službenim dužnostima“.

Kada su je u sudnici pritisnuli pitanjem je li trebala pokazati više opreza i provjeriti s kim surađuje, Campbell je burno reagirala:

„Vjerovala sam pogrešnoj osobi, što više hoćete od mene? Pa i vi ste joj vjerovali“, poručila je manekenka predstavnicima Regulatornog tijela, istaknuvši da su i sami bili u redovitoj komunikaciji s Hellmich sve dok ih njezina obrana nije obavijestila da su prevareni.

Slučaj predan policiji, UNICEF ostao bez obećanog novca

Pravni tim Naomi Campbell i Regulatorno tijelo potvrdili su da su sve optužbe za krivotvorenje dokumenata i prijevaru službeno prosljeđivali policiji na daljnje postupanje.

Tijekom saslušanja je otkriveno i da je britanski ogranak UNICEF-a podnio pritužbu protiv zaklade. Naime, „Fashion for Relief“ lažno je tvrdio da službeno surađuje s UNICEF-om te je u njihovo ime organizirao veliku donatorsku večeru – no globalna organizacija za djecu od tog događaja nikada nije primila niti jednu jedinu funtu.

Zaklada „Fashion for Relief“ prvotno je osnovana u SAD-u pod plemenitim ciljem ujedinjenja modne industrije u borbi protiv siromaštva i pružanja pomoći kod globalnih katastrofa. Campbell je pred sudom zaključila kako organizacija nikada nije imala nikakvih problema sve dok se nije registrirala u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je u ožujku 2024. službeno raspuštena i izbrisana iz registra. Sudski proces se nastavlja.

Objava Naomi Campbell na sudu za zlouporabu humanitarnih milijuna: „Žrtva sam prijevare, odvjetnica mi je krivotvorila potpis“ pojavila se prvi puta na Republika.

Države su poduzele odlučujući korak prema konkretnoj uspostavi posebnog suda i priznanju odgovornosti za agresiju na Ukrajinu, pozdravio je u priopćenju glavni tajnik te paneuropske organizacije sa sjedištem u Strasbourgu Alain Berset.

Istaknuo je kako se približava trenutak u kojem će Rusija morati položiti račune za agresiju na Ukrajinu.

Odbor ministara Vijeća Europe, koji okuplja šefove diplomacija država članica, na sastanku u petak u Kišinjevu odobrio je rezoluciju kojom se postavljaju temelji upravljačkog odbora budućeg suda.

Inicijativu za osnivanje novog suda prošle je godine pokrenuo ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je o tome potpisao sporazum s Vijećem Europe, organizacijom za zaštitu ljudskih prava koja broji 46 članica, uključujući Ukrajinu.

Taj bi sud trebao omogućiti zaobilaženje nemogućnosti suđenja za zločin agresije pred Međunarodnim kaznenim sudom (ICC), koji Moskva ne priznaje.

Rusija, koja je isključena iz Vijeća Europe 2022. godine nakon početka rata, već je dala do znanja da će odluke budućeg suda smatrati ništavnima.

Ovaj sud predstavlja pravdu i nadu. Sada je potrebno nastaviti s ovom političkom obvezom osiguravanjem njegova funkcioniranja i financiranja, naglasio je Berset.

Kad je riječ o financiranju, Europska komisija je u zasebnom priopćenju precizirala da će za uspostavu novog suda izdvojiti deset milijuna eura.

Dvanaest zemalja Vijeća Europe zasad se nije pridružilo inicijativi. Među njima su četiri članice Europske unije (Mađarska, Slovačka, Bugarska i Malta), četiri balkanske zemlje (Srbija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Albanija), tri kavkaske zemlje (Armenija, Azerbajdžan i Gruzija) te Turska.

Tijekom sastanka u Moldaviji ministri su također pozdravili široku potporu država mehanizmu stvorenom za obeštećenje Ukrajinaca.

Međunarodno povjerenstvo za odštetne zahtjeve za Ukrajinu sa sjedištem u Den Haagu odlučivat će o zahtjevima za odštetu, uključujući i iznose koji će se isplatiti. Konvenciju o osnivanju tog povjerenstva do danas je potpisalo 37 država članica Vijeća Europe, Europska unija i Kanada.

Povjerenstvo će se oslanjati na Registar štete, utemeljen 2023. godine, koji prikuplja i bilježi zahtjeve za naknadu štete koje podnose ukrajinski građani, organizacije i javna tijela.

Sustavu su se do sada pridružile 44 države, uključujući Kanadu i Europsku uniju, a on je već zaprimio više od 150.000 zahtjeva, uključujući i one Ukrajinaca izbjeglih u inozemstvo koji potražuju naknadu za nematerijalnu štetu.

Objava EU i 36 zemalja odobrili osnivanje Posebnog suda za Ukrajinu pojavila se prvi puta na Republika.

Sud je uz mjeru pritvora odredio i mogućnost jamčevine u iznosu od 140 milijuna grivnji, odnosno oko 3,19 milijuna dolara. Ukoliko se taj iznos uplati, Jermak će se moći braniti sa slobode do donošenja konačne presude. Obraćajući se novinarima nakon odluke suda, Jermak je izjavio kako osobno ne posjeduje tolika sredstva te da će njegov pravni tim pokušati prikupiti novac uz pomoć prijatelja i poznanika. Naglasio je kako su optužbe neutemeljene te je najavio hitnu žalbu na ovakvu odluku suda.

Istraga koju provode ukrajinske antikorupcijske agencije usmjerena je na navodno sudjelovanje u kriminalnoj skupini koja je nezakonito stekla i oprala novac kroz projekt izgradnje luksuznog stambenog naselja u okolici Kijeva. Ovaj slučaj predstavlja do sada najozbiljniji pravni pritisak na najuži krug suradnika predsjednika Zelenskija od početka ruske agresije.

Andrij Jermak, bivši filmski producent i odvjetnik, bio je neizostavna figura uz predsjednika na svim ključnim međunarodnim sastancima i javnim događanjima. Osim što je upravljao predsjedničkom administracijom, imao je ključnu ulogu kao vodeći pregovarač u mirovnim procesima potpomognutim od strane Sjedinjenih Američkih Država. Njegova ostavka prošle godine bila je dio šire rekonstrukcije vlasti kojom je Zelenskij pokušao odgovoriti na kritike o prevelikoj centralizaciji moći i povratiti poljuljano povjerenje javnosti.

Iako analitičari procjenjuju da ovaj sudski proces trenutno ne ugrožava izravno poziciju predsjednika Zelenskija, upozoravaju na potencijalne dugoročne posljedice. Korupcijski skandal ovakvih razmjera u srcu vlasti mogao bi značajno narušiti ugled predsjednika u budućnosti, pogotovo u kontekstu poslijeratnih izbora i napora Ukrajine da se integrira u zapadne institucije.

Objava Visoki sud za borbu protiv korupcije u Ukrajini odredio je pritvor bivšem šefu kabineta Zelenskog pojavila se prvi puta na Republika.

Bio je to najveći kazneni proces u Južnoj Koreji u posljednjih nekoliko desetljeća: bivši predsjednik Yoon Suk-yeol osuđen je na doživotnu kaznu zatvora. Središnji okružni sud u Seulu proglasio je 65-godišnjaka krivim za vođenje pobune. Yoon je, prema presudi, proglašenjem ratnog stanja u prosincu 2024. godine potkopao ustav zemlje.

Nezavisni specijalni istražitelj Cho Eun-suk zatražio je izricanje smrtne kazne. U praksi, u Južnoj Koreji vrijedi neslužbeni moratorij na smrtnu kaznu: ona je privremeno suspendirana i ne provodi se od kraja 1990-ih godina. Na presudu je moguće uložiti žalbu.

Višemjesečna državna kriza

Proglašenjem ratnog stanja Yoon je 2024. godine izazvao višemjesečnu državnu krizu. U televizijskom obraćanju obrazložio je uvođenje ratnog stanja tvrdnjom da želi zaštititi slobodarski poredak zemlje od opozicije, za koju je rekao da je infiltrirana komunistima i simpatizerima neprijateljski nastrojenog susjeda Sjeverne Koreje. Za te tvrdnje nije iznio nikakve dokaze.

Ubrzo potom poslao je naoružane vojnike da blokiraju Nacionalnu skupštinu. Do veće eskalacije ipak nije došlo – i zato što su zastupnici već poslije nekoliko sati, na na brzinu sazvanoj sjednici, uspjeli ukinuti dekret o ratnom stanju. Predsjednik je ipak smijenjen, uhićen i optužen.

Specijalni istražitelj: Yoon je planirao pobunu

Sud je ocijenio da su ispunjeni elementi kaznenog djela pobune, ali je sudac odbacio jednu točku optužnice koju je podnijelo specijalno tužiteljstvo.

Nezavisni specijalni istražitelj Cho Eun-suk tvrdio je da je optuženi dugo unaprijed planirao uvođenje ratnog stanja s ciljem rušenja ustavnog poretka zemlje. Njegovi postupci su, prema navodima, prouzročili „ogromnu štetu i veliku patnju za državu i društvo“. Yoonu je također zamjereno to što se „nijednom iskreno nije ispričao javnosti“ i što nije pokazao kajanje.

Namjerno provociranje sukoba sa Sjevernom Korejom?

Tužiteljstvo je bivšem predsjedniku dodatno stavilo na teret da je namjerno provocirao sukob sa Sjevernom Korejom kako bi iz toga izvukao političku korist. Navodno je u jesen 2024. godine naredio tajnu operaciju dronovima na teritoriju Sjeverne Koreje, s ciljem da izazove vojnu reakciju Pjongjanga. Time je, prema optužnici, želio stvoriti izgovor za legitimiranje svojih planova o uvođenju ratnog stanja. Međutim, ta navodna kalkulacija nije uspjela: Sjeverna Koreja nije odgovorila vojnim protumjerama.

U procesu su osuđeni i drugi članovi tadašnje vlade, među njima i bivši ministar obrane Kim Yong-hyun, koji je osuđen na 30 godina zatvora. Obavještajni časnik Ro Sang-won dobio je kaznu od 18 godina, a načelnik policije Cho Ji-ho osuđen je na 12 godina zatvora. Bivšem premijeru Han Duck-soou već je prethodnih tjedana izrečena kazna od 23 godine zatvora.

Yoon negira krivnju

Yoon je sve optužbe uporno odbacivao. U završnoj riječi pred sudom izjavio je da uvođenje ratnog stanja spada u ovlasti predsjednika kako bi se spriječila politička kriza koju je izazvala opozicija i kako bi se zaštitila nacija. U mjesecima koji su prethodili sudbonosnom dekretu, spor između vlade i opozicije oko zakona o proračunu je eskalirao, a Yoonov prijedlog je blokiran političkim zastojem.

Ispred zgrade suda okupile su se tisuće pristaša konzervativnog političara koje su glasno zahtijevale njegovo oslobađanje. Neki prosvjednici mahali su i američkim zastavama, u nadi da bi američki predsjednik Donald Trump mogao izvršiti politički pritisak na južnokorejski državni aparat i pravosuđe. Vjerojatno računaju na mogućnost prijevremenog pomilovanja Yoona, što se smatra sasvim realnim.

Nekadašnji lider opozicije danas je predsjednik

U odvojenom postupku Yoon je već osuđen na pet godina zatvora zbog ometanja pravde. Sud je u tom slučaju utvrdio da je uništavao dokaze protiv sebe i zloupotrijebio predsjedničko osiguranje kako bi se odupro uhićenju.

Od prošlog ljeta Južnom Korejom vlada lijevo-centristički predsjednik Lee Jae-myung, koji je tijekom državne krize bio lider opozicije. Lee je dugogodišnji politički rival Yoona.

(izvor: DW)

Objava Doživotni zatvor za bivšeg predsjednika Južne Koreje pojavila se prvi puta na Republika.