Državljanin BiH (41) s debelim policijskim dosjeom, trebao je biti deportiran iz Kölna još 2003. godine. Prvo je pobjegao, zatim se ponovno pojavio 2007., a 2009. je sud odbio njegovu žalbu protiv deportacije. Ipak, on je i dalje u Njemačkoj i prima 90.000 eura socijalne pomoći godišnje jer u njegovom slučaju deportaciju nije moguće provesti zbog rođenja djece. Još jedan apsurd – s ovolikim primanjima, ova obitelj ulazi u deset posto najbogatijih stanovnika Njemačke.

Iako bi odbijeni tražitelj azila trebao napustiti zemlju, grad Köln državljaninu BiH godinama produžuje privremenu dozvolu boravka (Duldung) jer ured za strance ne želi zatražiti zamjenske dokumente iz njegove domovine.

Državljanin Bosne i Hercegovine (41) s debelim policijskim dosjeom, trebao je biti deportiran iz Kölna još 2003. godine. Prvo je pobjegao, zatim se ponovno pojavio 2007., a 2009. je sud odbio njegovu žalbu protiv deportacije. Ipak, on je i dalje u Njemačkoj.

Osmero djece i mjesčno prima 7.294 eura – neto

Danas sa suprugom ima osmero djece, a socijalna služba im mjesečno isplaćuje nevjerojatnih 7.294 eura neto. S godišnjim primanjima od 87.528 eura, ova obitelj ulazi u deset posto najbogatijih stanovnika Njemačke, prenosi magazin Fenix tekst njemačkog Focus-a koji je istražio dosje 41-godišnjaka koji otkriva nevjerojatne propuste.

Tako se navode neki od propusta: Mjesto rođenja poznato, država “nejasna”: Iako u dokumentima piše da je rođen u Bihaću i da je državljanin BiH, birokracija je njegovu domovinu godinama vodila kao “nerazjašnjenu”.

Namjerni nerad ureda: Grad Köln je priznao da uopće nije pokrenuo postupak za izdavanje zamjenskih putnih isprava. Opravdanje? Tvrde da to rade samo ako su sigurni da se deportacija može provesti, što u njegovu slučaju navodno nije moguće zbog “obiteljskih razloga” (rođenja djece).

BiH surađuje: Dok se Köln izgovara na dokumente, statistike pokazuju da deportacije u BiH teku glatko i da je u cijeloj saveznoj zemlji NRW samo jedna deportacija propala zbog nedostatka dokumenata.

Kriminalni dosje i ogroman trošak za porezne obveznike

Državljanin BiH je od 2010. godine redoviti gost sudova. Njegov dosje uključuje teške krađe, krivotvorenje dokumenata i prijevare. Trenutačno ga čeka novo suđenje zbog prijevare s poklon-bonovima u drogerijama.

U Kölnu postoji ukupno sedam obitelji s deset i više članova koje primaju slično visoke iznose azilantske pomoći. Godišnje se u ovom gradu za potporu azilantima izdvaja više od 65 milijuna eura.

Oštre reakcije političara i policije

Zastupnik CDU-a, Gregor Golland, zgrožen je ovim slučajem: “Očito nedostaje volja gradske uprave da deportira kriminalca i njegovu obitelj. Poštenim građanima i poreznim obveznicima neobjašnjivo je zašto se nekome isplaćuje 90.000 eura socijalne pomoći godišnje. To je pljačka socijalne države.”

Šef savezne policije, Dieter Romann, također kritizira sustav: “To je realnost: iza svake brojke stoji ogroman trud, ali dok god se toliki broj deportacija otkazuje u zadnji tren, jaz između onih koji moraju otići i onih koji doista odu ostat će ogroman.”

/Desk/

Objava Primjer iskorištavanja sustava – Državljanin BiH “doskočio” njemačkoj administraciji u izbjegavanju deportacije i među najbogatijim stanovnicima Njemačke – na račun djece mjesečno prima 7.294 eura socijalne pomoći pojavila se prvi puta na Republika.

„Od ukupno 20 izbjeglica, nijedan više nije ovdje! Očekivali smo više jer smo u projekt uložili puno truda i srca“, kaže Peter.

Od 30 prijavljenih, 20 je dobilo priliku za naukovanje. Pet ih je odustalo već u prvim tjednima. Daljnjih devet prekinulo je školovanje u prvoj ili drugoj godini. Samo šest ih je završilo školovanje.

To znači stopu odustajanja od 70%! Za usporedbu, prosječna stopa odustajanja u tvrtki koja godišnje ima 50 naučnika iznosi 20%.

Jedan od razloga neuspjeha: njemački sustav obrazovanja

Peter, koji je ujedno i predsjednik Udruge autoservisera u Tiringiji, objašnjava: „Mnogi ne žele tri godine raditi za 700 ili 800 eura mjesečno i još učiti za ispite. Radije odustanu od kvalifikacije i pređu negdje, gdje nekvalificirani radnici dobiju 1200 eura.“ Neki od njegovih izbjeglica bili su preoteti od strane velike pekare.

Čak su i oni koji su završili otišli

Kako bi barem nekolicinu doveo do završnog ispita, unajmio je učiteljicu njemačkog jezika koja je tri puta tjedno držala dvosatne večernje sate. Osim toga, vodio ih je na događanja i uključivao u sportske klubove.

Unatoč tome, i šestero koji su završili školovanje napustilo je tvrtku. Poduzetnik razočarano za Bild kaže: „Glavni problem je što mnoge izbjeglice s vremenom sele u veće gradove, gdje mogu više živjeti svoju kulturu – u Duisburgu ili Bochumu, nego kod nas u malom Nordhausenu.“

„Bio bih stroži prema izbjeglicama“

Merkelina izjava „Uspjet ćemo!“ bila je, smatra Peter, ispravna. „Ponovno bih to učinio, iako nisam naišao na razumijevanje kod zaposlenika i klijenata. Ali bio bih stroži prema izbjeglicama.“ Odnosno: zahtijevao bi više točnosti i ustrajnosti. Vlasnik Peter dodaje: „Tko želi ovdje raditi, mora prihvatiti našu kulturu.“

Ovako izgleda statistika na razini cijele zemlje

Prema aktualnoj studiji Instituta za istraživanje tržišta rada (IAB), 64% izbjeglica koje su stigle 2015. prošle je godine imalo plaćeni posao. U ukupnoj populaciji stopa zaposlenosti iznosi 70%.

Službena statistika Savezne agencije za zapošljavanje (BA), međutim, daje drugačiju sliku. U svibnju 2025. samo je 41% osoba iz osam glavnih zemalja podrijetla tražitelja azila bilo zaposleno. Uključujući i osobe sa sporednim zaposlenjem, taj postotak iznosi 47,6%. Gotovo polovica od više od pet milijuna korisnika „Bürgergeld“-a (državne socijalne pomoći) nema njemačko državljanstvo, prenosi Fenix magazin.

/Desk/

Objava U Njemačkoj većina izbjeglica ne želi raditi, ali želi novac od socijalne pomoći i ‘živjeti svoju kulturu’ od koje su pobjegli pojavila se prvi puta na Republika.

Nekoliko dana uoči kriznog sastanka premijera saveznih pokrajina i kancelara Olafa Scholza na temu izbjeglica i usred rasprave o tomu kako smanjiti broj podnositelja zahtjeva za azilom, njemački mediji donose priču o ponovljenim zahtjevima za azilom građana zemalja zapadnog Balkana, prenosi Deutsche Welle.

Kako piše berlinski dnevnik Tagesspiegel, a prenosi više njemačkih medija, između ostalih i Süddeutsche Zeitung i Bild, još uvijek velik broj građana zemalja zapadnog Balkana, tj. Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije u Njemačkoj redovito i više puta zaredom postavljaju zahtjev za političkim azilom iako je gotovo isključeno da će ti zahtjevi biti pozitivno riješeni.

„Poznata prezimena”

„Kod ponekih prezimena radnici u berlinskom centru za prihvat izbjeglica već znaju što slijedi: nula izgleda na dodjelu azila, ali višemjesečno primanje socijalne pomoći nakon čega slijedi odbijanje zahtjeva. Sljedeće godine se ista priča ponavlja”, piše Tagesspiegel pozivajući se na izvore u nekoliko saveznih pokrajina. „Uglavnom na proljeće migranti se vraćaju u zemlje porijekla, provedu ljeto tamo i na jesen se vraćaju kako bi ponovno postavili zahtjev za azilom”, piše njemački dnevnik.

To je moguće zbog njemačkog zakona za azilom koji ne ograničava broj postavljenih zahtjeva za azilom jednoj te istoj osobi. Jer, kako se argumentira, od posljednjeg postavljenog i odbijenog zahtjeva se situacija možda po podnositelja promijenila i potrebno mu je pružiti novu priliku i ponovno razmotriti zahtjev.

„Imamo slučajeva gdje jedna te ista osoba i po sedam, osam puta postavi zahtjev”, kaže jedna djelatnica prihvatnog centra.

Godišnja selidba na relaciji Balkan – Njemačka

Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) govori o 13.000 ponovljenih zahtjeva samo ove godine. Najveća većina podnositelja dolazi iz spomenutih zemalja zapadnog Balkana iako su ove zemlje još sredinom prošlog desetljeća proglašene sigurnima što izglede za pozitivno rješavanje zahtjeva za azilom čini gotovo nemogućim. Postotak pozitivno riješenih zahtjeva za azilom je ispod jedan posto. „Kompletne obitelji iz ovih zemalja godišnje sele između zemalja porijekla i smještaja za azilante u Njemačkoj”, prenosi Tagesspiegel jednu djelatnicu prihvatnog centra u saveznoj pokrajini Donja Saska.

Putovanje je moguće i zbog bezviznog režima koje građani ovih zemalja uživaju unutar Europske unije. Broj azilanata s Balkana je i dalje visok usprkos programima zapošljavanja za žitelje zapadnog Balkana kojeg je Njemačka uvela 2015. i koji omogućava relativno lako zapošljavanje u Njemačkoj.

Trenutno se vodi rasprava o tome treba li izbjeglicama tj. podnositeljima zahtjeva za azilom isplaćivati socijalnu pomoć, koja se kod nekih obitelji s više djece lako može popeti na preko dvije tisuće eura mjesečno (u gotovini), ili im se trebaju izdavati bonovi za hranu ili ostale potrepštine.

Time bi se, kako smatra sve više političara, smanjila atraktivnost Njemačke za podnositelja zahtjeva za azilom.

Daljnji problem predstavlja činjenica da ovi ponovljeni zahtjevi dodatno opterećuju službe za obradu zahtjeva koje su ionako zbog povećanog broja izbjeglica iz ostalih zemalja poput Turske, Sirije i Afganistana na rubu snaga.

/Desk/

Objava Državljani zemalja Zapadnog Balkana dosjetili se kako do njemačkog novca: Više puta podnose zahtjeve za azilom kako bi im se isplaćivala socijalna pomoć pojavila se prvi puta na Republika.

Prema anketi koju je za dnevnik Bild proveo institut INSA, 52 posto ispitanih ne smatra da se rad isplati, 40 posto misli suprotno, a osam posto je odbilo odgovoriti na pitanje.

U ponedjeljak je pozornost javnosti privukla vijest o tome da je skladištar iz Bad Oeynhausena na zapadu Njemačke dao otkaz nakon što je saznao za najnovije povećanje naknade za nezaposlene.

Ta se pomoć po najnovijoj odluci vlade od 1. siječnja 2024. povećava za 61 euro te će za samca iznositi 563 eura mjesečno. Tomu treba pridodati i to da država za primatelje pomoći preuzima sve troškove stanovanja i zdravstveno osiguranje.

Skladištar koji je dao otkaz tvrdi da uz malo “rada na crno” i državnu pomoć mjesečno može zaraditi više nego na poslu.

Dnevnik Bild je izračunao da zaposleni koji radi za minimalnu satnicu (trenutno 13,90€) zaradi oko 2000 eura bruto te da mu nakon odbitaka za porez, mirovinsko i zdravstveno osiguranje te nakon što plati stanarinu s režijama ostane oko 600 eura, neznatno više od naknade za nezaposlene.

Najviše onih koji smatraju da se odlazak na posao više ne isplati su birači desno-populističke Alternative za Njemačku (AfD). Da se rad isplati smatraju birači stranaka vladajuće koalicije, Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), Zelenih i Liberalno-demokratske stranke (FDP).

Ministar financija Christian Lindner je prošlog tjedna rekao da povlastice ne bi smjele djelovati obeshrabrujuće na one koji žele raditi. “Najbolji način da se izađe iz siromaštva je biti zaposlen”, rekao je Lindner.

Predsjednik najveće oporbene stranke Kršćansko-demokratske unije (CDU) Friedrich Merz je izjavio kako oni koji odlaze na posao na kraju mjeseca moraju imati više u džepu nego oni koji primaju državnu potporu.

/Desk/

Objava Većina Nijemaca smatra da je bolje biti na socijali nego raditi – više se isplati pojavila se prvi puta na Republika.