Privremena predsjednica Venezuele Delcy Rodríguez potvrdila je potpisivanje sporazuma, istaknuvši da je riječ o povijesnom koraku koji će osigurati značajna ulaganja u naciju. Sporazum obuhvaća razvoj 17 strateških nalazišta u regijama Orinoco Belt i Lake Maracaibo, uz planiranih više od 100 milijardi dolara izravnih ulaganja privatnih kompanija te preko 209 milijardi dolara poreznih prihoda za venezuelansku državu. Američki energetski gigant Chevron, koji je i dosad kontrolirao četvrtinu proizvodnje u zemlji, ovim potezom dodatno širi svoje poslovanje. Istovremeno, američki mediji izvještavaju da Washington traži stogodišnji zakup nekoliko ključnih naftnih polja i izravni udio u energetskim rezervama.

Američki predsjednik Donald Trump poručio je da će ovaj dogovor omogućiti značajno snižavanje cijena goriva za sve Amerikance te osigurati američku energetsku dominaciju na zapadnoj hemisferi. Geopolitički tajming ovog poteza usko je povezan s novonastalim krizama: SAD nastoji ublažiti gubitak nafte s Bliskog istoka nakon izbijanja rata s Iranom i pada prometa kroz Hormuški tjesnac, dok ujedno nastoji potisnuti rastući utjecaj Kine u Južnoj Americi. Analitičari stoga ocjenjuju da novim sporazumom Washington pretvara Venezuelu u praktički vlastiti protektorat, oživljavajući Monroeovu doktrinu iz 19. stoljeća.

Sa druge strane, venezuelska oporba izražava ogorčenje i sporazum smatra neustavnim činom predaje nacionalnog bogatstva stranoj sili pod prijetnjom oružja. Istaknuti oporbeni lideri i ekonomisti upozoravaju da predaja resursa trajno narušava suverenitet zemlje i potpuno zaobilazi demokratske procese. Oporbene snage dodatno su revoltirane činjenicom da Washington nije inzistirao na političkim reformama i raspisivanju novih predsjedničkih izbora, već je vlast ostavio u rukama bivših suradnika prethodnog režima dok je oporba ostala marginalizirana.

Kakve bi političke posljedice ovaj presedan mogao imati na dugoročnu stabilnost regije i odnose na globalnom tržištu energenata?

Objava Analiza novog sporazuma: SAD i Venezuela potpisali povijesni pakt o nafti vrijedan milijarde dolara pojavila se prvi puta na Republika.

Analiza revizijskih i internih dokumenata, provedena u suradnji s akademskom istraživačkom skupinom Antiwar Initiative, otkrila je više od 15 milijuna dolara neprijavljenih ili nedosljedno zabilježenih sredstava povezanih s izraelskim obrambenim sektorom. Unatoč tome što američki savezni zakon obvezuje sveučilišta na prijavu svih stranih darova i ugovora čija vrijednost prelazi 250.000 dolara godišnje, višegodišnje uplate izraelskog Ministarstva obrane i proizvođača oružja često su izostavljene iz službenih evidencija Ministarstva obrazovanja SAD-a.

Među obuhvaćenim ustanovama nalaze se neka od najuglednijih američkih sveučilišta, uključujući Harvard, Columbia, Princeton, Cornell, MIT, UC Berkeley, Northwestern, Georgia Tech i brojne druge državne fakultete. Osim samog Ministarstva obrane, kao sponzori istraživanja pojavljuju se i vodeći izraelski proizvođači oružja poput tvrtki Elbit Systems, Rafael te Israel Aerospace Industries.

Istraživački projekti obuhvaćali su širok raspon tehnologija s izravnom vojnom primjenom. Na sveučilištu u Connecticutu financirana su istraživanja predviđanja putanje projektila i razvoja osjetljivih detektora magnetskih polja. Drugi projekti, poput onih na sveučilištima u Marylandu i Floridi, fokusirali su se na aeromehaniku autonomnih letjelica, algoritme za napredni videonadzor, automatsko prepoznavanje ljudskih aktivnosti na snimkama te analizu velikih podataka za ciljanje i praćenje mreža. Na sveučilištu Texas Tech novac je usmjeravan u razvoj visokonaponskih mikrovalnih sustava pogodnih za borbu protiv rojeva dronova.

Istraga naglašava i složenu ulogu same američke vlade u ovom sustavu. U mnogim slučajevima novac je izvorno potjecao iz proračuna Pentagona ili Agencije za obrambeno-sigurnosnu suradnju SAD-a, pri čemu je izraelsko Ministarstvo obrane služilo samo kao posrednik za distribuciju sredstava američkim znanstvenicima. Istovremeno, u američkom se Kongresu predlažu zakonske izmjene kojima bi se ova dosad raspršena i netransparentna mreža suradnje službeno formalizirala i integrirala u američki vojno-industrijski kompleks.

Zbog razotkrivanja ovih veza, na pojedinim se sveučilištima razvio snažan studentski otpor. Tako se na MIT-u jedan od vodećih profesora povukao iz projekta financiranog od strane izraelske vojske nakon višemjesečnih prosvjeda. Predstavnici drugih prozvanih sveučilišta navode da posluju u skladu sa zakonima o stranim darovima te da su sva njihova istraživanja temeljne prirode i javno dostupna znanstvenoj zajednici.

Objava Istraga otkrila milijune izraelskog vojnog novca na američkim sveučilištima: Velik dio nije prijavljen pojavila se prvi puta na Republika.

“U američkom Ministarstvu energetike razgovarali smo o gospodarstvu, energetskoj sigurnosti i konkretnim projektima koji BiH otvaraju vrata novim američkim ulaganjima. Glavna tema bila je Južna plinska interkonekcija: povezivanje Bosne i Hercegovine preko Hrvatske s LNG terminalom na Krku. To znači diverzifikaciju opskrbe, manju ovisnost o jednom izvoru i otvara prostor za američke investicije. Upravo je taj projekt u Washingtonu prepoznat kao najsnažniji neposredni dokaz američko-bosanskohercegovačkog energetskog partnerstva”, objavila je Filipović uz snimke na svom Facebook profilu. U društvu Filipović bio je i državni ministar pravde Davor Bunoza (HDZ BiH) te suradnici.

Kako je priopćeno iz HDZ-a BiH, Filipović je razgovarala s Williamom Schiranom, zamjenikom pomoćnika ministra za multilateralnu suradnju i razvoj tržišta, Danielom Byersom, zamjenikom pomoćnika ministra za Europu, Euroaziju, Afriku i Bliski istok, te Peteom Gianninom, stručnjakom za međunarodne odnose u Uredu za europske i euroazijske poslove.

Izuzev HDZ-ove zastupnice i kandidatkinje za Predsjedništvo BiH te HDZ-ovog ministra pravde, u posjetu nije sudjelovao, primjerice, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac (SNSD), kao niti njegova zamjenica Ljiljana Lovrić (HDZ BiH), a niti federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić (SDP), što bi bio logičan i daleko ozbiljniji sastav bh izaslanstva na sastanku u američkom ministarstvu energetike.

Stoga, iako značajan, nedvojbeno je iskorišten za promociju same Filipović te očito kako je ovaj posjet HDZ-ovih dužnosnika rezultat uspješnog lobiranja kod administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa. Bez obzira kako je ocijenjena težina samog događaja gdje jedna zastupnica i jedan ministar dolaze u posjet razgovarati o ključnim energetskim i ekonomskim pitanjima, te kako je posjet uopće shvaćen kod američkih partnera. Naime, dan poslije i u vrijeme pisanja ovog teksta, na službenim stranicama američkog ministarstva energetike još uvijek nije bilo vijesti o sastanku.

Američka ulaganja i energetska sigurnost

U središtu razgovora bile su mogućnosti novih američkih ulaganja u energetski sektor BiH, energetska sigurnost, razvoj infrastrukture i novih tehnologija, ali i projekt Južne plinske interkonekcije te mogućnost pristupa američkom ukapljenom prirodnom plinu preko Hrvatske.

“Američka ulaganja za BiH mogu biti puno više od gospodarske prilike. Kada ljudi vide nova radna mjesta, gospodarski rast i stvarnu perspektivu za sebe i svoju djecu, raste povjerenje u budućnost zemlje, a prostor za političke podjele postaje manji”, kazala je Filipović.

Dodala je kako je cilj strateško partnerstvo BiH i SAD-a podignuti na što višu razinu, vodeći pritom računa o interesima Bosne i Hercegovine i njezinih stanovnika.

Jedna od tema bilo je i stvaranje povoljnijeg poslovnog okruženja za američke kompanije zainteresirane za ulaganja u BiH i širu regiju jugoistočne Europe.

Filipović je istaknula kako BiH ne treba promatrati samo kao malo tržište kojem su potrebne strane investicije, nego i kroz njezin geografski položaj, energetske potencijale i povezanost s europskim tržištem.

Prema njezinim riječima, za snažnije privlačenje ulaganja potrebne su jednostavnije i brže procedure, transparentna pravila te veća regulatorna sigurnost.

“Ne trebamo samo čekati investitore. Za kvalitetne investicije trebamo se natjecati. Ali kriterij moraju biti ulaganja koja poštuju naše zakone, čuvaju prirodu, otvaraju kvalitetna radna mjesta, donose tehnologiju i znanje te ostavljaju novu vrijednost gospodarstvu BiH”, poručila je.

Južna interkonekcija

Poseban dio sastanka bio je posvećen Južnoj plinskoj interkonekciji. Filipović je, prema priopćenju, zahvalila američkom ministru energetike Chrisu Wrightu i Ministarstvu energetike SAD-a na angažmanu oko projekta te naglasila kako postojeće političke dogovore sada treba pretvoriti u konkretne rezultate.

“Kada je u pitanju Južna plinska interkonekcija, vrijeme je da prijeđemo s dogovora na provedbu. Bosna i Hercegovina ima priliku svoj europski i zapadni put i strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama pretvoriti u nešto što će ljudi konkretno osjetiti u svojim životima”, kazala je Filipović.

Istaknula je kako energetska sigurnost nije apstraktno pitanje jer, kako je navela, podrazumijeva sigurniju opskrbu, konkurentnije gospodarstvo, nove investicije i radna mjesta.

Naknadno, Filipović je danas izvijestila i kako je s dužnosnicima State Departmenta, kako je objavila, razgovarala i na temu ravnopravnosti Hrvata, što je, kako je naglasila, dio je rješenja za stabilniju, funkcionalniju i europsku Bosnu i Hercegovinu.

“Hrvati ne traže više. Traže jednako. Bosna i Hercegovina može biti trajno stabilna samo ako svaki njezin konstitutivni narod ima svoje mjesto u institucijama i može legitimno birati svoje političke predstavnike. U State Departmentu u Washingtonu razgovarala sam upravo o tome – o legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda, funkcionalnim institucijama, sigurnosnim izazovima, energetskoj sigurnosti, američkim ulaganjima i europskom putu BiH”, napisala je Filipović.

(Republika/V.S.H.)

Objava Zastupnica u državnom parlamentu i kandidatkinja HDZ-a za Predsjedništvo BiH, Darijana Filipović u Washingtonu u američkom ministarstvu energetike: Strateško partnerstvo BiH i SAD-a podignuti na što višu razinu pojavila se prvi puta na Republika.

SAD i Eu sve otvorenije se nadmeću za utjecaj na Zapadnom Balkanu. Nekada su zajedno podržavale stabilizaciju regije i njegov put prema EU, dok danas imaju različite političke i ekonomske interese. U Bosni i Hercegovini ne slažu se oko uloge visokog predstavnika, dok dodatnu zabrinutost izazivaju separatističke težnje i mogućnost novih rasprava o promjeni granica, piše Deutsche Welle.

Istovremeno, Washington jača svoje prisustvo kroz energetske projekte i investicije, dok EU pokušava sačuvati utjecaj  obećanjem članstva i pristupom europskom tržištu. Kritičari upozoravaju kako bi sukob interesa SAD-a i EU, posebno ako demokracija i vladavina prava padnu u drugi plan, mogao dodatno destabilizirati regiju, a najveće posljedice ponovno bi snosili građani.

Tiho nadmetanje

Donald Trump protiv Europe. Nije riječ samo o Grenlandu i NATO-u. Tiho se odvija još jedno nadmetanje, i to na Balkanu. Regiju su 90-tih godina opustošili ratovi nastali raspadom Jugoslavije. Nekada su Sjedinjene Države i Europa zajednički radile na njegovoj obnovi. Danas se natječu za moć, novac i utjecaj, piše Deutsche Welle. Što njihovo rivalstvo znači za ovu krhku regiju? Može li ponovno destabilizirati Balkan?

Govorit ćemo zemljama Zapadnog Balkana. To je termin koji Europska unija koristi za šest država u svom neposrednom susjedstvu: Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Kosovo, Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru i Albaniju. EU poručuje kako bi sve ove zemlje trebale postati članice, nakon provođenja niza reformi na području vladavine prava i tržišne ekonomije. Međutim, njihov put ka članstvu već dugo stoji u mjestu. Na tom putu postoje ozbiljne zapreke, poput tinjajućeg separatizma u BiH ili spora između Srbije i Kosova. Godinama su SAD podržavale integraciju Zapadnog Balkana u EU.

“Ujedinjeni smo u cilju kako bi vas vidjeli u NATO-u i EU što je prije moguće”, govorila je Hillary Clinton nekadašnja državna tajnica SAD-a. Danas, međutim, iz Washingtona stiže drukčija poruka.

“Možda nije politički korektno, ali je potpuno očito da je Europa katastrofa”, rekao je Donald Trump mlađi u travnju ove godine tijekom posjeta Banja Luci, a na poziv organizacijskog tajnika SNSD-a Igora Dodika, sina Milorada Dodika predsjednika te stranke.

Ekonomska i sigurnosna strana

Kako navodi DW, ova promjena ima dvije strane – sigurnosnu i ekonomsku. Kada je riječ o sigurnosti, State Department nedavno je priopćio kako je “era izgradnje država pod vodstvom SAD završena”. Ali, što to, zapravo znači?

Pogledajmo BiH, zemlju obilježenu brutalnim ratom 90-tih godina. U njoj žive tri najveće etničke zajednice: Bošnjaci, bh Srbi i bh Hrvati. Kako bi se okončali sukobi izmeđnju njih, uspostavljen je sustav podjele vlasti 1995. godine pod vodstvom SAD-a. Često se opisuje kao najkompliciraniji politički sustav na svijetu. Danas su SAD i Europa u sporu oko jedne od najmoćnijih dužnosti u tom sustavu: visokog predstavnika za BiH.

To je jedinstvena dužnost. Riječ je o stranom dužnosniku, najčešće iz Europe, sa širokim ovlastima i mogućnošću interveniranja u u politici BiH. Njegov zadatak je spriječiti da zemlja ponovno klizne u sukob. Međutim, njega biraju druge države i međunarodne organizacije, a ne građani BiH.

Njemački političar Christian Schmidt je bio posljednji visoki predstavnik. Nedavno je podnio ostavku i izjavio kako su ga SAD na to primorale. Administracija Donalda Trumpa želi ograničiti ovlasti visokog predstavnika, dok EU i dalje želi diplomata koji ima posljednju riječ u BiH.

Amerika s ispravnim stavom oko visokog predstavnika u BiH

“Po mom mišljenju, američki stav je u ovom slučaju ispravan. 30 godina nakon završetka ratnih djelovanja, vrlo je teško objasniti zašto bi međunarodno imenovani dužnosnik i dalje trebao imati ovako velike ovlasti u BiH”, kaže za DW Marko Prelec, politički analitičar za Balkan pri istraživačkoj organizaciji Međunarodna krizna grupa.

Ured visokog predstavnika odavno je postao dio geopolitičkog nadmetanja u Europi. Rusija se protivila izboru posljednjeg visokog predstavnika, kao i njen lokalni saveznik Milorad Dodik, lider Srba u BiH. Dodik je prijetio odcjepljenjem od BiH i ujedinjenjem područja Srba u BiH sa susjednom Srbijom.

“Ne krijemo da pripadamo jednom velikom srpskom narodu. nećete uništiti težnju ovog naroda da bude ujedinjen. Ovaj narod zaslužuje jedinstvenu državu. Na tom putu nas nitko ne može zaustaviti”, rekao je Milorad dodik, predsjednik vladajućeg SNSD-a u travnju prošle godine na javnom skupu.

Amerika i Europa nekada su zajedno djelovale protiv takvih prijetnji. Dodik je bio pod američkim sankcijama, a za njim su tragali i pravosudni organi BiH. Međutim, izbjegao je uhićenje, ostao blizak pokretu MAGA i slavio Trumpovu izbornu pobjedu. Dodik je smanjio retoriku tenzija i povukao se iz vlasti, ali je i dalje faktički lider Srba u BiH. Zauzvrat, Trumpova administracija uklonila ga je s liste sankcioniranih osoba.

Od čega EU strahuje?

SAD tvrde kako žele suradnju sa svim lokalnim zbog veće stabilnosti. Međutim, u Eu postoji bojazan da bi to moglo ohrabriti da ponovno pokuša mijenjati granice. Akteri na Balkanu mogli bi se ugledati na način na koji že završiti rat u Ukrajini.

“Ono što me brine je mogućnost završetka rata u kojem bi zapadne sile priznale teritorijalne promjene ostvarene silom u Ukrajini. U tom slućaju će se sigurno pojaviti akteri na Balkanu koji će kazati ‘A što je s nama?’ I mi bismo željeli mijenjati granice’. Srbija bi to mogla tvrditi kada je riječ o Kosovu i sjeveru Kosova, a Srbi u BiH bi mogli kazati kako se žele odcijepiti”, komentirao je Marko Prelec iz Međunarodne krizne grupe.

U pitanju su, dakle, vrlo važna sigurnosna pitanja. Ali SAD tvrde kako je njihov primarni fokus u regiji sada ekonomija. Veliki dio toga povezan je s LNG terminalom na jednom hrvatskom ostrvu, Krku, s kojeg SAD žele izvoziti plin zemljama Zapadnog Balkana, a koje su do sada uglavnom ovisile od ruske opskrbe. Njihova ponuda je ambiciozna.

“To su Trumpovi mirovni plinovodi. U množini. Što to znači? Predsjednik Trump voli energiju. To je na neki način, mir kroz trgovinu”, kazao je Chris Wright, američki ministar energetike.

Druga strana medalje

Nove poslovne veze svakako su dobrodošle na Balkanu gdje su strane investicije prijeko potrebne. Ali, postoji i druga strana medalje.

“Ono što situaciju čini složenom, a po mom mišljenju i prilično štetnom za regiju i transatlantske odnose je što Trumpova administracija u drugom mandatu otvoreno favorizira pojedine američke tvrtke sumnjive reputacije, koje su na različite načine povezane s predsjednikom Trumpom i njegovom obitelji. Zbog toga sve ovo djeluje kao svojevrstan oblik korupcije”, komentira Prelec.

Plinovodom Južna interkonekcija trebao bi se prevoziti tečni prirodni plin od hrvatskog terminala, preko BiH do Srbije. Projekt je godinama bio blokiran. Međutim, nakon novog američkog zanimanja, stvari su se počele odvijati iznenađujuće brzo. Usvojen je poseban zakon kojim je projekt, bez javnog tendera, dodijeljen američkoj tvrtci bez prethodnog iskustva u plinskom sektoru.

Na njenom čelu nalaze se Trumpov bivši odvjetnik i brat njegovog nekadašnjeg savjetnika,

Jesse Binnall i Joseph Flynn.

“Moram kazati kako živimo u apsurdnoj stvarnosti. SAD su nekada bile glavni promotor demokratskih vrijednosti u zemljama u okruženju. Više ne vidimo ni pokušaj da se poštuje vladavina prava i lokalne institucije”, kaže za DW Ivana Korajlić iz Transparency International u BiH.

“To posebno pogađa EU koja veliki dio svog identiteta zasniva na transparentnom poslovanju, vladavini prava, poštenoj trgovini i jednakim uvjetima za sve”, smatra Prelec.

EU godinama radi na uključivanju zemalja Zapadnog Balkana u svoje energetsko tržište, iako one još nisu članice Unije. BiH je upozorila kako bi mogla izgubiti podršku i ukoliko ne bude poštovala zajednička tržišna pravila. Pod dodatnom lupom našli su se i drugi američki energetski poslovi u refiji: Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Srbiji. U Srbiji je, primjerice, tender za novu hidroelektranu imao uvjet kako mogu konkurirati isključivo američke tvrtke. Nije teško pretpostaviti kako Europa zbog toga nije bila zadovoljna.

Europa više ulaže nego SAD

Ipak, europske investicije u Zapadni Balkan i dalje višestruko nadmašuju američke.

Više od polovice ulaganja dolazi iz EU , dok na SAD otpada manje od tri posto. Što onda Eu čini kako bi ograničila utjecaj ljudi iz Trumpovog okruženja?

“Na žalost, ne vidimo dovoljno snažnu reakciju EU-a. Ona mora biti puno brža”, komentira Korajlić iz Transparency Internationala.

Prelec također kaže:” EU iz ovog ili onog razloga, ne realizira velike projekte na Zapadnom Balkanu. Ne postoji jedan veliki projekt na koji bi mogla pokazati. Kada SAD najave investiciju od dvije milijarde dolara, to postaje tema o kojoj svi govore”.

Najveći adut EU za utjecaj na zemlje Zapadnog Balkana je perspektiva članstva u zamjenu za provođenje reformi. Međutim, vjerodostojnost tog obećanja sve više blijedi.

“Građani Zapadnog Balkana slušaju o europskim integracijama već generacijama. Nitko nije primljen već 13 godina, od ulaska Hrvatske 2013. godine. Stoga ljude treba ponovno uvjeriti kako će se to zaista dogoditi”, ocjenjuje Prelec.

To bi se uskoro moglo promijeniti jer Crna Gora privodi kraju pristupne pregovore i želi postati članicom 2028. godine. Francuska i Njemačka sada zagovaraju fleksibilniji pristup kako bi zemlje kandidati ostale motivirane, a utjecaj EU sačuvan. Ideja je da države kandidatkinje dobiju raniji pristup europskim programima i tržištu, još prije punopravnog članstva. Slični prijedlozi pojavljuju se svakih nekoliko godina, ali veće krize uglavnom preuzmu pozornost Bruxellesa. Sada bi upravo rastući utjecaj SAD-a mogao natjerati EU na ozbiljnije djelovanje na Balkanu. Na neki način, veće zanimanje i više investicija mogli bi biti dobra vijest za Zapadni Balkan.

Ali, pojedini strahuju kako bi sukob između SAD-a i EU-a mogao potaknuti nestabilnosti. Posebno ukoliko Washington prestane davati prioritet demokraciji i usmjeri se na kratkoročne dogovore.

“Građani će platiti najvišu cijenu. Strane vlade se mijenjaju. Njihovi pristupi se s vremenom mijenjaju, ali posljedice svega toga ostaju građanima koji ovdje žive i koji će ih morati podnositi”, zaključuje Korajlić.

Već 30 godina nakon ratova, razmimoilaženja SAD i Europe moglo bi donijeti nove podjele na Zapadnom Balkanu., zaključuje DW.

/Desk/

Objava Kako će rivalstvo SAD-a i EU utjecati na Zapadni Balkan pojavila se prvi puta na Republika.

Izvoz robe u zemlje izvan EU-a porastao je na 241,5 milijardi eura (godišnji rast za 12,5 posto), a uvoz robe je iznosio ukupno 237,7 milijardi eura (rast za 13,5 posto).

Europska unija je i dalje neto u trgovinskom suficitu koji je u lipnju iznosio 3,9 milijardi eura.

Najveći suficit zabilježen je kod kemijskih proizvoda, strojeva i vozila (od 14 do 17 milijardi €). S hranom i pićem je također u suficitu, ali znatno manjem (4 milijarde). Trgovinski deficit je zabilježen u sirovinama i repromaterijalu (-3,9 milijardi), ali još više u energiji (-30,4 posto).

Europljani izvoze najviše u SAD. U lipnju su preko Atlantika izvezli robe u vrijednosti 45,7 milijardi eura, što je povećanje za 10,8 posto u odnosu na lani. Trumpove carine nisu uspjele zaustaviti niti smanjiti uvoz iz Europe.

Nakon SAD-a gospodarstvo Europske unije izvozi u UK (32,4 milijarde eura), Švicarsku (20,5 milijardi eura), Kinu (18,8 mlrd.), Tursku (9,7), Norvešku (6,2). Japan (5,9), Južnu Koreju (5), Indiju (4,8) i Brazil (4 mlrd. eura).

Izvoz je u godinu dana značajno povećan prema svim glavnim trgovinskim partnerima, a najveći rast u odnosu na lipanj 2025. bilježi izvoz u Indiju (31,1%), Japan (+17,3%), Brazil (+15,2%) i Švicarsku (+14,5%).

S druge strane još brže raste uvoz iz Kine. Samo u lipnju EU je iz Kine uvezla robu ukupne vrijednosti 53,9 milijardi eura, što je povećanje za 12,5 posto. Povećao se i trgovinski deficit s Kinom na 35,1 milijardu eura.

Iz SAD-a Europljani su uvezli 34,5 milijardi eura, trgovinski suficit je +11,2 mlrd. i veći je nego lani (Trump neće biti sretan).

EU je u trgovinskom suficitu sa Švicarskom (+8 mlrd.), a u deficitu s Norveškom (-2,6 mlrd.). S ostalim trgovinskim partnerima je bilanca oko nule, prenosi Liberal.hr.

/Desk/

Objava EU povećava trgovinski suficit sa SAD-om i deficit s Kinom pojavila se prvi puta na Republika.

Visoki dužnosnik Trumpove administracije izjavio je da će carine prema članku 338 na kanadsku robu u vrijednosti od oko 20 milijardi dolara stupiti na snagu odmah nakon ponoći u subotu prema mjesnom vremenu.

On je u izjavi za Reuters dodao da je Kanada u nekoliko područja tražila veće carinske olakšice nego što su ih Sjedinjene Države bile spremne dati.

Kanadski premijer Mark Carney izjavio je da je obustavio trgovinske pregovore te da će Kanada uzvratiti istom mjerom, dolar za dolar, na nove carine.

“Izmjene koje su Sjedinjene Države u posljednji trenutak unijele u predložene uvjete bile su nepravedne, neekonomične i dovele su u pitanje pouzdanost bilo kakvog sporazuma”, izjavio je Carney u priopćenju, opravdavajući odbijanje Ottawe da potpiše sporazum s Trumpovom administracijom.

Ovom su neuspjehu prethodila tri dana uzastopnih pregovora američkih i kanadskih trgovinskih predstavnika.

Kanada u rujnu uvodi carine na američki uvoz

Kanada će od 8. rujna uvesti carine na uvoz iz Sjedinjenih Američkih Država u nizu sektora kao odgovor na nove carine od 50 posto koje je uveo američki predsjednik Trump, rekao je u subotu kanadski premijer Carney.

“Kanada će izjednačiti nove carine Washingtona dolar za dolar kako bi zaštitila kanadske radnike, poljoprivrednike, obitelji i poduzeća”, rekao je Carney na konferenciji za novinare.

Kanadske protumjere obuhvatit će sektore poput čelika, mliječnih proizvoda, kućanskih uređaja, poljoprivredne opreme, celuloze i papira te elektronike, kao i neke sektore koje je SAD već ranije obuhvatio carinama, naglasio je kanadski premijer.

“Ne možemo prihvatiti ono što su ponudili i nećemo dati ono što su tražili”, poručio je.

/Desk/

Objava Kanada nepokolebljiva pred Trumpom: Uzvraćaju istom mjerom na nametanje carina pojavila se prvi puta na Republika.

Njegova je izjava uslijedila nakon što je predsjednik Donald Trump dan ranije zaprijetio “ekonomskim ratom” i upozorio na gospodarske posljedice za svaku zemlju koja omogući “bilo kakvu vrstu spasa Iranu”.

Bessent je za CNBC kazao da će u ponedjeljak na konferenciji za novinare iznijeti više pojedinosti i “govoriti o tomu što ćemo točno učiniti” Iranu.

“To je dvostruki udarac. Imamo blokadu (Irana) i imat ćemo najstrože sankcije u povijesti”, izjavio je.

“To će funkcionirati. Srušit ćemo taj režim. Vrijeme je da naši saveznici i ostatak svijeta donesu odluku”, istaknuo je Bessent. “Ili ste s nama ili protiv nas”.

Na pitanje hoće li Sjedinjene Države ciljati Kinu zbog poslovanja s Iranom Bessent je odgovorio da je razgovore najbolje voditi u privatnosti.

“Imajte na umu da Kinezi dobivaju 50 posto svoje energije iz Zaljeva. Dakle, bilo bi im od velike koristi da se uključe u program”, rekao je. Iran gotovo 50 godina, od Islamske revolucije 1979., trpi gotovo kontinuirane ekonomske sankcije.

/Desk/

Objava SAD uvodi Iranu “najstrožije sankcije u povijesti” pojavila se prvi puta na Republika.

U analizi objavljenoj u srijedu navode da mjesto visokog predstavnika ostaje trajno nepopunjeno od odlaska Christiana Schmidta 1. srpnja te da Washington i europske prijestolnice nisu ispunili plan da njegova nasljednika izaberu do 14. srpnja.

Različiti pristupi Washingtona i Bruxellesa

Autorice ocjenjuju da zastoj nije samo spor oko imena budućeg visokog predstavnika, već pokazatelj različitih pristupa SAD-a i Europe prema Bosni i Hercegovini u vrijeme kada se zemlja približava općim izborima 4. listopada i istodobno pokušava napredovati na putu prema članstvu u Europskoj uniji.

Prema njihovoj analizi, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa sve snažnije zagovara smanjenje međunarodnog nadzora i prelazak s politike izgradnje institucija na gospodarsku suradnju. Američki dužnosnici istodobno su signalizirali da bi budući visoki predstavnik trebao imati ograničeniji mandat.

Europska strana, nasuprot tome, proces pristupanja BiH Europskoj uniji vidi kao ključni instrument reformi, zbog čega smatra da bi budući visoki predstavnik trebao nastaviti koristiti svoju poziciju za poticanje institucionalnih promjena potrebnih za napredak zemlje prema članstvu u EU.

Prijelazno rješenje i sporni kandidati

Atlantic Council podsjeća da je OHR desetljećima predstavljao jedan od simbola transatlantske suradnje u BiH. Prema neformalnoj praksi, visoki predstavnik uglavnom je dolazio iz Europe, dok je njegov prvi zamjenik bio Amerikanac, a imenovanja su se dogovarala u okviru Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC).

Međutim, nakon što PIC početkom lipnja nije uspio izabrati novog visokog predstavnika, Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu javno je kritiziralo europsku neodlučnost i ocijenilo da je PIC izbjegao svoju odgovornost, upozoravajući da takva situacija prisiljava Washington na preispitivanje svoje uloge u postojećem međunarodnom prisustvu u BiH, prenosi Raport.

Na sastanku 30. lipnja postignut je dogovor da dotadašnji prvi zamjenik visokog predstavnika, američki diplomat Louis Crishock, privremeno preuzme vođenje OHR-a. Atlantic Council podsjeća da je Crishock drugi Amerikanac koji tu dužnost obavlja privremeno, ali prvi koji je u tom svojstvu preuzeo puni mandat visokog predstavnika, uključujući bonske ovlasti.

Prema medijskim izvješćima na koja se pozivaju autorice, Washington je za stalnog visokog predstavnika podržavao talijanskog diplomata Antonija Zanardija Landija, dok su brojne članice EU-a i Ujedinjeno Kraljevstvo favorizirale francuskog diplomata i specijalnog izaslanika za zapadni Balkan Renéa Troccaza. Kao mogući kompromisni kandidati spominjani su i talijanski diplomat Maurizio Massari te danski diplomat Peter Sørensen. Atlantic Council naglašava da zasad nema dogovora o tome tko bi trajno trebao predvoditi OHR.

Zaokret u politici i pitanje sanacija

Autorice razlike između Washingtona i europskih prijestolnica povezuju i sa širim zaokretom američke politike prema BiH. Kao jedan od primjera navode odluku SAD-a iz listopada prošle godine da ukine sankcije Miloradu Dodiku, što je predstavljalo prekid s ranijim američkim pristupom prema njegovoj politici i odnosu prema državnim institucijama i OHR-u.

Njemačka i Austrija, s druge strane, zadržale su restriktivniji pristup prema vodstvu Republike Srpske, dok Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje primjenjuje sankcije protiv Dodika i članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović.

Atlantic Council zbog toga postavlja pitanje povlači li se Washington postupno iz dosadašnjeg oblika političkog angažmana u BiH i postoji li još prostor za zajedničku američko-europsku politiku prema zemlji.

Jedna od točaka na kojoj se različiti prioriteti posebno preklapaju jest energetika. Američki angažman posljednjih mjeseci snažno je usmjeren na projekt Južne interkonekcije, plinovoda koji bi BiH povezao s hrvatskom plinskom mrežom i omogućio pristup ukapljenom prirodnom plinu preko Hrvatske.

U analizi se navodi i da pitanje državne imovine ostaje povezano s budućnošću tog projekta, ali i sa širim pitanjem funkcioniranja OHR-a. Thorpe i Olson upozoravaju da bi prenošenje pune kontrole nad državnom imovinom na entitete moglo oslabiti sposobnost državnih institucija da upravljaju imovinom na razini BiH te utjecati na koheziju zemlje.

Istodobno, EU upozorava da posebni propisi povezani s Južnom interkonekcijom moraju biti usklađeni s europskim pravilima kako BiH ne bi ugrozila pristup europskom energetskom tržištu i sredstvima EU-a.

Poruke Kaje Kallas i zaključne ocjene

Autorice podsjećaju i na nedavnu poruku visoke predstavnice EU-a za vanjsku politiku Kaje Kallas da “prozor mogućnosti” za pristupanje BiH Europskoj uniji neće nužno ostati otvoren zauvijek te da je potreban europski visoki predstavnik koji može pomoći zemlji da napreduje na europskom putu, rekla je Kallas.

Atlantic Council navodi da spor oko nasljednika Christiana Schmidta pokazuje širi sukob prioriteta Washingtona i Bruxellesa, čiji značaj dodatno raste zbog približavanja listopadskih izbora.

“Washington i Bruxelles ne moraju se slagati oko svakog instrumenta, ali morat će pomiriti dvije vizije budućnosti Bosne i Hercegovine koje trenutno djeluju kao da vode u suprotnim pravcima”, zaključile su Thorpe i Olson.

/Desk/

Atlantic Council: Spor oko OHR-a dokaz da Washington i Bruxelles više ne gledaju u istom smjeru

Nemogućnost Sjedinjenih Američkih Država i europskih partnera u postizanju dogovora o novom visokom predstavniku za Bosnu i Hercegovinu odražava znatno dublje razlike u njihovim vizijama budućnosti BiH i uloge međunarodne zajednice u zemlji, ocijenile su analitičarke Atlantic Councila Amanda Thorpe i Olivia Olson, prenosi Raport.

U analizi objavljenoj u srijedu navode da mjesto visokog predstavnika ostaje trajno nepopunjeno od odlaska Christiana Schmidta 1. srpnja te da Washington i europske prijestolnice nisu ispunili plan da njegova nasljednika izaberu do 14. srpnja.

Različiti pristupi Washingtona i Bruxellesa

Autorice ocjenjuju da zastoj nije samo spor oko imena budućeg visokog predstavnika, već pokazatelj različitih pristupa SAD-a i Europe prema Bosni i Hercegovini u vrijeme kada se zemlja približava općim izborima 4. listopada i istodobno pokušava napredovati na putu prema članstvu u Europskoj uniji.

Prema njihovoj analizi, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa sve snažnije zagovara smanjenje međunarodnog nadzora i prelazak s politike izgradnje institucija na gospodarsku suradnju. Američki dužnosnici istodobno su signalizirali da bi budući visoki predstavnik trebao imati ograničeniji mandat.

Europska strana, nasuprot tome, proces pristupanja BiH Europskoj uniji vidi kao ključni instrument reformi, zbog čega smatra da bi budući visoki predstavnik trebao nastaviti koristiti svoju poziciju za poticanje institucionalnih promjena potrebnih za napredak zemlje prema članstvu u EU.

Prijelazno rješenje i sporni kandidati

Atlantic Council podsjeća da je OHR desetljećima predstavljao jedan od simbola transatlantske suradnje u BiH. Prema neformalnoj praksi, visoki predstavnik uglavnom je dolazio iz Europe, dok je njegov prvi zamjenik bio Amerikanac, a imenovanja su se dogovarala u okviru Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC).

Međutim, nakon što PIC početkom lipnja nije uspio izabrati novog visokog predstavnika, Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu javno je kritiziralo europsku neodlučnost i ocijenilo da je PIC izbjegao svoju odgovornost, upozoravajući da takva situacija prisiljava Washington na preispitivanje svoje uloge u postojećem međunarodnom prisustvu u BiH, prenosi Raport.

Na sastanku 30. lipnja postignut je dogovor da dotadašnji prvi zamjenik visokog predstavnika, američki diplomat Louis Crishock, privremeno preuzme vođenje OHR-a. Atlantic Council podsjeća da je Crishock drugi Amerikanac koji tu dužnost obavlja privremeno, ali prvi koji je u tom svojstvu preuzeo puni mandat visokog predstavnika, uključujući bonske ovlasti.

Prema medijskim izvješćima na koja se pozivaju autorice, Washington je za stalnog visokog predstavnika podržavao talijanskog diplomata Antonija Zanardija Landija, dok su brojne članice EU-a i Ujedinjeno Kraljevstvo favorizirale francuskog diplomata i specijalnog izaslanika za zapadni Balkan Renéa Troccaza. Kao mogući kompromisni kandidati spominjani su i talijanski diplomat Maurizio Massari te danski diplomat Peter Sørensen. Atlantic Council naglašava da zasad nema dogovora o tome tko bi trajno trebao predvoditi OHR.

Zaokret u politici i pitanje sanacija

Autorice razlike između Washingtona i europskih prijestolnica povezuju i sa širim zaokretom američke politike prema BiH. Kao jedan od primjera navode odluku SAD-a iz listopada prošle godine da ukine sankcije Miloradu Dodiku, što je predstavljalo prekid s ranijim američkim pristupom prema njegovoj politici i odnosu prema državnim institucijama i OHR-u.

Njemačka i Austrija, s druge strane, zadržale su restriktivniji pristup prema vodstvu Republike Srpske, dok Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje primjenjuje sankcije protiv Dodika i članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović.

Atlantic Council zbog toga postavlja pitanje povlači li se Washington postupno iz dosadašnjeg oblika političkog angažmana u BiH i postoji li još prostor za zajedničku američko-europsku politiku prema zemlji.

Jedna od točaka na kojoj se različiti prioriteti posebno preklapaju jest energetika. Američki angažman posljednjih mjeseci snažno je usmjeren na projekt Južne interkonekcije, plinovoda koji bi BiH povezao s hrvatskom plinskom mrežom i omogućio pristup ukapljenom prirodnom plinu preko Hrvatske.

U analizi se navodi i da pitanje državne imovine ostaje povezano s budućnošću tog projekta, ali i sa širim pitanjem funkcioniranja OHR-a. Thorpe i Olson upozoravaju da bi prenošenje pune kontrole nad državnom imovinom na entitete moglo oslabiti sposobnost državnih institucija da upravljaju imovinom na razini BiH te utjecati na koheziju zemlje.

Istodobno, EU upozorava da posebni propisi povezani s Južnom interkonekcijom moraju biti usklađeni s europskim pravilima kako BiH ne bi ugrozila pristup europskom energetskom tržištu i sredstvima EU-a.

Poruke Kaje Kallas i zaključne ocjene

Autorice podsjećaju i na nedavnu poruku visoke predstavnice EU-a za vanjsku politiku Kaje Kallas da “prozor mogućnosti” za pristupanje BiH Europskoj uniji neće nužno ostati otvoren zauvijek te da je potreban europski visoki predstavnik koji može pomoći zemlji da napreduje na europskom putu, rekla je Kallas.

Atlantic Council navodi da spor oko nasljednika Christiana Schmidta pokazuje širi sukob prioriteta Washingtona i Bruxellesa, čiji značaj dodatno raste zbog približavanja listopadskih izbora.

“Washington i Bruxelles ne moraju se slagati oko svakog instrumenta, ali morat će pomiriti dvije vizije budućnosti Bosne i Hercegovine koje trenutno djeluju kao da vode u suprotnim pravcima”, zaključile su Thorpe i Olson.

/Desk/

Objava Atlantic Council: Spor oko OHR-a dokaz da Washington i Bruxelles više ne gledaju u istom smjeru pojavila se prvi puta na Republika.

Taj je potez najnovija eskalacija u kampanji Trumpove administracije protiv suda sa sjedištem u Haagu, koji je međunarodna zajednica osnovala 2002. godine za kazneni progon ratnih zločina, genocida i zločina protiv čovječnosti. SAD nije član tog suda.

Međunarodni kazneni sud je u srijedu čvrsto odbacio sankcije koje ju Sjedinjene Američke Države uvele njegovoj predsjednici Tomoko Akane. Ove sankcije su očiti napad na neovisnost nepristrane sudske ustanove, objavio je sud sa sjedištem u Haagu u srijedu.
Izuzev Akane, američka vlada sankcije namjerava uvesti i višem senegalskom pravniku Abdoulayu Seyeu. Sud je kazao da te mjere “potkopavaju vladavinu prava” i ugrožavaju međunarodni pravni poredak.

Sud je ponovo potvrdio da će “nastaviti posve izvršavati svoju obvezu neovisno i nepristrano, u potpunom skladu s Rimskim statutom te u interesu žrtava međunarodnih zločina”.

Seye je jedan od glavnih tužitelja u istrazi protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua zbog navodnih ratnih zločina u Pojasu Gaze. ICC je izdao nalog za uhićenjem Netanyahua 2024.

SAD je prošle godine uveo ciljane sankcije za nekoliko dužnosnika ICC-a, uključujući tužitelje i suce, navodeći kao razlog naloge za uhićenje koje je ICC izdao za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg izraelskog ministra obrane Yoava Gallanta, kao i na raniju istragu o američkim postrojbama u Afganistanu.

Sankcije zamrzavaju svu imovinu koju ti pojedinci eventualno imaju u SAD-u i praktički ih odsijecaju od američkog financijskog sustava, s kojim gotovo sve banke koje posluju na međunarodnoj razini imaju bliske veze.

U lipnju je troje sudaca Međunarodnog kaznenog suda tužilo Trumpa i njegovu administraciju zbog sankcija, tvrdeći da su te mjere protuzakonite.

Ministarstvo financija u utorak je izdalo i opću licencu kojom se odobrava postupno okončanje transakcija koje uključuju Akane do 17. rujna.

Američki državni tajnik Marco Rubio prošlog je mjeseca rekao da će administracija pojačati mjere za podrivanje ICC-a, uključujući diplomatsku kampanju s ciljem uvjeravanja drugih zemalja da napuste tu instituciju.

Rubio je tvrdio da Sud predstavlja prijetnju američkom osoblju koje provodi Trumpovu strogu useljeničku politiku ili napade na brodove optužene za prijevoz droge, kao i drugim pripadnicima američkih oružanih snaga.

Trump je rekao da je kampanja usmjerena na obranu Netanyahua i drugih od kaznenog progona, a ne njega samoga.

Reuters je otkrio da su sankcije Trumpove administracije protiv dužnosnika ICC-a djelomično bile namijenjene sprječavanju budućih pokušaja da se republikanski predsjednik ili njegovi dužnosnici pozovu na odgovornost za američke vojne akcije u inozemstvu.

Sjedinjene Države nikada nisu bile članica suda. ICC se poziva na nadležnost samo ako država članica nije u mogućnosti ili ne želi sama procesuirati zločine.

Međutim, statut ICC-a također daje sudu ovlast za progon teških zločina počinjenih na teritoriju država članica koje počine državljani država koje nisu članice, prenosi HINA.

Sud se suočava s velikim pritiskom američke vlade, prvenstveno zbog istrage protiv Netanyahua. Sankcije se djelatnicima suda uvode od početka 2025.

Prema ICC-u, američke sankcije sada pogađaju devet od 18 sudaca, oboje zamjenika glavnog tužitelja, bivšeg glavnog tužitelja te jednog djelatnika iz SAD-a.

uključuju zamrzavanje imovine u američkim bankama te onemogućavanje korištenja financijskih usluga koje pružaju američke banke.

EU izrazio podršku predsjednici ICC-a

Europska unija je izrazila svoju “čvrstu” podršku predsjednici Međunarodnog kaznenog suda (ICC), Tomoko Akane iz Japana, nakon što joj je SAD uveo sankcije, smatrajući odluku “politiziranom”.

Sankcije, koje su Sjedinjene Države najavile prethodnog dana, usmjerene su i na sadašnjeg zamjenika tužitelja tog suda, senegalskog suca Abdoulayea Seyea, čime se im se zabranjuje ulazak u zemlju i blokiraju sve nekretnine i financijske transakcije u SAD-u, najvećem svjetskom gospodarstvu.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Europskog vijeća António Costa potvrdili su svoju “čvrstu” podršku Tomoko Akane, “koja mora biti u stanju djelovati potpuno neovisno i bez vanjskog pritiska”.

Protivljenje odluci izrazili su i japanski, njemački i nizozemski dužnosnici.

Radi se o sudu sa sjedištem u Haagu, koji je međunarodna zajednica osnovala 2002. godine za kazneni progon ratnih zločina, genocida i zločina protiv čovječnosti.

Japan razočaran zbog pritiska Washingtona na Međunarodni kazneni sud

Japan je u srijedu ocijenio američke sankcije protiv predsjednice Međunarodnoga kaznenog suda (ICC), Tomoko Akane “vrlo žalosnima” u sklopu napada na instituciju koju Washington optužuje za “politizaciju”.

Ove sankcije, koje su Sjedinjene Države najavile prethodni dan odnose se i na sadašnjeg zamjenika tužitelja ICC-a, senegalskog suca Abdoulayea Seyea. Sucima je zabranjen ulaz u zemlju i blokirane su im sve transakcije nekretninama, kao i financijske transakcije u najvećem svjetskom gospodarstvu.

Tokio, glavni financijski donator ICC-a i blizak saveznik Sjedinjenih Država osudio je “vrlo žalosne” mjere u izjavi koju je u srijedu objavilo ministarstvo vanjskih poslova.

“Japan je dosljedno podržavao ICC u njegovim naporima da procesuira i kazni najteže zločine koji zabrinjavaju međunarodnu zajednicu i u naporima da održi vladavinu prava”, kaže se u objavi.

Njemačka je izvijestila da je “od ključnog značaja braniti i štititi ICC kao neovisnu instituciju”.

“Podržavamo ICC i njegovu predsjednicu Tomoko Akane”, rekao je glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova.

Sankcije su prvenstveno odgovor na istrage ICC-a o Izraelu, savezniku SAD-a. Sud je 2024. izdao nalog za uhićenjem izraelskog premijera Benjamina Netanyahua u vezi s ratom u Gazi.

Diplomatski potezi Washingtona protiv ICC-a

Prošli je mjesec Washington pokrenuo veliku diplomatsku ofenzivu protiv ICC-a, optuživši ga da “predstavlja prijetnju” Sjedinjenim Državama. Čad i Venezuela, koja je bliska Washingtonu od hapšenja predsjednika Nicolása Madura, nedavno su slijedili američki primjer objavivši nakanu da napuste ICC, a Rubio je nedavno rekao kako je uvjeren da će i ostale zemlje slijediti njihov primjer.

“Trumpova administracija bila je jasna: ICC je korumpiran i visoko politiziran nadnacionalni sud koji je zlonamjerno zloupotrijebio svoje ovlasti i prekoračio svoj mandat”, kazao je Rubio. “Nećemo tolerirati da se potkopava suverenitet država”, dodao je američki državni tajnik

U reakciji na tu izjavu Sud je priopćio da “mjere usmjerene na suce, tužitelje i osoblje koje radi na ispunjavanju mandata što su ga ICC-u povjerile države, potkopavaju vladavinu prava”, prijeteći “samome međunarodnom pravnom poretku”.

Nizozemski ministar vanjskih poslova Tom Berendsen izrazio je žaljenje zbog odluke SAD-a tvrdeći da sudovi moraju moći “slobodno ispunjavati svoje zadaće”.

Osnovan 1998. i operativan od 2002., ICC, stalni međunarodni kazneni sud, odgovoran je za suđenje osobama optuženim za genocid, zločine protiv čovječnosti, zločine agresije i ratne zločine.

Trenutačno se suočava s ozbiljnom krizom, a meta su mu Sjedinjene Države – potpisnice Rimskog statuta kojim je osnovan ICC, ali ga nikada nisu ratificirale.

Ni Izrael ni Rusija nisu članice.

Godine 2023. ICC je izdao nalog za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog njegove uloge u ratu u Ukrajini, što je navelo Moskvu da izda vlastite naloge za uhićenje visokih dužnosnika Suda.

Među njima je bila Tomoko Akane (70), sutkinja Međunarodnoga kaznenog suda od 2018., koja je izabrana za predsjednicu u ožujku 2024.

“Čak i ako sudac umre, lako ga je zamijeniti, tako da nema smisla ciljati nas”, rekla je nakon ruske objave.

U Sjedinjenim Državama organizacije za ljudska prava nedavno su podnijele tužbe osporavajući sankcije koje je američki predsjednik Donald Trump nametnuo Sudu, tvrdeći da one ometaju sposobnost žrtava ratnih zločina u ostvarivanju pravde.

/Desk/

Objava SAD nametnule sankcije predsjednici haškog suda pojavila se prvi puta na Republika.

Izvori dodaju da je i Cipar među potencijalnim metama odmazde. Također se razmatrao napad na podmorske optičke kabele u Hormuškom tjesnacu u slučaju eskalacije. Ove prijetnje i smjer u kojem se kreću odluke Teherana pokazuju da su mnogi unutar režima sigurni u nastavak rata te ne percipiraju obustavu sukoba kao opciju.

Pregovori o ponovnom otvaranju tjesnaca su stali, a iranski vrhovni vođa ajatolah Mojtabe Hamneija prošlog je tjedna postavio tvrdolinijaše na najviše sigurnosne i vojne dužnosti. Stručnjaci su taj potez protumačili kao znak da su osobe poput Mohammada Baghera Ghalibafa, glavnog pregovarača zemlje, zasad gurnute po strani, jer izgledi za trajni sporazum izgledaju sve sumornije. Za najvišeg sigurnosnog dužnosnika zemlje sada je imenovan Mohsen Rezaee, bivši zapovjednik Iranske revolucionarne garde (IRGC).

Iran šalje jasnu poruku da, ako SAD ne postigne dogovor s Ghalibafom, mora imati posla s Rezaeijem. Poruka je: “Nemojte ludo postupati, jer smo luđi od vas” – rekao je izvor za Financial Times.

Trump je u utorak kazao da nema nikakvih “razgovora u tijeku ili zakazanih” s Teheranom.

Iranska revolucionarna garda upozorila je da bi Iran u bilo kojem novom sukobu velikih razmjera odstupio od svoje prethodne strategije napada na američku vojnu imovinu, energetska postrojenja i drugu infrastrukturu na Bliskom istoku te ciljao udaljenije relacije. Sidharth Kaushal, istraživački suradnik u londonskom think tanku Royal United Services Institute, opisao je prijetnju koju Iran predstavlja Europi kao “stvarnu, ali ograničenu”.

“Iran bi mogao rasporediti balističke rakete srednjeg dometa protiv američkih objekata u južnoj i jugoistočnoj Europi, poput serije Shahab, ali teško da bi one nanijele štetu na većim udaljenostima”, kazao je Kaushal.

Obrana pod svaku cijenu

Izvori iz iranskog režima ističu da odmazda Teherana ovisi isključivo o odlukama Washingtona. Jedan je insajder otkrio da pripremaju plan za daljnje proširenje sukoba, ako Trump ostvari prethodne prijetnje napadom na iransku infrastrukturu. Podsjetimo, američki je predsjednik prošlog mjeseca rekao da će Washington uništiti iranski most ili elektranu svaki put kada Teheran cilja brod u tjesnacu.

Drugi je izvor, pak, rekao da Iran neće postaviti “nikakva ograničenja” po pitanju svog odgovora u slučaju američke agresije.

“Ako SAD ode predaleko, Iran će se braniti pod svaku cijenu, izaći izvan regije i napasti i Europu”, dodao je.

Iran je ranije već pokazao spremnost za napad na udaljene ciljeve. U tjednima nakon što su SAD i Izrael započeli rat u veljači, Washington je optužio Teheran da je ispalio više projektila, od kojih nijedan nije dosegnuo cilj, na Diego Garciju, zajedničku američko-britansku vojnu bazu u Indijskom oceanu, udaljenu oko četiri tisuće kilometara.

Turska je u ožujku izjavila da je NATO-ova protuzračna obrana presrela nekoliko balističkih projektila lansiranih iz Irana, dok je britansku zračnu bazu u Akrotiriju na Cipru istog mjeseca pogodila bespilotna letjelica. Zapadni dužnosnici u to su vrijeme rekli da sumnjaju da se radilo o iranskom dronu koji su ispalile regionalne posredničke snage, a ne o samom Teheranu.

Stručnjaci navode da je iranski napad prošlog mjeseca na američku bazu u Jordanu, u kojem su ubijena tri američka vojnika, bio najprecizniji napad dugog dometa koji je Teheran izveo te je tako pokazao svoju sposobnost gađanja ciljeva na većim udaljenostima.

“To je također bila poruka Europi: “Možete primati projektile, pa biste trebali znati koje stajalište imati u ovom ratu”. Vrlo velika pogreška, poput pogotka naše infrastrukture, mogla bi prouzročiti da rat prijeđe regiju i dosegne Europu”, rekli su izvori bliski režimu za Financial Times.

/Desk/

Objava Financial Times: Iran će napasti američke vojne baze u Europi ako Trump nastavi eskalaciju sukoba pojavila se prvi puta na Republika.