Ovaj izniman kulturno-glazbeni događaj okupio je veliki broj Mostaraca.

Mostarska publika uživala je u glazbeno-scenskom spektaklu ‘Accordion fantasy’ kroz koji ih je vodio virtuoz na harmonici Dušan Sekulić s bendom. Mostarci su uživali u klasici, obradama poznatih svjetskih pop i rok skladbi, ali i narodnim melodijama.

Sva tri nacionalna kulturna društva u 2022. i 2023. godini obilježavaju 120 godina postojanja, a kako su naveli, želja je bila da zajednički proslave veliki jubilej, kao i dugogodišnju suradnju i prijateljstvo, te da zajednički koncert bude poklon gradu Mostaru i svim građanima.

”Želimo poslati jednu lijepu poruku uvažavanja i poštivanja naših različitosti i zajedništva, jer je puno više onoga što nas spaja, nego što nas razdvaja. Neka nas ovaj koncert podsjeti na suradnju iz prošlosti, ali preraste i u tradiciju kada je u pitanju suradnju u budućnosti”, naglasili su organizatori.

Predsjednica SPKD ‘Prosvjeta’ GO Mostar Sanja Bjelica Šagovnović, kazala je kako je ovaj zajednički koncert tri nacionalna društva lijepa i pozitivna priča iz Mostara i s porukom kako kultura u Mostaru treba biti integrativni faktor. Ona je izrazila nadu da da će i u budućnosti biti još kvalitetnih zajedničkih događaja.

Amir Kadribegović iz BZK ‘Preporod’ ovom prilikom je rekao kako je Mostar i ovim događajem pokazao da je najizražajniji sinonim zajedničkog života, te da nacionalna kulturna društva žele dati svoj doprinos unaprijeđenju kvalitete života u prostoru u kojem zajedno žive i djeluju.

Također, i predsjednik HKD ‘Napredak’ Glavna podružnica Mostar Miroslav Landeka, naglasio je kako kulturna nacionalna društva imaju posebnu ulogu i misiju, a posebno je istaknuo važnost njihovog zajedničkog rada, te da je i ovim događajem poslana poruka suradnje i uvažavanja.

Koncert je podržan od strane CRS-u, a u organizaciji su pomogli i Grad Mostar, Gradsko vijeće Grada Mostara i Centar za kulturu Mostar.

Među brojnim posjetiteljima, koncertu su nazočili i predsjednik i zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Salem Marić i Velibor Milivojević, ministar obrazovanja i kulture HNŽ Rašid Hadžović, ministar finacija HNŽ Adnan Faladžić, generalni konzul Republike Srbije Vaso Gujić, generalni konzul Republike Hrvatske Marko Babić, kao i drugi predstavnici gradske i županijske vlasti, predstavnici Grada Trebinja, vjerskih zajednica, te brojne poznate osobe iz kulturnog i javnog života Mostara.

/Desk/

Objava U Mostaru zajednički koncert tri nacionalna kulturna društva – Prosvjete, Napretka i Preporoda pojavila se prvi puta na Republika.

“Želja nam je bila da zajednički koncert bude naš poklon gradu Mostaru i svim građanima, da zajednički proslavimo ‘Naših 120’, kao i našu dugogodišnju suradnju i prijateljstvo. Ulaz na koncert je besplatan. Dobno nam došli”, pozvali su iz mostarske Prosvjete.

/Desk/

Objava Prosvjeta, Napredak i Preporod pozivaju na zajednički koncert ‘Accordion fantasy’ pojavila se prvi puta na Republika.

Intervju prenosimo u cijelosti:

Razgovarao: Mirnes Kovač/Preporod

– Poštovani profesore Topiću, prije svega, želim Vam čestitati blagdane. Neka Vam je blagoslovljen Božić i sretna Nova godina.

Dr. Topić: Hvala lijepa za Božićne čestitke. Svim kršćanima po bilo kojem kalendaru da slavili, želim čestit Božić, to znači imati čest – dio Božićne tajne. A svim stanovnicima Bosne i Hercegovine, pa i svijeta želim sve najbolje u novoj 2022. godini.

– Nedavno je promovirana Vaša knjiga “Bosna i Hercegovina naša domovina”. O čemu ona govori?

Dr. Topić: Tako je, no odgovor na ovo pitanje bi tražio puno prostora. Nekad je rizik da čovjek neke važne elemente ispusti, te se može nešto i krivo zaključiti. Dakle, promovirana je moja knjiga i predstavljena sarajevskoj publici 9. prosinca u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu. Već više gradova traži promociju. Vrijedno je istaknuti da su uz kolegu dr. Olivera Jurišića promotori bili akademik prof. dr. Mirko Pejanović i predsjednik BZK “Preporod” prof. dr. Sanjin Kodrić.

Ne mogu ne kazati, da su kolege i prijatelji govorili tako dobro kao da sam umro (!). Ima nekoliko novih tekstova, ali je riječ o zbirci od 75 kolumni koje sam pisao u razdoblju od 2002. do 2017. godine za različite tiskane medije, prije svega za mostarski Dnevni list. Kao promatrač i, hvala Bogu, kao sudionik mnogih važnih događaja i procesa, osvrtao sam se na aktualnu situaciju kako u Bosni i Hercegovini, tako i šire s dosta općih tema kao što su dijalog, ekumenizam, konzumizam, natalitet, uređenje Bosne i Hercegovine, hrvatsko pitanje itd. Kao i u kolumnama, tako i sada ističem potrebu prihvaćanja Bosne i Hercegovine našom domovinom, posebno od strane bosanskohercegovačkih Hrvata, ali i svih drugih njenih građana.

Želio bih da srpski i hrvatski političari više promoviraju domoljublje. Domovina je prošireni dom, a dom je bitan za svakog čovjeka. Tu se rađamo, živimo i umiremo. Domovina je više od sentimenta i geografije. Domovina je samo jedna, kud god odete to nije domovina.

Za Bosnu i Hercegovinu je najbolji švicarski model

– Posljednjih mjeseci, prema ocjenama mnogih, nalazimo se u najtežoj političkoj krizi od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Koji je, po vama, izlaz iz nje?

Dr. Topić: Prvo treba kazati da ima previše politike u Bosni i Hercegovini. Živio sam u Italiji i rijetko je tema razgovora bila politika. Kod nas u restoranima, kavanama i na ulici ljudi pričaju najviše o politici. Politika je važna ali nije najvažnija. Za većinu ljudi ona uopće nije važna. Paradoks je da ljudi koji su otišli u inozemstvo više pričaju o politici u Bosni i Hercegovini, nego o zemlji u kojoj žive. No, nažalost i mi ćemo se morati baviti politikom u širem smislu riječi. Iz dugog iskustva znamo da ljudi vole konkretne odgovore i prijedloge, iako će to neki možda i krivo shvatiti.

Mislim da sadašnja kriza nije počela s “Inzkovim zakonom”, ona je samo povod, pa godinama je bilo slično, čak je SNSD najavljivao organiziranje i referenduma o otcjepljenju RS-a. Da budem konkretan, ovo dvoentitetsko uređenje nije dobro, što svi znaju od Bidena do zadnje bake.

Nije fukcionalno i nije pravedno. Volio bih podsjetiti i političare koji ipak odlučuju da nema dugoročno vlastite sreće na tuđoj nesreći. Nema idealnih rješenja, ali bi, po mom mišljenju, u Bosni i Hercegovini bio najbolji švicarski model. To znači kantonizacija cijele Bosne i Hercegovine, što je bilo predviđeno i u Washingtonskom sporazumu (1994. godine), a što je bio u biti Vance-Owenov plan.

Biskupska konferencija BiH je predložila kantonizaciju/regionalizaciju cijele Bosne i Hercegovine. I kreator Daytonskog sporazuma Richard Holbrook je govorio da je Dayton 1 zaustavio rat, što je beskrajno važno, ali da treba organizirati Dayton 2, da se zemlja bolje uredi. Nije lako urediti Bosnu i Hercegovinu kao višenacionalnu zemlju.

Stoga ovdje treba biti, po mom mišljenju, “kombinirana demokracija”, to znači da se osiguraju pojedinačna prava svih građana, ali da se osiguraju i nacionalna prava. Ovdje će još dugo biti važno nacionalno pitanje i ne smije se od toga bježati. Jugoslavija je propala prvenstveno zbog neriješenog nacionalnog pitanja. Ako su komunisti izmislili konstitutivnost, to se ne bi pogotovo sada trebalo dovoditi u pitanje. S kantonizacijom država čuva individualna prava, a kantoni/županije nacionalna. Ovdje treba, rekao bi njemački filozof Habermas, barem “ustavni patriotizam”.

– Šta biste konkretno poručili, šta je to što svako ponaosob može učiniti?

Dr. Topić: Moja spomenuta knjiga pokazuje da temeljno podjednako mislim o svim ključnim stvarima u Bosni i Hercegovini i regiji od devedesete godine do danas. Mislim da je Bosna i Hercegovina moguće i poželjno mjesto za življenje. Ovo nije populizam, ali ja ne bih ni za što zamijenio Bosnu i Hercegovinu, bez obzira na sve probleme. Imao sam poziva da idem na neke službe u inozemstvo od vatikanske diplomacije pa dalje, ali nisam htio. Ako nešto ne valja hajdemo pomalo popravljati. Pozivam sve da se ne sele. Da ponovimo Šantića: “Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijati k’o što ovo grije.” Ostao sam i u ratu u Sarajevu kada je gotovo svatko želio izaći. Ja sam izlazio i vraćao se.

Pomagali smo u našim okvirima da ova zemlja i ljudi žive bar malo bolje. O tome nisam samo pričao nego nastojao i činiti konkretne stvari. Nije ovo prilika, ali ću spomenuti nešto od onoga što je HKD Napredak učinio, samo da spomenem uz značajnu humanitarnu pomoć i veliki kulturni rad. Napredak je s drugima pomogao otvoriti preko 2.000 radnih mjesta. Ne jednako, ali od svakog od nas zavisi kakva će biti ova zemlja. Davno je E. Burke rekao: “Za trijumf zla, dovoljno je da dobri ljudi ništa ne čine.” Pa valjda se svi smatramo dobrima, stoga nastojmo činiti nešto dobro. S obzirom da govorim za vjerske novine Preporod, dobro je sjetiti se da sve što je dobro jest božansko.

– Spomenuli ste HKD Napredak, čiji ste bili obnovitelj i dugogodišnji predsjednik. Uz to ste angažirani intelektualac koji se oglašavao po svim važnim pitanjima o Sarajevu i o Bosni i Hercegovini, pogotovo kada su teme bile položaj Hrvata i općenito katolika u Bosni i Hercegovini.

Dr. Topić: Da dodam ne radi hvale, nego radi boljeg razumijevanja mog govora. Osnivač sam i Panevropske unije i to u ratu (1995.), koja 2022. slavi 100 godina postojanja i bio sam deset godina njezin predsjednik, a i sada sam počasni predsjednik i član predsjedništva Međunarodne PEU. Čovjek je istodobno osoba, pojedinac ali i društveno biće. Oboje se mora uvažavati i s time računati. Zanima me ono što se događa u ovoj zemlji pa, ako hoćete i u svijetu. To je odgovornost za sebe i druge. I svakoga to treba zanimati, kao i mogućnost da se slijedom toga pripomogne da ljudi bolje žive, na čemu sam radio i kao predsjednik Napretka. Ja vam nisam tipičan ni po ovom pitanju. Mnogi ljudi vole kukati, često traže i žele nerealno, pa su razočarani. Inače u Bosni i Hercegovini ima po mom sudu, previše pesimizma i negativnog. Očito to neki namjerno šire. Ja pokušavam isticati ono što je pozitivno i govorim argumenitma, a ne “dojmovima” i “mišljenjima”. Nastojim ne zavaravati ni sebe ni druge. Volio bih da Hrvati i katolici, a i svi ostali imaju više optimizma, a ako ikad to treba imati za Božić koji je blagdan djeteta, radosti i ljubavi.

Politička prava i količina stranačke vlasti

– Da pitamo onda u tom smjeru. Dakle, što Hrvati i katolici imaju u Bosni i Hercegovini? Kakav je njihov položaj danas?

Dr. Topić: Evo nekih podataka kojima potkrepljujem svoj umjereni optimizam. Hrvati imaju 96 hrvatskih osnovnih škola, 48 srednjih škola, dva sveučilišta u Mostaru i u Vitezu, odnosno, Travniku. Kulturnih društava imaju oko 250, sam Napredak ima oko 50 aktivnih podružnica. Imaju 3 televizije, naravno i javne su i hrvatske, zatim, 19 radija, 2 dnevna lista, 8 periodičnih listova, 7 časopisa i 15 stranaka. U Bosni i Hercegovini ima 833 svećenika i 540 časnih sestara. Uspješno djeluju 3 biskupijska caritasa, zatim franjevački “Kruh sv. Ante”, različite ustanove za brigu i skrb, kao dječiji vrtići, starački domovi itd. U BiH djeluju tri visokoškolske ustanove: Katolički bogoslovni fakultet, Franjevačka teologija i Teološki institut u Mostaru.

Zatim tu je 7 katoličkih školskih centara s 14 škola i oko 6.000 učenika. Crkva izdaje 4 katolička znanstvena časopisa, 3 mjesečna i 1 tjedni list. Ima više župskih listova. Postoje 3 katolička radija i 5 katoličkih agencija. A HKD Napredak je prije korone godišnje priređivao preko 500 manifestacija. Ima 40-ak zborova i grupa i puno drugoga. Hrvati imaju puno zemlje, zgrada i kuća. Hoćete li da kažem jasno, da bh. Hrvati i katolici, izuzimajući Hrvatsku, imaju više zemljišta, kuća, institucija i organizacija nego svi Hrvati Evrope. I da uz sve ovo budete pesimista, to nije „dopustivo“. Poručujem katolicima a i svim drugima: Nemojte biti pesimisti, jer nijedan pesimista nije napravio ništa ozbiljno u životu.

– Ipak, daleko je prisutnija priča o onome što Hrvati nemaju, kao uostalom i kod svih ostalih.

Dr. Topić: Tako, dakle, Hrvati u Bosni i Hercegovini kao konstitutivni narod žive slično kao i drugi narodi. Ja mislim da Hrvati ovdje trebaju živjeti i mogu živjeti. Treba stvarati pozitivno ozračje, prijateljstvo međusobno i s drugim našim komšijama. Ono što je problem u BiH jeste što se većina stvari gleda kroz politička prava i količinu stranačke vlasti. Jedna ilustracija: Hrvati Viteza imaju više zaposlenih nego svih 130.000 Hrvata u Austriji. Treba biti osjetljiv prema ljudima koji su izgubili svoja radna mjesta, primjerice u Tuzli. U tom gradu su ugašene tvornice i naravno da je teško napraviti tranziciju. No, to se kod nas apsolutizira. Pa, u velikoj Italiji je u 2018. godini propalo 11.000 firmi. Mnogi ne znaju voditi firme.

Međutim, treba govoriti i o drugim pozitivnim primjerima. Malo tko spominje koliko je novih radnih mjesta otvoreno. U Kreševu i Tešnju nema nezaposlenih. U Bijeljini i Kiseljaku je napravljeno više u posljednjih petnaestak godina nego u prijašnjih stotinu godina. Ovi i mnogi drugi pozitivni primjeri življenja pokazuju kako ovdje ima dosta dobroga. Ali, mnogi ljudi su sebi postavili previsoke zahtjeve i ciljeve. Ne može se sve preko noći postići. Materijalno je bitno, ali bez duhovnih temelja ne donosi dugotrajniju sreću. Pretjerani konzumerizam i velika propaganda stvara u ljudima nerealne želje. A neispunjene želje su izvor nesreće.

– Kako su bosanskohercegovački katolici dočekali Božićne blagdane?

Dr. Topić: Bosanskohercegovački katolici su, uglavnom, dočekali Božić u krugu svojih obitelji i sa svojim prijateljima, susjedima, kao što to čine i drugi narodi. To je vrijeme radosti, praštanja, susreta, slavljenja rođenja, kako mi vjerujemo, Sina Božijeg, kao simbola novog života, kakvu samo maleno dijete može imati. Imajući u vidu činjenicu da pandemija koronavirusa još uvijek traje, ti slavljenički krugovi nisu bili toliko široki kao inače. Slavile su se svete mise i polnoćke. Kitile su se jelke i sađene su pšenice i u njih se stavljaju tri svijeće: to je poštovanje prema plodovima zemlje, a svjetlost označuje Isusa. Dao Bog da budu plodovi zemlje što bolji u 2022. godini i da bude među ljudima što više duhovne svjetlosti.

– Poznato je da ste vi čovjek koji je puno putovao i koji ima veliki broj utjecajnih prijatelja širom svijeta. Jedan ste od svojevrsnih ambasadora Sarajeva i Bosne i Hercegovine, pogotovo u krugovima sjedišta Katoličke crkve u Vatikanu koji je od početka imao krajnje korektan i državnički odnos prema našoj domovini. Kako danas gledate odnos pojedinih evropskih zemalja prema onome što se događa u Bosni i Hercegovini? Jesmo li zadržali ili izgubili prijatelje?

Dr. Topić: Hvala na tome da sam svojevrsni ambasador Bosne i Hercegovine. Svi mi koji nastupamo u inozemstvu smo svojevrsni ambasadori, jer mnogi ljudi po nama procjenjuju dotičnu zemlju. Ja sam uspio sresti mnoge važne ljude od papa, kardinala i biskupa do talijasnkog premijera Prodija, austrijskog ministra Mocka, predstavnika Ujedinjenih naroda Mazowieckog i veleposlanika Sergia de Mella itd. Trudio sam se, gdje god sam putovao, predstaviti našu zemlju na dobar način i stvarati prijatelje, a ne neprijatelje. Nek mi bude dopušteno istaknuti da podjednako govorim u Bosni i Hercegovini i u inozemstvu.

Kad ste spomenuli Vatikan želim reći kako je papa Ivan Pavao II i Vatikan činio puno za Bosnu i Hercegovinu. Primjera radi, 263 puta govorio je o Bosni i Hercegovini, primio je brojne crkvene i civilne delegacije uključujući i HKD Napredak, dva puta je pohodio Bosnu i Hercegovinu, a htio je doći i 1994., u najgora ratna vremena. Potaknuo je veliku humanitarnu pomoć za cijelu BiH. Vatikan je priznao Bosnu i Hercegovinu kao neovisnu državu samo nekoliko dana nakon referenduma 1992. godine.

To je nekim zemljama bila sugestija da je i one priznaju. Imenovao je sarajevskog nadbiskupa Vinka Puljića kardinalom što je prvi put u povijesti ove nadbiskupije, koja postoji gotovo tisuću godina, prvi dokument je iz 1089. godine. Sličan put slijedi i papa Franjo koji je među prvim zemljama posjetio Bosnu i Hercegovinu, pa ga možemo smatrati prijateljem. Uz to, papa Franjo promiče opće ljudsko bratstvo i sestrinstvo i time stvara bolje odnose među narodima i religijama čitavog svijeta.

Islamofobična izjava mađarskog premijera Orbana

– Budući da ste katolički teolog i da ste čitav svoj život zagovarali međureligijski dijalog, volio bih da nam Vi kažete kako gledate na sveprisutniji rast desničarskih skupina u Europi koje se nerijetko pozivaju na kršćanske vrijednosti i u svojim agendama promoviraju otvorenu mržnju prema drugima i drukčijima. Koliko je ova pojava opasna po samu srž i naučavanja katoličke i općenito kršćanske vjere?

Dr. Topić: Papa Franjo kao poglavar Katoličke crkve je protiv populizma, snažno zagovara ljudska prava svih ugroženih i odbačenih pokazujući empatiju, solidarnost i odgovornost za te ljude, posebno za migrante. Ništa što je ekstremno nije dobro. Nema života na polovima, ni Sjevernom ni Južnom. Govoru mržnje ne smije biti mjesta ni u Crkvi ni u društvu. Sveti Augustin je jednom prilikom napisao: “Mržnja je kao da popiješ otrov u nadi da će drugi čovjek da umre”. Dakle, Crkva ne podržava te ekstremne desničare. Tko god izaziva mržnju i sukobe ne bi trebao biti podržan. Ružna je islamofobična izjava mađarskog premijera Orbana da je problem dva milijuna bh. muslimana. Pa već ima više milijuna muslimana u Evropi. Uz to bh. muslimani su po svemu evropski muslimani i to dugo vremena.

– Živite i stalno ste u kontaktu sa svojim susjedima muslimanima Bošnjacima. Poznato je da osobe koje su inkluzivne i kozmopolite često imaju nerazumijevanja na svim stranama. Kako gledate na politička i vjerska kretanja kod njih i šta biste im kao dokazani prijatelj poručili?

Dr. Topić: Da dodamo da živimo i s pravoslavnim Srbima i „ostalima“. Kod nas redovno nije dobro „miješati“ se u pitanja drugih zajednica. Osobno ću i dalje raditi na dijalogu, ekumenizmu i suživotu, a želio bih da svi to nastave. Mi živimo jedni s drugima, trebamo se poštivati i uvažavati. Bosna i Hercegovina ima misiju i locus theologicus (teološko mjesto) za ekumenizam i dijalog. Potičem sve da što više radimo na ovim područjima, i na općem ljudskom bratstvu koje su preporučili papa Franjo i rektor kairskog Al-Azhara šejh Ahmed Al-Tajjib. Sad čitam knjigu Mustafe Akyola „Ponovno otvaranje muslimanskog uma“, koju ste Vi preveli, i toplo je preporučujem svima. Vrlo je informativna, dokumentirana i zanimljiva za odnose muslimana i našeg doba.

Dijalog s drugima i različitima

– U posljednje vrijeme došlo je do nekih promjena na čelnim funkcijama u Katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini, koliko će ove promjene imati utjecaja na odnose Katoličke crkve s Islamskom zajednicom, znate li da li se slične promjene mogu očekivati u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Koliko će sve to utjecati na međureligijski dijalog i suradnju?

Dr. Topić: Što se tiče Katoličke crkve, smatram da će nadbiskup koadjutor, to znači nasljednik, mons. Tomo Vukšić nastaviti linijom Vinka kardinala Puljića koji je puno učinio za Bosnu i Hercegovinu, Vrhbosansku nadbiskupiju, ekumenizam i dijalog. Mons. Vukšić je profesor ekumenizama, bavi se i pitanjima dijaloga, a i kao vojni biksup odlično je surađivao i surađuje s drugim našim vjerskim zajednicama. Volio bih i molio bih Srpsku pravoslavnu ckrvu da bude više otvorena za ekumenizam i dijalog. Ja sam uvjeren, da nitko nije manji u svom identitetu vjerskom i nacionalnom ako vodi dijalog s drugima i različitima. Ovdje posebno želim iskazati svoje zadovoljstvo što je Islamska zajednica na čelu s uvaženim reisu-l-ulemom Husein-ef. Kavazovićem opredjeljena za dijalog i dobre odnose s drugim vjerskim zajednicama.

Na kraju, koristim priliku da se opet vratim lijepim stvarima i da kažem radujte se Božiću i svim blagdanima, s porukom, što bi rekla Majka Terezija, najveća sreća je biti koristan drugima. Sa željom za dobro zdravlje tjelesno i duhovno želim svima sve najbolje u novoj 2022. godini! Posebna poruka je: Mir nije sve, ali bez mira sve je ništa.

/Republika/

Objava Prof. Franjo Topić: “Bosnu i Hercegovinu ne bih mijenjao ni za što” pojavila se prvi puta na Republika.

Suzvučje – kada različiti zvukovi tvore glazbeni sklad, savršenu melodiju iz nadefiniranih, pomalo kaotičnih tonova, koji svaki za sebe, skoro da i ništa ne znače. Takvo suzvučje ili sazvučje, zamišljaju četiri najznačajnija kulturna društva u BiH, Bošnjačke zajednice kulture (BZK) ‘Preporod’, Hrvatskog kulturnog društva (HKD) ‘Napredak’, Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva (SPKD) ‘Prosvjeta’ i Jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva (JKPHD) ‘La Benevolencija’.

Iz te ideje prošle godine nastalo je Međukulturalno vijeće BiH kao vid suradnje na zajedničkim projektima, afirmaciji, promociji i istraživanju kulture, kulturne baštine i kulturnog identiteta naroda BiH.

Suzvučje u BiH

Jedan od tih projekata bio je i zajednički koncert ‚Sazvučja/Suzvučja‘ u Mostaru, u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače, multikulturalnom gradu, kojeg se često zbog političko-nacionalnih sukoba naziva ‘gradom slučajem’. No, koliko god ideja o ‘suzvučju’ svih naroda bila uzvišena i pozitivna, Kosača je ostala poluprazna – dok se za svako događanje, organizirano od nacionalnih političkih stranaka, traži stolica više.

Ipak, predsjednici četiri najstarija kulturna društva naroda u BiH, koja postoje više od 120 godina smatraju da je u BiH ‘suzvučje’ bilo, da postoji i da će ga biti te da to može biti recept i za BiH – koju mnogi često nazivaju “raštimanim orkestrom”. “Iz ovog Društva potekao je Aleksa Šantić, koji je i bio jedan od osnivača ‘Prosvjete’, Ivo Andrić i Vladimir Prelog bili su stipendisti ‘Napretka’. Ta jedna kulturna i društvena elita nastajala je upravo kroz ova društva koja su opismenjavala, stipendirala, slala učenike izvan naše zemlje dok još nije bilo sveučilišta i stvarali kulturu u ovoj zemlji.

„Narodi nisu zavađeni, ali su zatrovani od političara“

Dejan Garić, predsjednik Upravnog Odbora SPKD Prosvjeta kaže kako su ovi zajednički koncerti samo djelić u suradnji kojom žele pokazati kako se može graditi BiH.

“Ne može nitko od nas kazati da kultura pripada samo Srbima, samo Bošnjacima ili Hrvatima ili Jevrejima. Ne može nitko kazati da je Branko Čopić isključivo srpski pisac, niti Safvet Bašagić isključivo bošnjački. Svatko od njih je bio pod utjcajem svih kultura i naroda s ovih područja i stvarao za sve narode s ovih područja. Narodi u ovoj zemlji nisu zavađeni među sobom, ali su zatrovani od strane, prvenstveno političara, a moram priznati i donekle od pojedinih medija”, kaže on za Deutsche Welle.

Skoro identična stajališta su i njegovih kolega iz Napretka, Preporoda i La Benevolencije.

“Uvažavamo sve različitosti koje imamo kao četiri naroda, ali to nam uopće ne smeta da zajednički radimo na ovakvim i sličnim projektima. Naravno da ovo može biti i sjajan recept za razvoj bh društvo u cjelini i kada shvatimo da se možemo uvažavati sa svim svojim različitostima, a to je temelj koji naša društva i čine. Nitko nikom ne treba ništa nametati, uvažavamo se i zajednički možemo raditi čineći savršeno suzvučje”, smatra i Nikola Čiča, predsjednik Napretka.

Mozaik multikulturalnosti

Primjer suradnje i kakvo ‘suzvučje’ i “mozaik” u BiH može biti, kako kaže predsejdnik Preporoda Sanjin Kodrić, daje suradnja ova četiri kulturna društva naroda u BiH.

“Često čujemo pogrešno – da nas naše kulture razdvajaju, da su naši kulturni i nacionalni identiteti problem i da ih je teško dovesti u svezu jednih s drugima. Mi mislimo baš suprotno – da su različitosti naše bogtstvo, da su naši kulturni i nacionlni identiteti ono što nas može povezivati, a ne samo rzdvajati. Ideja je da to možemo povezati, ali ne na način da brišemo kulturu drugog i drukčijeg, nego upravo uvažavanje osobnosti, specifičnosti i zasebnosti svakoga naroda u BiH, a da opet svi zajedno činimo širi bh i etnički mozaik”, kaže za DW predsjednik najstarijeg bošnjačkog kulturnog društva u BiH.

Za njega je i pojam suživot diskutabilan jer ističe kako to implicira razinu razdvojenosti. “To znači da stoljećima živimo jedni kraj drugih, a mi, zapravo, živimo zajedno. Mi ovdje dijelimo život. Jedna od vrijednosti BiH, uz njenu multietničnost, nije samo njena multikulturalnost koja podrazumijeva postojanje jednih kutlura kraj druge, već njena interkulturalnost koja podrazumijava proširenje multikulturalnosti kao uspostavljanja spona između pojedinačkih kultura, kulturnih razmjena i tako stvaranje novih kulturnih identiteta, istodobno ne poričiući naša kulturna i identitetska polazišta”, objašnjava Kodrić.

„Kriva je politika“

Kako drukčije objasniti da su članovi najstarijeg kulturnog društva u BiH, ‘La Benevolencija’, osnovanog još 1898. danas građani drugog reda jer po Ustavu BiH ne mogu se kandidirati i biti birani na neka od najvažnijih dužnosti u bh vlasti?

Takav Ustav, ni nakon 12 godina od presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu ‘Sejdić-Finci’, gdje je dokazana diskriminacija građana BiH romske i jevrejske zajednice, ali i takvi slični ‘Zornić’, ‘Pilav’, ‘Pudarić’, ‘Šlaku’. koji su dobili i sudski epilog očitoga u današnjoj BiH – diskriminaciji Bošnjaka i Hrvata u bh entitetu Republika Srpska, a Srba u entitetu Federacija, kao i preglasavanju malobrojnijih, lideri nacionalnih politika još nisu izmijenili. U pojedinim županijama Srbi su čak tek nedavno zakonski priznati kao konstitutivni narod…

Čini se teško u takvoj zemlji govoriti o “suzvučju” naroda i jedinstvenosti u različitosti.

“Za to je kriva politika”, kaže za DW Vladimir Andrle potpredsjednik La Benevolencije.

“Jevreji nemaju jednaka prava kao i ostali građani BiH. diskriminirani su Ustavom, a ono što i jest cilj i Jevrejske zajednice i La Benevolencije, je da se ta nepravda ispravi. Ono što često čujemo, “tko će glasati za Jevreje”, nije važno i nije bit hoće li Jevrej biti na nekoj dužnosti – bit je da ja, kao Jevrej, ili drugi članovi naše zajednice, imaju mogućnost kandidiranja, biraju i budu birani. Ono što je zaista važno je da se izborni zakon mora promijeniti i staviti u službu svih građana BiH”, smatra Andrle.

On je uvjeren da se ‘Suzvučja’ mogu primjeniti kao primjer za budućnost BiH i kaže da ‘obični’ ljudi međusobno surađuju, a za narode u BiH govori u jednini – narod.

“Naša misija je pokazati da možemo zajedno raditi. Narodi u BiH žele živjeti zajedništvo i bogatstvo različitih identiteta i to se iz dana u dan pokazuje. Primjerice, ova covid kriza, kada su ljudi bili toliko solidarni prema drugima. Generalno, ovaj naš narod uvijek u krizi pokaže pravu solidarnost”, zaključuje Andrle.

Nigdje djece i „svojih“ zastavica

No, sve ove poruke, barem ako je zaključiti po polupraznoj dvorani zajedničkog koncerta ‘Suzvučje’ u Mostaru ova četiri najstarija kulturna društva – još nailaze na ignoriranje.

“Kad se obilježavaju nacionalni praznici i kojekakve godišnjice znaju zloupotrijebiti djecu i dovesti ih iz školskih klupa da mašu zastavama. A kad se jednom u nekoliko godina dogodi ovakva manifestacija u gradu, nigdje te djece. Što ih danas iz školskih klupa niste doveli u Kosaču da svi mašu tim `svojim` zastavama, da pošaljemo lijepu sliku u svijet, a ne ovako tmurnu i sivu”, očito razočaran komentirao je na društvenoj mreži jedan od kolega, novinarskih reportera s terena ‘Suzvučja’ u Kosači.

Kako se čini, suzvučja u BiH, unatoč ideji i dobroj volji, nadglasana su bukom “raštimanog orkestra”, piše DW.

/Republikainfo.com/

Objava BiH: Suzvučja ili buka raštimanog orkestra pojavila se prvi puta na Republika.

Jedan od projekata Međukulturnog vijeća je zajednički koncert pod nazivom „Suzvučja/Sazvučja” koji će se održati u petak 17. rujna 2021. godine s početkom u 18,00 sati na platou ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru.

Na koncertu će nastupiti: Dženana&Dženana, duo koji čine sopranistica Dženana Huseinagić i pijanistica Dženana Šehanović Sarajlić; Trio „Senso“ koji čine mezzosopranistica prof. Monija Jarak Mikulić, prof. Marijana Pavlović, glasovir i prof. Jelena Marković-Milićević, violončelo; Zorana&ęthno orchestra i Etno grupa „Sv. Dimitrije“.

Odolijevajući vremenu i imajući jasnu viziju, ali i kulturu na pijedestalu svojih prioriteta ove organizacije kulture i danas vrijedno rade i idu u korak s vremenom što dokazuju i ovim zajedničkim koncertom u Mostaru, nakon onog brilijantnog u Sarajevu, krećući se i ka nečemu što će postati tradicionalno i uigrano “Suzvučje/Sazvučje” prošetati svim gradovima Bosne i Hercegovine.

Objava Koncert nacionalnih organizacija kulture “Suzvučje/Sazvučje” u Mostaru pojavila se prvi puta na Republika.

U cijelosti prenosimo pismo mons. prof. dr. Franjo Topića upućeno prof.dr. Sanjinu Kodriću, kao i odgovor potonjeg:

“Poštovani i dragi profesore, Zvali su me s jedne televizije za gostovanje sutra, valjda s Tobom i na Tvoju sugestiju. Odbio sam, jer se osjećam ružno i tužno. Da se nakon 30 godina borbe za slobodnu, demokratsku i multietničku BiH i Sarajevo, moram dokazivati da nisam ustaša, da nisam ubijao u II. svjetskom ratu, da nisam bio u Jasenovcu, to mi je stvarno ponižavajuće i uvredljivo. U ovako uzavreloj situaciji razum i argumenti malo vrijede.

Dotle je dovedena situacija da moramo strahovati gore nego u komunizmu i u ratu, hoće li neki tzv. “antifašisti” praviti demonstracije ispred katedrale, da nam se želi spriječiti imati molitvu-misu to je stvarno poraz BiH i Sarajeva i svih nas koji smo puno žrtvovali za ovo od prvih demokratskih izbora i rata. Katolička crkva i kard. Vinko Puljić od početka su pomagali BiH u svakom smislu. Papa Ivan Pavao II. je 263 puta govorio o BiH. Tko je govorio toliko? Pa Vatikan je među prvima priznao BiH, poslao nuncija. Zar bi to bilo učinjeno da Crkva i kard. Puljić nisu davali informacije i poticaje. Na poticaj Pape i Crkve preko Caritasa je došla velika pomoć u BiH i kao što je poznato dijelila se svima: katolicima, muslimanima, pravoslavnima i ostalima. Mnogi su tome živi svjedoci.

Profesore,
I osobno sam se kao i kroz Napredak borio u zadnjem ratu i poraću, a nisam morao jer samo mogao otići kao i mnogi drugi, svom snagom za Dobro: koncertima, izložbama, knjigama, pokrenuli list, osnovali radio Vrhbosnu…Također humanitarnim radom. Ostao sam u okruženom ratu i vraćao se unatoč ne samo smrtnim opasnostima nego i mnogim odgovaranjima i sprječavanjima. Obišao sam brojne važne europske adrese i pronosio istinu o BiH. Bio sam i član Upravnog odbora KCUS i nosio osobno i mojim autom hranu i lijekove u bolnicu. Središnjica je Napretka, a to su radile i mnoge podružnice, podijelila samo u Sarajevu s Vrhbosanskom bogoslovijom 403.000 obroka, i također 436 tona hrane i lijekova u vrijednosti oko dva milijuna DM. Treba li reći da se dijelilo i mnogim nekatolicima.

I sad kardinal i katolici ne smiju imati Misu u svojoj katedrali. Splet je nesretnih okolnosti da je tako, jer Kardinal ni drugi ne mogu putovati u Bleiburg radi koronavirusa. Inače ne bi ova misa bila u Sarajevu, nego u Bleiburgu. To mnogi uopće ne uvažavaju.

Neki tako govore u javnosti kao da će Crkva i Kardinal na Misi obnoviti NDH!!! Samo treba netko još kazati da je Crkva proizvela i samu koronu da ne bi morali ići u Bleiburg. Zar to nije strašno? Ispada da su Kardinal i ja i svi mi sudjelovali u II. svjetskom ratu, da smo počinili strašne zločine, iako nismo bili ni rođeni. Tzv. “antifašisti” i njihovi sljedbenici nas optužuju za ono s čime mi nemamo nikakve veze, osim što su neki od zločinaca bili naše vjere i naše nacije. Ima Hrvata u Kanadi i sad ako neki Hrvat ubije nekoga onda smo svi mi krivi i odgovorni? Ima katolika i u Indiji, zar smo mi krivi za neka njihova moguća ili stvarna zlodjela? Kakva je to logika i kakva je to ljudskost???

I sva se mržnja pokazala i to povodom slučajne molitve u Sarajevu. Nije misa politički miting, nije simpozij o II. svjetskom ratu, nije prosudba o Jasenovcima, Bleiburzima niti o bilo čemu, nego dobra i fina molitva za duše stradalih. Crkva je osudila zločine u Jasenovcu, Bleiburgu, Glini, Srebrenici i sve druge. I osobno sam i kao predsjednik Napretka išao u Jasenovac i Bleiburg, Srebrenicu, Ahmiće i Križančevo selo. Misa je božanski čin, i netko se stavlja iznad Boga, naravno ateisti mogu i to raditi, jer za njih Bog ne postoji, ali vjernici bilo koje vjere to ne bi trebali ni pomišljati dovoditi u pitanje. Ovdje je sporedan motiv i povod.

Očito i sva ova hajka protiv Crkve dio je predizborne kampanje. Ne treba Crkvu i vjerske zajednice prosuđivati po političkim mjerilima. U svemu bi trebala biti neka mjera pa i u političkoj i stranačkoj borbi. Ova Misa nema nikakve veze s politikom, a sve drugo je zloupotreba bez obzira s koje strane dolazila.

Profesore, znam da si Ti dobronamjeran i dao si lijepu podršku. Čitav svijet će saznati da se katolici Sarajeva a i BiH osjećaju vrlo ružno i ugroženo, vrlo nesigurno. I sam sam uz druge promovirao Sarajevo kao “europski Jeruzalem” u BiH i u inozemstvu. Svi tzv. antifašisti i njihove pristalice ugrožavaju i dobrano ruše pojam Sarajeva kao “europskog Jeruzalema” i poručuju da ovdje nema mjesta za katolike. To je njihova odgovornost. Mi koji smo se borili i borimo i to iskreno za ekumenizam, dijalog i suživot osjećamo se izigranim i prevarenim. Sad likuju oni koji su nam govorili da smo naivni i da je to uzaludan trud. Sad je tužan i sveti papa Ivan Pavao II.

Uvaženi reis Kavazović je dao dobar intervju, ali ni to nije bilo dovoljno da se zaustavi medijsko linčovanje Crkve i katolika. Gdje su drugi intelektualci, nevladine organizacije, nezavisni mediji? Nažalost neki od njih su se uključili u ovu neljudsku kampanju. Svi političari, nevladin sektor, vjerske zajednice i mediji bi trebali voditi računa o posljedicama svojih postupaka. Zlo je nažalost puno efikasnije nego dobro i to uvijek treba imati na umu.

Utješna je činjenica da je neki dan na protestima ispred katedrale bilo samo petnaestak ljudi a nadam se da u subotu neće biti nikoga. Imamo previše problema da ne trebamo stvarati nove. Apsolutna većina ljudi želi samo kruh, krov i mir javni i duševni.
Bez obzira na ovo ranjavanje, ja ću osobno i dalje raditi na dijalogu, ekumenizmu i suživotu a želio bih da svi to nastave. Profesore poštovani, srdačno pozdravljam Tebe i sve u prijateljskom Preporodu”, piše mons. prof. dr. Franjo Topić.

Odgovor prof. dr. Sanjina Kodrića: Ne gubite vjeruju u naše Sarajevo i našu BiH i ne odustajte od vrijednosti kojima ste posvetili svoj život!

Poštovani i dragi prof. Topiću, Vaše me pismo iskreno dirnulo…
Itekako sam svjestan šta ste Vi lično, HKD „Napredak“ i Katolička crkva učinili za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Svjestan sam sve silne pomoći, podrške, zagovaranja i pomaganja na raznorazne načine, kao što sam svjestan da bi bez ovoga mnogi procesi u ratnim i svim kasnijim godinama tekli bitno drugačije, počev od samog stjecanja i priznanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, pa nadalje.

Nema nikakva razloga sumnjati u namjere Vaše, HKD „Napredak“ i Katoličke crkve u svim ovim nastojanjima i pregnućima. Volio bih da znate i da uvijek na umu imate da sam ja samo jedan od mnogih, uistinu mnogih, koji tako misle kako u našoj intelektualnoj i kulturnoj zajednici, tako i u našem društvu uopće, a posebno u BZK „Preporod“.

Ipak, moram priznati da tenzije koje su se javile ovih dana mogu s pravom navesti na drugačije zaključke. Zato u potpunosti razumijem kako se u ovom trenutku osjećaju naše komšije i prijatelji Hrvati i katolici u kontekstu aktuelnih optužbi i krivljenja. Vidim to iz niza javnih istupa, a posebno zorno i iz Vašeg pisma, na kojem sam Vam najiskrenije zahvalan. I to je ono što me duboko dira i pogađa.

Ovo pišem i zato što želim da odagnam Vaše razočarenje i gorčinu, kao i razočarenje i gorčinu svih drugih naših komšija i prijatelja. Želim da ponovo povratimo međusobno povjerenje i naklonost jednih prema drugima, da oživimo sklad i konstruktivnost među našim narodima, i svim drugim narodima i građanima u Bosni i Hercegovini. Ovo zvuči kao niz fraza koje se kod nas prigodno izgovaraju, a kojih se često i ne držimo stvarno, no ja iskreno vjerujem u to i svoj rad i djelovanje usmjeravam ka tome. Samo tako može nam svima biti dobro u ovoj našoj lijepoj zajedničkoj domovini.

Smatram da baš u ovakvim nesretnim prilikama BZK „Preporod“ i HKD „Napredak“ imaju posebnu važnost. Mi moramo biti ona mehkota na koju će pasti sve ružne riječi i postupci i na kojoj će se oni umekšati – moramo biti generator onoga Dobrog što, uprkos svemu, može povezivati ljude i narode. Mi to možemo, a u BZK „Preporod“, mojim saradnicima i meni lično uvijek ćete imati sagovornika i pomagača na putu Dobra, dobrog komšiju i iskrenog prijatelja, kao i svaki put dosad, a odatle ćemo ovu dobru energiju zajednički umnožavati i sinergijski širiti dalje, u cjelinu našeg društva.

Ne gubite vjeruju u naše Sarajevo i našu Bosnu i Hercegovinu i ne odustajte od vrijednosti kojima ste posvetili svoj život!
Primite moje tople i iskrene prijateljske pozdrave. S poštovanjem, prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik BZK Preporod'”.

/Republikainfo.com/

Objava Topić piše Kodriću: “Nakon 30 godina borbe za demokratsku i multietničku BiH i Sarajevo, moram se dokazivati da nisam ustaša” pojavila se prvi puta na Republika.

U moru amandmana uloženih tokom nedavne javne rasprave o budžetu Grada Mostara za 2020. izdvojio se jedan, za poratno vrijeme u Mostaru neuobičajen i na neki način za grad u kojem su i danas vidne podjele – ohrabrujući. Naime, kao i u vremenu Alekse Šantića i njegovih savremenika, nacionalna društva iz grada na Neretvi uložila su zajednički amandman, zatraživši zbirno 60 hiljada maraka za lakši budući rad. Prisutne je o radu društava i budućim ciljevima upoznao predsjednik mostarske podružnice Preporoda Haris Omerika. Osim BZK-a Preporod, riječ je o HKD-u Napredak i SPKD-u Prosvjeta, piše Oslobođenje.

Zajednički projekti

Omerika je, obrazlažući amandman, kazao kako je u drugim gradovima praksa da nacionalna kulturna društva imaju svoje mjesto u budžetima, a ono što je posebno pozdravljeno od prisutnih bile su riječi kojim je opisao planove buduće saradnje triju društava. Ona bi, tvrdi, trebala rezultirati povećanjem kvantiteta i kvaliteta kulturnih manifestacija u Mostaru, ali i “doprinijeti benefitima od društvenog značaja”. Do kraja 2020. godine najavio je zajedničke programe i organizaciju zajedničkih događaja.

– Smatram da u budućnosti trebamo biti usmjereni na saradnju ili zajedničko djelovanje, kako bismo Mostaru kao turističkoj destinaciji osigurali dodatne sadržaje i vrijednosti. Prostora za to svakako ima. Viši nivoi vlasti, ali i drugi gradovi u svojim budžetima za 2020. godinu predvidjeli su sredstva koja će biti usmjerena ka nacionalnim društvima, čime će nastojati olakšati i unaprijediti njihov rad. Iskreno se nadam da će praksa biti primijenjena i kada je u pitanju Mostar, rekao je Omerika.

SPKD Prosvjeta u posljednjoj deceniji jedno je od najaktivnijih društava u gradu na Neretvi. Očuvane Šantićeve večeri poezije, održane jesenas, putokaz su i za Preporod i Napredak. Predsjednica Sanja Bjelica-Šagovnović kaže kako su svi aktivisti ponosni na saradnju s institucijama kulture u gradu u kojem je, usput rečeno, srpski narod danas manjinski. U sklopu Šantićevih večeri realizovan je projekat “Što te nema”, koji je okupio glumce i ostale uposlenike Narodnog pozorišta te Hrvatskog narodnog kazališta Mostar.

– Ne zaboravimo ni izložbe, promocije knjiga i ostale programe kroz koje smo se povezivali i ostvarili saradnju s institucijama, ali i brojnim osnovnim i srednjim školama u našem gradu. Sasvim je logično i da uspostavimo ozbiljniju saradnju s nacionalnim društvima koja djeluju u našem gradu – Napretkom i Preporodom, a raduje i to što smo brzo i lako dogovorili buduće zajedničke aktivnosti koje će donijeti pozitivan puls u Mostar. Nadamo se da će i gradske strukture prepoznati saradnju i važnost ovakvog djelovanja te podržati naše buduće aktivnosti, kazala je Bjelica-Šagovnović.

Čuvajmo kulturu

Od ljeta 2018, kada je mostarsku podružnicu HKD-a Napredak “preuzelo” novo vodstvo, i ovo društvo je, prema riječima voditelja Marka Romića, intenziviralo aktivnosti, poput škola crtanja, dizajna i slikanja, zatim organizacije javnih tribina i predavanja, do promocija knjiga, izložbi i koncerata.

– Naša želja je da uskoro ostvarimo suradnju s ostalim društvima u gradu. Nadamo se da će dosadašnji rezultati rada i bogate kulturne aktivnosti biti dovoljan poticaj ljudima u Gradskoj upravi da donesu odluku o značajnijoj potpori ovim društvima. Želja za suradnjom uključuje svakako i zajedničke projekte i aktivnosti, o čemu smo se suglasili i sebi dali zadaću da osmislimo konkretne zajedničke projekte. Kultura je oduvijek most i poveznica među ljudima. Želimo konkretnim primjerima dati poticaj suradnji među ljudima i razvoju i očuvanju kulture u cjelini, izjavio je Romić.

Objava Napredak, Preporod i Prosvjeta: Kultura obnavlja porušene mostove pojavila se prvi puta na Republika.

Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragan Čović primio je u svom uredu predsjednike nacionalnih kulturnih društava HKD Napredak i BZK „Preporod“ dr. Nikolu Čiču i prof. dr. Sanjina Kodrića.

Poznato je, da su  Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ i Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ utemeljeni još početkom 20. st. – „Napredak“ 1902. godine, a „Preporod“ 1903,“ i uz druga nacionalna društva najstarije su i temeljne nacionalne ustanove kulture Hrvata i Bošnjaka.

Predsjednici su s dr. Čovićem razgovarali o značaju nacionalnih društava na teritoriji Bosne i Hercegovine, ali i šire, osobito ističući kako su HKD Napredak i BZK „Preporod“ jedna od najznačajnijih kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini, koje u skoro 120 godina svoga funkcioniranja baštine kulturnu i povijesnu tradiciju naroda u Bosni i Hercegovini i predstavljaju temelje bosanskohercegovačkog kulturalnog pamćenja.

Razgovor je bio usmjeren na potporu za ova dva društva, kako u redovitom radu, tako i u smislu projekata od značaja za očuvanje programskih aktivnosti društava.

Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora dr. Dragan Čović je u nadasve prijateljskom i susretljivom razgovoru, svjestan značaja nacionalnih društava, izrazio punu potporu u svim budućim projektima, ali i opstojnost rada društava čija se povijesna i kulturna vrijednost treba i mora očuvati.

/Republikainfo.com/

Objava Predsjednici HKD Napredak i BZK Preporod kod Čovića pojavila se prvi puta na Republika.