Dok se čovječanstvo približava nepovratnoj klimatskoj šteti, maskulina ponašanja prozvana su “lošima za planet”. Novi rad više od 20 znanstvenika iz 13 različitih zemalja analizirao je postojeća istraživanja o klimatskim promjenama, globalnom zatopljenju i ekološkom kolapsu – te kako su ona povezana s onim što muškarci rade.

Objavljen u časopisu Norma: International Journal for Masculinity Studies, rad pod nazivom “Muškarci, maskuliniteti i planet na kraju (M)Antropocena”, pokriva raznolika pitanja poput negiranja klimatskih promjena u politici kanadskih naftovoda, ekoloških utjecaja kineskih politika u Tihom oceanu, online influencera u Finskoj koji promiču konzumaciju mesa te pozitivnih akcija muških aktivista u Africi, Latinskoj Americi, Ujedinjenom Kraljevstvu i diljem svijeta.

Je li maskulinitet loš za okoliš?

Istraživači su otkrili da muškarci općenito imaju veći ugljični otisak i veći utjecaj na okoliš kroz potrošnju, posebice kada je riječ o putovanjima, prijevozu, turizmu i konzumaciji mesa.

Više je studija istaknulo rodni jaz u emisijama stakleničkih plinova. Na primjer, studija iz 2025. godine koja je obuhvatila 15.000 ljudi u Francuskoj otkrila je da muškarci ispuštaju 26 posto više zagađenja od žena kroz prijevoz i hranu. Tim također upozorava da muškarci često pokazuju “manju zabrinutost zbog klimatskih promjena”, da su “manje ambiciozni i manje aktivni u politici zaštite okoliša” te su manje voljni mijenjati svakodnevne navike kako bi se uhvatili u koštac s ovim rastućim problemom.

Prošlogodišnja studija objavljena u Journal of Environmental Psychology otkrila je da muškarci s višim razinama “stresa maskuliniteta” (zabrinutost da će izgledati feminizirano) izražavaju manju brigu o klimatskim promjenama i vjerojatnije je da će izbjegavati ekološki prihvatljivo ponašanje, poput kupovine ekoloških proizvoda, kako bi zadržali, najčešće, tradicionalni maskulini imidž.

Muškarci su također skloniji biti uključeni u vlasništvo, upravljanje i kontrolu nad teškim, kemijskim, ugljično utemeljenim i industrijaliziranim sektorima poput poljoprivrede, uz druge ekstraktivne industrije s visokim utjecajem na okoliš, te naravno, militarizam, navodi se u radu.

‘Negativni utjecaji’ muškaraca

“Sada postoji mnogo istraživanja koja pokazuju jasne negativne utjecaje ponašanja nekih muškaraca na okoliš i klimu”, kaže profesor Jeff Hearn, urednik rada i profesor sociologije na Sveučilištu u Huddersfieldu. “Ono što zapanjuje jest to kako taj aspekt nije prisutan u većini rasprava i politika o održivijem svijetu.”

Istraživači dodaju da se ovi “štetni obrasci” odnose posebno na elitne, bijele eurozapadne muškarce, za razliku od muškaraca s niskim prihodima na globalnom jugu.

Ipak, rad na kraju priznaje da postoje i neki muškarci koji rade “hitno i energično” kako bi promijenili te negativne tendencije.

Objava Poslovi, prehrana i hobiji bogatih muškaraca proglašeni ‘lošima za planet’ pojavila se prvi puta na Republika.

Longitudinalne studije pokazuju da sudjelovanje u nasilnim aktivnostima u adolescenciji korelira s lošijim ishodima u odrasloj dobi – veće stope ponovnog kriminaliteta, lošija socijalna i ekonomska integracija, te češći mentalni poremećaji, donosi HRT.

Sustavna analiza i pregledi ukazuju da su zanemarivanje, zlostavljanje, siromaštvo, disfunkcionalni obiteljski odnosi i nepovoljni socijalni uvjeti glavni prediktori dječje delinkvencije i nasilnog ponašanja.

Također postoji dobar dokaz da sustavi (škola, socijalne službe, pravosuđe) često ne prepoznaju ili ne prorade preventivno zbog resursa, zakonskih ograničenja i stigme.

Što se to dogodilo, što nam je razvoj civilizacije zapravo donio da se djeca ovako ponašaju?

Nasilje nema genetsku podlogu

Nasilje nije urođena ljudska osobina, nego naučeno ponašanje koje se prenosi kroz društvene obrasce i životno okruženje – istaknuo je psiholog, psihoterapeut, sportski psiholog i obiteljski medijator Omer Ćorić gostujući u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu.

– Ne postoje razlike među narodima i ne postoji genetska predispozicija da je netko rođen da bude nasilan, naglašava Ćorić.

Prema njegovim riječima, svi nasilnici su to postali učenjem ili pod utjecajem određenih neurobioloških procesa koji se događaju unutar čovjeka, ali najveću ulogu ipak ima okolina.

– Rekao bih da je najveći čimbenik socijalni kontekst, gdje djeca uče nasilje kao i bilo što drugo. Mi smo vizualna bića, a današnje su generacije to još i više. Ako smo stalno izloženi nasilju, ako ga gledamo oko sebe, povećava se vjerojatnost da ćemo jednog dana i sami postati nasilni, objašnjava.

Uloga odgoja i okoline

Ćorić ističe da djeca koja odrastaju u nasilnom okruženju često internaliziraju takve obrasce ponašanja.

– Ako su djeca i sama bila zlostavljana, brojne studije pokazuju da postoji i do 50 posto povezanosti s time da će i sama kasnije počiniti nasilje, upozorava.

Dodaje da nasilje nije jednostavan fenomen i ne može se svesti samo na jedan uzrok.

– Naravno, to nije jedini čimbenik. Nasilje je puno kompleksnije – uključuje emocionalne, neurobiološke i socijalne komponente. Ali ono što je sigurno jest da se nasilje uči. Nasilje nije posljedica biologije ni podrijetla, nego naučen obrazac ponašanja koji se može promijeniti – ako društvo na vrijeme prepozna i zaustavi prijenos nasilja s generacije na generaciju.

Objava Nasilje nije urođeno: Znanstvenici tvrde da je to naučeno ponašanje pojavila se prvi puta na Republika.