Ovo ujedno i znači da stranka u sudskom postupku, koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njenim građanskim pravima ili obvezi ili optužbi za kazneno djelo, ima pravo na sudsku zaštitu. Pojednostavljeno, Zakon o zaštiti prava na pravično suđenje u razumnom roku sprječava dugogodišnju “praksu” dugotrajnih sudskih procesa, ubrzava cjelokupan proces. Ukoliko to i dalje ne bude slučaj, stranke imaju zakonsko pravo na obeštećenje. Na koncu, svo odugovlačenje sudskih procesa dolazi na naplatu nadležnoj vladi iz koje se financiraju sud ili tužiteljstvo pred kojim je došlo do povrjede prava na pravično suđenje, a odštete se kreću od 300 KM do 10.000 KM.

U FBiH usvojen je Zakon o zaštiti prava na pravično suđenje u razumnom roku u FBiH i objavljen u Službenim novinama FBiH broj 92/25. Ovo je vrlo značajan zakon, a kako je to za Dnevni list pojasnila ugledna mostarska odvjetnica Nada Dalipagić, ovim zakonom propisuju način, kojim se propisuju uvjeti i postupak zaštite prava na pravično suđenje u razumnom roku u sudskim postupcima koji se vode pred nadležnim sudovima i tužiteljstvima u postupcima istrage u FBiH, piše Dnevni list.

Cilj ovog zakona je spriječiti nastajanje povrjede prava na pravično suđenje u razumnom roku, pružiti sudsku zaštitu u slučaju povrjede tog prava i primjerenu naknadu.

Ovo ujedno i znači da stranka u sudskom postupku, koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njenim građanskim pravima ili obvezi ili optužbi za kazneno djelo, ima pravo na sudsku zaštitu sukladno odredbama ovog zakona. Zakon decidirano određuje da stranka ima pravo zaštite prava na postupanje u razumnom roku i u postupcima istrage pred nadležnim tužiteljstvom.

Pojednostavljeno, Zakon o zaštiti prava na pravično suđenje u razumnom roku sprječava dugogodišnju “praksu” dugotrajnih sudskih procesa, ubrzava cjelokupan proces. Ukoliko to i dalje ne bude slučaj, stranke imaju zakonsko pravo na obeštećenje.

Na koncu, svo odugovlačenje sudskih procesa dolazi na naplatu nadležnoj vladi iz koje se financiraju sud ili tužiteljstvo pred kojim je došlo do povrjede prava na pravično suđenje.

Kako do pravičnog suđenja u razumnom roku

Osvrćući se na pravno sredstvo za zaštitu prava na pravično suđenje u razumnom roku, odvjetnica Dalipagić kaže kako se isto odnosi na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na pravično suđenje u razumnom roku i isplatu primjerene naknade u slučaju povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku.

O kriterijima o ocjeni razumnosti trajanja postupka, odvjetnica pojašnjava: “U postupku odlučivanja o pravnim sredstvima za zaštitu prava na pravično suđenje u razumnom roku garantirano člankom II.3 e), Ustava BiH i članom 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, uvažavajući kriterije uspostavljene sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH, uzimaju se u obzir: složenost predmeta u činjeničnom i pravnom smislu, aktivnost suda, tužiteljstva i drugih tijela, ponašanje podnositelja pravnog sredstva, značaj predmeta za podnositelja pravnog sredstva, zakonske odredbe o hitnosti postupka, ukupna dužina trajanja postupka”.

Također, postupak za zaštitu prava na pravično suđenje u razumnom roku i isplatu primjerene naknade, počinje podnošenjem zahtjeva iz članka 5. ovog Zakona nadležnom sudu ili tužiteljstvu pred kojim se vodi postupak iz člana 1. ovog zakona.

Tko odlučuje o kršenju prava?

Odvjetnica Dalipagić nadalje navodi kako o zahtjevu odlučuje predsjednik suda ili glavni tužitelj ukoliko se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda ili glavni tužitelj.

“Predsjednik suda ili glavni tužitelj godišnjim rasporedom poslova može odrediti jednog ili više sudaca ili tužitelja da, pored njega, vode postupak ili odlučuju o zahtjevu. O zahtjevu ne može odlučivati sudac ili tužitelj koji je postupao, odnosno postupa u predmetu povodom kojeg je zahtjev upućen. Usmena rasprava se ne održava”, pojašnjava.

Ono što je također zanimljivo je i kako Rješenje o ovom zahtjevu ne smije utjecati na činjenična i pravna pitanja koja su predmet suđenja, a samo Rješenje kojim se usvaja ili odbija zahtjev mora se donijeti u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva i mora biti obrazloženo.

Naknada za povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku

Prema Zakonu o zaštiti prava na pravično suđenje u razumnom roku u FBiH, ukoliko se utvrdi kršenje prava stranci u sudskom procesu, odšteta se kreće od 300 KM do 10.000 KM.

“Primjerena naknada iz stava (1) ovog članka, određuje se u iznosu od 300,00 KM do 3.000,00 KM po predmetu. Iznimno od stava (2) ovog članka, u posebnim slučajevima kada je više osoba oštećeno u sudskom postupku u kojem je utvrđena povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku, primjerena naknada može iznositi do 10.000,00 KM po predmetu. Visina primjerene naknade iz st. (2) i (3) ovog članka određuje se u skladu s kriterijima koji su utvrđeni u članku 6. ovog Zakona”, ističe odvjetnica Dalipagić.

Ona podsjeća kako Rješenje kojim se određuje primjerena naknada iz st. (2) i (3) ovog članka ima snagu izvršne isprave te kako se dostavlja nadležnoj vladi iz koje se financiraju sud ili tužiteljstvo pred kojim je došlo do povrjede prava na pravično suđenje u razumnom roku. Rok za isplatu po rješenju iz stava (5) ovog člana je tri mjeseca.

/Desk/

Objava U FBiH usvojen je Zakon o zaštiti prava na pravično suđenje u razumnom roku – Vlade će plaćati odštete zbog beskonačnih sudskih procesa pojavila se prvi puta na Republika.

Dalipagić je, kako doznaje Hrvatski medijski servis (HMS), izabrana jednoglasno. Inače Matica hrvatska Mostar svake godine, pa će tako i ove, već 27 godina zaredom, organizira respektabilnu i ragionalno poznatu kulturnu manifestaciju ‘Mostarsko proljeće’.

Ovogodišnje Mostarsko proljeće – Dani Matice hrvatske počinju 24. travnja zajedničkom izložbom Muzeja suvremene umjetnosti, Matice hrvatske Zagreb te Vijeća matica u BiH, koju će ugostiti Sveučilišna galerija u kampusa u Rodoču.

/Desk/

Objava Nada Dalipagić jednoglasno izabrana za predsjednicu Skupštine Matice hrvatske Mostar pojavila se prvi puta na Republika.

Piše: Nada Dalipagić, odvjetnica

Zakonom se uređuje zaštita od nasilja u obitelji i nasilja prema ženama u FBiH, osobe koje se u smislu ovog zakona smatraju članovima obitelji, krug zaštićenih osoba, subjekti zaštite, specijalizirane usluge podrške, postupak zaštite žrtava nasilja u obitelji i nasilja prema ženama i mjere za zaštitu od nasilja u obitelji i nasilja prema ženama, pomoć žrtvama, te mjere za sprječavanje nasilja od osoba koje su učinile nasilje, uloga udruga i zaklada u sustavu zaštite žrtava nasilja u obitelji i nasilja prema ženama, te suradnja svih subjekata koji su u funkciji zaštite od nasilja u obitelji i nasilja prema ženama, prikupljanje podataka o primjeni ovog zakona i osnivanje Povjerenstva za praćenje primjene Zakona, te druga pitanja od značaja za zaštitu od nasilja u obitelji i nasilja prema ženama u Federaciji.

Pojam ‘žena’ uključuje i djevojke ispod 18 godina starosti

Ovim zakonom je propisano da: Nasilje u obitelji je svako djelo fizičkog, seksualnog, psihičkog odnosno ekonomskog nasilja do kojeg dođe u obitelji ili kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih partnera odnosno partnera, neovisno od toga dijeli li počinitelj ili je dijelio kućanstvo sa žrtvom, te da nasilje prema ženama označava kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije nad ženama i predstavlja sva djela rodno zasnovanog nasilja koja dovode do, odnosno mogu dovesti do, fizičke, seksualne, psihičke odnosno ekonomske povrede odnosno patnje za žene, obuhvaćajući i prijetnje takvim djelima, prinudu odnosno protupravno lišavanje slobode, bilo u javnosti ili u privatnom životu.

Rodno zasnovano nasilje prema ženama označava nasilje koje je usmjereno protiv žene zato što je žena, a pojam “žena” uključuje i djevojke ispod 18 godina starosti.

Što obuhvaća nasilje u obitelji i nasilje nad ženama

Radnje nasilja u obitelji i nasilja prema ženama, jasno su određene i definirane ovim zakonom:

a) primjena sile na fizički integritet člana obitelji, bez obzira na to je li nastupila povreda,
b) napad na psihički integritet člana obitelji, bez obzira na to da li je nastupila povreda psihičkog integriteta,
c) postupanje koje može prouzročiti fizičku ili psihičku bol ili patnju člana obitelji,
č) drsko i bezobzirno ponašanje prema članu obitelji,
ć) uzrokovanje straha ili osobne ugroženosti ili povredu dostojanstva člana obitelji ucjenom ili drugom prinudom,
d) verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog uznemiravanja člana obitelji,
dž) seksualno nasilje, zlostavljanje, uznemiravanje i iskorištavanje člana obitelji,
đ) praćenje, uhođenje i drugi slični oblici uznemiravanja člana obitelji,
e) namjerno oštećenje, uništenje ili prometovanje zajedničke imovine ili imovine u vlasništvu ili posjedu člana obitelji,
f) oduzimanje ili uskraćivanje prava na ekonomsku neovisnost zabranom rada ili držanjem člana obitelji u odnosu ovisnosti ili podređenosti,
g) zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem,
h) uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog domaćinstva i za brigu o djeci,
i) zanemarivanje djece u njihovom odgoju,
j) ponižavajuće postupanje prema djeci ili njihovo odgajanje fizičkim kažnjavanjem,
k) oduzimanje djece ili izbacivanje iz stana člana obitelji,
l) uskraćivanje izdržavanja člana obitelji,
lj) zanemarivanje starih, bolesnih ili iznemoglih članova obitelji u njihovom njegovanju ili liječenju,
m) ograničavanje slobode komuniciranja člana obitelji s drugim članovima obitelji ili drugim osobama,
n) nasilna izolacija ili ograničenje slobode kretanja člana obitelji,
nj) onemogućavanje pristupa članu obitelji zdravstvenoj zaštiti ili njezi,
o) iscrpljivanje radom, izgladnjivanje, uskraćivanje sna ili neophodnog odmora člana obitelji,
p) nepridržavanje odluke nadležnog organa ili suda kojom je utvrđeno održavanje kontakta djece s roditeljem s kojim dijete ne živi,
r) zadržavanje putne isprave ili nekog dokumenta člana obitelji,
s) zloupotreba fotografija i snimaka člana obitelji s ciljem njegove diskreditacije ili omalovažavanja njegove osobnosti,
š) svaka druga radnja koja predstavlja nasilje

Tko su članovi obitelji

Zakonom je jasno definirano tko se smatra članom obitelji:

a) bračni partneri ili bivši bračni partneri i njihova djeca ili djeca svakog od njih,
b) izvanbračni partneri ili bivši izvanbračni partneri i njihova djeca ili djeca svakog od njih,
c) srodnici: krvni srodnici i srodnici iz odnosa potpunog usvojenja u pravoj liniji bez ograničenja, a u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stupnjem, očuh, maćeha, usvojenik i usvojitelj iz odnosa nepotpunog usvojenja, srodnici iz uže obitelji, zaključno s drugim stupnjem bez obzira na činjenicu da je bračna zajednica prestala,
d) osobe koje vezuje odnos starateljstva i udomiteljstva, izuzev ukoliko je staratelj zaposlenik organa starateljstva,
e) osobe koje žive ili su živjele u istom kućanstvu, bez obzira na srodstvo
f) osobe koje imaju zajedničko dijete ili je dijete začeto iako nikada nisu živjele u istom kućanstvu,
g) osobe koje su međusobno bile ili su još uvijek u emotivnoj ili intimnoj vezi, neovisno od toga da li učinilac dijeli ili je dijelio domaćinstvo sa žrtvom.

Zaštitu, pomoć i podršku žrtvama nasilja dužni su pružiti nadležni organi: policijski organi, tužiteljstva, sudovi, organi starateljstva, zdravstvene i obrazovne ustanove, zavodi za besplatnu pravnu pomoć i druge javne ustanove, a žrtve nasilja imaju pravo na pristup svim žrtvama nasilja i oslobođene su plaćanja svih troškova postupka.

Prava žrtve

Zakonom su jasno definirana prava žrtve:

a) pravo na pristup službama za podršku žrtvama nasilja,
b) pravo na besplatnu medicinsku pomoć, onoliko dugo koliko je potrebno,
c) pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i podršku tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama nasilja,
č) pravo na zaštitu od zastrašivanja i osvete,
ć) pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka,
d) pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje,
dž) pravo na punomoćnika,
đ) pravo na pratnju personalnog asistenta ukoliko je žrtva nasilja osoba s invaliditetom koja koristi usluge personalnog asistenta,
e) pravo da, bez nepotrebnog odgađanja, bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu počinitelja nasilja, te izricanju, produženju, zamjeni, te prestanku zaštitnih mjera koje su određene zbog njene zaštite ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora,
f) pravo da bude obaviještena o poduzetim radnjama povodom prijave nasilja i o ishodu postupka,
g) pravo da bude ispitana bez neopravdane odgode nakon podnošenja prijave i po zahtjevu od strane osobe istog spola,
h) pravo na izbjegavanje kontakta s učiniocem nasilja prije i tijekom postupka, izuzev ako sudski postupak zahtijeva takav kontakt,
i) pravo na socijalno stanovanje u skladu s propisima o stambenoj politici,
j) pravo na privremeni smještaj u sigurnu kuću,
k) pravo na policijsku zaštitu i osiguranje, u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari prilikom napuštanja zajedničkog kućanstva,
l) pravo na besplatnu pravnu pomoć,
lj) pravo na tajnost podataka po osnovu kojih se može otkriti identitet žrtve nasilja ili identitet člana njene obitelji.

Što je dužnost policije

Postupci u ovim predmetima su hitne naravi, a u odnosu na svaku prijavu nasilja nadležni policijski organ u suradnji sa subjektima zaštite mora izvršiti procjenu rizika za sve žrtve nasilja, naročito rizika od smrtnosti, ozbiljnosti situacije i rizika od ponavljanja nasilja s ciljem upravljanja rizikom i koordiniranog osiguranja zaštite i podrške žrtvama nasilja, s tim da se kod procjene rizika naročito uzima u obzir činjenicu posjeduju li počinitelji djela nasilja vatreno oružje, odnosno, imaju li pristup vatrenom oružju, te o potrebi njegovog privremenog oduzimanja.

Počinitelji nasilja mogu se izreći sljedeće hitne mjere zaštite:

a) udaljenje iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili drugi stambeni prostor,
b) zabrana približavanja žrtvi, a prema potrebi djeci žrtve i osobama u odnosu na koje postoji opasnost od vršenja nasilja,
c) zabrana komunikacije, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja.

Kada postoje osnovi sumnje da je učinjeno nasilje nadležni policijski organ će, kada su za to ispunjeni ovim zakonom propisani uvjeti, odmah pismeno narediti hitne mjere zaštite o čemu je dužan obavijestiti nadležnog tužioca, a zahtjev za određivanje hitnih zaštitnih mjera nadležnom policijskom organu mogu podnijeti i nadležni tužilac, žrtva ili organ starateljstva. O zahtjevu je nadležni policijski organ dužan odlučiti u roku od šest sati od sata prijema zahtjeva.

Kada postoje osnovi sumnje da je učinjeno djelo nasilja, učiniocu nasilja mogu se izreći sljedeće zaštitne mjere:
a) udaljenje iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili drugi stambeni prostor,
b) zabrana približavanja žrtvi nasilja i prema potrebi djeci žrtve,
c) zabrana komunikacije, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja,
d) obvezan psihosocijalni tretman,
e) obvezno liječenje od ovisnosti,
f) privremeno lišenje slobode i zadržavanje.

Zahtjev za izricanje zaštitne mjere nadležnom sudu podnosi nadležni policijski organ, a zahtjev mogu podnijeti i tužiteljstvo, organ starateljstva ili žrtva nasilja. Nadležni policijski organ dužan je voditi pisanu i elektronsku evidenciju o prijavljenim slučajevima nasilja, predloženim zaštitnim mjerama i hitnim zaštitnim mjerama i o provođenju hitnih mjera zaštite i zaštitnih mjera, kao i nadležno Tužiteljstvo i Sud.

Tko prekrši izrečenu hitnu mjeru zaštite ili izrečenu zaštitnu mjeru, kaznit će se za kazneno djelo novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Ono što je novina je da se kazna zatvora u trajanju do jedne godine koja je izrečena za kazneno djelo ne može zamijeniti novčanom kaznom.
Donošenjem ovog Zakona omogućena je puno bolja zaštita žrtve od nasilja u obitelji, te naročito sprječavanja nasilja nad ženama i drugim članovima obitelji.

/Desk/

Objava Dalipagić – Što donosi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i nasilja prema ženama – Snažnija zaštita žrtve i strožije kazne za počinitelje pojavila se prvi puta na Republika.

Marela je svestrana umjetnica, napisala je nekoliko knjiga poezije i proze – ‘Ostani šapat’, ‘Ljubav i smrt, ‘Prođi me pjesmom’, ‘Opijena sjenama’, ‘Ja pripadam moru’ i ‘Stavimo sjaj ulja u svjetiljku’.

Inače, prilikom mnogih kulturnih događanja u Mostaru može se zamijetiti prisustvo ovih mostarskih dama koje su istinske poklonice umjetnosti, ma kakvim se profesionalnim poslom bavile.

Na žalost, u vremenu kada zapaljiva i svađalačka retorika i primitivizam uzimaju maha, ove su Mostarke svojim primjerom živi kulturni duh uljuđenog Mostara.

Na fotografiji: Mira Pehar, Kata Zovko, Željana bevanda, Marela Jerkić Jakovljević i Nada Dalipagić.

/Republika/

Objava Mostarska umjetnica Marela Jerkić Jakovljević naslikala portret odvjetnice Dalipagić pojavila se prvi puta na Republika.

Ključna su, naravno, kako je pravomoćno osuđeni Moamer Kasumović dobio tako nisku kaznu (oko donje granice prema Kaznenom zakonu FBiH), te kako je moguće kupovina sloboda i za takva gnjusna kaznena djela nad djecom, a potom nastavi normalan život i javni rad.

Nada Dalipagić, ugledna mostarska odvjetnica i dugogodišnja sutkinja Županijskog suda Mostar, smatra kako se hitno moraju izvršiti zakonska ograničenja okavke sudske prakse.

“Mišljenja sam da zbog težine kaznenih dijela i uopće prevencije treba ograničiti mogućnost zamjene kazne zatvora za novčanu kaznu, a koja mogućnost je predviđena našim Kaznenim zakonom ako je kazna zatvora izrečena do godinu dana“, kazala je Dalipagić za portal Radiosarajevo.ba.

Smatra da se zakonodavci moraju jasno ograničiti djela koja ne mogu biti predmet kupovine slobode.

„Takva ograničenja bi se trebala odnositi na kaznena djela nasilja u obitelji, seksualna nasilja, što bi poslalo jasnu poruku strožijeg kažnjavanja i ohrabrenje žrtavama. Također bi se to odnosilo i na sva kaznena djela koja čine bilo kakvo nasilje prema ženama i djeci jer su to najranjiviji članovi zajednice, a i najnezaštićeniji. Oni moraju biti sigurni da, ukoliko takva djela prijave – počinitelji neće proći s novčanim kaznama“, zaključila je Dalipagić u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Podsjetimo, glumac Moamer Kasumović osuđen je na godinu dana zatvora zbog kaznenog djela bludničenje nad maloljetnikom, potvrđeno je za portal Radiosarajevo.ba iz Tužiteljstva Kantona Sarajevo.

“Na osnovu evidencija Tužiteljstva KS informiramo vas da se protiv navedene osobe vodio postupak zbog kaznenog djela bludne radnje koji je pravomoćno okončan pred Općinskim sudom u Sarajevu. Proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine”, potvrdila je ranije za ovaj portal glasnogovornica Tužiteljstva Kantona Sarajevo, Azra Bavčić.

/Desk/

Objava Dalipagić o slučaju Kasumović: “Zlostavljanje djece ne smije biti zamijenjeno novčanom kaznom” pojavila se prvi puta na Republika.

Odvjetnica Nada Dalipagić iz Mostara više od 40 godina ‘plovi’ u vodama pravosuđa, a zbog predmeta u kojima je uspješno zastupala svoje klijente, mnogi joj daju mjesto u samom odvjetničkom vrhu u BiH. S odvjetnicom Dalipagić za Dnevni list govorila je o aktualnom stanju u bh pravosuđu, uvođenju novog kaznenog djela ‘Femicid’, a posebno njene inicijative zakonskog reguliranja cyber nasilja gdje nema značajnijih pomaka kao i govora mržnje, toliko rasprostranjenog kako u pojedinim medijskim platformama, tako i na društvenim mrežama, a posebno u vrijeme predizbornih kampanja u BiH.

Vaš Ured došao je u središte zbivanja podnošenjem kaznene prijave protiv djelatnika PU Široki Brijeg, a temeljem tvrdnji vaših klijenata da su od istih, potpuno neopravdano, pretučeni. Naime, zbog podsjećanja za čitatelje, radi se o slučaju premlaćivanja trojice mladića u PU Široki Brijeg 15. kolovoza od strane djelatnika te PU u civilu i u odori. U kojoj fazi rješavanja se nalazi ovaj predmet?

– Kako se radi o predmetu koji je u fazi istrage, neću komentirati stanje predmeta. Očekujem od Županijskog tužiteljstva Široki Brijeg brzu i odgovornu istragu, te ukoliko se nađe da u ponašanju policijskih djelatnika ima obilježja kaznenih djela, podizanje optužnice i kažnjavanje istih.

Imate li povjerenja u Županijsko tužiteljstvo Široki Brijeg da će u ovom predmetu provesti nepristranu i valjanu istragu ?

– Imam potpuno povjerenje, jer je Zakonom o kaznenom postupku FBiH propisano da tužitelj naređuje provođenje istrage ukoliko postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo, te da u tijeku provođenja istrage tužilac može poduzeti sve izravne radnje, uključujući ispitivanje osumnjičenog, saslušanje oštećenog i svjedoka, vršenje uviđaja i rekonstrukcije događaja i sve druge radnje. Tužitelj će okončati istragu kada nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da može podići optužnicu.

Nedavno je jedan vaš kolega komentirao da je naše pravosuđe posrnulo. Slažete li se s ovom konstatacijom?

–Ne znam tko je to kazao, a ne bavim se analizom, niti komentiram tuđe izjave jer smatram da svatko ima pravo na svoje viđenje i stav. Naravno, s ovakvom grubom konstatacijom se osobno ne slažem jer smatram i realno sagledavam da se pravosuđe, kao i cijelo naše društvo, nalazi u teškom i izazovnom razdoblju, da u pravosuđu postoje poteškoće. Sama činjenica da su djelatnici pravosuđa na visokim dužnostima opterećeni optužbama, da se mnogi nalaze u pritvoru, šalje lošu sliku o stanju pravosuđa, ali s druge strane imamo izvrsne i čestite odvjetnike, sudce i tužitelje, što apsolutno mogu odgovorno tvrditi.

Kako komentirate uhićenje djelatnika pravosuđa na visokim dužnostima i možete li to usporediti sa stanjem pravosuđa u ranijim periodima?

–To svakako šalje lošu sliku javnosti o stanju u pravosuđu, ali za mene je pravomoćna presuda svetinja i istu treba poštovati, što znači da pravomoćno treba dokazati krivnju, a  ako se ona dokaže, pravilno sankcionirati svakoga jer je činjenje kaznenih djela, a posebno u pravosuđu, apsolutno nedopustivo.

 Što bi po vama valjalo unaprijediti ili mijenjati u pravosudnom sustavu?

–Svjesna sam da je velika opterećenost sudova predmetima, ali se ne može tolerirati da prosječan postupak u parničnim predmetima traje 5-6 ili više godina. Ovaj problem se može premostiti povećanjem broja sudaca, a u kaznenim predmetima povećanjem broja tužitelja. Što se tiče kaznenih predmeta, istraga mora biti brza jer je i sam Zakon propisao da, ukoliko se istraga ne završi u roku od 6 mjeseci od donošenja naredbe o provođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala poduzet će kolegij Tužitelja. Mišljenja sam da mora doći do značajnih zakonskih izmjena u pravima oštećenog u kaznenim postupcima jer isti praktično nemaju nikakvo pravo izuzev postavljanja imovinsko pravnog zahtjeva i smatram da je to veliki nedostatak cijeloga kaznenog postupka.

Nadalje, a vezano za kaznene postupke, smatram da se pritvori olako određuju, a iz razloga što je Zakonom o kaznenom postupku FBiH propisano da se pritvor može odrediti ili produljiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom i samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugim mjerama. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme, a ako se osumnjičeni ili optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji sudjeluju u kaznenom postupku i organa koji pružaju pomoć da postupaju s posebnom hitnošću. Treba strogo poštivati razloge za pritvor određene Zakonom jer je pritvor duboko zadiranje u slobodu osumnjičenog, odnosno optuženog. Također, veliki problem, po mom mišljenju, su visoke sudske takse koje mnogim ljudima ne omogućavaju pristup Sudu i rješenje svojih problema.

Poznato je da ste veliki borac za ženska prava, Kakav je vaš stav u svezi uvođenja novog kaznenog djela ‘Femicida’?

–Nema nikakve dvojbe da je u velikoj ekspanziji nasilje na svim razinama i na svim mjestima. Svjedoci smo posebno obiteljskog nasilja u kome su žene žrtve, pa podupirem svako rješenje koje bi onemogućilo stradavanje žena na ovakav način. Iako želim napomenuti da je našim Kaznenim zakonom FBiH propisano u odjelu kaznenih djela protiv života i tijela – kazneno djelo Ubojstva, gdje je propisano da tko drugog usmrti kaznit će se kaznom zatvora najmanje 5 godina, a kaznom zatvora najmanje 10 godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kaznit će se : tko drugog usmrti na okrutan ili podmukao način, tko drugog usmrti pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju,  tko drugog usmrti iz rasnih, narodnosnih ili vjerskih pobuda, tko drugog usmrti iz koristoljublja, zbog počinjenja ili prikrivanja nekog drugog krivičnog djela, iz bezobzirne osvete ili drugih niskih pobuda.

Ovdje posebno napominjem važnost prevencije, a napose značajnu ulogu i nadležnost Centara za socijalni rad, odnosno Tužiteljstva u otkrivanju i reakciji na svako nasilje, a posebno u obitelji. Važno je da svatko tko ima saznanja o ovakvoj vrsti nasilja, odnosno o položaju žrtve, koja je uvijek u strahu i naizgled nemogućem izlasku iz iste, prijavi saznanje o nasilju policiji ili Centru za socijalni rad, dakle, da ne okrećemo glavu o saznanju za postojanje nasilja.

Poznato je da ste bili inicijator zakonskog reguliranja cyber nasilja, je li tu došlo do nekih pomaka ili pozitivnih rješenja?

–Nažalost, na tom području nisu napravljeni značajniji pomaci iako je ova inicijativa naišla na veliku podršku kolega odvjetnika, ali u ovoj oblasti treba ustrajati jer to također postaje veliki problem u svakodnevnim životima mnogih građana, a napose malodobnih osoba.

Inicijativa je krenula prema Žalbenoj komisiji Vijeća za tisak BiH gdje sam navela: Kao dugogodišnji član Žalbene komisije Vijeća za tisak BiH, bila sam svjedok koliko je Vijeće za tisak, a napose Žalbena komisija Vijeća za tisak učinila u pravcu da se tisak u BiH pridržava općeprihvaćenih društvenih standarda pristojnosti i poštivanja etničkih, kulturnih i religijskih raznolikosti BiH, te na jačanju dužnosti novinara i izdavača da poštuju potrebe građana za korisnim, blagovremenim i relevantnim informacijama, uz istovremeno jačanje načela slobode informiranja i prava na pravedan komentar i kritično novinarstvo.

Također, puno je učinjeno i na razvijanju i pridržavanju standarda o ravnopravnosti spolova i poštivanju osobnosti kao integralnog dijela ljudskih prava jer tisak mora štititi prava pojedinaca i istovremeno podržavati pravo na informaciju koja služi javnom interesu.

 Imajući prednje u vidu, mislim da je Vijeće za tisak upravo onaj koji bi trebao pokrenuti inicijativu za zakonsko reguliranje ponašanja na društvenim mrežama jer smo svakodnevno u prilici biti svjedoci Cyber nasilja ( Cyberbullying).

Ova vrsta nasilja poprima velike razmjere, te smo također svjedoci velikog broja ne samo duhovne patnje onih osoba koje su predmet ovakvog nasilja, nego i čestih samoubojstava zbog izloženosti ovakvoj vrsti nasilja“.

Surađivali ste cijeli svoj radni vijek sa svojim brojnim kolegama, kakav je sada vaš odnos s mlađim kolegicama i kolegama?

–Kako radimo u teško vrijeme, te kako su pred nama veliki izazovi i odgovornost, kako je ovo posao stresan i pre odgovoran, iznimno cijenim sve svoje kolege, pa jasno i mlade kolege koji pokazuju veliku stručnost i odgovornost u obavljanju ovoga posla. Naravno, u svom dugogodišnjem radu, surađivala sam s vrhunskim kolegama i taj rad me oplemenjivao, a odnos je bio pun ljudskog i profesionalnog uvažavanja i poštovanja, a između ostalog s velikom radošću i zahvalnošću sjećam se suradnje s kolegama – Markom Martinovićem, Berom Vlaho, Milenkom Komad i mnogim drugima, a u novije vrijeme – Vjekoslavom Lovrić, Davorom Šilićem, Rizom Tvrtković, koji su ostavili zasigurno značajnog traga u pravosuđu.

U BiH se još uvijek nedovoljno pozornosti daje vrlo rasprostranjenom ‘cyber nasilju’, a što zahtjeva upoznavanje i prilagodbu i pravosuđa. Suvremenim načinima komuniciranja vidimo pravu eksploziju ovakvog vida nasilja – opasnosti koje još uvijek nije dovoljno prepoznata, posebice kada su u pitanju mladi. Kakav je vaš stav o tome?

-Cyber nasilje je zlostavljanje korištenjem digitalnih tehnologija, te se može događati na društvenim mrežama, platformama za dopisivanje i igranje igrica i mobilnih telefona. Riječ je o ponašanju koje se ponavlja s namjerom zastrašivanja, izazivanja bijesa ili sramoćenja onih koji su na meti, kao na primjer: širenje laži ili objavljivanje fotografija čiji je cilj osramotiti nekoga na društvenim mrežama, slanje uvrjedljivih poruka ili prijetnji putem platformi za dopisivanje, lažno predstavljanje  i slanje zlonamjernih poruka u ime drugih osoba.

Osjećaj da ih drugi ismijavaju ili uznemiravaju može spriječiti ljude, a posebno mlade da progovore i pokušaju riješiti problem, a u ekstremnim slučajevima, cyber nasilje može dovesti i do samoubojstva, jer se osoba osjeća uzrujano, postiđeno, te često ima i fizičke bolove.

Imajući sve prednje u vidu, predložila sam Žalbenoj komisiji Vijeća za tisak pokretanje inicijative u pravcu zakonskog rješenja za poboljšanje ponašanja na društvenim mrežama jer komuniciranje na istima daje ogromna zadovoljstva, ali ako ta sloboda govora i izražavanja prelazi granice civiliziranog i uljudnog ponašanja, te je u cilju omalovažavanja i vrijeđanja drugih osoba s namjerom da im se nanese duševna bol, sramoćenje u javnosti, onda takve osobe moraju odgovarati zbog nasilja prema drugim ljudima. Očekujem ipak nastavak aktivnosti na ovom području..

 Govor mržnje nije sloboda govora

„Sloboda izražavanja je nužan preduvjet za funkcioniranje i opstanak svakog demokratskog društva, te je s toga garancija svih drugih ljudskih prava i sloboda. U slučaju mogućeg sukoba ovog prava s ostalim garantiranim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da svako ograničenje slobode izražavanja s ciljem zaštite nekog drugog ljudskog prava garantiranog Ustavom, može biti tek iznimka od ovog prava koja je u demokratskom društvu dopuštena samo ako to ograničenje ničim ne ugrožava navedeno načelo, nego ga potvrđuje.

To je stajalište Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava“, navela je Dalipagić u svojoj inicijativi prema Žalbenoj komisiji Vijeća za tisak BiH o zakonskom reguliranju cyber nasilja.

U svezi toga ona se poziva na odluke i stajališta Ustavnog suda BiH i nižestupanjskih sudova o govoru mržnje i slobodi izražavanja.

Koristit ću se isključivo stajalištima Ustavnog suda BiH iz njihovih odluka, koja stajališta se primjenjuju u odlukama niže stepenih sudova tj. Općinskih i Županijskih-Kantonalnih sudova, a odnose se na govor mržnje, odnosno slobodu izražavanja.

Tako podsjeća na obrazloženje odluke Ustavnog suda BiH broj: AP-5008/13 gdje je utvrđeno povrjeda članka II/3 Ustava BiH i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime , Ustavni sud u istoj odluci podsjeća da pravo na privatni život iz članka 8. Europske konvencije, kao i pravo na slobodu izražavanja iz članka 10. Europske konvencije spadaju u skupinu tzv. kvalificiranih prava za koje je karakteristično da prvim stavkom definiraju stvarno pravo, a drugim stavkom definiraju dozvoljeno miješanje i ograničenje tih prava pod uvjetima propisanim drugim stavkom.

Ustavni sud ukazuje da članak 8. Europske konvencije štiti pojedinca od proizvoljnog miješanja države u njegov privatni život, te da država, osim toga ima i pozitivnu obvezu osigurati poštovanje privatnog života pojedinca.

„Sloboda izražavanja predstavlja jedan od suštinskih temelja demokratskog društva i jedan od temeljnih uvjeta za njegov napredak i samo ostvarenje svakog pojedinca. Kada je u pitanju članak 10. stavak 2. Europske konvencije, valja podsjetiti da se sloboda izražavanja odnosi ne samo na „informacije“ ili „ ideje“ koje naiđu na pozitivan ili ravnodušan prijem ili koje se smatraju neuvredljivim, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To su pretpostavke pluralizma, tolerancije i slobodoumlja bez kojih jedno demokratsko društvo ne može postojati. Kao što je propisano člankom 10. Europske konvencije sloboda izražavanja može biti podložna iznimkama, koje, međutim, moraju biti strogo ograničene, a potreba za bilo kakvim ograničenjima mora biti uvjerljivo utvrđena“, smatra odvjetnica Dalipagić.

Ona zaključuje: „Pri tome, Ustavni sud naglašava da tisak igra suštinsku ulogu u demokratskom društvu, pa iako tisak ne smije prekoračiti određene granice, naročito u pogledu ugleda i prava drugih, on je, ipak, dužan priopćavati, na način koji je sukladan njegovim dužnostima i obvezama, informacije i ideje o svim pitanjima o javnom interesu. Ne samo da je tisak dužan priopćavati takve informacije i ideje već javnost ima pravo primati ih. Da je drukčije, tisak ne bi bio u mogućnosti vršiti svoju vitalnu ulogu –  „čuvara javnosti“ ( Odluka Europskog suda, Bladet Tromso protiv Norveške broj: 21980/93).“.

Ona pojašnjava kako je, u svezi s pitanjem postizanja pravične ravnoteže između prava iz članka 8. Europske konvencije i prava iz članka 10. Europske konvencije, Ustavni sud podsjeća da je Europski sud u svojoj praksi utvrdio određene relevantne kriterije koji se u tom pogledu uzimaju u obzir. Prvi kriterij se odnosi na doprinos članka debati od općeg interesa, što, prema praksi Europskog suda, uključuje pitanja kao što su politika, kriminal, sport ili umjetnost, s tim da definicija „teme“ od općeg interesa ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pri tome Ustavni sud naglašava da doprinos članka debati od općeg interesa ukazuje da tisak ispunjava svoju ulogu „ čuvara javnog interesa“ a, u protivnom, tisak ne ispunjava tu ulogu, već služi samo da zadovolji radoznalost određenog dijela publike.

„Uloga i funkcija osobe o kojoj je riječ i narav aktivnosti o kojima se piše u članku predstavljaju još jedan bitan kriterij povezan s prethodnim. U svezi s tim mora,  se napraviti razlika između privatnih osoba i osoba koje nastupaju u javnom kontekstu, kao što su političke ili druge javne osobe. Sukladno tome, dok privatna osoba, nepoznata javnosti, može zahtijevati naročitu zaštitu svog prava na privatni život, to ne vrijedi na isti način i za javne osobe.  Temeljna razlika koja se mora povući odnosi se na izvješćivanje o činjenicama koje mogu doprinijeti debati u demokratskom društvu u svezi s političarima koji obnašaju svoje službene dužnosti i izvješćivanje o pojedinostima iz privatnog života osobe koja ne obnaša takve dužnosti. Dok u prvom slučaju tisak vrši svoju ulogu „ čuvara javnosti“ u demokratskoj zemlji time što priopćava informacije i ideje o pitanjima od javnog interesa, ta uloga djeluje manje važno u drugom slučaju“, navodi Dalipagić.

Pri tom ističe kako je sljedeći bitan kriterij koji se uzima u obzir je način na koji su pribavljene informacije tj. da li se sa osobom koja je u pitanju kontaktiralo te je li joj dana mogućnost odgovora na iznesene navode.

„Na taj način se utvrđuje je li novinar postupao u dobroj namjeri, što može biti njegova obrana od klevete čak i kada su informacije koje je prenio neistinite. Europski sud, a primjenjujući ovaj kriterij, pridavao je veliku važnost tome jesu li domaći sudovi analizirali način na koji su novinari dobili informaciju, jesu li ih pokušali verificirati s aplikantima prije objave i omogućili im da odgovore na navode. Ostali faktori koji se također uzimaju u obzir su prethodno ponašanje osobe o kojoj se piše ( primjerice,  je li ta osoba već sama o sebi iznosila neke stvari javno), sadržaj, oblik i posljedice objave, te težina nametnute sankcije.

Kako su i Europski sud za ljudska prava, a i Ustavni sud u svojim ranijim odlukama u vezi sa istim pitanjima već ranije ukazali, postoji jasna razlika između informacije  činjenice) i mišljenja (vrijednosne ocjene) , jer postojanje činjenice može dokazati, a za istinu na osnovu vrijednosne ocjene ne može se dati dokaz (Europski sud za ljudska prava, Lingens protiv Austrije, presuda od 08.07.1986. godine, serija A, broj 103, stav 46, i Ustavni sud, Odluka broj: AP 1005/04 od 02.12.2005. godine, „Službeni glasnik BiH“ broj: 45/06)“, ističe odvjetnica Dalipagić.

No, iako ponovno naglašava kako tisak i mediji igraju vrlo važnu ulogu u demokratskom društvu, upozorava kako se ne smiju prekoračiti određene granice, naročito imajući u vidu zaštitu prava drugih i potrebu sprječavanja objavljivanja povjerljivih informacija.

„Ipak članak 10. Europske konvencije ne garantira neograničenu slobodu izražavanja“, upozorava Dalipagić.„čak i kad se radi o izvješćivanju o ozbiljnim pitanjima od javnog interesa“.

U ovoj tvrdnji poziva se na članak 10. stav 2. Europske konvencije, uživanje u slobodi izražavanja uključuje i „dužnost i obveze“ koje se primjenjuju i na tisak, a koje naročito postaju značajne kada se napada reputacija privatnih lica i kada se umanjuju „prava drugih“. Zbog toga se u pogledu činjenica, novinarima uzima u obzir obrana da su postupali bona fide u nastojanju da pruže javnosti točne i pouzdane informacije u skladu sa novinskom.

„U principu, obrana na osnovu iskrene namjere je jedna vrsta zamjene za dokazivanje istinitosti. Kada novinar ima opravdan cilj, kada je u pitanju nešto značajno za javnost i kad su uloženi razumni napori u potvrđivanju činjenica, mediji se neće smatrati odgovornima čak ni u slučaju da se ispostavi da su činjenice bile neistinite. Iz odluke Ustavnog suda BiH broj: AP 1676/08 vidljivo je da je zauzeto stajalište da ugroziti na bilo koji način slobodu izražavanja i slobodu medija ne znači samo ugroziti neka osobna prava novinara garantirana Ustavom, nego to znači ugroziti jedno od ključnih načela demokratskog društva, pa s toga i samu demokraciju kao oblik vladavine i pretpostavku za ostvarivanje svih drugih proklamiranih ljudskih prava i sloboda. To međutim ne znači da je sloboda izražavanja apsolutna i da nije ničim ograničena. Naprotiv, u demokratskim i pravnim državama gotovo ni jedno ljudsko pravo i sloboda, ma koliko bili primarni ili značajni, nisu i ne mogu biti apsolutni i neograničeni“, pojašnjava Dalipagić.

Kao ključnu ulogu i zadaću neovisnog sudstva smatra da se u svakom pojedinačnom slučaju jasno treba utvrdi granicu između opravdanih i potrebnih, te neopravdanih i nepotrebnih ograničenja, koja neko načelo potvrđuju kao pravilo ili ga negiraju kao puku deklaraciju.

„Svaka restrikcija, uvjet, ograničenje ili bilo koja vrsta miješanja u slobodu izražavanja može se primijeniti samo na određeno ostvarivanje te slobode, a sadržaj prava na slobodu izražavanja uvijek ostaje netaknut. Javna vlast ima samo mogućnost, a ne i obvezu, naložiti ograničavajuću ili kaznenu mjeru protiv ostvarivanja prava na slobodu izražavanja. Generalno, u BiH oblik ograničenja slobode izražavanja je uveden Zakonom o zaštiti od klevete. Ovi zakoni detaljno razrađuju uvjete za namirenje štete pričinjene klevetom, postavljaju vrlo rigorozne uvjete za primjenu tih odredaba i, u pojedinim aspektima, pružaju čak i veći stupanj zaštite slobode izražavanja od onog minimalnog predviđenog Europskom konvencijom“, zaključuje Dalipagić.

/Desk/

Objava Odvjetnica Dalipagić: Cyber nasilje postaje veliki problem – jezik mržnje nije sloboda govora pojavila se prvi puta na Republika.

“…od onih tema koje su svakako lokalnog karaktera tu je nezaobilazni izbor Vukoje u Ustavni Sud. Moj je osobni stav da ustavni sud u kojem mjesto među Hrvatima nisu zaslužili Božo Žepić, Nada Dalipagić ili Josip Muselimović, i to u korist nekakvog pravnog anonimusa, taj ustavni sud treba dati u najam kakvom NGO-u, a da se mi u to ne petljamo više jer očito ne znamo…”, ocjenjuje Božović.

Dalje nastavlja: “No, isto tako smatram da to nije tema na kojoj SDA treba dizati rejting pred lokalne izbore. Ne sumnjam isto tako da će u teme lokalnog karaktera SDA instalirati i Vasviju i Debevca, ili Poštenog Fadila koji ima Internet u uzništvu. Od lokalnih tema tu su Tulumović i Husić, ali isto će h zapakovati u procese koji se, eto, montiraju Bošnjacima. Sve ostalo za što se u SDA ne budu mogli proglasiti žrtvama, Bakir i ekipa će optužiti luzere iz Trojke. U to spada, primjerice, stalno kopanje prljavog rublja po bivšim članovima, sada u NiP-u i vječno kukavičje jaje narančaste SDA, bajka o jedinstvenoj ljevici, kojom svako malo zavedu naivne (ne i nevine) socijaldemokrate. Što se one treće članice Trojke tiče, oni će uvijek ostati čuđenje u svijetu, baš kao ‘Možemo’ u Hrvatskoj”, zaključuje Božović.

/Desk/

Objava “Ustavni sud u kojem mjesto među Hrvatima nisu zaslužili Žepić, Dalipagić ili Muselimović treba dati u najam nekom NGO-u” pojavila se prvi puta na Republika.

“Svim našim divnim majkama bakama, kćerima, prijateljicama i svim ženama svijeta treba čestitati 8. ožujka jer je to međunarodno priznati Dan žena. Ali istovremeno poticati razvoj svijesti o važnosti žene u svim segmentima društva, razvijati svijest o zabrani svakog nasilja prema ženama i to fizičkog, psihičkog, seksualnog kao i sve prisutnijeg ‘ciyber’ nasilja – cyberbullying”, rekla je odvjetnica Dalipagić.

Posebno je naglasila solidarnost kako žene ne smiju ignorirati nasilje nad drugim ženama u društvu.

“Svaka od nas žena u svom okruženju ne smije svjesno okretati glavu od spoznaje da netko pati od nasilja. Osloboditi se svakoga straha i srama, prijaviti nasilnike nadležnim institucijama i vraćati ženama dostojanstvo i samopoštovanje koje zaslužuju. Napose osuditi svaku objavu na društvenim mrežama ili tekst cyber nasilnika koji u svojoj nemoći gaze dostojanstvo žene u svojoj mržnji, što je dovelo do niza tragedija u našem okruženju. Dakle, budimo slobodne i samosvjesne žene na radost našu, naših obitelji i naših prijatelja”, kazala je odvjetnica Nada Dalipagić  za portal Hercegovka.net.

Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i gospodarskoga rasta uslijed kojega je dolazilo do prosvjeda potaknutih lošim radnim uvjetima. Žene zaposlene u tekstilnoj industriji javno su prosvjedovale 8. ožujka 1857. u New Yorku zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Prosvjede je rastjerala policija. Te iste radnice osnovale su sindikat dva mjeseca kasnije.

Prosvjedi 8. ožujka događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je oko 15 000 žena stupalo New Yorkom tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila Međunarodni dan žena na prijedlog njemačke socijalistkinje Clare Zetkin. Sljedeće godine, Međunarodni dan žena obilježilo je preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Ti događaji poklopili su se s požarom u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku za čiji su veliki broj žrtava bile okrivljene slabe mjere sigurnosti na radu. Uoči Prvoga svjetskog rata žene širom Europe su 8. ožujka 1913. održale prosvjede za mir.

Prosvjedi prigodom Međunarodnoga dana žena u Rusiji bile su prvi stadij Ruske revolucije. Nakon Oktobarske revolucije, boljševička feministkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. ožujka postane državni praznik, te se tijekom sovjetskoga razdoblja koristio za obilježavanje „herojstva radnica”.

U nekadašnoj Čehoslovačkoj se Dan žena za vrijeme komunističkoga režima pretvorio u parodiju, te je ukinut nakon Baršunaste revolucije. U Mađarskoj se, pak, običaj poklanjanja cvijeća ženama zadržao i nakon pada komunizma.

Na zapadnom svijetu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom. Majčin dan se kao blagdan u čast majki i majčinstva obilježava u tim zemljama svake druge nedjelje u svibnju.

Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu, a obilježava se cvijećem i poklonima. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministkinje.

Ujedinjeni narodi počeli su obilježavati Međunarodni dan žena 1975. godine, koja je bila proglašena Međunarodnom godinom žena. Godine 1977. Opća skupština Ujedinjenih naroda pozvala je države članice da 8. ožujka proglase službenim UN-ovim praznikom za ženska prava i svjetski mir. [2] Od tada UN i brojne zemlje obilježavaju Međunarodni dan žena, a svake godine obilježavanje je usredotočeno na određenu temu ili pitanje u okviru ženskih prava.

/Desk/

Objava Dalipagić povodom Međunarodnog dana žena: Važno je osnaživanje žena i odlučna borba protiv nasilja pojavila se prvi puta na Republika.

Džafića zastupa odvjetnik Edim Karalić, a oštećenu Nada Dalipagić. Predmet se sada dostavlja drugom sucu, a ročište mora biti zakazano za 30 dana.

“Sada će se cjelokupni predmet dostaviti sucu prema Kaznenom zakonu FBiH, odnosno Vijeću koje prilazi sad glavnom pretresu. On će biti zakazan u roku od 30 dana od dana o izjašnjenju o krivnji. Na glavnom pretresu će prvo Tužiteljstvo iznijeti svoje dokaze, pa onda obrana i Sud će na kraju donijeti presudu, to je proces propisan zakonu o Kaznenom zakonu FBiH. Glavni nositelji postupka su Tužiteljstvo, postupajuća tužiteljica i branitelj, a prava oštećene su prema našem kaznenom postupku dosta sužena i ona može svjedočiti o svemu onome što joj se dogodilo. Nakon toga, ona ima pravo na podnošenje imovinsko-pravnog zahtjeva, ukoliko optuženi bude osuđen”, kazala je za Hercegovina.info Nada Dalipagić, odvjetnica Enise Klepo.

Odvjetnicu smo pitali što će biti sa zadnjom neisplaćenom plaćom budući da je to bio ‘povod’ za premlaćivanje nakon što je Klepo nadležne pitala o svojoj zarađenoj plaću.

“To je u parničnom postupku, razdvojeno je i ići će nakon ovoga procesa u kojem se potražuju imovinska prava”, kazala nam je Dalipagić.

Optužnicom se Amir Džafić tereti da je dana 01. kolovoza 2023. godine oko 21,30 sati u holu hotela „Jablanica“ u Jablanici, gdje se nalazi recepcija i gdje je kao recepcionarka radila oštećena E. K., nakon kraće verbalne prepirke oštećene s direktoricom hotela I. Dž., inače suprugom optuženog, oko isplate plaće, davanja otkaza i drugih problema na poslu, na poziv I. Dž. na recepciju pristupio optuženi Amir Džafić, te odmah krenuo ka oštećenoj tjerajući je iz objekta, pa ju rukama uhvatio za majicu u predjelu grudi, gurajući je prema prostoriji u kojoj se nalazi bazen i udarajući oštećenu šakom u predjelu glave, lica i očiju, u čemu ga je pokušala spriječiti uposlenica hotela S. N., ali nije uspjela, jer je i nju optuženi odgurnuo, te dalje nastavio fizičkom snagom udarati i gurati oštećenu u pravcu hodnika ka bazenu, zatvorivši vrata od hodnika i dalje nastavljajući je udarati, galameći na nju, upućujući joj pogrdne riječi i govoreći joj kako joj neće platiti, nakon čega je oštećena sjela na stepenice, a potom i napustila prostorije hotela, te se uputila u Dom zdravlja „Jablanica“, a zatim i u SKB Mostar gdje je i hospitalizirana i gdje su joj konstatirane teške tjelesne ozljede u vidu otoka i krvnog podljeva gornjeg i donjeg kapka oba oka, krvarenje ispod konjuktive lijevog oka i prijelom lijeve očne šupljine bez pomaka, navodi Tužiteljstvo.

Po odluci Glavnog tužitelja ovaj predmet je imao prioritet u radu Tužiteljstva i Tužiteljstvo je u suradnji s PU Konjic bez odlaganja provelo sve planirane istražne mjere i radnje u cilju utvrđivanja i dokazivanja činjenica u navedenom slučaju, pa su tako saslušani svjedoci, ispitan osumnjičeni, prikupljena medicinska i druga dokumentacija, provedeno medicinsko vještačenje, kao i vještačenje DVD – video zapisa snimaka sa lica mjesta u Agenciji za forenzička ispitivanja i vještačenja u Istočnom Sarajevu.

/Desk/

Objava Nevjerojatno: Vlasnik hotela na sudu izjavo da nije kriv za premlaćivanje svoje zaposlenice Enise Klepo pojavila se prvi puta na Republika.

Iz zajedničkog odvjetničkog ureda Nada Dalipagić, Jelena Dalipagić Crnjac i Goran Crnjac za Hercegovina.info su potvrdili da su kao punomoćnici oštećene Enise Klepo podnijeli kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu u Konjicu protiv vlasnika hotela Jablanica zbog kaznenih djela – teška tjelesna ozljeda, ugrožavanje sigurnosti i nasilničko ponašanje, te da očekuju brzu i potpunu istragu te adekvatnu reakciju suda obzirom da je Enisa zadobila užasne tjelesne ozljede i traumu za cijeli život.

U Jablanici je sutra najavljen prosvjed podrške Enisi, koja je u ispovijesti našem portalu ispričala što se dogodilo kobnog dana u hotelu. Ona je u nasrtaju stokilaša, vlasnika hotela, mogla ostati i bez vida, a zadobila je teške tjelesne ozljede.

Unatoč svemu nije zadržan u pritvoru, te je kući došao u isto vrijeme kao oštećena, koja je bila hospitalizirana u bolnici u Mostaru. Tamo su njezine ozljede okarakterizirane kao teške.

/Desk/

Objava Odvjetnici pretučene Enise Klepo podnijeli kaznenu prijavu protiv vlasnika hotela Jablanica – “Očekujemo brzu i stragu i adekvatnu reakciju suda” pojavila se prvi puta na Republika.