‘Ko zavadi?”, uvriježen je žargon u BiH kada se dvoje prijatelja ili dobrih poznanika dugo, iz nekih razloga, nije vijdelo ili susrelo. Ali, ovaj izraz je, čini se, svakodnevica u BiH, a zapaljiva retorika ne jenjava ni nakon predizborne kampanje i završenih izbora. Aktualiziranjem pregovora između političkih stranaka oko uspostave vlasti, posebno je napeto između Bošnjaka i Hrvata koji “dijele” Federaciju u BiH, piše Deutsche Welle.

Ponovno je javnost suočena sa zapaljivom, međunacionalnom retorikom, a u istu se često uključuju i braniteljske i stradalničke organizacije i vjerski dužnosnici. Bez obzira radilo se i o banalnom pitanju, međunacionalne tenzije su sveprisutne i čini se da je taj začarani krug neprobojan. Ili, možda nije?

Složeno društvo naglašene unutarnje raznolikosti

Prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture ‘Preporod’ iz Sarajeva i redoviti profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu za Deutsche Welle skreće pozornost o “prirodi Bosne i Hercegovine”, tražeći u tom pitanju ujedno i odgovor.

“BiH je složeno, višereligijsko i višenacionalno društvo naglašene unutarnje raznolikosti, posebno u sferi naših kolektivnih identiteta i to nije samo danas, u naše vrijeme, već je takvo što učinak povijesno oblikovanog bića ove zemlje i njezina priroda, i to je činjenica koju uvijek treba imati u vidu kada je riječ o društvenim odnosima, a naročito o odnosima među narodima. Za stanje ukupnih, pa tako i međunacionalnih odnosa u društvu dominantnu odgovornost ima politika kao društveni faktor koji najsnažnije oblikuje društvo kao cjelinu, ali nije zanemariv utjecaj i akademskih faktora, medija, ali i obrazovanja, kulture…”, smatra prof. Kodrić.

Ali, on pri tom upozorava kako prešućivanje činjenice o svim društvenim raznolikostima u BiH, vodi u šire društvene, međunacionalne, antagonizme i napetosti, pa i konflikte.

“Uvažavanje omogućuje skladnije društvene odnose, funkcionalno i napredno društvo. Da je to uistinu tako, jasno pokazuju kako naša prošlost, tako i naša suvremenost. Naši identiteti trebaju biti konstruktivni, i odnosu na sebe, i u odnosu na druge, sve to uz svijest o činjenici bh složenosti, koju nikad ne bismo trebali gubiti iz vida jer su svi naši identiteti bitno određeni i našim međusobnim odnosima, ali i BiH kao zemljom u kojoj stoljećima živimo jedni s drugima”, zaključak je predsjednika Bošnjačke zajednice kulture ‘Preporod’.

“Schuman, De Gasperi i Adenauer riješili bi sve u nekoliko mjeseci”

Što se dogodilo pa su međunacionalni odnosi u BiH ponovno vrlo uzburkani, pokušao je dati odgovor i prof.dr.sc. mons. Franjo Topić, počasni predsjednik HKD Napredak i Paneuropske unije BiH. Na pitanje tko je zavadio i zavađa žitelje BiH te što se dogodilo, za DW odgovara:” To se dogodilo jer se dvije glavne političke stranke, bošnjačka i hrvatska, bore za vlast. A borba za vlast je uvijek nemilosrdna. Tako je i u mnogim zemljama”.

Prof. Topić godinama živi i djeluje u Sarajevu, te pojašnjava zanimljivu političku specifičnost u BiH.

“Uglavnom sve stranke nacionalne pa se njihove svađe prenose preko medija na narode i obične ljude. To ima dalekosežne posljedice, jer se stvara mržnja među običnim ljudima. Lako je stvarati mržnju i zlo, ali je to teško liječiti. I tu je velika odgovornost lidera i drugih dužnosnika ovih stranaka. Stranke su uspjele nametnuti mnijenje da se sve gleda kroz vlast, pa se kaže da ‘Srbi, Bošnjaci, Hrvati nemaju dovoljno nacionalnih prava’, a zapravo, stranke nemaju dovoljno vlasti i to se pretvara u nacionalna prava. Paradoks je da se svađaju dvije stranke koje su bile ključne u stvaranju nezavisne BiH. Čudno je da se ove dvije stranke i mnoge druge iz Federacije, uopće ne zanimaju za manji entitet, što je ružno”, vrlo ‘plastično’ i jednostavno objašnjava prof. Topić svu zamršenost bh odnosa.

On pri tom podsjeća kako se i zbog političkih svađa često odlazi iz BiH.

“I gle paradoksa – tamo nemaju nikakvu nacionalnu vlast, a niti nacionalne škole, fakultete, institucije, medije itd. Koliko je vlast sporedna vidi se da na izbore nije izašlo praktično pola ljudi. Vlast je važna isključivo za stranke”, povlači zanimljivu paralelu.

O ‘receptu za liječenje’ pomirenja navodi: “Pomirenje trebaju promovirati i raditi na njemu svi: vjerske, kulturne, obrazovne institucije a i pojedinci. Jer od svakoga od nas nešto ovisi. Liječiti se može samo da Bošnjaci, Srbi i Hrvati shvate da se ne živi od vlasti. Pomirenje trebaju promovirati i raditi na njemu svi: vjerske, kulturne, obrazovne institucije a i pojedinci. Jer od svakoga od nas nešto ovisi. Da se nađu tri dobra lidera kao Schuman, De Gasperi i Adenauer, sve bi se riješilo u nekoliko mjeseci”, zaključuje Topić.

Namjerno “talasanje”

Da međunacionalne tenzije i mržnja nemaju nikakve veze s narodima, smatra i dr. sc. Slavo Kukić. On odgovornost vidi u nekom drugom.

“Niti je s narodom imalo veze ono što se događalo ratnih devedesetih, niti s narodom ima veze ovo što se kao dojam o odnosu Bošnjaka i Hrvata može stvoriti danas. Naprotiv, i onda je pucalo, a ‘puca’ i danas između bošnjačko-hrvatskih nacionalističkih ideologija. Danas se, nažalost, ne radi ni samo o ideologijama nego o ciljanom, nerijetko i međusobno koordiniranom političkom djelovanju bošnjačko-hrvatskih interesnih grupa, koje kreiraju i političke procese”, kaže prof. Kukić za DW.

Osvrćući se na razloge, Kukić kaže da je cilj zadržavanje ‘status quo’ stanja.

“U pozadini svega je procjena da je ‘talasanje’ u ime hrvatskih, odnosno bošnjačkih ili srpskih nacionalnih interesa, najučinkovitiji paravan za skretanje pažnje s njihovog kriminala i korupcije na pitanja neravnopravnosti i nacionalne ugroženosti Bošnjaka i Hrvata. Na tu vrstu udica desetljećima se upecavaju siroti ljudi, i Hrvati i Bošnjaci, a i Srbi i to je sasvim drugo pitanje. Onda kada se toj logici uspiju oduprijeti, bit će okončana i priča o `braniteljima` hrvatskih i bošnjačkih interesa, a oni sami, koji su ogrezli u kriminalu zbog kojeg je BiH gurnuta desetljećima, pa i čitavo stoljeće unatrag, završavati tamo gdje kriminalci završavaju svugdje u svijetu. U zatvorima”, zaključuje prof. Kukić.

“Hoće li djeca naše djece li dočekati kraj zle krvi?”

Skoro isti stav, pa čak i puno oštriji o uzrocima stalnih međunacionalnih netrpeljivosti i zapaljivoj retorici mržnje, ima i prof.dr.sc. Esad Bajtal.

Ovaj sociolog i filozof za to isključio smatra odgovornim vlast i politike, za koje kaže da – nisu politike.

Tko će zavaditi ljude nego vlast i politike, političke stranke koje to nisu. To znači da na sceni imamo dobro organizirane kriminalne-etno organizacije koje se domaćoj i svjetskoj javnosti predstavljaju kao političari, a sve preko leđa naroda, a dok u isto vrijeme dobar dio tog istog naroda od njih živi. I tako ulazimo u opasnu simbiozu i stalan začarani krug”, kaže ovaj bh filozof za DW.

Međutim, pozivajući se na grčku izreku ‘Panta rei’ (Sve teče), ili narodsku ‘sve bude i prođe’, uvjeren je da se ovo stanje, kako kaže, neće promijeniti preko noći.

“Sve je proces, samo je pitanje koliko će vremena trebati i hoće li njegov kraj dočekati i djeca naše djece jer su uspjeli toliko zle krvi među nama napraviti. Što nam se to dogodilo nakon toliko godina našeg suživota i zajedničkog življenja da upadnemo u takvo nešto što se ovdje zbiva – ostaje pitanje za sve one ljude koji se bave ovim velikim problemom. Ali, na kraju, ne znamo tko je gori ili građanstvo što im dopušta da rade to što rade ili, kao što sam već kazao, organizirane kriminalne-etno organizacije koje predstavljaju kao političari”, ujedno je i odgovor, ali i novo pitanje prof. Bajtala, a koje je već spomenuo i njegov kolega prof. Kukić.

“I nakon 30 godina govorimo o pomirenju”

Da je i sama poražavajuća činjenica kako se u BiH, i nakon tri desetljeća od rata, govori o pomirenju, navodi i Sanja Bjelica Šagovnović, predsjednica Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva ‘Prosvjeta’ u Mostaru i dugogodišnja novinarka.

“Ista ova pitanja bila su aktualna i prije 20 godina i danas. Nažalost, za to je i previše razloga – sve tri strane u BiH imaju neke svoje razloge, a istina je vjerojatno negdje na sredini. Mnoge teme iz prošlosti i danas opterećuju život građana BiH, od procesa za ratne zločine, nezadovoljstva ustavnom pozicijom, strahovima od majorizacije itd”, kaže predsjednica ‘Prosvjete’ za DW.

Ali i ona smatra da su politike i političari najodgovorniji za stanje u BiH, kao i činjenici da još uvijek govorimo o narušenim odnosima i pomirenju.

“Zaoštrena retorika političara i tenzije vrlo brzo se prenesu u javni prostor, ponekad i do te mjere da se čini kako situacija može vrlo brzo eskalirati. Ako bi se njihova retorika promijenila i okrenula prema životnim pitanjima i javno mnijenje bi se manje bavilo temama poput vječnih ‘tko je počeo rat’, ‘tko je heroj, a tko zločinac’, ‘tko je žrtva, tko agresor’… Smatram i da je odgovornost na svima nama. Ako bi intelektualci, profesori, studenti, novinari, vjerski službenici, javne osobe počeli kritizirati neprihvatljivu retoriku i one koji narušavaju odnose, situacija bi se počela mijenjati. To je zadatak svih nas – da svakodnevno radimo na normalizaciji odnosa i dajemo svoj osobni, mali doprinos da nam bude bolje. Ja vjerujem da može i da će biti”, optimistična je ona.

/Desk/

Objava ‘Ko zavadi narode u BiH? pojavila se prvi puta na Republika.

“Kako živimo? Ne živimo, nego preživljavamo, a to ova klika na vlasti samo gleda. Kako ih nije sramota? Umirovljenici im kopaju po kontejnerima tražeći trulo povrće. Ako u trgovini možeš kupiti mlijeko, pola kruha i paradajiz, mi smo sretni. Da nam nije djece u inozemstvu umrli bi”, dramatičan je komentar jedne mostarske umirovljenice s nedavnog prosvjeda građana, nezadovoljnih nedovoljnim mjerama koje provode vlasti kako bi olakšali život građanima pogođenim poskupljenjima.

U državnom parlamentu prošli tjedan izglasano je povećanja plaća ministrima i parlamentarcima za 500 KM, dok su plaće državnim namještenicima i službenicima, povećane do 100 KM. Istodobno, umirovljenicima su povećane mirovine, najniže za tek nešto više od 14 KM, a Vlada FBiH je kao mjeru donijela i jednokratnu isplatu 100 KM pomoći za najugroženije skupine.

Što je veća inflacija – više poreza

Po mnogo čemu se ova kriza naziva povijesnom – za samo godinu dana bilježi se inflacija više od 14% zbog koje se bh. vlasti znaju pohvaliti i povijesnim ubiranjem poreza.

Kao što su i povijesno visoki iznosi prikupljenog poreza – naime, prema podatcima Uprave za neizravno oporezivanje (UNO) BiH, prihodi od neizravnih poreza za šest mjeseci 2022. iznosili su 4 milijarde i 703 milijuna KM i veći su za 848 milijuna KM ili 22,01% u odnosu na isti period 2021. kada je prikupljeno 3 milijarde i 855 milijuna KM.

“BiH je po standardu više od 50 posto ispod europskog prosjeka, toönije 41%, i bolje je rangirana jedino od Albanije, koja ima standard 39% prosjeka u Europskoj uniji”, izračunao je Eurostat.

Statistika života prosječnog žitelja

Kada bi crtali statističku tabelu života bh. građana, ona bi izgledala ovako:

Potrošačka košarica svih životnih potreba prosječne, četveročlane obitelji u BiH za mjesec maj/svibanj, a koju je izračunao Savez samostalnih sindikata BiH, iznosi 2.639,48 KM i za 145,64 KM je skuplja od košare za prethodni mjesec. Istodobno, prosječna isplaćena plaća je, prema podacima Zavoda za statistiku FBiH, skoro 1.100 KM, što znači da je pokrivenost potrošačke košare plaćom tek oko 41%.

Ova prava životna drama većine bh. građana prerasta u tragediju kada se sagledaju iznosi mirovina. Naime, prema podatcima Federalnog zavoda mirovinsko/penzijsko invalidskog osiguranja (MIO/PIO) FBiH, prosječna mirovina za juni/lipanj iznosi tek 544 KM (nešto više od 250 eura) i prima ju 353.731 umirovljenik. I to se uvećana za 3,5 posto kao rezultat mjere ublažavanja krize.

Ali to nije “niže od nižega” jer skoro 120 tisuća umirovljenika u Federaciji prima najnižu mirovinu od 424 KM. Ove iznose, umirovljenici u Federaciji dobili su početkom ovog jula/srpnja – i, zasigurno, morati će ih “rastegnuti” do avgusta/kolovoza. Mnogi, kao i umirovljenica iz Mostara, kažu da ni sami ne znaju kako uspijevaju ovu “nemoguću misiju”.

Koji je to omjer, jasnije je kada se uzmu u obzir podatci Agencije za statistiku, prema kojoj je, od svibnja prošle do svibnja ove godine, zabilježen rast cijena od 14,4% – dok su, primjerice, mirovine rasle 3,5%.

Prema podatcima UN-a, u BiH je prije pandemije korona virusa više od 800 tisuća građana živjelo u ekstremnom siromaštvu – imali su na raspolaganju tek od 90 KM do 150 KM mjesečno. Prijašnje procjene UN-a govorile su kako više od polovice stanovništva u BiH živi na rubu siromaštva, dok su procjene da 15% žitelja BiH živi ispod granice apsolutnog siromaštva. Kada se postotci pretvore u brojke, dobivamo stravične podatke – više od 1,7 milijuna žitelja BiH na rubu je siromaštva, a više od pola milijuna ljudi preživljava u ekstremnom siromaštvu.

„Vlasti posvećene izborima“

Ekonomski analitičar mr.sc. Admir Čavalić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Tuzli, za Deutsche Welle ističe kako posebno zabrinjava poskupljenje hrane.

“Imamo rast cijena finalnih proizvoda i finalnih usluga za osobnu potrošnju više od 14%. Posebno zabrinjavaju prehrambeni proizvodi jer je došlo do rasta od preko 20%. Građani BiH uglavnom raspoloživi dohodak troše na prehrambene proizvode, energente i komunalije, te transportne troškove – zadnje navedeni troškovi su rasli preko 30%”, analizira Čavalić.

Smatra da je ovo prvenstveno rezultat pandemijskih mjera države i energetske krize prouzročene ratom u Ukrajini.

“Tržišta i globalni lanci opskrbe se svakodnevno prilagođavaju. Mišljenja sam da smo dostigli `plafon cijene´. Zbog toga se evidentiraju pojedinačni padovi cijena određenih proizvoda, primjerice odjeće i

odjevnih predmeta, a sada na globalnom tržištu i žitarica, pojedinih metala i sl. Potražnja zaostaje, tako da se tržišta prilagođavaju. Moguće da do kraja godine imamo stabilizacije cijena i popuštanje inflatornih učinaka”, donekle je optimističan ovaj ekonomski analitičar.

Međutim, on je kritičan na poteze vlada na višim i nižim razinama u BiH u ovom kriznom vremenu koje je, smatra, samo naglasilo njihove nedostatke – tromost, neinovativnost, fokusiranje na partikularne i specijalne interese itd.

“Ignoriraju problem i posvećeni su izborima. Fiskalna politika je osnovno sredstvo ekonomskog utjecaja u BiH. Preporučuje se rasterećenje privrede, ali i građanstva. Privremeno ukidanje trošarina na naftu i naftne derivate predstavljalo bi školski primjer adekvatne ekonomske politike. Smanjili bi se transportni troškovi, a što bi uvjetovalo pad cijena ili barem usporavanje trenda rasta cijena finalnih proizvoda i usluga. Drugi set mjera su socijalne mjere. Potrebno je pomoći najviše ugroženima, umirovljenicima i nezaposlenima, jer im životni standard drastično opada. To se mora raditi sustavno, uz socijalne inovacije poput korištenja vaučera, ali ne fiktivnih vaučera kao u slučaju turističkih u FBiH itd.”, zaključuje Čavalić za DW.

„Monetarna iluzija vlasti u BiH“

Dr. Vjekoslav Domljan, rektor Sarajevo School of Science and Technology (SSST) i redoviti profesor na Ekonomskom fakultetu, kaže da je rat u Ukrajini bio okidač za rekordnu inflaciju, ali i kako se smatra da je cjenovni udar dvostruko jači nego što to pokazuju službene statistike.

“Cijene i plaće su glavni transmisijski mehanizmi putem kojih se vanjski impuls, tj. porast uvoznih cijena energije i hrane, prenio u tuzemnu ekonomiju i izazvao skoro dvostruko veću reakciju tuzemnih cijena. Nema opravdanja za ponašanje građana koji su stvorili potrošačku paniku koju su iskoristili trgovački i proizvođački profiteri i izazvali divljanje cijena, što je vlast mirno promatrala”, njegova je kritika i prema paničnom ponašanju bh. građana.

Po njegovom mišljenju, nema naznaka da bi rat u Ukrajini mogao prestati u dogledno vrijeme. Naprotiv, ocjenjuje kako je više naznaka da će se odužiti, ali i da treba imati u vidu da globalni energetski šokovi nisu nastali s rusko-ukrajinskim ratom, nego su prilično uobičajena pojava na globalnim tržištima.

“Cijena nafte je u zadnjih sedam godina, koje su prethodile ratu, spadala na 29 i 16 dolara po barelu i dizala se do 85 i 87 dolara, da bi u aprilu/travnju 2020. skočila na 133 dolara, što je znatno niže od 146 dolara od prije 14 godina. Nema sumnje da će globalne cijene energije rasti, jer velikog investicijskog ciklusa koji bi prekinuo taj trend nema ni na vidiku. Ako govorimo o BiH, `stare cijene`, tj. inflacija od 2% godišnje, neće se vratiti prije 2024.”, ocjenjuje Domljan za DW.

Zanimljivo, smatra da je smanjenja trošarina na gorivo i ograničenja cijena “dolijevanje ulja na vatru”.

“Inflacija znači da je ekonomska mašina pregrijana i da treba smanjivati rashode, kako javne tako i privatne. Pri toj dezinflacijskoj politici treba paziti da se padom rashoda ne izazove recesija i ekonomija zaglavi čak i u stagflaciji. To su teške političke odluke. Vidimo koliko se oklijeva s dizanjem kamatnih stopa u SAD i EU zbog paničnog straha od recesije”, smatra on.

I prof. Domljan iznosi značajne kritike na ponašanje bh. vlasti tijekom krize: “Pate od monetarne iluzije, tj. brkaju nominalne i realne veličine, i u toj monetarnoj opijenosti časte sebe, umjesto da prestrukturiraju javne rashode i pojačaju ekonomsko-socijalne programe jer moderna politika ne razdvaja ekonomsku od socijalne politike. Bh. vlasti ne provode dezinflacijsku politiku, nego proinflacijsku. Umjesto da smanjuju neproduktivne rashode, povećavaju ih i to na svoje plaće, koje su 1.5 do dva puta veće no plaće u privatnom sektoru i pet puta veće no mirovine. To što rade vlasti vodi jačanju ekonomskog požara i njegovom pretvaranju u politički požar, što pokazuju i prosvjedi građana”.

“Vratite milijune, a sebi zadržite 100 KM“

Protekli tjedan u bh. gradovima održani su prosvjedi građana. U Banja Luci sarkastično su nazvani “Nećemo plaće, hoćemo obećanja” s jednom od poruka “Tražimo veće plaće za političare”. Je li sarkazam, humor i satira jedino što im je preostalo?

Prof.dr.sci. Esad Bajtal smatra da je na prosvjedima trebalo biti 500 tisuća ljudi, a ne tek nekoliko tisuća.

“Ovdje vlada etnonacionalizam i zato nemamo građane, niti značajnije prosvjede. I pandemija i ekonomska kriza dali su priliku vlastima da učine bolje za ove ljude i to nisu učinili. Nastavljaju zloupotrebljavati sve zbog svojih osobnih i stranačkih interesa. Bili smo u pravu kada ih nazivamo licemjerima, korumpiranima i političkom mafijom. Mi smo bogata zemlja siromašnih građana. Milijarde su pokradene, a sada nam ukradenim novcem daju pomoć?! Je li to moralno, etički, civilizacijski, demokratično? Odgovor je samo jedan – ne”, kaže za DW bh sociolog koji često zna kazati kako su “u BiH i kontejneri prazni”.

On na koncu ističe ključno pitanje koje, kaže, ponavlja već tri desetljeća.

“Nacionalisti, koji sebe nazivate zaštitnicima nacionalnih interesa, kako ste dozvolili da vam nacije gladuju, vičući da ste jedni od drugih ugroženi. Od koga, od čega? Od koga bježe naši mladi? O svojih `spasitelja´ i ´čuvara´ vitalnih nacionalnih interesa. Pobjegli su u strane zemlje i spasili se od vlastitih etno pljačkaša koji se domaćoj i svjetskoj javnosti predstavljaju kao političari. Zato svakom građaninu u BiH neka vrate po milijun, a sebi zadrže tih 100 KM”, zaključuje Bajtal.

/Desk/

Objava “VRATITE MILIJUNE, ZADRŽITE 100 KM” Inflacija u BiH: I kontejneri su prazni pojavila se prvi puta na Republika.

 BiH će dugo pamtiti pandemijski ožujak 2021. godine koji je završio poraznom statistikom – 1.632 osobe preminule su od posljedice zaraze korona virusom. Ni prognoze za sljedeće mjesece nisu previše obećavajuće iako stručnjaci ističu da je BiH na vrhuncu tzv. trećeg vala. Američko Sveučilište ‘Washington’, Institut za zdravstvenu metriku i evaluaciju (IHME), iznio je procjenu da se u travnju i dalje očekuju i tisuće novih slučajeva zaraze dnevno te da se značajniji pad očekuje tek u lipnju.

Ovaj Institut procjenjuje da bi do kraja srpnja u BiH od posljedica koronavirusa moglo umrijeti više od 10 tisuća ljudi. Tražeći spas za svoje zdravlje i živote, brojni žitelji BiH proteklih dana zaputili su se u Beograd na besplatno cijepljenje, a službeni podatci iz Srbije govore kako ih se samo u proteklom vikendu cijepilo 8.500. I to ne samo državljana BiH, nego i državljana Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Crne Gore. To vrlo vješto i u političke ciljeve koristi i koristit će srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. No, hoće li i tko odgovarati za nevjerojatnu situaciju u kojoj su se našli građani BiH, gdje broj dnevnih preminulih premašuje broj dnevno preminulih tijekom posljednjeg rata? Mnogi kažu da se bh. političari neće tako lako izvući od odgovornosti.

“Zašto su nas doveli u poziciju tražiti lijek izvana?”

Prof.dr.sci. Esad Bajtal kaže da ova tragedija, koja je zahvatila cijeli svijet, nije kompletna jer joj ima lijeka, ali da vlasti ostavljaju građane na cjedilu.

“Na sceni je vrlo opaka bolest, nepoznata medicini i u njenim planetarnim razmjerima, nešto od čega izgleda, kako stvari stoje, ako nas zahvati u svojoj radikalnoj formi nema lijeka. Ali, tragedija nije kompletna jer ima spasa – ima, dakle nešto što se zvoe cijepljenje. Može se preduprijediti da se ljudi izbave iz beznađa, muka i patnje kojih donosi COVID. I upravo zato što ima spasa, ima prevencije i mogućnosti za djelovanje, ostaje krajnje iracionalno i neshvatljivo zašto se etno vlasti ove zemlje ponašaju onako kako se ponašaju: da građane ostavljaju na cjedilu, da ih prepuštaju njihovom ‘biti ili ne biti’, i u tome svemu ljudi traže izlaz i spas. I zato se ne treba i ne smije građane optuživati. Svatko od nas ima pravo tražiti sebi lijeka, pa makar i preko granice”, govorio je na ovo pitanje ovaj sarajevski profesor u emisiji ‘Aktualno’ BHR1, voditelja Emila Karamatića, prenosi Dnevni list.

Bajtal je istaknuo i drugo pitanje ove bh agonije. “Zašto su nas doveli u poziciju tražiti lijek izvana? Mi ovdje imamo novac, imamo svoje fondove osiguranja, a odlazimo preko granice gdje nas to cjepivo i u svojoj besplatnosti, skupo košta kada uračunamo troškove goriva, vremena, hrane…Jako skupo nas košta nešto na što imamo besplatno pravo u svojoj zemlji. To je paradoks za koji netko mora odgovarati u ovoj zemlji. Ja nemam odgovor hoće li za to netko i odgovarati, ali znam da s moralne i pravne točke gledišta netko mora odgovarati”, ističe profesor Bajtal.

Srpski narod je pokazao solidarnost, a s Vučićem ostavlja – gorak okus

Boško Jakšić, dugogodišnji urednik Politike u emisiji ‘Aktualno’, sa svoje točke gledišta komentirao je poziv na besplatno cijepljenje u Srbiji za žitelje zemalja susjeda.

“Moje osobno viđenje iz Beograda je prvi dojam da se Srbija do sada solidarno ponijela i dopustila jednom broju građana iz susjedstva da se ovdje cijepe, podsjeća donekle na situaciju iz 2015. u izbjegličkoj krizi kada je Beograd dobio dosta pozitivnih bodova. U ovom trenutku u BiH stižu donatorska cjepiva, a čitam da će i proraditi COVAX mehanizam što najavu Srbije da će i dalje cijepiti veći broj građana BiH čini nepotrebnom. Moguće je da se te donacije povećaju, imajući u vidu da tijek cijepljenja u Srbiji slabi i da jednom kontingentu cjepiva od 156 tisuća doza istekne rok pa bi ta cjepiva mogla biti iskorištena za nastavak ovoga što se predstavlja kao velika humanitarna akcija solidarnosti. Mogli bi se držati izraza solidarnosti koju je teško osporiti”, komentira Jakšić.

No, komentirajući političku pozadinu svega, a posebice ponašanje srbijanskog predsjednika Vučića, on podsjeća na mnoga nagađanja o motivima i političkom kontekstu.

“Ali, sve je to u krajnjoj liniji nebitno jer mi se čini da je to baš nije briga obične građane koji su za sebe našli spas od te proklete korone. Svi ti politički začini ove priče koji dosta govore o Vučićevoj sposobnosti, sve je puno manje važnije od učinka koji konkretno imaju na zdravlje ljudi koji su se odlučili cijepiti. Čini mi se da to u BiH potiče na razmišljanja građana i bošnjačkih i srpskih i hrvatskih hoće li oprostiti ili ne oprostiti, kako čitam, neshvatljivu neaktivnost oko nabavke cjepiva”, postavlja i to pitanje dugogodišnji urednik ‘Politike’.

Međutim, on ne isključuje mogućnost populizma srbijanskog predsjednika.

“Nema nikakve sumnje da je njegov motiv politički, populistički, njegovu politiku krasi puno demagogije. Kada demagogija prijeđe na teren zdravstva, puno je teže osporavati jer su ljudi na neki način vezane ruke, kako kritizirati postupak koji djeluje, a svi pretpostavljamo da su u pozadini politički motivi koji će biti vrlo vješto iskorišteni u nastavku odnosa Srbije sa zemljama regije jer je Srbija cjepivo uputila i za Sjevernu Makedoniju i Crnu Goru. Osobno mi smeta kada se kaže da je Vučić poslao cjepivo. Nije Vučić poslao cjepiva i platio ga iz svog džepa nego su građani Srbije to platili i to je kolektivni potez solidarnosti srpskog naroda kojeg, po staroj oprobanoj matrici, Vučić pribavlja sebi i on se predstavlja kao nalogodavac, kao što se predstavlja u Srbiji kao spasitelj naroda i tako se predstavlja kroz auru tako da “on spašava i ljude iz BiH, Sjeverne Makedonije i Crne Gore”. I to je dimenzija koja ima pomalo gorak okus iako je, ponavljam, učinak na kraju više nego dobar”, zaključuje Jakšić.

“Nagrađujemo one koji su mirili nemir koji su sami izazvali”

Osvrćući se na političke elite i vlast u BiH, profesor Bajtal navodi: “Mi smo na vjetrometini, pa nagrađujemo one koji su mirili nemir koji su sami izazvali. Godinama pitam ‘Nacionalisti, kako ste dozvolili da vam nacije gladuju?’ Danas, ‘Nacionalisti kao ste dozvolili da vam nacije umiru?’ Lažete ih na sve moguće načine. Niste čak ni nacionalisti. Iskustvo nam pokazuje da je priča o nacionalnom interesu u životu u praksi završila kao interesni nacionalizam. Nema nacionalista iz ideje i uvjerenja, ovdje su nacionalisti iz interesa i to su one krimi etno grupe, krimi etno bande koje se javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke. Na sceni su prevaranti u političkom ruhu i to građani trebaju zapamtiti i zauzeti stav prema toj vrsti činjenice. To su činjenice. Nacije im gladuju i umiru, a oni i dalje tvrde kako štite vitalni nacionalni interes. ‘Vitae’ je na latinskom život. Dakle štite životni interes, a životi odlaze?”.

Na koncu, Bajtal zaključuje kako “ljudi u BiH ne biraju nego da bira izborni inženjering, dok su izbori postali farsa”.

“Ali, ma što oni činili, neće završiti onako kako oni žele. Ma što mi činili, ništa se preko noći neće promijeniti. Ovo je proces koji će odnijeti i njih s povijesne scene BiH i to će biti trenutak. I kada dođu ljudi i uspostavi se pravni poredak i moralna ravnoteža, tako što će sve one koji su nam ovo pravili pozvati na odgovornost. Ovo života koji mi je preostalo, za to živim i za tu ideju. Ne osveta i vrijeđanje, nego odgovornost, a to je ključna zadaća onih koji će doći”, zaključuje Bajtal.

No, do tada – BiH je među zemljama koje bilježe najveću stopu smrtnosti među oboljelima od COVID-a. Prema statističkim pokazateljima koje prikuplja američko medicinsko sveučilište John Hopkins, trenutačno je na osmom mjestu na svijetu, s nešto više od 187 umrlih na 100 tisuća stanovnika. Hoće li itko za to odgovarati?, piše Dnevni list.

/Republikainfo.com/

Objava Žrtve od korona virusa brojnije nego tijekom rata, imunizacija dramatično kasni, a spas se traži u cijepljenju u Srbiji:  “Netko mora odgovarati” pojavila se prvi puta na Republika.