Skoro svaka deseta marka potrošena za radne sastanke, ručkove i večere državnih dužnosnika u koju su novinari CIN-a imali uvid − potrošena je na alkohol. Ovakvo trošenje nije zabranjeno, ali ga revizori smatraju neprimjerenim i godinama preporučuju jasnija pravila utroška. Bez obzira na preporuke, promjena nema, piše u svojoj analizi na ovu temu Centar za istraživačko novinarstvo /CIN.

S ministrom Helezom žene su baš “dobro popile”?

Dan žena, Bugojno, 2024. godina. U motelu „Alibey” je napravljen ceh od 914 KM koji je novcem građana platio državni ministar obrane Zukan Helez. Uz hranu, na računu je 60 piva, 22 pelinkovca, 11 čaša bijelog vina i boca „Vranca Procorde” – ukupno više od stotinu alkoholnih pića.

Ministar Helez je trošak opravdao računima i službenom zabilješkom u kojoj piše da je bio na sastanku i radnom ručku s 11 predstavnika udruženja žena Gornjovrbaske regije i Kantona 10 te Gender centra Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). No, većina njih kaže da taj dan nisu bili s ministrom Helezom.

Devet državnih ministarstava, Generalno tajništvo i Ured predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine su od 2018. do 2024. godine potrošili 7,14 milijuna KM javnog novca na reprezentaciju.

Novinari CIN-a su imali uvid u manji dio ovih računa – iznos od 578 tisuća maraka – koji svjedoče da se novac za reprezentaciju u Vijeću ministara značajnim dijelom troši na alkohol u kavanama i restoranima diljem zemlje i u inozemstvu, a pravda kao utrošak na sastancima sa suradnicima, radnim ručkovima ili zvaničnim večerama. U ministarstvima nema detalja o razlozima i ciljevima sastanaka, a interne kontrole su slabe pa stvarnu provjeru računa rade samo revizori iz Ureda za reviziju državnih institucija BiH. Oni svake godine skreću pažnju na neodgovorno trošenje reprezentacije i preporučuju preciznije pravdanje javnog novca, ali institucije rijetko poštuju njihove preporuke.

Zakon dozvoljava državnim dužnosnicima da troše javni novac na hranu i piće u ugostiteljskim objektima – to su sredstva za tzv. reprezentaciju i na raspolaganju su im svake godine. Osim ministara i njihovih zamjenika, u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (VMBiH) na reprezentaciju imaju pravo i predsjedavajući, glavni tajnik, rukovoditelji sektora i svi kojima ministri daju odobrenje. Oni mogu godišnje potrošiti između 60.000 i pola milijuna maraka.

U Pravilniku o trošenju reprezentacije Vijeća ministara, donesenom prije više od 10 godina, piše da je trošenje javnog novca na hranu i piće u ugostiteljskim objektima neophodno radi održavanja službenih i poslovnih kontakata i prijema gostiju. Dužnosnici troškove moraju pravdati potpisanim fiskalnim računima i podnijeti izvještaje o razlogu sastanka, ali u više od tisuću stranica dokumenata u koje je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) imao uvid nedostaju detalji o razlozima trošenja.

Niti jeli, niti pili?

Ni dokazi o događaju u bugojanskom motelu „Alibey” nisu jasni. U zabilješci ministra Heleza piše da je sastanak s predstavnicima vlasti i nevladinih udruženja održan početkom ožujka 2024. godine. No, iz Vlade i Skupštine Kantona 10 te udruženja iz tog područja kažu za CIN da oni nisu imali službenih sastanaka s ministrom obrane.

Isti odgovor je stigao i iz Gender centra FBiH: “Nismo sudjelovali na spomenutom sastanku. (…) Nismo nadležni za razinu institucija Bosne i Hercegovine”.

CIN je kontaktirao predstavnice četiri udruženja žena s područja Kantona 10 i Gornjovrbaske regije i sve su negirale da su bile na sastanku. Ostale nije bilo moguće dobiti na prijavljene kontakte.

Prema računu, na hranu i piće u motelu „Alibey” potrošeno je 914 KM. Popijeno je 90 alkoholnih pića i oko 3,5 litre vina. Ministar je kasnije izvijestio da je sastanku prisustvovalo 11 osoba.

Ministarstvo obrane je u periodu od 2021. do kraja 2024. godine potrošilo 997.176 KM na reprezentaciju. Novinari CIN-a su pregledali dio dokumentacije i iz nje zaključili da se oko 20 posto potrošenog novca odnosi na alkohol.

Analizom dijela računa iz perioda od proljeća 2023. do kraja 2024. vidi se da je ministar Helez, uz ostalo, platio više od 1.000 žestokih pića i piva te oko 27 litara vina. Najviše računa napravljeno je u njegovom Bugojnu.

Među njima su i sastanci s predstavnicima demobiliziranih branitelja, ali novinari CIN-a nisu mogli utvrditi o kome je zaista riječ. U veljači 2024. je potpisao da je u restoranu „Babilon” razgovarao s predstavnicima sportskih udruženja ratnih vojnih invalida Srednjobosanskog kantona (SBK). Bila je subota, a na računu od 202,50 KM je uz hranu bilo i 19 alkoholnih pića. Na ručku je bilo šest osoba.

Predsjednik Saveza ratnih vojnih invalida SBK Ekrem Julardžija kaže da nije bio na ovom sastanku.

“Sva događanja vezana za sport osoba s invaliditetom se događaju preko Saveza ratnih i vojnih invalida Srednjobosanskog kantona jer mi na razini kantona nemamo sportskih saveza invalida”, rekao je on.

Nešto kasnije, na ljeto 2024. godine, ministar Helez je potpisao troškove za hranu i piće na dva sastanka s, kako je izvijestio, demobiliziranim borcima Busovače. Prvo je javnim novcem platio mini gozbu s bocom vina i 15 piva u restoranu „Fehro” u Busovači 132 KM, a petnaest dana kasnije večeru s 34 piva i šest višnjevača 406 KM.

“S mojom organizacijom i mojim upravnim odborom nije sjedio i nismo imali nikakve sastanke”, kaže za CIN Hrustan Lušija, predstavnik Organizacije demobiliziranih boraca obrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godine Srednja Bosna.

Novinari CIN-a su kontaktirali predstavnike još dva boračka udruženja s područja SBK, ali nitko od njih nije potvrdio da je bio na sastanku sa Helezom.

Detalji o razlozima i zaključcima ovih razgovora ne postoje u dokumentaciji za pravdanje troškova koja je data na uvid novinarima CIN-a. U aktima ministarstava o pravdanju reprezentacije ne zabranjuje se plaćanje alkohola. Ipak, u Uredu za reviziju državnih institucija BiH smatraju takve troškove neprimjerenim. Tako se ni u Ministarstvu obrane nisu bavili troškovima reprezentacije ministra Heleza. Institucija može odbiti pravdati trošak koji smatra nesavjesnim i neprimjerenim, ali se to rijetko dešava.

Helez je u bilješke upisivao i da se sastajao s umirovljenicima i demobiliziranim vojnicima, bez dodatnih objašnjenja. Tako se u Ministarstvu nalazi i račun sa sastanka sa „25 umirovljenika” od 496 KM iz rujna 2024. godine. Prema računu, do 15 sati popili su 84 piva, vino i 10 žestokih pića. Na drugom sastanku s „umirovljenim vojnim osiguranicima” pilo se do ponoći − 15 jegera, 28 piva i 1,8 litara vina. Na alkoholu se nije štedjelo ni na sastanku s demobiliziranim visokim oficirima. Desetero ljudi popilo je tri boce vina i 39 žestokih pića. Kapljica je dobro išla i sredinom 2024. u Karakaju, kada je prilikom susreta s tri demobilizirana borca popijena boca likera „Gorki list”, 8 piva i čaša vina.

Probranija pića popijena su krajem travnja 2024. u Bugojnu na sastanku ministra s „menadžmentom „Binasa”, „Pretisa” i TRZ-a”. Devet osoba popilo je 29 čaša viskija „Chivas”, 21 jeger, 9 čaša i bocu vina te 6 piva. Svi ovi troškovi su odobreni, a isplata javnog novca opravdana. Nije poznato da li su sastanci dali nekakav rezultat.

Ministar Helez nije htio govoriti za CIN. Pozive preko Ministarstva je ignorirao mjesecima, a prilikom susreta tijekom službene aktivnosti na Igmanu rekao je: “Drugi put se vidimo”

Košarčeva mediteranska večer uz vino i rakiju, ali ne iz njegovog džepa

Pravila omogućavaju dužnosnicima da novac za reprezentaciju troše i u inozemstvu. Tako je ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac često boravio i trošio u regiji. Prema dokumentima koje su novinarima CIN-a stavili na raspolaganje u Ministarstvu, sastajao se s ministrima u Vladi Republike Srbije, veleposlanikom BiH te članovima predstavništva Republike Srpske u toj zemlji.

U Ministarstvu je ostalo zabilježeno da je samo 2024. godine desetak puta bio u Beogradu i iz državnog proračuna na konto reprezentacije potrošio 6.755 KM. Za većinu ovog novca nema traga na što je točno potrošen.

Košarac nije objasnio ni troškove iz ožujka 2023. godine: nakon što je tijekom dana otvorio Samit energetike “SET Trebinje 2023”, odputovao je u Crnu Goru i u popularnom hercegnovskom plažnom baru nešto iza 22 sata javnim novcem platio račun od skoro 500 KM na kojem su boca vina „Malvazija Kozlović” i osam rakija. U bilješci o utrošku ne piše s kim je jeo i pio niti kojim povodom i ciljem. Posljednjeg vikenda u svibnju 2023. Košarac se sastao s profesorom Filozofskog fakulteta u Beogradu Milošem Kovićem, povjesničarom i vještakom obrane Ratka Mladića pred sudom u Haagu, kome je početkom 2022. zabranjen ulazak u BiH zbog procjene da predstavlja opasnost po sigurnost zemlje. Ostalo je neobjašnjeno zašto je državni ministar vanjske trgovine s njim razgovarao “o povlačenju zabrane”, kako je napisano za potrebe pravdanja troška. Njih dvojica su jeli i pili u Leskovcu za 322 KM koje su plaćene iz državnog proračuna.

Na svim ovim sastancima naručivali su se hrana i piće, a javnim novcem Košarac je u skoro svim prilikama plaćao i alkohol – 7.924 KM od ukupno 106.382 KM koje su novinari CIN-a pregledali u Ministarstvu.

I Košarac je poput Heleza ignorirao sve zahtjeve CIN-a za razgovor o novcu koji je potrošio.

Početkom lipnja 2024. godine je potpisao dva računa na skoro 2.500 KM. Za manji dio novca je priložen račun iz beogradskog restorana, dok je najveći dio potrošen u hotelu, bez detalja o utrošku. Košarac je taj dan na svom Instagram profilu objavio da je u Predstavništvu Republike Srpske u Beogradu razgovarao s direktorom Investiciono-razvojne banke i stručnjakom Zelenog klimatskog fonda (GFC) o “akreditiranju Republike Srpske za implementacijsku jedinicu Fonda”. Isti dan je objavio da je sa šefom Predstavništva razgovarao o “Svesrpskom saboru”.

“Naš cilj je podržati napore institucija Srpske u daljem razvoju i jačanju vlastitih kapaciteta”, napisao je na svom profilu državni ministar Košarac.

Bez obzira na sadržaje sastanaka, koje Ministarstvo i nije propitivalo, svi ovi troškovi su plaćeni iz državnog proračuna, a među njima i 964 KM sa “sastanka sa gospodarstvenicima grada Nevesinje” dan nakon Općih izbora 2022. godine na kojem se, uz ostalo, popilo 89 rakija. Novinari CIN-a su kontaktirali devetero gospodarstvenika iz Nevesinja, od kojih je jedan rekao da “možda i jest bio”, dok su ostali negirali sastanak.

Kao i u slučaju Ministarstva obrane, državna revizija i u Ministarstvu vanjske trgovine godinama skreće pažnju da su “revidiranjem troškova eksterne reprezentacije uočene određene nepravilnosti koje se ogledaju u pravdanju troškova reprezentacije bez pisanog obrazloženja ili jasno definiranog povoda nastanka troška, kao i određene slabosti internih kontrola prilikom korištenja biznis kartice”, ali se u ovim institucijama situacija ne mijenja.

Jedinica za internu reviziju ovog ministarstva nije radila revizije troškova reprezentacije niti njihovog pravdanja. Sa ove stavke je za pet i pol godina potrošeno 328.574 KM.

Med i vino iz javne kase

U više od tisuću računa reprezentacije dužnosnici su troškove hrane i pića najčešće neodređeno opisivali kao “radni sastanak”, “radna večera” ili “reprezentacije” i to, uglavnom, u Uredu glavnog tajnika i predsjedavajućeg VMBiH.

Iz uvida u račune od 2020. do polovice 2024. godine, ovako je pravdano trošenje nešto više od 160 tisuća KM potpisima tajnika Roberta Vidovića, bivšeg predsjedavajućeg Zorana Tegeltije te trenutne predsjedavajuće Borjane Krišto. Nešto više od desetine tog iznosa potrošeno je na alkohol.

Tegeltija je javnim novcem platio dva ručka uoči nove 2023. godine u restoranu „Bob-exclusive” na Trebeviću, ukupno 2.465 KM. Tom prilikom popijeno je 19 boca vina, 30 rakija, 16 piva te pet likera i konjaka. Instituciji nije objašnjeno ni koliko ljudi je u tim prilikama jelo, niti kojim povodom su se okupili.

Revizori godinama opominju u izvješćima da sustav internih kontrola u Glavnom tajništvu nije zadovoljavajući i opominju da se to mora promijeniti. To se još nije dogodilo. Njihovi komentari se odnose upravo na neodređeno i nedovoljno objašnjenje i pravdanje pojedenog i popijenog u različitim restoranima i kavanama.

Nejasno je i kako je glavni tajnik Vidović mogao potrošiti 400 KM za med u „Apihumu” u rodnom Ljubuškom i 982 KM za 60 boca vina u Vinariji „Buntić”, ali je on poput ministara odlučio izbjegavati razgovor s novinarima CIN-a i objasniti javnosti s kojim ciljem je utrošen ovaj novac.

Državni ministri i njihovi zamjenici u Vijeću ministara BiH uživaju niz materijalnih privilegija koje su im omogućene zakonima i podzakonskim aktima – prosječna mjesečna primanja su od 4.000 do 6.200 KM, imaju osigurane naknade za tzv. odvojeni život ako dolaze u Sarajevo iz udaljenijih mjesta, plaćen smještaj, službene automobile s vozačima, plaćena putovanja i zajamčenu otpremninu po odlasku u mirovinu.

Ukoliko prekinu mandat iz bilo kojeg razloga, dobijaju i do godinu dana plaću bez rada. O zloupotrebama ovih privilegija je CIN već pisao, a sve su se događale upravo zbog široko postavljenih pravila korištenja novca, bez jasnih ograničenja i uputa o načinu i pravdanju trošenja – poput onih u Pravilniku o trošenju reprezentacije iz 2014. godine.

“U Pravilniku je omogućeno da se koristi sve moguće što ima u nekakvom ugostiteljskom objektu”, kaže Darko Kasap iz Ureda koordinatora za reformu javne uprave, dodavši da bi Pravilnik trebalo poboljšati po uzoru na zemlje EU-a.

“Za početak, da preciziramo konkretno na što oni mogu potrošiti kada je u pitanju njihova reprezentacija jer zaista se radi kumulativno o značajnim iznosima koji koštaju ovo društvo”, kaže Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH.

Ovakve izmjene se još nisu dogodile, a u nadležnom Ministarstvu financija i trezora BiH ne odgovaraju na upite novinara o ovome te ignoriraju i preporuke državnih revizora.

“Evo, i kad bi rekli 50% da je potrošeno za prave namjene, ali ipak je 50% veliki iznos koji nije potrošen za prave namjene. Dakle, to je nešto što je nastalo kao neki privatni trošak, a plaćen je sredstvima građan”a, kaže bivši generalni revizor Ureda za reviziju institucija Federacije Bosne i Hercegovine Dževad Nekić, istiće u svojoj analizi CIN.

/Desk/

Objava Kako političari troše na bančenje, a ne plaćaju iz svog džepa? Je li 11 žena popilo 60 piva i 22 pelinkovca, a 25 umirovljenika 84 piva, vino i 10 žestica – ili nisu? pojavila se prvi puta na Republika.

Sarajevski odvjetnik Omar Mehmedbašić već 17 godina uživa najveće povjerenje kao branitelj po službenoj dužnosti. U tri suda Mehmedbašić je za posljednjih šest godina branio u više od 600 predmeta i zaradio najmanje 2,9 milijuna KM.

Izuzev njega, još dvojica odvjetnika u ovom periodu zaradila milijunske iznose braneći po službenoj dužnosti. Stjepan Ćaćić iz Tuzle zaradio je 1,54 milijuna KM, a Zlatko Ibrišimović iz Sarajeva 1,1 milijun KM. Ćaćić je bio angažiran u više od 300, a Ibrišimović u najmanje 260 predmeta.

Na obrane po službenoj dužnosti je od 2017. do kraja 2022. godine izdvojeno najmanje 58,8 milijuna KM. Iako je više od 1.440 branitelja bilo angažirano u službenim obranama, za njih deset isplaćena je šestina ovog iznosa. Iznosi koje su odvjetnici zaradili su i veći, međutim pojedini sudovi nisu Centru za istraživačko novinarstvo (CIN) dostavili podatke.

Mehmedbašića, Ćaćića i Ibrišimovića su sudci postavili za branitelje nakon što su ih najčešće birali osumnjičeni i optuženi koji po važećim propisima Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) imaju pravo na to. Oni nisu željeli govoriti s novinarima Centra za istraživačko novinarstvo.

Izuzev njih trojice, među deset najplaćenijih su i odvjetnici iz Sarajeva: Dijana Hasić Kamarić, Muhidin Kapo, Selman Zijadić, Ahmed Fejzić i Izet Baždarević, Azijada Mujkić iz Zenice te Bakir Hećimović iz Tuzle.

Kako godinama tek nekolicina advjetnika dobiva daleko veći broj predmeta u odnosu na druge, iz Regionalne odvjetničke komore Sarajevo su predložili izmjene Zakona. Predlažu da isključivo sudci postavljaju odvjetnike redoslijedom s liste prijavljenih branitelja po službenoj dužnosti.

Ovakva praksa je već zaživjela u Republici Srpskoj (RS). Nakon izmjena Zakona o kaznenom postupku 2021. godine propisano je da samo predsjednici sudova dodjeljuju odvjetnike.

Istraživanje CIN-a, kao i iznose koji su isplaćeni odvjetnicima po službenoj dužnosti, u cijelosti pročitajte OVDJE.

/Desk/

Objava Milijunaši – Tko su najplaćeniji odvjetnici po službenoj dužnosti u BiH pojavila se prvi puta na Republika.

Radmili Mandić, sutkinji Općinskog suda u Širokom Brijegu, smanjena je plata za 10 posto na četiri mjeseca jer je, uz ostale prekršaje, kopirala dio tuđe presude u presudu protiv Centra za istraživačko novinarstvo. Kako piše Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) prvostupanjska disciplinska komisija Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (VSTVBiH) disciplinski je kaznila Radmilu Mandić, sutkinju Općinskog suda u Širokom Brijegu, smanjenjem plate za 10 posto na period od četiri mjeseca. Odluka je postala pravomoćna.

U Odluci Komisije je navedeno da je sutkinja Mandić „nepažljivo obavljala svoju službenu dužnost, donijela presudu prepisujući dijelove iz obrazloženja druge presude, što je imalo za posljedicu da predmetna presuda obiluje sadržajem koji se ne odnosi na predmetni spor, niti se tiče činjenica utvrđenih u postupku“.

U Odluci Prvostupanjske disciplinske komisije VSTV-a je navedeno da je ove informacije ranije prenijelo više dnevnih medija, što je narušilo povjerenje javnosti u pravosuđe i njegov integritet.

Podsjećamo, sutkinja Mandić je početkom prosinca 2023. donijela nepravomoćnu presudu kojom je odlučila da je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) dužan nadoknaditi 4.000 KM štete „Lageru“ iz Posušja zbog klevete te ukloniti s portala priče „Lagerova roba s greškom“ i „Lagerovanje koncesija“ koje govore o načinu poslovanja ovog poduzeća.

Nasuprot kratkom osvrtu na tekst koji je i bio predmet „Lagerove“ tužbe, sutkinja Mandić se u većem dijelu svoje odluke referirala na sadržaje koje CIN nije niti objavio.

Pokušavajući shvatiti niz nerazumljivih i nelogičnih navoda iz presude, redakcija CIN-a je usporedbom tri presude pronašla da je sutkinja u značajnom dijelu kopirala presudu kolegice Snježane Parlain koja je postupala u slučajevima „Inforadara“ i „Žurnala“ pa su na taj način zaključci sutkinje Parlain završili u presudi CIN-u.

Mandić je tijekom disciplinskog postupka potvrdila da je u presudu kopirala dijelove presude kolegice Parlain koja je pet mjeseci ranije sudila u predmetu „Lager“ protiv „Žurnala“ te prije toga i u predmetu „Lager“ protiv „Inforadara“.

„Dogodila se omaška“, rekla je Mandić, odgovarajući na pitanje disciplinske tužiteljice Dejane Bojanić da li je pročitala presudu nakon što ju je napisala.

Ured disciplinskog tužitelj je predmet formirao po službenoj dužnosti nakon što je CIN o tome objavio tekst, stavljajući sutkinji Mandić na teret disciplinski prekršaj „nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti”.

Pored kopiranja dijela presude u predmetu protiv CIN-a sutkinja je napravila još tri propusta u vršenju službene dužnosti među kojima su kašnjenje u izradi odluka i propust u postupanju prilikom rada u vijeću koji su objedinjeni u jedan disciplinski postupak.

Utvrđeno je da je počinila disciplinske prekršaje „donošenje odluka kojim se očito krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka“ te „neopravdano kašnjenje u izradi odluka ili u drugim radnjama u svezi s obavljanjem dužnosti sudca ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti sudaca”.

/Desk/

Objava Za kopiranje presude sutkinji iz Širokog Brijega 10% manja plaća četiri mjeseca. Ona kaže: “Omaška” pojavila se prvi puta na Republika.

Ovi inspektori UNO BiH su tijekom 2017. i 2018. godine ucjenjivali vlasnike radnji koje su zatekli u prekršajima, traživši od njih mito u zamjenu za oduzimanje robe. Trgovci diljem BiH su davali od nekoliko stotina do nekoliko tisuća maraka da bi im inspektori pisali prekršajne naloge s manjim kaznama ili ih puštali da rade kao i do tada.

Pripadnici SIPA-e su pretresli stanove i kuće inspektora te izuzeli dokaze za kazneni postupak, a u svibnju ove godine su to uradili i u prostorijama UNO BiH. Iz ove institucije kažu da nisu uključeni u akciju SIPA-e i da nemaju informacije o privođenju svojih inspektora.

Akciju kodnog naziva „Brend IV“ provode SIPA i MUP Republike Srpske pod nadzorom Tužiteljstva BiH koje će nakon okončanja pretresa i saslušanja odlučiti o eventualnom uićenju inspektora.

CIN je već prošle godine objavio priču  koja je otkrila način rada šefice i inspektora iz Grupe za suzbijanje krijumčarenja i prekršaja UNO BiH.

Vlasnici su novinarima opisali kako su inspektori pri ulasku u radnje tražili gašenje videonadzora, pretresali privatne prostorije bez naloga suda te izvrtali torbe i osobne stvari, a robu koju pronađu oduzimali, kršeći procedure.

Inspektori SIPA-e su prvo izvješće o ovim zloupotrebama predali 2019. godine i u njemu su utvrdili da su Majstorović i njeni inspektori najmanje deset puta tijekom dvije godine koristili svoje pozicije i ucjenom tražili mito od trgovaca, a najmanje četiri puta su im nezakonito oduzeli nakit, vrijedan više od 200.000 maraka.

„Pritom su za sebe zadržavali dio oduzetog nakita te na prevaran način izdali više potvrda o privremenom oduzimanju nakita naznačenih na manje količine“, navedeno je u SIPA-inom dokumentu, a vlasnici tvrde da nedostaje skoro polovica oduzetog nakita, piše CIN.

Iz Tužiteljstva BiH izvijestili su da su policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) BiH, tužitelju Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju predali šestoro osumnjičenih službenika UNO BiH, zaposlenih u Grupi za sprječavanje prekršaja i krijumčarenja Regionalnog ureda UNO u Banja Luci, lišenih slobode u okviru operativne akcije “Brend IV”, usmjerene na suzbijanje koruptivnih kaznenih djela.

Osumnjičeni su pod istragom zbog postojanja osnova sumnje da su počinili kaznena djela – udruživanje zbog činjenja kaznenih djela iz člana 249. u svezi s kaznenim djelom zloupotreba položaja ili ovlasti iz člana 220. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine. Tužitelj će osumnjičene ispitati u zakonskom roku, nakon čega će odlučiti o daljim aktivnostima, priopćeno je iz Tužitljstva BIH.

/Desk/

Objava Pročitajte CIN-ovu priču: Kako su inspektori UNO-a reketarili i uzimali mito, umjesto da su suzbijali krijumčarenje pojavila se prvi puta na Republika.

U BiH se naveliko sanja „američki san“, ali je put do njega za neke postao noćna mora.

„Postoje ilegalni načini, ali, molim vas, nemojte! Dovest ćete se u situaciju da vas deportiraju“, poručila je preko društvenih mreža klijentima pravnica Ajša Ramić, reklamirajući svoj novi biznis. Svježe povezana s imigracijskom savjetnicom Merjem Mirsadom Veladžić, Bosancima i Hercegovcima željnim boljeg života nudila je pomoć i obećavala lagan put do američke useljeničke vize.

Poslovne partnerice, koje je Facebook spojio nekoliko dana ranije, tvrdile su da surađuju s Američkim veleposlanstvom u BiH i u ime građana apliciraju za ubrzani proces dobivanja viza. Zauzvrat su od klijenata tražile uplate od oko 5.000 dolara kako bi im ugovorile termine za intervjue u Veleposlanstvu.

„Bujrum na intervju i dobro došli u Ameriku!“, emotivno je poentirala Veladžić u promotivnom videu, kao da se radi o najjednostavnijoj stvari na svijetu.

Zahvalni na prilici i s nadom u novi početak, 36 obitelji je potpisalo ugovore o suradnji s posrednicama, uvjereni da iza njih stoji Veleposlanstvo.

No, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkriva da Veladžić i Ramić nisu ni surađivale ni komunicirale sa službenicima Veleposlanstva, a klijentima su davale krivotvorene dokumente.

Članovi 14 obitelji s kojima su novinari razgovarali kažu da im je suradnja s ovim ženama donijela razočarenje i sramotu.

„Izvisili smo, prevareni!“, kaže Džemal Filan koji bezuspješno pokušava vratiti novac koji je uplatio kako bi svog bratića doveo u obećanu zemlju.

Lažno posredništvo

Žepčanka Merjem Mirsada Veladžić doselila se u Jacksonville na Floridu 2017. godine.

Uz posao u tvornici 2018. godine je osnovala administrativni servis za prevođenje i pomoć starijim sugrađanima koji se nisu dobro snalazili u američkom administrativnom sustavu. Tvrdi da nije imala veliku zaradu i da je tarifa u rigidnom financijskom sustavu Amerike bila „koliko ti nije puno“.

No, početkom travnja ove godine njoj je zatrebala pomoć u BiH. Preko društvenih mreža je pronašla mladu pravnicu iz Visokog, obrazovanu i samouvjerenu Ajšu Ramić koja joj je za tri dana „sredila“ boravišnu dozvolu u BiH za vjerenika koji tada i nije bio u zemlji.
Dozvola je bila krivotvorena, a e-mail – koji je šef Terenskog centra Sarajevo u Službi za strance BiH Asmir Kedić poslao Ramić završio je riječima: „Bravo na aktivnostima, najbolja si kao i uvijek” – bio je lažan. Kedić u vrijeme slanja nije više radio u Službi.

Veladžić tvrdi da sve to nije znala. Ramić ju je kupila učinkovitim radom i ideja za suradnju je bila rođena: „Ajša, mogla bi pomoći jer mene ljudi pitaju kako mogu dovesti ljude odtuda.”

Veladžić je sredinom travnja osnovala poduzeće „Bamer administration and interpreter services“ u Jacksonvillu i s Ramić počela biznis.

Istraživački tekst novinara CIN-a u cijelosti možete pročitati OVDJE.

/Desk/

Objava CIN istražuje: Američki san postao noćna mora – Kako su prevarantice krivotvorile američke useljeničke vize pojavila se prvi puta na Republika.

Ponosni na uspjehe svoje malonogometnog tima dijabetičara, Bosanci i Hercegovci su je od milja nazvali “najslađom reprezentacijom”. Međutim, vrijeme je pokazalo da uspjeh ovih sportskih heroja nije nastao na ‘fair playu’, te da njihove pobjede nisu bile dovoljno slatke za slavu.

Skrivajući u svom sastavu nogometaše koji nemaju šećernu bolest, reprezentacija je od 2016. do 2019. godine triput osvajala titulu europskog šampiona na prvenstvu Dia EURO, otkrili su novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pojedini članovi tima.

Reprezentacija je tako prekršila osnovno pravilo da na prvenstvu mogu igrati samo dijabetičari.

Bivši izbornik Saša Vitković i igrač Zijad Karčić tvrde da je ulazak lažnih dijabetičara u reprezentaciju omogućio njen osnivač i klupski liječnik Midhat Mujić. On je dječiji dijabetolog u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) koji je zdravim odraslim igračima pisao uvjerenja i davao upute o fingiranju bolesti.

Mujić je organizatorima prvenstava slao uvjerenja o bolesti fudbalera u kojima ih je obavještavao da tačnost podataka garantuje KCUS. Dokumente je ovjeravao vlastitim i pečatom Pedijatrijske klinike. Novinari su pronašli više uvjerenja koja potvrđuju te iskaze. Međutim, iz ove zdravstvene ustanove kažu da ne stoje iza ovih nalaza i da njihov uposlenik nije smio koristiti pečat Klinike za privatne potrebe.

Mujić je tjednima obećavao da će govoriti za CIN, da bi u kratkom razgovoru rekao samo da su svi reprezentativci dijabetičari, što potvrđuju uvjerenja drugih dijabetologa, ali da pojedini igrači to ne žele priznati. “Sad ti kažem, svi oni kriju da imaju dijabetes.”

Ipak, novinari u medicinskoj dokumentaciji četverice reprezentativaca, kojoj su imali pristup, pored Mujićevih uvjerenja i jednog nalaza nisu pronašli druge nalaze.

Iako je obećao ustupiti dokumente drugih liječnika koji dokazuju njegove tvrdnje, Mujić to nije uradio. Novinari CIN-a su mjesec dana intenzivno pokušavali dogovoriti intervju s njim, a u dva navrata su ga dočekali ispred Pedijatrijske klinike. Svaki put je obećavao da će detaljno objasniti kako su nastajale potvrde, ali to nikada nije uradio. U kratkim razgovorima je davao kontradiktorne informacije. Isprva je potvrđivao da je na uvjerenjima koristio pečat Pedijatrijske klinike, da bi kasnije negirao da je to rekao. Tijekom ovog perioda Mujić je bio hospitaliziran, optuživši novinara da je prouzročio njegove tegobe.

Nevjerojatne rezultate istraživanja novinara CIN-a u cijelosti pročitajte OVDJE.

/desk/

Objava AND THE OSCAR GOES TO – U bh nogometnoj reprezentaciji dijabetičara igrali zdravi ljudi pojavila se prvi puta na Republika.

U nizu tezgi na bihaćkoj tržnici Ibrahim Hasanagić nudi svoju robu. Pozdravlja kupce koji zastanu, odgovara na pitanja o odjeći i sitnicama koje prodaje pa prebira po kovanicama, vraćajući kusur. No, Hasanagić bi trebao živjeti potpuno drukčijim životom, piše Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Prema liječničkim nalazima, on je službeno slijep od 1993. godine i treba mu tuđa pomoć u svakodnevnom životu. Zbog toga je za 16 godina dobio skoro 400 tisuća maraka iz federalnog proračuna. On je jedan od ratnih vojnih invalida koji je prošao reviziju koju Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) provodi od 2010. godine. Oko tri tisuće boraca je tijekom revizije izgubilo pravo na invalidnine jer liječničke komisije nisu prihvatile njihove nalaze o ranjavanju. Istovremeno su prihvatale sumnjive nalaze jer stvarno zdravstveno stanje bivših boraca uglavnom nisu provjeravale, iako im je to bila zakonska obveza.

„Moja obrana su papiri. Institucije su te koje će odlučiti koliko sam ja invalid“, rekao je Hasanagić novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Kako je liječnička komisija prihvatila njegove papire, ne dovodeći u pitanje njihovu istinitost, tako je odbila prihvatiti papire Mostarca Seida Boškaila na osnovu kojih mu je 2005. godine određen 70-postotni invaliditet.

„Otac sam pet sinova. U najtežim trenucima odgoja moje djece mi je ukinuta ta invalidnina od 230 maraka, što mi je puno tada značilo”, rekao je Boškailo.

Ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Obrambeno-oslobodilačkog rata FBiH je na reviziju potrošilo više od 21 milijun maraka, ali ona nije otkrila sve lažne ratne vojne invalide. Liječničke komisije Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja (Institut) koje su sudjelovale u reviziji nisu detaljno pregledale svakog invalida, tvrdeći da im Ministarstvo nije omogućilo dijagnostiku i specijaliste koji bi to radili.

Iako je od početka revizije najmanje 150 osoba osuđeno zbog nezakonitosti pri ostvarivanju prava braniteljsko-invalidske zaštite, među osuđenima još nema liječnika koji su izdavali lažne nalaze.

Revizija bez revizije

Neobičan slučaj Ibrahima Hasanagića nije promaknuo bihaćkim ratnim invalidima. Oni su ga prijavili Savezu ratnih vojnih invalida Unsko-sanskog kantona (USK) pa je predsjednik Ale Hošić razgovarao sa Berkom Seferović, tadašnjom predsjednicom liječničke komisije. Ona mu je tada rekla da je Hasanović, prema medicinskoj dokumentaciji, ispravno ocijenjen, a novinarima CIN-a to nije htjela objasniti.

„Oni imaju priču. Ja imam dokaze“, kaže na to Hasanagić, odbacujući prijave i sumnje u invalidnost.

Njegovi dokazi su nalazi iz očne klinike u Zagrebu, ruske klinike u Petersburgu te sa Klinike za očne bolesti u Sarajevu u kojima piše da je slijep. Hasanagić je kao pripadnik Armije Republike BiH (RBiH) ozlijeđen u glavu usljed detonacije granate u kolovozu 1993. godine, ali nema medicinsku dokumentaciju o pregledu neposredno nakon ozljede. Ipak je na osnovu nalaza 2005. godine dobio rješenje o stopostotnom trajnom invaliditetu čime je stekao pravo na najvišu vojnu invalidninu i dodatke od skoro dvije tisuće maraka mjesečno. Ni klinike ni Ministarstvo nisu htjeli CIN-u dati više informacija o Hasanagiću, pozivajući se na njegovu privatnost.

Istraživački tekst CIN-a u cijelosti pročitajte OVDJE.

/Republika/

Objava „Državna tajna“ o vojnim invalidima pojavila se prvi puta na Republika.

Izaslanik u Skupštini Općine Novi Grad Mirko Zgonjanin kaže da je „bijeli hljeb“ nepotreban jer dužnosnici svakako imaju visoka primanja i dovoljno vremena za štednju. Ipak, i sam je podnio zahtjev za šestomjesečnu naknadu nakon što mu je 2020. godine istekao mandat predsjednika Skupštine. Tako je za šest mjeseci primio 21.000 maraka „bijelog kruha“.

„Ako su drugi primali to i dobivali te naknade, zašto bih ja bio onaj koji bi se odrekao toga”, kaže Zgonjanin, član Demokratskog narodnog saveza (DNS).

On je vlasnik i direktor poduzeća ‘Astorija company’ koja je u 2020. godini imala dobit od 18 tisuća maraka. Za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) tvrdi da je prije dolaska na dužnost predsjednika Skupštine odjavio zaposlenje u svom poduzeću, da bi se opet prijavio nakon što je završio s primanjem „bijelog kruha”.

Gradonačelnici, načelnici, predsjednici i potpredsjednici lokalnih skupština te njihovi zamjenici u Republici Srpskoj (RS) imaju pravo primati „bijeli kruh“ šest mjeseci, baš kao i savjetnici u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH). Ostali političari u ovom entitetu u nezarađenoj plaći mogu uživati godinu dana. Ovaj bi im novac trebao pomoći dok ne nađu novi posao ili ne odu u mirovinu.

Prema podacima koje su prikupili novinari CIN-a, 51 općina u Bosni i Hercegovini bi od studenog 2020. do siječnja 2022. godine trebala isplatiti skoro 1,5 milijuna maraka za „bijeli kruh“ za 81 dužnosnika.

Među njima su 34 političara koji primaju ovu naknadu iako imaju svoja poduzeća ili su u međuvremenu osvojili nove mandate u skupštinama. Ovakva praksa je moguća zahvaljujući nepreciznim pravilima koja u većini općina ide na ruku političarima.

Ovu istraživačku priču u cijelosti pročitajte: OVDJE

/Republikainfo.com/

Objava BAŠ SE ‘UHLJEBILI’ Čak 1,5 mil. KM za ‘bijeli kruh’ političarima – ali sve je po zakonu pojavila se prvi puta na Republika.

Tučnjava, pucnjava, reketiranje, prijetnje, uništavanje imovine i zloupotreba položaja – kaznena su djela zbog kojih je najmanje 11 parlamentaraca aktualnog saziva Federalnog parlamenta kazneno gonjeno i osuđivano tijekom mandata ili ranije. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine (SIP BiH) je zbog pravomoćnih presuda oduzela mandate samo izaslaniku Dušku Radunu i zastupniku Senaidu Begiću.

Raduna je Općinski sud u Livnu osudio na zatvorsku kaznu od osam mjeseci zbog zloupotrebe položaja na poziciji načelnika Bosanskog Grahova, a Begića Kantonalni sud u Zenici na dvije i pol godine zatvora zbog zloupotrebe položaja na poziciji direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona (ZDK).

Izbornim zakonom BiH je predviđeno da se mandat oduzima dužnosnicima danom pravomoćnosti sudske presude kojom su osuđeni na zatvorsku kaznu od šest mjeseci ili duže.

Tako izaslanici: Ramo Isak, Ilija Ilić, Edim Fejzić, Sejad Tatarin, Jasenko Tufekčić, Boris Krešić i zastupnici Hamdija Abdić i Eldin Vrače neometano izglasavaju zakone u Federalnom parlamentu, bez obzira na to što su tijekom mandata ili ranije osuđivani. Zastupnik Salmir Kaplan jedini ima nepravomoćnu presudu.
Krajišnik Hamdija Abdić Tigar, zastupnik Stranke demokratske akcije (SDA) i ratni zapovjenik Armije BiH, ima najdeblji dosje među političarima u Federalnom parlamentu. Zbog različitih kaznenih djela osuđivan je ukupno pet puta. Najstrožija kazna mu je izrečena 2007. godine za razbojničku krađu u Bihaću nakon završetka rata.

Pročitajte priču u cijelosti:

https://cin.ba/zakonodavci-s-druge-strane-zakona/

/Republikainfo.com/

Objava ZAKONODAVCI S DRUGE STRANE ZAKONA Svaki 14-ti parlamentarac u FBiH osuđivan, a izglasavaju zakone pojavila se prvi puta na Republika.

Najveći iznos otpremnine u posljednjih deset godina dobio je bivši član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović. On je 2014. godine primio 34.130 KM otpremnine. Nakon toga je nastavio raditi – prvo kao izaslanik u Domu naroda, a potom i kao zastupnik u Zastupničkom domu. Za to vrijeme je do kraja ožujka ove godine zaradio više od 430 tisuća KM.

Bariša Čolak i Jakov Galić, izaslanik i zastupnik u domovima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH), dobili su tijekom pandemije korona virusa otpremnine za odlazak u mirovinu, ali su se odmah vratili među stalno zaposlene.

Iako je u ovo vrijeme krize i neizvjesnosti zastupnik Damir Arnaut tri puta u Državnom parlamentu predlagao da se umanje primanja dužnosnicima kako bi se uštedio javni novac, njegovi prijedlozi nisu prihvaćeni.

Tu ideju nisu podržali ni Čolak ni Galić, koji su u tom periodu iz proračuna dobili po 29 tisuće maraka otpremnine za odlazak u mirovinu.

Za 15 dužnosnika Parlamenta, Vijeća ministara i Predsjedništva BiH isplaćeno je 436.767 KM za otpremnine od početka 2010. do kraja ožujka 2021. godine. Većina njih je nakon toga ostala na dužnostima te uz mirovinu prima i plaću.

Uz Galića i Čolaka i: izaslanici Sredoje Nović i Dušanka Majkić, zastupnik Nebojša Radmanović te bivši državni parlamentarci Mirsad Mešić, Krstan Simić, Boško Tomić, Petar Kunić i Beriz Belkić su odlučili nastaviti sa radom nakon što su dobili otpremnine.

Tako im je omogućeno da do kraja ožujka  2021. godine, ne računajući otpremnine, iz proračuna državnih institucija zarade još 2,31 milijuna KM.

Priču donosi Centar za istraživačko novinarstvo.

/Republikainfo.com/

Objava NAJUNOSNIJE ZANIMANJE U BiH – POVLAŠTENA, BEZOBRAZNA, POLITIČKA KASTA Odu u mirovinu, uzmu otpremnine i ponovno rade  pojavila se prvi puta na Republika.