„Mislim da je vojna potpora koju smo dosad pružili apsolutno ispravna stvar. Također mislim da je ispravno da učinimo mnogo više kako bismo stvorili učinak odvraćanja, uz našu podršku Ukrajini. Ono što žalim jest da Europa, po mom mišljenju, ne koristi dovoljno svoj diplomatski potencijal“, rekla je Merkel u intervjuu za javni servis WDR, piše Politico, a prenosi N1.

„Nije dovoljno da [američki predsjednik Donald] Trump održava kontakt s Rusijom“, dodala je.

Pritisak na Europu raste da imenuje posebnog izaslanika za mirovne pregovore između Rusije i Ukrajine. I Moskva i Kijev signalizirali su otvorenost prema takvom posredniku, u trenutku kada je Trumpov pregovarački tim uglavnom usmjeren na američko-izraelski rat s Iranom.

Njemački kancelar Friedrich Merz — također član demokršćanske CDU, kao i Merkel — izjavio je u ponedjeljak da imenovanje jednog pregovarača koji bi govorio u ime cijelog bloka „trenutno nije planirano“, ali je dodao da se o toj temi razgovara na europskoj razini, kao i u užem formatu s Francuskom i Ujedinjenim Kraljevstvom.

Također je upozorio na lažne nade.

„Prije svega, nadamo se da možemo ojačati spremnost Moskve da sjedne za pregovarački stol“, rekao je Merz odgovarajući na pitanje novinara tijekom konferencije za medije s bugarskim kolegom u Berlinu. „Dok ruska vlada ne bude spremna pregovarati, nema potrebe da s naše strane donosimo odluke o predstavljanju.“

Merkel, koja je bila njemačka kancelarka od 2005. do 2021., rekla je da je tijekom svog posljednjeg sastanka Europskog vijeća u listopadu 2021. — četiri mjeseca prije početka ruske invazije na Ukrajinu — predložila uspostavu diplomatskog formata između EU-a i Rusije. No dodala je da prijedlog nije prošao zbog različitih stavova unutar Unije o tome kako se nositi s Moskvom.

„Morate nastaviti raditi na tome dok ne postignete zajednički stav“, rekla je o tim razlikama. „Diplomacija je uvijek bila druga strana medalje, čak i tijekom Hladnog rata.“

Merkelino nasljeđe posljednjih je godina pod povećalom zbog povećane njemačke ovisnosti o ruskom plinu tijekom njezina mandata, a kritike su dodatno ojačale nakon što je Moskva 2022. napala Ukrajinu.

No njezino pregovaračko iskustvo s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim dovelo je i do toga da se njezino ime spominje među mogućim kandidatima za europskog mirovnog izaslanika koji bi pomogao u rješavanju sukoba.

Merkel je, međutim, rekla da njezin ured nije primio nikakav službeni zahtjev u tom smislu. Također je naglasila da vjeruje kako su vjerodostojni pregovarači samo oni koji imaju stvarnu političku moć, prisjećajući se iskustava s Putinom nakon ilegalne aneksije Krima 2014.

„Te smo pregovore s predsjednikom Putinom mogli voditi samo zato što smo imali političku moć, zato što smo bili šefovi vlada“, rekla je Merkel. „Potrebna vam je ta moć. I osobno mi nikad ne bi palo na pamet zamoliti posrednika da ode u Minsk umjesto mene i razgovara s Putinom… To morate uzeti u svoje ruke.“

Sporazumi iz Minska — koje su posredovali Merkel i tadašnji francuski predsjednik 2014. i 2015. kako bi zaustavili sukobe u istočnoj Ukrajini — nisu uspjeli osigurati trajni prekid vatre. Kršenja sporazuma nastavila su se godinama prije nego što je Rusija pokrenula svoj totalni rat.

/Desk/

Objava Merkel kritizira EU zbog nedostatka diplomatskog utjecaja u okončanju rata u Ukrajini pojavila se prvi puta na Republika.

Godine 2015. i 2016. azil u Njemačkoj zatražilo je milijun ljudi. Je li Angela Merkel tom odlukom zauvijek promijenila ne samo Njemačku nego cijelu Europu?

“Nastala je snažna polarizacija. Brojne desne populističke stranke rasle su na tom valu. Možda i najzanimljivija poruka svega je da brojka sama ne mijenja tržište rada. Ideja je bila da će useljenici ili migranti, kojih je tada došlo 1,3 milijuna, smatra se da je brojka i veća, popuniti praznine na njemačkom tržištu rada. Ispostavilo se da većina ne radi, da im vrijednost obrazovanja nije izražena kao kod njemačke populacije i da samim tim nisu riješili zapravo nedostatke na tržištu rada, što je bio prikriveni motiv iza humanitarnog pitanja”, rekao je za HRT-ov “Studio 4” Tado Jurić, demograf.

“Pomalo je smiješno što su vladajuće stranke puno toga što su predbacivale AfD-u danas preuzele kao svoje politike. Pritisak javnosti je postao toliko snažan da se te teme ne mogu marginalizirati. Pokazalo se da postoji jaz između ideje humanitarnog čina i negativnih strana migracija, koje su gurnute u stranu”, rekao je Jurić.

Jurić je kazao kako je Njemačka lutala 40 godina i ponovno je nezadovoljna jer politike integracije ne obećavaju ono što se nadalo da će osigurati.

“Teza da nema tko raditi, da moramo uvesti radnike, nije točna. Mi možemo aktivirati 400 tisuća ljudi, ali se mora razgovarati o uvjetima rada, a ne ići samo poslodavcima na ruku”, rekao je Jurić.

Naglasio je kako je getoizacija posljedica nepostojanja integracije politike.

/Desk/

Objava Je li odluka Merkel o pozivu migrantima promijenila Europu pojavila se prvi puta na Republika.

Bivša njemačka kancelarka Angela Merkel snažno je branila svoju odluku iz 2015. o otvaranju njemačkih granica sirijskim izbjeglicama, rekavši kako je zemlja „puno postigla“ u posljednjem desetljeću u integraciji novopridošlih u društvo.

U ekskluzivnom intervjuu za javni emiter ARD, povodom 10. godišnjice odluke, Merkel je govorila o izazovima i uspjesima njemačkih napora u odgovoru na izbjeglički val koji je velike probleme donio europskim zemljama i oštre kritike prema njemačkoj kancelarki. Između ostaloga i iz redova njene stranke CDU-a.

„Osvrćem se i shvaćam da je to bila značajna odluka s kojom sam se suočila“, rekla je, naglašavajući kako je djelovanje bila moralna i humanitarna obveza, jer desetine tisuća izbjeglica koje bježe od rata pate u tranzitnim zemljama poput Mađarske na putu do Njemačke.

„Opcija je bila, prihvatiti ih ili učiniti nešto drugo. Po mom mišljenju, to uopće ne bi funkcioniralo. Možda korištenje vodenih topova ili sile da ih odgurnemo? To za mene uopće ne bi bile opcije. Nikada ne bih pristala na to“, rekla je.

Odluka Merkel iz ljeta 2015. godine predstavljala je velike izazove za Njemačku. Zemlja je primila preko milijun zahtjeva za azil u dvije godine. Izbjeglički centri su postali prenatrpani, a škole i vrtići su bili opterećeni. Mnoge njemačke općine su se našle preopterećene iznenadnim prilivom izbjeglica. I ne samo Njemačka, već i mnoge druge države EU-a, poput Italije, Francuske, Austrije itd. bile su u svojevrsnom izbjegličkom kaosu.

U intervjuu je Merkel branila i svoju frazu ‘Mi to možemo’, koju je izgovorila tijekom konferencije za novinare 31. kolovoza 2015. godine, govoreći o izbjegličkoj krizi.

„Posljednjih nekoliko godina sam bila iznenađena koliko često su mi se te tri riječi, ‘Mi to možemo’, vraćale. Nisu trebale izraziti ništa drugo izuzev kako se suočavamo s ogromnim zadatkom“, rekla je Merkel, dodajući da je te primjedbe izrekla tijekom izvanredne situacije, kada ljudi nisu znali što raditi usred priliva izbjeglica.

„Kada sam rekla: ‘Mi to možemo’, shvatila sam da je to ogroman zadatak. Namjerno sam rekla: ‘Mi to možemo’, a ne:’Ja to mogu’, jer sam računala na njemački narod da se suoči s ovim ogromnim izazovom“, rekla je, naglasivši kako je “Njemačka jaka zemlja koja je u proteklom desetljeću puno postigla u integraciji novopridošlih u društvo”, ali i priznavši kako je to i dalje “kontinuirani proces koji se mora nastaviti rješavati”.

/Desk/

Objava Merkel na 10. godišnjicu odluke o otvaranju granice sirijskim izbjeglicama i dalje brani najveću migrantsku krizu u Europi pojavila se prvi puta na Republika.

Nekima apel za slobodu, nekima nedostatak samokritičnosti

Objava memoara Angele Merkel pod naslovom ‘Sloboda’ obećava cjelovit pogled na njezin osobni i politički put. Kao jedna od najutjecajnijih političarki u svjetskoj povijesti, njezin mandat od 2005. do 2021. obilježen je značajnim odlukama i međunarodnim odnosima, a memoari nude priliku za bolje razumijevanje motiva i izazova s ​​kojima se Merkel suočavala.

U svojim memoarima, čiji su dijelovi objavljeni kao predtisak, a koje je napisala zajedno sa svojom dugogodišnjom političkom savjetnicom Beate Baumann, osvrće se na svoj život u dvije njemačke države – 35 godina u DDR-u, 35 godina u ponovno ujedinjenoj Njemačkoj. Osobno kao nikad prije, govori o svom djetinjstvu, mladosti i studiju u DDR-u te dramatičnoj 1989. godini, u kojoj je pao Berlinski zid i započeo njezin politički život.

Bivša njemačka kancelarka analizira i piše o njezinim susretima i razgovorima s najmoćnijim ljudima svijeta i, koristeći važne nacionalne, europske i međunarodne prekretnice, rasvjetljava kako su se donosile odluke koje su oblikovale tadašnju političku scenu i svjetska društva. Njezina knjiga nudi jedinstveni uvid u unutarnje djelovanje moći – i odlučan je apel za slobodu, ocjenjuju neki od njemačkih medija.

Međutim, neki od medija ocjenjuju kako “Merkel kritizira Putina i Trumpa, ali ne i sebe”.

Ona je u intervjuu za ‘Spiegel’ kazala kako “knjiga nije samo za povjesničare” te da je “cilj da se politika okrene povijesnim činjenicama na način razumljiv normalnom čovjeku”.

“Naslijeđe Merkel izgleda sve strašnije”, pisao je britanski ‘Economist’ u listopadu, nakon što je na kraju njezina mandata prognozirao kako će EU jako nedostajati. Bez obzira radi li se o infrastrukturi, opskrbi energijom, obrani, migracijama ili odnosu s Rusijom – među njezinim bivšim štovateljima u Njemačkoj sve su glasniji koji optužuju Merkel da je postavila pogrešan smjer.

Novinar “FAZ-a’ Eckart Lohse nedavno je pisao o njenim memoarima: “Kako ne bi pokazala slabost, ona ignorira mnoge izazove i tako vara Nijemce”.

Na pitanje što joj slijedi nakon memoara, Merkel je za ‘Spiegel’ rekla: “Ima puno lijepih stvari: putovanja, susreti s prijateljima, čitanje, opuštanje.”

“Također bi lako mogla zamisliti korištenje svoje knjige kao polazišta “za razgovor s mladim ljudima o demokraciji, o povijesti Savezne Republike, o značenju kompromisa. Mislim da se svaki političar mora zapitati: Koliko sam ja tolerantan? prema drugim mišljenjima, bilo od političkih protivnika ili unutar moje vlastite stranke?” Samo ako političari daju primjer, može se povećati spremnost ljudi da slušaju jedni druge”, rekla je Merkel.

Međunarodni odnosi: Trump, Putin i NATO

Odnosi Merkel s međunarodnim čelnicima poput Donalda Trumpa i Vladimira Putina oblikovani su strateškim razmatranjima. Njezini odnosi s Trumpom, koji je zauzeo stav sukoba prema Njemačkoj, često su bili puni napetosti. U isto vrijeme, Merkel je morala strateški odvagnuti širenje NATO-a, posebice u pogledu Ukrajine i Gruzije, te je bila zabrinuta zbog mogućih vojnih reakcija Rusije.

Merkel, koja je u srpnju ove godine napunila 70 godina, u svojim se memoarima predstavlja kao nepokolebljiva braniteljica liberalnog međunarodnog poretka. Želi da je pamte kao takvu – “Što je vaš pandan tamniji, to vaša zvijezda svjetlije”. Stoga detaljno opisuje kako je američki predsjednik Donald Trump, koji je prvi put došao na dužnost 2017., osporio poredak temeljen na suradnji s njezinog stajališta. Brzo joj je postalo jasno da s Trumpom neće biti zajedničkog rada za suradnju i povezivanje u svijetu.

Prema Merkel, Trumpova perspektiva svijeta bila je više perspektiva poduzetnika za nekretnine koji želi posjedovati komad zemlje. „Za njega su sve zemlje bile u međusobnom natjecanju, u kojem je uspjeh jedne bio neuspjeh druge. Nije vjerovao da se kroz suradnju može povećati svačiji napredak”, uvjerena je Merkel.

Tijekom prvog susreta s Trumpom nakon što je preuzeo dužnost, postalo joj je jasno kako mu je Njemačka posebno u fokusu. Merkel u svojim memoarima piše i o prvom susretu s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Trump ju je 2017. u Ovalnom uredu Bijele kuće pitao o njezinu odnosu s Putinom. „Činilo se da ga ruski predsjednik vrlo fascinira”, piše Merkel.

Republikanac je već tijekom predizborne kampanje kritizirao njemačke izvozne suficite i niske troškove obrane. U ožujku 2017., to je ponovio u razgovoru s njom. “Pobijam optužbe dajući činjenice i brojke. Razgovarali smo na dvije različite razine. Trump s emocionalne strane, ja s činjenične. Trump je sve promatrao iz perspektive poslovnog čovjeka u nekretninama koji želi zemljište”, piše o sastanku s Trumpom.

Papin savjet za Merkel kako postupiti s Trumpom

Činjenica da je čvrsti populist Trump neke stvari jasno vidio, poput velike ovisnosti Njemačke o ruskim energentima, naravno također je dio slike. Barem Merkel priznaje da je Trump bio u pravu kada je kritizirao razinu njemačkih troškova obrane.

Kancelarku je posebno zabrinulo Trumpovo otkazivanje Pariškog klimatskog sporazuma sklopljenog 2015. godine. U obračunu s razuzdanim Amerikancem sjetila se savjeta koji joj je papa Franjo dao tijekom tijekom privatne audijencije i posjeta Vatikanu.

„Bez navođenja imena, pitala sam ga kako bi se nosio s fundamentalno različitim mišljenjima unutar skupine važnih osoba. Odmah me razumio i kratko odgovorio: ‘Savijati, savijati, savijati, ali paziti da se ne slomi.'”, savjetovao ju je poglavar Katoličke crkve. Htjelo se razjasniti razlike s Trumpom bez izazivanja prekida.

Nije iznenađujuće da Merkel ni danas nije Trumpova obožavateljica. Kad su njezini memoari otišli u tisak, ishod američkih izbora još nije bio određen. Ipak, izričito je i “od srca” poželjela pobjedu Trumpovoj demokratskoj protukandidatkinji Kamali Harris i bila bi sretna da je Hillary Clinton pobijedila 2016.

Razumijevanje za Ukrajinu, ali bez statusa članice NATO-a

Deutsche Welle (DW) ocjenjuje kako je najaktualnija poveznica u knjizi kada Merkel opisuje kako je tijekom svog mandata pokušala usporiti želju Ukrajine za brzim ulaskom u NATO jer se bojala vojnog odgovora Rusije.

Politiku Angele Merkel prema Rusiji i Ukrajini u Kijevu joj i danas zamjeraju i kritiziraju. O ključnom NATO summitu 2008. u Bukureštu, na kojem se raspravljalo o planu za dodjelu statusa kandidata za članstvo Ukrajini i Gruziji, sada 70-godišnja Merkel piše: „Razumjela sam želju srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja da što brže postanu članice NATO-a.” Međutim: „Primanje nove članice nije trebalo donijeti sigurnost samo toj zemlji, već i NATO-u”, uz sumnju da bi obje zemlje dobile više sigurnosti.

Merkel je uočila rizike na ukrajinskom poluotoku Krimu. „Takva povezanost s ruskim vojnim strukturama nije postojala kod nijednog NATO kandidata do tada. Osim toga, samo je manjina ukrajinskog stanovništva tada podržavala članstvo u NATO-u”, prisjeća se Merkel.

“Mislila sam da je iluzija pretpostaviti da će status MAP-a (status kandidata za pristupanje) Ukrajini i Gruziji pružiti zaštitu od Putinove agresije. Status bi imao takav učinak odvraćanja da bi Putin prihvatio razvoj događaja ne poduzevši ništa”, piše Merkel. Intervenciju NATO-a u slučaju sukoba smatrala je jednako nezamislivom kao i mandat Bundestaga za njemačko sudjelovanje.

Međutim, Merkel priznaje da je na kraju postignuti kompromis bio nezadovoljavajući za obje strane.

“Činjenica da Gruzija i Ukrajina nisu dobile obvezu statusa MAP-a bila je odbijanje njihovih nada. Činjenica da im je NATO također ponudio opće obećanje članstva, za Putina je bilo ‘DA’ za članstvo u NATO-u za obje zemlje i objava rata, a za njih ‘NE’ njihovim nadama”, piše Merkel u svojim memoarima.

Ipak, bivša kancelarka je uvjerena da je u tadašnjim okolnostima postupila ispravno. “Globalno značajna nuklearna sila Rusija je stvarnost”, piše bivša kancelarka Merkel u svojim memoarima ‘Sloboda’.

Merkel kritizira smjer CDU-a o migracijama i brani svoju politiku

Bivša kancelarka Merkel (CDU) kritizira zahtjeve svoje stranke da odbije tražitelje azila na granici. Rekla je da vidi Nijemce kao “dugove” prema migrantima.

Merkel brani svoju migracijsku politiku u vrijeme izbjegličkog kretanja iz 2015. te je ujedno kritizirala sadašnji smjer svoje stranke.

“Imala sam osjećaj u to vrijeme da bih inače odustala od cjelokupne vjerodostojnosti nedjeljnih govora o našim velikim vrijednostima u Europi i ljudskom dostojanstvu”, rekla je Merkel za Spiegel o svojoj odluci u jesen 2015. da ne zatvori njemačke granice.

“Ideja o postavljanju vodenih topova na njemačkoj granici, na primjer, za mene je bila užasna i ionako ne bi bila rješenje”, rekla je Merkel.

Bivša kancelarka kritizirala je i aktualne zahtjeve CDU-a da se tražitelje azila odbija na granici.

“Iluzorno je pretpostaviti da će sve biti u redu ako vratimo izbjeglice na njemačkoj granici”, rekla je Merkel.

“Bez otvorenosti i spremnosti na promjene društva nema integracije, rekla je. Preduvjet je minimalna razina znanja o drugim kulturama. Ona je i izrazila zabrinutost zbog “niskog razvoja europskih integracija”, s posljedicama koje se ne mogu procijeniti ako EU ne uspije iznaći rješenje za ilegalne migracije.

Merkel je dalje rekla kako je uvijek vrlo ozbiljno shvaćala strahove ljudi od prevelike imigracije i islamističkog terorizma. “Ako idete na pučku feštu i bojite se da će netko iza mene potegnuti nož, onda je to vrlo uznemirujuće, čak i ako ta opasnost u tom trenutku možda i ne postoji. Kao kancelarka, željela sam kreirati politiku za ljude koji su se bojali da ćemo postati previše netolerantni i oštri”, rekla je.

(Republika/V.S.H.)

Objava Knjiga o kojoj ne bruji samo Njemačka – Bivša kancelarka Angela Merkel objavljuje memoare ‘Sloboda’ – Zašto se protivila Ukrajini u NATO-u, što joj je kazao papa Franjo o Trumpu pojavila se prvi puta na Republika.

Merkel je za njemački magazin Spiegel u intervjuu objavljenom u četvrtak. kazala kako su ona i francuski predsjednik Emmanuel Macron planirali održati razgovore u neovisnom formatu s Putinom u Europskom vijeću u 2021. godine tijekom njenog posljednjeg ljeta na dužnosti njemačke kancelarke.

– Ja, međutim, više nisam imala snage inzistirati na tome jer, nakon svega, svi su znali: ona napušta dužnost na jesen – kazala je Merkel.

Merkel, koja je napustila politiku nakon 16 godina na vlasti nakon njemačkih izbora u rujnu 2021., službeno je predala vlast Olafu Scholzu iz Socijaldemokrata u prosincu te godine.

Američki predsjednik Joe Biden sastao se s ruskim čelnikom u lipnju 2021.

Komentirajući oproštajnu posjetu Moskvi u kolovozu 2021., Merkel, koja tečno govori ruski, izjavila je za Spiegel: “Osjećaj je bio vrlo jasan: U smislu politike sile, prošli ste. Za Putina je samo sila bitna”, prenosi Reuters izjavu bivše njemačke kancelarke za Spiegel.

/Desk/

Objava Merkel kaže da nije imala političke snage za razgovor s Putinom uoči invazije na Ukrajinu: “Za Putina je samo sila bitna” pojavila se prvi puta na Republika.

Srpska inzistiranja kako je nepriznat i stalne pozive na njegov odlazak sada, kako izgleda, slijede Bošnjaci. Upravo bošnjački politički establišment, i to posebno nakon nedavnih prosvjeda u Sarajevu ispred OHR-a, organiziran od bošnjačkih stranaka zbog neslužbenog, radnog prijedloga o izmjenama Izbornog zakona i spominjanog cenzusa od tri posto (…”Jedino kantoni gdje jedan konstitutivni narod čini više od 3% ukupne populacije tog konstitutivnog naroda u cijeloj Federaciji BiH će birati izaslanike tog konstitutivnog naroda u Dom naroda FBiH”…) koji su objavili mediji i gdje mnogi prosvjednici nisu niti znali pojasniti zašto prosvjeduju, ali su pozivali na njegov odlazak, optuživalo ga se da “radi za HDZ”, a čak je bilo i težih riječi i prijetnji.

S druge strane, dok bošnjačke stranke inzistiraju da Schmidt “radi za HDZ”, on je nažešći kritičar jednog od ključnih ljudi HDZ-a, predsjednika Federacije BiH Marinka Čavare, izričito od njega tražeći da konačno radi svoj posao i imenuje nedostajuće sudce Ustavnog suda FBiH te je dao i naslutiti da ga u suprotnom čeka ono “što mu se neće svidjeti”. Ma što to značilo.

Schmidt danas nema simpatije bh političara

Schmidtovo gubljenje kontrole pred novinarima, uzvikivanje kako su bh političari smeće te da mu je dosta svega, ali i da političari “igraju političke igre” te da je on došao “odblokirati zemlju”, a ne “da igra političke igre”, bile su samo dodatni okidač sve glasnijih napada i s bošnjačke strane.

Također, ne olakšava mu ni hrvatska strana – predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović od njega traži da “završi započeto”. U svakom slučaju Christian Schmidt u bh političarima nema simpatizera niti kod “lijevih”, niti “desnih”.

No, značajno je podsjetiti da su sve glasnije kritike i iz njegove domovine – počelo je stidljivo, da nije trebao izgubiti kontrolu, s pitanjem ‘Što mu se dogodilo?’, kako on nije diplomata pa se od njega ne može niti očekivati diplomatsko ponašanje, do najnovijih tvrdnji kako je iznevjerio očekivanja, osramotio Njemačku, do poziva pojedinih analitičara kako treba otići jer nije podoban za dužnost koju obnaša.

Posebno su glasni kritičari nekih od zastupnika vladajućeg SPD-a u njemačkom Bundestagu. Najglasniji od njih je Adis Ahmetović, mladi zastupnik ove stranke, Bošnjak podrijetlom iz BiH, i izvjestitelj Kluba SPD-ovih zastupnika za zapadni Balkan, koji je već prije podigao značajnu prašinu inicirajući donošenje Deklaracije o BiH gdje se, kao glavni destabilizatori BiH, spominju Milorad dodik i Dragan Čović, dok je Bakir Izetbegović pošteđen od ovakve ‘prozivke’.

-Reakcija je bila apsolutno neprimjerena i naštetila je ugledu i djelotvornosti OHR-a, rekao je za ‘Spiegel’ Adis Ahmetović.

U ovom kontekstu treba podsjetiti da Schmidta, kao nov visokog predstavnika, “dala” vlada tada većinske koalicije CDU-a bivše kancelarke Angele Merkel te da je sada na vlasti lijeva koalicijska vlada SPD-a na čelu s kancelarom Olafom Scholzom.

Ali ne misle baš svi tako.

‘Spreman pomoći potpuno neodgovornim ljudima’

“Apsolutno se slažem sa Schmidtovom definicijom političara u BiH: “Smeće, potpuno smeće.” Čast izuzecima. Nisu oni zaslužili da im se obraća na diplomatski način. S gospodom gospodski, s fukarama … “, komentirala je na svom Facebook profilu politička analitičarka iz Sarajeva Ivana Marić.

-Čovjeku je pukao film, što bi se reklo u narodu. Ja bih jako volio da se svi mi naljutimo 2. listopada, da nam pukne film, pa da počnemo glasati tako da nešto promijeni. U tom kontekstu jednostavno mislim da Schmidt pokušava napraviti balansiranu situaciju da bukvalno radi na stabilizaciji BiH, komentirao je analitičar Žarko Papić za N1 BiH.

Novinar i analitičar Ranko Mavrk također ne osuđuje eksplozivnu reakciju visokog predstavnika u BiH.

-Komentar kojeg je dao u Goraždu je njegov odgovor na ovu halabuku i cijelu tu ofanzivu propagandnu. Schmidt, koji se pojavio kao osoba dobre volje, spremna pomoći na neki način ovim potpuno neodgovornim ljudima koji godinama pregovaraju i ni o čemu se nisu u stanju govoriti, da pomogne premostiti taj nekakav krizni period koji definitivno slijedi nakon izbora – on se odjednom nađe na meti navodnih branitelja za interese države BiH, smatra Mavrk.

Sam Schmidt je za njemačke medije objasnio svoju neuobičajenu reakciju. On je za ovaj medij ustvrdio kako je za svoj izljev bijesa ustvari dobio “ogromnu podršku građana”.

-Stvarno me iznerviralo i jako me čudi to što mnogi u politici prihvaćaju da, primjerice, u Federaciji BiH četiri godine nije imenovana vlada. A neki to jednostavno prihvaćaju. Ja to moram kritizirati i jučer sam to sasvim jasno rekao i za to sam dobio ogromnu podršku građana. Jako sam sretan zbog ogromne podrške građana izvan politike u BiH i nadam se te da sam konačno probudio donositelje političkih odluka. Dio budućnosti zemlje u srcu Europe ovdje će biti izgubljen ako se stvari ovako nastave, kazao je Schmidt za Der Spiegel.

‘Ja sam ideja Angele Merkel’

Kabinet Bundestaga u siječnju prošle godine službeno je potvrdio kandidaturu Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika u BiH, političara Krišćansko-socijalne unije (CSU) i bivšeg ministra poljoprivrede Njemačke, a tada zastupnika u Bundestagu, posebice angažiranom na vanjskopolitičkim pitanjima. Schmidt je u intervjuu za njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) izjavio kako je on “ideja kancelarke Merkel”.

Može se slobodno kazati kako je upravo on posljednja zaostavština nekada najmoćnije žene svijeta, kancelarke koja je na toj dužnosti provela dugih 16 godina, uspješno balansirajući i držeći “na uzici” i Vladimira Putina, pa čak i po visokoj cijeni razvoja trgovine energentima s Rusijom, ali zbog očuvanja mira. Merkel je zasigurno vrlo dobro znala zašto je BiH nakon Inzka bio potreban Schmidt.

-Odlazim tamo s jasnim očekivanjem da će se pokrenuti razvojni proces koji je zastao, rekao je Schmidt FAZ-u.

Unatoč oštrim protivljenjima i reakcijama iz RS-a, prvenstveno srpskog člana Predsjedništva Milorada Dodika, ali i Rusije, kojoj se kasnije pridružila i Kina, koje nisu podržali Schmidtovo imenovanje u Upravnom odboru Vijeća za provedbu mira (PIC).

Takav stav je i danas, a Dodik novog visokog predstavnika često “časti” kako je “njemački turist u BiH” kojeg ne prizna za visokog predstavnika, naziva ga uvrjedljivim imenima, a čak je najavio i tužbu protiv njega za “lažno predstavljanje”.

Ovo protivljenje Rusije i RS-a njemačkom kandidatu za visokog predstavnika tim više pokazuje kako su pojedine informacije kako je “Schmidt ruski igrač”, a koje su objavljene u dijelu bošnjačkih medija netom nakon što je kandidatura Bundestaga objavljena, danas još više izgledaju lažno i izvitopereno.

Schmidt radi posao za koji je plaćen

Na koncu, Schmidt je zamijenio dugogodišnjeg visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka koji je na toj dužnosti bio do ožujka 2009. godine i tek sedam dana prije odlaska nametnuo odredbe u Kaznenom zakonu o kažnjivosti negiranja genocida i veličanja osoba osuđenih za ratne zločine. Upravo taj potez je obilježio njegov dugotrajan mandat i bio povod za početak nove krize i bolokade državnih institucija od strane Srba i – koju je, dobrim dijelom kukavički, ostavio “na vratu” svom nasljedniku Schmidtu.

Inzko je uistinu često bio sinonim za sporu i neučinkovitu međunarodnu administraciju u BiH koju su mnogi kritizirali i tražili veću i bržu učinkovitost. Upravo to je sada Schmidt, čovjek koji želi rezultate i, kako se čini po njegovom burnom istupu, tome je posvećen te pristupa vrlo odgovorno i emotivno.

On je već u prvoj godini svog mandata “probudio” uspavane bh političare, navikle na izazivanje kaosa koji im jamči ostanak na vlasti. Schmidt, moglo bi se kazati, radi svoj posao za kojeg je plaćen, dok je Inzko, manje-više, prihvatio beskonačan bh status-quo, uljuljkan dobro poznatim okruženjem i političarima s kojima je, s godinama, razvio vrlo dobre odnose. I dobrom plaćom.

Danas Schmidt skoro da i nema simpatizera među bh političarima. I to je dobro jer je on u BiH upravo zbog njih. A, BiH bez Schmidta u ovako burnim vremenima? Bio bi to jako, jako loš potez. Ne za Schmidta već za BiH, a vjerojatno i cijeli Balkan, piše Dnevni list.

/Desk/

Objava Schmidt u BiH: Srbi ga tjeraju, sada i Bošnjaci, a Hrvati ‘mudro’ šute. Rusija ‘trlja ruke’ pojavila se prvi puta na Republika.

Merkel, koju je početkom lipnja oštro kritizirao ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj Andrij Melnik jer je ocijenio da je bez trunka samokritike opravdavala svoju dugogodišnju politiku prema Rusiji, izjavu je dala za njemački radio u vrijeme dok Rusija nastavlja bombardirati Ukrajinu nastojeći zauzeti dijelove juga i istoka u ratu koji je izmijenio sigurnosnu situaciju u Europi i šire.

“Postalo je jasno da neću još dugo biti u uredu, tako da jednostavno moram priznati da određeni pokušaji prošle godine nisu više imali utjecaja”, rekla je Merkel njemačkom mediju Redaktionsnetzwerk Deutschland.

Poznato je da je u 16 godina na dužnosti Merkel održavala kontakte s Putinom čak i u teškim razdobljima i nastojala je da ta komunikacija nikada je zamre.

Rat je počeo 24. veljače, a Merkel nije isključila mogućnost da je je Putin čekao njezin odlazak s dužnosti kako bi napao susjednu Ukrajinu.

Moguće je da je i to utjecalo, ali bilo je i drugih čimbenika poput “izbora u Francuskoj, povlačenja vojske iz Afganistana i odugovlačenja primjene Sporazuma iz Minska”, kazala je Merkel.

Povukla se s dužnosti nakon lanjskih izbora nakon što je za kormilom Njemačke bila od 2005. do 2021. godine.

Putin više nije bio voljan održavati samit o Ukrajini u normandijskom formatu, rekla je o pregovorima u cilju uspostave mira na istoku Ukrajine gdje su proruski pobunjenici počeli pobunu 2014., uz podršku Rusije.

Pregovori u normandijskom formatu uključivali su predstavnike Rusije, Ukrajine, Njemačke i Francuske, prenosi HINA.

“S druge strane, ni ja nisam uspjela stvoriti neki europsko-ruski format za razgovore o europskoj sigurnosti”, priznala je Merkel.

Na pitanje bi li bila spremna posredovati u rusko-ukrajinskom ratu kojem se kraj ne nazire odgovorila je da “to pitanje trenutno nije u fokusu”.

/desk/

Objava Merkel: Putin je možda čekao moj odlazak da bi napao Ukrajinu pojavila se prvi puta na Republika.

Odmarala se u svojoj kući u Brandenburgu, bila u Italiji, pet tjedana se „luftala” na Baltičkom moru. U proteklih šest mjeseci Angela Merkel je radila upravo ono što je najavila prije nego što je predala dužnost svom nasljedniku: napravila je pauzu i nije prihvaćala nikakve pozivnice. „Vidjet ćemo onda gdje ću se pojaviti“, rekla je tada, 8. prosinca.

Bivša kancelarka se sada ponovo pojavila u javnosti. U veličanstvenoj neobaroknoj kazališnoj dvorani Berlinskog ansambla s puno zlata i crvenog samta, pred oko 700 gledatelja i brojnim novinarima pitanja joj je postavljao autor i novinar Alexander Osang, piše Deutsche Welle.

Muči ju rat

U pozivnici za taj razgovor navedeno je da će Merkel zauzeti stav o „izazovnim pitanjima našeg vremena“. Što je ovih dana izazovnije od ruskog agresorskog rata u Ukrajini i njegovih posljedica? A što je uzbudljivije u razgovoru s Angelom Merkel od pitanja: gledajući unazad vidi li greške tokom vremena kada je bila na vlasti ili ne.

Situacija u Ukrajini je muči, kaže Merkel. I nakon odlaska s kancelarske dužnosti ona je i dalje politička ličnost. I zato je potištena.

„Naravno da sam drugačije zamišljala vrijeme poslije mandata. 24. veljače je jednostavno došlo do prekretnice.“ Ruski agresorski rat je „brutalni napad koji krši međunarodno pravo, za koji nema opravdanja.”

Osvrćući se na svoju šesnaestogodišnju vladavinu, bivša kancelarka se itekako pita „što je možda propušteno“. „Ovu situaciju već sada smatram velikom tragedijom. Je li se moglo učiniti više da se spriječi ovakva tragedija?“

Još oštrije prema Putinu?

Angela Merkel je priznala da se prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu moglo postupiti oštrije 2014. nakon ruske aneksije Krima. Ali ne može se reći da tada ništa nije učinjeno, naglasila je ona, misleći na isključenje Rusije iz G8. Tada je i NATO odlučio da svaka članica za obranu treba izdvajati dva posto svog bruto društvenog proizvoda.

Merkel je također branila to što se 2008., kada su na stolu bili zahtjevi Ukrajine i Gruzije, usprotivila širenju NATO-a na istok.

„Tada je Ukrajina bila zemlja kojom su vladali oligarsi i niste ju mogli jednostavno primiti u NATO.“ Osim toga, već tada je bilo jasno da Putin ne bi prihvatio članstvo u NATO-u te da bi već tada „to moglo nanijeti ogromnu štetu Ukrajini”.

Diplomacija nije bila pogrešan put

Stalno se vraćam u prošlost, kaže Merkel. Ali, gledajući unazad, ona smatra da sebi nema što predbaciti. „Ako diplomacija nije funkcionirala, to ne znači da je bila pogrešna. Ne vidim da bih sada morala reći: To je bilo pogrešno. I zato se neću ispričavati.“ Ona se „srećom dovoljno potrudila” i „velika je tuga što to nije uspjelo”.

Dok je bila kancelarka prevladalo je uvjerenje da je Europi bolje s Rusijom kao partnerom nego u konfrontaciji s Kremljem. Političarka CDU-a, ali i njen dugogodišnji koalicijski partner SPD, oslanjali su se na gospodarske veze, kombinirane s političkom i kulturnom razmjenom. Pored toga, plin, nafta i ugljen iz Rusije bili su relativno jeftini, što je bila prednost za njemačku privredu.

Stvar sa psom

Je li kancelarka osobno podcijenila ruskog predsjednika Vladimira Putina? Njegovu volju za moć, njegov potencijal za agresiju? Zar nije trebalo biti upozorenje kada je Putin 2007. na sastanak u Soči provokativno poveo svog velikog psa, iako je znao da se Angela Merkel boji pasa?

Tijekom posjeta Sočiju Putin joj je rekao da je za njega raspad Sovjetskog Saveza najgora stvar 20. stoljeća. „Rekla sam mu, znate, za mene je to bila najveća sreća u životu jer sam dobila slobodu i potom mogla raditi ono u čemu uživam.“ U tom trenutku je bilo jasno „da postoji veliko neslaganje i to neslaganje je postajalo sve veće“.

Bivša kancelarka smatra da Hladni rat s Rusijom nikada nije zaista okončan.

Nije bila naivna

I kaže da nikada nije bila naivna. „Putinova mržnja – da, mora se reći – Putinovo neprijateljstvo upereno je protiv zapadnog demokratskog modela.” Uvijek je upozoravala: „Znate da on želi uništiti Europu. On želi uništiti Europsku uniju, jer ju vidi kao prethodnicu NATO-a.”

Ona ne dijeli to njegovo mišljenje, ali eto, tokom svih godina, nije bilo moguće stvoriti sigurnosnu arhitekturu koja bi mogla spriječiti rat, rekla je Merkel. „I o tome se mora razmišljati. Također je u interesu Njemačke da pronađe „modus vivendi“ sa Rusijom – tako da obje zemlje mogu koegzistirati.

Sretna zbog nove faze života

Jedna stvar je za Merkel sasvim jasna: vojno zastrašivanje je jedini jezik koji Putin razumije. Zato joj je drago što će Bundeswehr sada biti bolje opremljen.

„Jako mi drago da smo sada, kada cijeli svijet ima naoružane dronove, i mi odlučili kupiti ih.” Kritizirajući SPD s kojim je njen CDU bio u koaliciji dugi niz godina, bivša kancelarka je rekla da nije njena krivica što se „određene stvari nisu dogodile”. „Bila je to veoma teška borba, da se uopće investira u vojno zastrašivanje.”

Razgovor je trajao dobrih sat i pol i većinom se radilo o Rusiji i ratu u Ukrajini. Ali ne samo o tome. Angela Merkel je djelovala opušteno.

Ne kandidirati se ponovo na izborima 2021. bila je potpuno ispravna odluka, kaže. „U politici sam bila 30 godina i uvijek sam imala sastanke, sastanke, sastanke. Vjerujem da se vrlo dobro mogu nositi s ovom novom fazom svog života i biti vrlo sretna.”

/desk

Objava Merkel u prvom intervjuu nakon odlaska: Nikad nisam bila naivna s Putinom pojavila se prvi puta na Republika.

Prije godinu dana, kada se bližio kraj mandata Angele Merkel, širom svijeta su je hvalili kao najvažniju čelni figuru u Europskoj uniji i jednu od najvažnijih na Zapadu. Ali u dostignuća njene šesnaestogodišnje vladavine spada i spriječavanje Ukrajine da uđe u NATO, kao i izgradnja plinovoda Sjeverni tok 2 od Rusije do Njemačke, iako je u vrijeme davanja dozvole za gradnju Rusija već pripojila Krim. Ipak, to nije skoro nikoga zanimalo u trenutku kada se njemačka kancelarka opraštala od politike, analizira Deutsche Welle.

Drukčiji svijet

Njemačka šefica diplomacije Aanelena Baerbock je 24. veljače izjavila: „Probudili smo se u drugačijem svijetu“. Ruska invazija u Ukrajini nije samo uništila europski sigurnosni poredak izgrađen nakon Drugog svjetskog rata, već je i preokrenula ocjenu njemačke politike prema Rusiji.

Početkom travnja je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski povodom slika leševa u Buči pozvao Angelu Merkel da dođe i uvjeri se „do čega je dovela politika ustupaka Rusiji u posljednjih 14 godina“. Ukrajinski književnik Andrej Kurkov je rekao za DW da u Ukrajini doživljava „puno antinjemačkih emocija“. On je dodao: „Sasvim otvoreno se Angela Merkel naziva krivcem”.

Slične optužbe dolaze iz Poljke i iz baltičkih zemalja. One se ne odnose samo na Angelu Merkel već na jednu cijelu njemačku generaciju političara koja se pouzdala u politiku „promjene kroz razmjenu”. Bivši ministar vanjskih poslova Njemačke i sadašnji predsjednik države Frank-Walter Steinmeier je priznao „pogrešne procjene“ koje su Njemačku koštale dosta vjerodostojnosti.

Najneugodnija je uloga bivšeg kancelara i čelnika socijaldemokrata Gerharda Schrödera koji se do danas ne äeli jasno distancirati od Putina i sve donedavno je odbijao dati ostavku na svoje funkcije u ruskim energetskim koncernima.

Je li „smjena epoha” stvarna?

Kancelar Olaf Scholz je na početku rata u Ukrajini u Bundestagu proglasio „smjenu epoha“ i time naglasio da je njemačka Vlada naučila lekciju. S druge strane on je upozorio da je treći svjetski rat moguć i oklijevao je pri isporuci teškog oružja Ukrajini i uvođenju obimnih mjera bojkota ruskih energenata. Otuda mu nisu svi povjerovali da je zaista riječ o „smijeni epoha“. Premijer Poljske Tadeuš Moraviecki mu je prigovorio da blokira dodatne, oštrije sankcije Europske unije prema Rusiji.

Postoje i drugi znakovi za gubitak ugleda Njemačke. Početkom travnja u litvanskom glavnom gradu Vilniusu ljudi su demonstrirali pred njemačkim veleposlanstvom jer Berlin ne uvodi potpuni embargo na ruski plin i naftu. U baltičkim državama su na dobre odnose Njemačke i Rusije oduvijek gledali s posebnim nepovjerenjem, jer su se te zemlje vidjele kao sljedeće žrtve Vladimira Putina. Češki list „Lidove noviny” je ovog tjedna ustvrdio da Scholz odaje „defanzivan” dojam i da je njegov odgovor na zahtjeve za isporukom teškog oružja Ukrajini „da, ali…”. Prema mišljenju autora Scholz loše komunicira i često mijenja mišljenje.

Stručnjak za istočnu Evropu Volker Weichsel smatra da suzdržanost Scholzu čak nije pomogla ni u Moskvi: „Pretpostavka da takozvana „trezvenost” ima pozitivne efekte na sliku Njemačke u Rusiji je pogrešna. Baš naprotiv, moskovska propaganda je ranije predstavljala Njemačku na pretjeran način kao prijatelja, a sada isto tako pretjerano kao neprijatelja”.

Nepovjerenje prema Berlinu

Henning Hoff iz Njemačkog društva za vanjsku politiku vidi „nepovjerenje“ u baltičkim zemljama i Poljskoj. “Berlin je na kraju htio mimo svih da ostvariti deal s Moskvom”, kaže on. To u tim zemljama budi asocijacije na pakt između Hitlera i Staljina iz 1939. kojim su ovi diktatori među sobom dijelili Europu. Weichsel smatra da oklijevanje u uvođenju embarga i isporukama oružja te želji Ukrajine da se pridruži EU, ne nailazi na dobar prijem ni kod drugih Evropljana: „Od Njemačke se očekuje vodeća  uloga u EU. Ali koje god pitanje politike prema Rusiji ili Ukrajini pogledate, njemačka Vlada se pokrenula veoma kasno i to pod pritiskom“.

I u sasvim drugoj sferi se vidi pad ugleda Njemačke. Ovogodišnja Pjesma eurovizije je bila vjerojatno s najviše politike do sada. Publika širom Europe je davala najviše bodova Ukrajini, a najmanje Njemačkoj.

Ne raste utjecaj Pariza

Ako njemački utjecaj opada, onda bi utjecaj drugih zemalja mogao rasti. Ukrajinski predsjednik je nedavno (17.05.) telefonirao i s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom i s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. Razgovor sa Šcholzom Zelenski je nazvao pomalo bezvoljno kao „stvarno produktivan”, a razgovor sa Macronom kao “supstancijalan i dug”. Tema je bila ukrajinska želja da se što prije pridruži EU.

Uprkos tome Henning Hoff ne smatra da će Macron postati novi čelnik EU-a. “I nepovjerenje prema Francuskoj je veliko”, kaže on, podsjećajući da je francuski predsjednik od 2019. pokušavao uspostaviti strateški dijalog s Putinom, bez dogovora s istočnoeuropskim članicama EU-a. Hoff kaže da se europska politika prema Rusiji ionako ne može prepustiti samo Francuskoj odnosno Njemačkoj. „Srednja i istočna Europa, upravo baltičke zemlje i Poljska, moraju se jasno čuti”.

Štoa Njemačka mora učiniti?

Volker Weichsel smatra da Njemačka mora učiniti tri stvari: “Zahtjev Ukrajine za sticanje statusa kandidata za pridruživanje Europskoj uniji treba podržati iz sve snage, te konzekventno pružati podršku Ukrajini u obrani”. Treću stvar on naziva herkulovskom zadaćom – riječ je o uspješnom energetskom preokretu. “Gubitak ugleda prethodnih tjedana bit će brzo zaboravljen ako Njemačka pokaže da ima model za budućnost”.

Aludirajući na politiku zapadnonjemačkog kancelara Williya Brandta iz sedamdesetih godina Hoff kaže da je Njemačkoj potrebna neka vrsta nove istočne politike. Prema njemu, ta politika bi se morala usmjeriti prvenstveno na bliske susjede, partnere u EU-u i NATO-u, a tek u drugom koraku na, postputinovsku Rusiju za koju Hoff kaže da se nada da će doći uskoro. “Povjerenje se može vratiti samo pomoću istinske europeizacije politike prema Rusiji”, kaže on.

Volker Weichsel smatra da je dodatno potrebno novo razumijevanje politike: „Njemačka je 70 godina smatrala da rat može nestati iz svijeta ako ona sama nikad više ne bude agresor. Ideja da bi netko drugi mogao biti agresor, i da se žrtvi mora konkretno pomoći oružjem, a da se ne izvinjava stalno za neka djela iz prošlosti – to je bilo za dobar dio njemačkog društva nezamislivo. Promjena topg načina razmišljanja je tek počela”, piše DW.

/desk/

Objava ANALIZA DW-a – Gubi li Njemačka vodeću ulogu u EU-u? pojavila se prvi puta na Republika.

No ono što se nije moglo predvidjeti jest brzina kojom je Njemačka posljednjih tjedana napustila svoj stav prema Moskvi i zaustavila kontroverzni projekt plinovoda Sjeverni tok 2, slala oružja Ukrajini, prihvatila sankcije protiv Rusije, pa čak i najavila da će početi upumpavati značajne iznose u vlastitu vojsku.

Drugim riječima, pristala je gotovo preko noći učiniti sve ono na što su je SAD i drugi saveznici godinama nagovarali. Berlin je čak smislio moto ove promjene spreman da se pretvori u hashtag: Zeitenwende, tj. ‘vrijeme promjene’.

Nekoliko tjedana kasnije, postalo je jasno da njemački čelnici zapravo žele reći: ‘Idemo dalje.’

Katastrofalna pogreška

S tim u vezi, Nijemci su imali otprilike isto onoliko sreće koliko i ruska vojska u Ukrajini. To je zato što Njemačka nije tek ‘pogrešno procijenila Putina’, kao što je prošli tjedan rekao Christoph Heusgen, dugogodišnji savjetnik Angele Merkel za vanjsku politiku i novi predsjednik Münchenske konferencije o sigurnosti.

Njemačko tvrdoglavo inzistiranje na suradnji s ruskim čelnikom unatoč njegovoj kontinuiranoj agresiji (s čitavim popisom nedjela u rasponu od invazije na Gruziju do ubojstava neprijatelja u inozemstvu i ratnih zločina u Siriji) nije bilo ništa drugo nego katastrofalna pogreška koja će Angeli Merkel osigurati mjesto među političkim naivcima, zajedno s Nevilleom Chamberlainom.

Polako, ali sigurno, Nijemci su počeli shvaćati da Merkeličin mekani pristup prema Rusiji — koji je dosegao svoj vrhunac odlukom 2015. da dâ zeleno svjetlo plinovodu Sjeverni tok 2, unatoč ruskoj aneksiji Krima i njezinoj ulozi u separatističkom ratu u istočnoj Ukrajini — nije samo otvorio vrata Putinu da nastavi dalje, već ga je zapravo na to potaknuo.

Međutim, ruska invazija na Ukrajinu, ne znači samo odricanje od politike kancelarke Merkel, već i od politike čitave generacije njemačkih političara zaslijepljenih nostalgijom za ‘Ostpolitikom’ i politikom ‘Wandel durch Handel’ (‘promjena kroz trgovinu’), politikom poboljšavanja međusobnih odnosa, odnosno smanjuju međusobne napetosti iz 1970-ih koju je zagovarao kancelar Willy Brandt, i koja je, prema njemačkoj legendi, dovela do kraja Hladnog rata.

Kolektivna odgovornost Njemačke je razlog zašto je okretanje stranice lakše najaviti nego učiniti. U njemačkoj politici ne postoji osoba nalik Churchillu koja je godinama upozoravala na opasnosti davanja povjerenja Putinu. Dok Merkel snosi većinu odgovornosti za to što je upala u zamku ruskog čelnika, prava je istina da je kriva cijela njemačka politička klasa.

Neprekidni ‘dijalog’

Kao Merkeličin ministar financija i vicekancelar, sadašnji kancelar Olaf Scholz, čiji su socijaldemokrati bili glavna pokretačka snaga iza naftovoda Sjeverni tok, zagovarao je ideju da je najbolji način da se nosi s Putinom, neprekidni ‘dijalog’.

Jens Plötner, trenutno Scholzov savjetnik za nacionalnu sigurnost, bio je jedan od glavnih tvoraca te politike u godinama kad je kao visoki diplomat služio u njemačkom uredu za vanjsku politiku, gdje je bio šef kabineta tadašnjeg ministra vanjskih poslova Frank-Waltera Steinmeiera (socijaldemokrata koji je sada njemački predsjednik) i gdje je odnedavno politički direktor ministarstva. Čak i nakon što je Putin u prosincu okupio desetke tisuća vojnika na ukrajinskoj granici, Plötner je savjetovao Scholzu da se drži Sjevernog toka 2 i javno ponovi izmišljenu tezu da je to tek nešto više od ‘komercijalnog projekta’.

Plötnerov stari šef Steinmeier, koji je 2016. optužio NATO za ‘zveckanje oružjem i ratno huškanje’ zbog održavanja vojne vježbe u istočnom dijelu saveza, tvrdio je – skoro sve do ispaljenog prvog metka na Ukrajince – da bi Njemačka trebala koristiti energetiku kao način za izgradnju mostova s Rusijom.

Ovih dana je Steinmeier, koji bi kao predsjednik trebao služiti kao moralni autoritet Njemačke, zauzet organizacijom koncerata ‘slobode i mira’ s ruskim i ukrajinskim glazbenicima. (Jedan od događaja dogodio se početkom ožujka u Dresdenu dok su bombe padale na Harkiv, drugi po veličini grad u Ukrajini.)

Ni drugi se nisu proslavili

Tijekom vikenda, Andrij Melnik, ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj, izjavio je da će bojkotirati Steinmeierov najnoviji događaj, te rekao da Ukrajinci nemaju vremena za ‘grandioznu rusku kulturu’ dok Moskva ubija nevine civile.

Iako su manje odgovorne od Merkeličinih demokršćana ili socijaldemokrata u politici koja je dovela do Putinove invazije na Ukrajinu, nisu se baš proslavile ni manje stranke u njemačkoj vladajućoj koaliciji — liberalni Slobodni demokrati i Zeleni, prenosi Jutarnji list.

/Republika/

Objava POLITICO Putin je njemačke lidere iskoristio kao korisne idiote, najveći naivac ispala je Merkel pojavila se prvi puta na Republika.