Naime, pismo-reakciju koje je uputila dr. Nevenka Tromp, međunarodna pravna stručnjakinja i jedna od najbližih suradnika sir Geoffreya Nicea, bivšeg tužitelja Haškog tribunala, vrhunac je međunarodne blamaže koja je priređana u ime žrtava agresije na BiH. Istup Nevenke Tromp odnosi se na intervju koji je za medije dao Izetbegovićev savjetnik Dževad Mahmutović, kojem je isto prvenstveno i upućeno. Ovo pismo je pročitano i na Dnevniku Face TV-a.
U cijelosti prenosimo pismo dr. Nevenke Trump:
Dževade Mahumtoviću,
Pročitala sam s velikim zaprepaštenjem vaš intervju u Slobodnoj Bosni.
Nekoliko osvrta jer na žalost ova tema neće nestati kad netko od vas na vlasti tako odluči. Ova tema se tiče svih ljudi u BiH i ljudi sad već puno znaju i nastavit će postavljati pitanja.
Kao prvo, ja vas nikada nisam mogla pozvati da dođete i budete gost u mojoj kući jer ja nisam znala niti da vi postojite dok me gospodin Ahmet Halilović, tadašnji veleposlanik u Nizozemskoj nije zamolio da se sretnem s vama.
Sastanak je održan u mojoj kući zbog inzistiranja na diskreciji, jer vi tada niste željeli da o njemu bilo što dozna Amir Ahmić, Bošnjački oficir za vezu s Tribunalom kojemu je izravni šef predsjenika Bakir Izetbegovića – kao uostalom i vama. Sad ga u vašem intervju hvalite, a tad ste se od njega skrivali. Toliko o vašoj dosljednosti. I kratkom pamćenju.
Kao drugo, velika je neistina to što govorite o honararima koje je navodno tražio Geoffrey Nice. S vama svakako o tome nikad nije govorio pa ne znam otkud vam podaci. A vi s njim niti niste o tome mogli direktno razgovarati jer ne govorite engleski.
Kao treće, to što govorite o tome da vas Sir Geoffrey nije uvjerio da postoje novi dokaza za otvaranje revizije je opet indikativno kad je riječ o vašim namjerama, a možda i o vašoj stručnosti. Ako vam netko kaže da na Tribunalu ima na stotine dokumenata koje je Carla del Ponte zaštitila 2015. godine u dogovoru s Rasimom Ljajićem i da su ti dokumenti još uvijek zaštićeni ali da Bosna i Herzegovina, kao država, zasigurno te dokumente može tražiti legalnim, legitimnim i institucionalnim putem – a vama to izgelda niti dan danas još nije jasno – što je nama misliti o svem onom izgubljenom vremenu na sastanku s vama.
Jer cilj našeg trodnevnog susreta nije bio UVJERITI vas, nego skrenuti pažnju na to da se o ovim dogovorima del Ponte i Ljajića u bosanskim medijima govori još od 2010. godine i da vi očito ne pratite taj dio posla za kojeg ste plaćeni. A ako ste to pratili, ali ništa niste poduzeli, to je onda još indikativnije.
Ja, to što vi govorite u intevjuu, mogu shvatiti kao vaš pokušaj da opravdate neopravdivo, a to je da ste svi vi koji ste savjetovali predsjednika Bakira Izetbegovića radili na tome da revizije nikad ne bude.
Ovo što vam sad pišem u kratkim crtama, smo Sir Geoffrey i ja već napisali u jednom dokumentu datiranom 27. siječnja 2017., koji od tada već posjeduje nekolicina ljudi u Sarajevu, pa ću samo ponoviti ono najvažnije iz tog dokumenta.
Informacije radi – to nije ono pismo Predsjedniku Izetbegoviću kojeg su prenijeli svi mediji početkom ožujka 2017.
Naš zaključak je da vi, koji izravno radite s predsjednikom Izetbegovićem (Elvir Čamdžić, Amir Ahmić i vi) NIKADA niste radili niti željeli raditi na reviziji. Ali zbog konstantnog pritiska od strane Sir Geoffrey-ija vi ste se u jednom trenutku morali početi pretvarati da ste počeli raditi.
Naime, naša poruka Predsjedniku Izetbegoviću je bila “Možda vi nešto radite na reviziji, što mi ne znamo, ali ako radite ili ne radite, nećete moći izaći pred Bošnjački narod 26. veljače 2017. i reći – Radili smo ali nismo našli novih dokaza i za reviziju nema formalnih uvijeta.” Zbog tih naših pritisaka vi se morate praviti da radite, ali ste se za neuspjeh revizije osigurali s nekoliko strana.
OSIGURALI STE SE OVAKO:
1. KAO PRVO OSIGURATI DA NEMATE AGENTA. Jer kako objasniti to da u veljači 2016. (samo dva mjeseca nakon našeg sastanka u mojoj kući u Haagu u prosincu 2015.), Amir Ahmić povezuje Muniru Subašić i Murata Tahirovića s Dominikom Švarc za pravno mišljenje o statusu agenta, pa kad oni dobivaju njen odgovor, šute o tome, a šuti i Ahmić koji ih je povezao.
Mi to tumačimo tako da ste se vi svi uplašili poslije sastanka u Haagu s nama da REVIZIJA IMA ŠANSU pa ste se potrudili da te šanse srežete u korjenu.
Jer, možda je i razumljivo da žrtve imaju svoje vlastite razloge da znaju o status agenta i o šansama za reviziju, ALI OVAJ slučaj je nešto što samo DRŽAVA može pokrenuti.
Ako su to žrtve to i tražile na svoju ruku, pitanje je što su ovo dvoje velikih prijatelja Ahmića napravili s tim pravnim savjetom.
JESU LI TO pravno mišljenje PODIJELILE S VAMA U UREDU PREDSJEDNIKA? Gospodin Softić je meni rekao u prisustvu Dominike Švarc da Subašić i Tahirović niti njega nisu upoznali s tim pravnim savjetom NEGO su odmah u travnju došli k njemu i rekli mu da i na svoju inicijativu pita MSP li on može biti agent i u postupku revizije.
I on to radi!!! I dobiva negatian odgovor u svibnju 2016. I BAŠ ISTOG tog svibnja predsjednik Izetbegović ga angažira da počne raditi na reviziji!
Ali to nije sve. Dok Bošnjačka javost ništa o tome ne zna, gospodin Ivanić zna. I on šalje u srpnju 2016. svoje sad već znano pismo MSP Registraru o statusu agenta i proceduri kako se agent postavlja. Vi ćete se sjetiti tog pisma vrlo dobro jer vas je veleposlanik Halilovoć nazvao po primitku tog pisma i pitao “što raditi s tim”. On je to pitao s dobrim razlogom, jer niti jedan član Predsjedništva ne može slati pisma na svoju ruku bez suglasnoti druga dva člana. On vas je zatekao na godišnjem i vi ste mu rekli da proslijedi pismo MVP.
I sad, nakon tog srpnja 2016., kad se priča s agentom Softićem završava negativno za njega i za bošnjački narod, vi i vaši kolege savjetnici i časnik za vezu savjetujete Predsjednika da formira tim sa Softićem kao agentom. Amir Ahmić i vi ste oboje dio tog tima. Što to govori o vašim (zlim?) namjerama? Jer vi ste radili na reviziji, a znate da nemate agenta? I počeli ste raditi na reviziji kad ste se osigurali s tri strane da nemate agenta.
Bilo je i tad načina da se ovaj problem s agentom riješi ali nitko ga nije niti pokušao riješiti s vaše strane. Stvara se domaći tim, ali i strani s professorom Davidom Shefferom zaduženim za pisanje revizije. U trenutku kad se sir Geoffrey i ja uključujemo u rad kao savjetnici domaćem timu krajem decembra 2016, mi smo zatečeni kako nema nikakvih naznaka što to radi profesor Sheffer. U isto vrijeme vi otvoreno branite Softiću rad s Niceom i tjerate ga da potpiše dokument pri primitku Sheferovog nacrta revizije da ga ne smije dijeliti ni s kim.
2. OSIGURATI DA TEKST REVIZIJE NIJE ADEKVATAN DA OTVORI VRATA MSP-a. Vaša taktika je bila ovakava 1. Da revizija nikad ne zaživi jer Softić ionako nije agent 2. Ali, ako kojim čudinim čudom bude zaprimljenja onda će biti takve kvalitete da ne zadovoljava formalne i kvalitativne kriterije pa će biti u startu odbačena.
Mi smo dali naš savjet pismeno Softiću u siječnju i veljači 2017- iako smo znali da od revizije nema ništa. Da smo pogriješili u procijeni, mi bi bili prvi da vam čestitamo i sve zaboravimo. Međutim najgore slutnje su se obistinile.
Vi od početka svi radite da REVIZIJE ne bude.
Čak bi bili u stanju i prešutjeti krajnji rok da nije bilo naših konstantnih pritisaka na Predsjednika Izetbegovića putem pisama i emaila preko vas i drugih ljudi u njegovom okruženju. Ali pripremili te i klasičan Ahmićev odgovor za neuspjeh – “ZA SVE MOŽEMO NA KRAJU KRIVITI SUD I U OVOM SLUČAJU REGISTRARA!”
3. DISKREDITIRATI NICE-A. Treći cilj je bio ipak nekeko uvući Nice-a u pripremu revizije tako da i on bude suodgovoran za vaš planirani neuspjeh po da mu tako začepite usta. Ili čak da njega na kraju okrivite za to. Vaša taktika je bila toliko providna da je nama trebalo dva dana da je provalimo. U tome nam je jako pomogla iskrenost Sakiba Softća i Dominike Švarc s kojom je Ahmić svakodnevno bio u kontaktu dok je ona, kao, trebala raditi tj. pretvarati se da radi s Nice-om.
To što vi sad pokušavate ocrniti Sir Geoffreyija i mene za to što smo vam onemogućili da varate vaš vlastiti narod, neće vam pomoći da se izvučete iz kaosa koji ste stvorili.
Niti će vam pomoći da se očistite od povijesne odgovornosti za ovu prijevaru. Jer ako niste htjeli ili mogli, što niste narodu objasnili da nećete?
Mogli ste objasniti razloge zbog kojih mislite da je bolje da se ne ide na reviziju. Nego ste učinili puno veću štetu ovim neiskrenim pokušajem.
Dopustili ste da vas vodi Ahmić sa svojom patološkom opsjednutošću sa Sir Geoffrey-jem, jer je Ahmić davno shvatio da mu upravo Sir Geoffrey kvari račune u namjeri manipuliranja s radom Tribunala, MSP-a i odogovornosti za genocid u korist počinitelja genocida.
ZAKLJUČAK
Prvo, ako imate imalo pragmatičnosti onda ćete savjetovati Predsjedniku Izetbegoviću da OTPUSTI SVE VAS KOJI ste ga savjetovali o reviziji. Ako vas predsjednik Izetbegović ne otpusti ONDA ZNAČI da ste upravo radili ono što vam je on naredio i što je on želio.
Drugo, da bi pokazao svoje dobre namjere, predsjednik Bakir Izetbegović bi sad trebao objaviti i CIJELI TEKST revizije. Tada ćemo svi skupa moći vidjeti kolike su bile šanse da OVAJ TAJNI TEKST REVIZIJE USPIJE. Ne objavite li tekst revizije, svi ćemo zaključiti da nikad na njoj niste niti ozbiljno radili i da vas je sram pokazati narodu što tamo ustvari piše”, stoji u pismu dr. Nevenke Tromp.
Intervju Dževada Mahmutovića za Slobodnu Bosnu, a koji je i povod reakcije-pisma Nevenke Tromp prenosimo također u cijelosti i u izvornom obliku:
ČLAN PRAVNOG TIMA BIH, DŽEVAD MAHMUTOVIĆ, ZA “SB”: „Britanca Geoffreyja Nicea nismo angažirali jer je za neuvjerljive dokaze tražio basnoslovan honorar“!
Dževad Mahmutović, profesor na Pravnom fakultetu Tuzlanskog univerziteta, savjetnik bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, i jedan od najaktivnijih članova bh. tima koji je pripremao aplikaciju za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije, u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ govori o ključnim nedoumicama, sumnjama i dilemama vezanim za reviziju koje su se posljednjih sedmica pojavile u bh javnosti.
Diplomirao je kriminalistiku, a odluku da se temeljito posveti istraživanju ratnih zločina donio je još 2005.
„Shvatio sam da o stradanju mojih najbližih članova porodice i srodnika, govore i pišu neki drugi ljudi, iz drugih krajeva – i osjetio se posramljenim. Upisao sam magisterij u Sarajevu, nakon kojeg sam doktorirao pravne nauke u Tuzli. Tema doktorata bila je Ratni zločini u Bosni i Hercegovini – kažnjavanje i reparacija, a za razliku od brojnih majstora resavske škole, osim istraživanja literature vršio sam i empirijsko istraživanje, koje je obuhvatilo sve osuđenike za ratne zločine koji su u tom trenutku izdržavali kaznu u BiH, i brojne žrtve“.
Profesor Mahmutović bio je od prvog dana uključen u rad pravnog tima koji je pripremao aplikaciju i nesumnjivo zna najvažnije pojedinosti vezane za angažman ekspertnog tima, prikupljanje građe i izradu teksta kao i pojednosti vezane za pravno-formalne aspekte predaje aplikacije Međunarodnom sudu.
Gospodine Mahmutoviću, u javnosti su se čule zamjerke da ste zakasnili s aplikacijom, da ste trebali reagirati ranije. Kako odgovarate na ove primjedbe?
-Od trenutka presude 2007. računalo se s mogućnošću revizije. Agent Sakib Softić sve to vrijeme se angažirao oko prikupljanja dokaza i činjenica vezanih za proces. Također je ostao u kontaktu s kabinetima članova Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda – ranije sa Harisom Silajdžićem, a potom Bakirom Izetbegovićem u oba mandata. O tome postoje i pisani tragovi. U kabinetu je uvijek najmanje jedan član bio zadužen da održava komunikaciju s njim i prati razvoj događaja. I bošnjački oficir za vezu s Haškim tribunalom Amir Ahmić bio je angažiran i kontinuirano je pratio rad Međunarodnog suda pravde i dokaze koji su se pojavljivali. Ja sam u kabinetu angažiran 2015. i od prvog dana bio sam zadužen i za ovaj predmet.
Niste dakle krenuli u akciju prekasno?
-Dapače, krenuli smo blagovremeno, s tim da smo početkom 2016. intenzivirali rad na reviziji. To je koincidiralo sa dva presudna i važna procesa pred Haškim tribunalom. Odlučeno je da se promijeni pristup, uz savjet međunarodnih eksperata – umjesto jednog pojedinačnog dokaza, ponuđen je akumulirani kompleks novih činjenica koje su crpljene iz žalbe Tužilaštva MKSJ na presudu Radovanu Karadžiću, i iz završnih riječi sa suđenja generalu Ratku Mladiću. General Mladić kao najodgovorniji za genocid, pri tom direktno vezan za Beograd, bio je okosnica ove strategije. Morali smo čekati na materijale sa ova dva najvažnija suđenja. Čim su ovi materijali objelodanjeni, otpočeli smo izradu finalnog teksta aplikacije. Kritičari pokušavaju uvjeriti javnost da smo „propustili priliku“, a istina je da smo zaista učinili sve što je bilo moguće da priliku stvorimo.
Kada je formiran pravni bh. tim, a kada tim međunarodnih eksperata, i po kom kriteriju ste birali međunarodne eksperte?
-Domaći tim je okupio agent Softić u maju prošle godine, uz pomoć i podršku Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, u njemu je bio bivši agent doktor Kasim Trnka i prekaljeni pravnici, poput Asima Crnalića i Vasvije Vidović, i ljudi iz Instituta koji su decenijama posvećeni prikupljanju činjenica i dokaza o zločinima.
Što se međunarodnih eksperata tiče, prvenstveno zbog geografske raspršenosti, konsultacije su tekle nešto drukčije. Idejni otac novog pristupa dr. David Scheffer je osmislio koncept i krenuo u razradu u proljeće prošle godine. Onda su se uključile kolege koji su učestvovali u izvornom postupku. Phon Van den Biesen, Alain Pellet i Paolo Palchetti su, prije svega, bili upoznati sa slučajem i to detaljno – a još pri izvornom angažmanu odabrani su zbog ugleda, stručnosti i spremnosti da daju maksimalan doprinos. U fazi finalizacije, to su i učinili, i mislim da je aplikacija bila najbolja moguća.
Kakva je stvarna uloga britanskog pravnika Geoffrey Nicea? Je li vam nudio svoje usluge i ako jeste zašto ga niste uvrstili u pravni tim?
-Nice je samoinicijativno članu Predsjedništva Bakiru Izetbegoviću ponudio svoje usluge: ponudio je da će sastaviti aplikaciju, i tvrdio da posjeduje relevantne dokaze.
Međutim, u razgovorima je bio manje uvjerljiv. Baratao je opštim formulacijama, i u nekoliko susreta tokom 2015. godine, pokušao kao „dokazni materijal“ prikazati odavno poznate dokumente, dostupne još u vrijeme izvornog postupka.
Jste li Vi razgovarli s Niceom?
– Da, u nekoliko navrata. Početkom decembra 2015. godine na poziv Nice i gospođe Tromp otputovao sam u Hag jer mi je rečeno da će mi predočiti odlučne dokaze koji koji će nam poslužiti za reviziju. Na moju žalost i razočarenje takve dokaze nisam vidio, a ono što mi je pokazivano bili su već od ranije poznati dokumenti. I pri tome je tražio basnioslovni honorar za svoj angažman.
Koliko je honorar tražio?
– Jako puno, pogotovo za naše prilike. Tražio je milion eura, odnosno dva miliona KM!
Kako objašnjavate izjave Geoffrey Nicea pred podnošenje aplikacije. Činilo se da „navija“ protiv aplikacije?
– Sve izjave i akcije Geoffreyja Nicea koje su uslijedile očigledno su motivirane time što nije realizirao svoje poslovne nakane.
Čule su se i primjedbe da ste sakrili od javnosti pismo koje je registar Haškog suda poslao agentu Softiću?
-Primjedbu imamo i u širem smislu, da cijeli proces nije vođen javno i transparentno. Te primjedbe su neutemeljene – javnost je znala za proces. Rad tima koji je održao tokom pola godine 10 sastanaka bio je diskretan, zbog osjetljivosti postupka i predmeta, ali sve je valjano dokumentirano. Isto tako, u javnosti je bilo poznato i da član Predsjedništva Mladen Ivanić osporava legitimitet našeg agenta Sakiba Softića. Međutim, taj legitimitet ne temelji se na pismu registrara, već na Odluci Predsjedništva Bosne i Hercegovine o imenovanju iz 2002. Ta odluka do današnjeg dana nije pravovaljano osporena niti povučena. I domaći i međunarodni eksperti bili su upoznati s pismom Registrara, i složili se da nije utemeljeno u Statutu, Pravilima i ranijoj praksi Međunarodnog suda pravde.
Da li je bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović mogao predati aplikaciju, kako su neki sugerirali?
Teoretski da, ali praktično ne. Mogućnost je bila teoretska, i znali smo za nju, te smo je i razmotrili. Prema Statutu i Pravilima Međunarodnog suda pravde Aplikaciju može podnijeti agent države koja je podnosi, ili diplomatski predstavnik te zemlje u Holandiji ili neko drugo valjano ovlašteno lice. Međutim, član Predsjedništva nije ovlašteno lice. Tako da je Izetbegovića moralo ovlastiti Predsjedništvo BiH. Valjda je svima jasno da je odluku takve vrste u okolnostima koje vladaju bilo nemoguće donijeti.
Sigurno bi se donošenju takve odluke protivio srpski član Predsjedništva, a ako ona ne bi bila donesena konsenzusom, onda bi od strane Narodne skupštine RS bila osporena na Ustavom BiH propisan način. Postupanje hrvatskog člana Predsjedništva u vezi sa pitanjem revizije pokazuje da bi i on vjerovatno bio protiv donošenja odluke preglasavanjem.
Slična situacija bi se ponovila i kada je u pitanju podnošenje aplikacije od strane bosanskohercegovačke ambasadorice u Holandiji. I njoj bi bila potrebna odluka Predsjedništva BiH, koju bi bilo potrebno donijeti uz prethodno opisane procedure i teškoće. Dakle, učinili smo jedino što smo mogli i aplikaciju je podnio ovlašteni agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde. Sve drugo bi bilo bi kršenje važećih bosanskohercegovačkih propisa.
Sada, nakon što se ova epizoda okončala, da li biste, s ovom pameću, nešto promijenili ili biste ponovo uradili isto?
Učinili smo sve što smo mogli. Okupili smo najbolji pravni tim, prikupili smo važne dokaze, napisali smo uvjerljivu aplikaciju. Međutim, zaustavljeni smo proceduralnim preprekama. Zbog toga bih, znajući sve što znam, spremno ponovio svaki korak. Primijetit ćete da i ostali članovi tima razmišljaju identično.
Kako ocjenjujete ovu lavinu napada koja se sručila na vas iz RS-a, ali i dijela bošnjačke javnosti pod utjecajem SBB-a i Dnevnog avaza?
– Radio sam u skladu sa svojom savjesti, u okvirima zakona države kojoj služim, i zahvalan sam Bogu što sam dobio priliku da to činim na ovakvom položaju, uz čovjeka kakav je gospodin Izetbegović.
Očekivali smo napade i osporavanja iz RS-a. Utoliko više bole napadi i osporavanja među Bošnjacima, u čije ime smo sve ovo radili. Mnogi su jedva dočekali priliku da udare na nas koji smo pokušali u vrlo nepovoljnim okolnostima, u ime istine i pravde, pokrenuti reviziju. Oni namjerno gube iz vida činjenicu da u državi u kojoj živimo jednako pravo odluke i veta imaju i Mladen Ivanić koji se aktivno suprotstavio procesu revizije, i Dragan Čović koji se cinično distancirao kao da Hrvata ni njihovog stradanja na teritoriji entiteta RS nije ni bilo.
(Republikainfo.com/V.S.)