Dva su nova momenta u procesu razvoja ukrajinske krize: španjolski dnevni list El País objavio je pisma, u formi non-papera, koja su NATO i SAD poslali Rusiji kao odgovor na zahtjeve za sigurnosnim jamstvima; ruski predsjednik Vladimir Putin je, nakon sastanka s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom, nakon šutnje dulje od mjesec dana, izložio viđenje krize i mogućeg rješenja, piše Jutarnji list.
U pismima nema neočekivanog, kad je riječ o temeljnim načelima rasprava s obje strane Ukrajine je neočekivano otvorena. Ali ima signala koji bi mogli biti podloga za nastavak razgovora Rusije i Zapada. Dokumenti su predani Moskvi 26. siječnja, a ruski je predsjednik u utorak, 1. veljače, rekao da ih još uvijek proučavaju. Ponavljajući nezadovoljstvo jer nije dobio odgovore kakve je zamislio.
NATO u dokumentu, koji je podržala hrvatska vlada, naglašava potrebu dijaloga. U prvoj rečenici navodi da je riječ o obrambenom Savezu koji nije prijetnja Rusiji. Dokument naglašava podršku “teritorijalnom integritetu i suverenitetu Ukrajine, uključujući Krim”, dok američki tekst navodi “okupiran Krim”. Što je više nego jasna poruka Moskvi.
Sporazumi iz Minska
Savez naglašava da ukrajinsku krizu treba riješiti Sporazumima iz Minska – oni se bave samo situacijom na istoku Ukrajine, u pobunjenim pokrajinama Donbasa, ne Krimom – jer će to voditi prema “znatnom poboljšanju sigurnosne situacije i izgleda za stabilnost Europe”. I poziva se na stabilne i predvidive odnose Saveza i Rusije. Zatim se navode područja na kojima se može poboljšati euroatlantska sigurnost predlažući, između ostalog, da se Rusija povuče iz Moldove, Gruzije i Ukrajine. U točki 9 NATO prelazi sa zemaljske domene u svemir tražeći konzultacije o načinima smanjenja ugroza svemirskim sustavima dodajući i “napore za promicanje odgovornog ponašanja u svemiru”. Što je reakcija na rusko uništavanje svog satelita u svemiru izazivajući prijetnju ostalima. Savez poziva i na “slobodan, otvoren, miroljubiv i siguran kibernetički prostor”.
NATO u zaključku navodi da je Rusija “iznevjerila povjerenje u srži naše suradnje te dovela u pitanje temeljne principe globalne i euroatlantske sigurnosne arhitekture”. Ali, i dalje se stremi konstruktivnim odnosima s Rusijom “kad to njezine aktivnosti učine mogućim”. Što se odnosi na povlačenje vojske s ukrajinskih granica.
SAD u uvodu navodi: “Spremni smo razmotriti aranžmane ili ugovore s Rusijom po pitanjima zajedničke zabrinutosti uključujući pisane, potpisane dokumente, referirajući se na naše pojedinačne sigurnosne bojazni.” To je Putinu premalo i preslabo.
Nedjeljivost sigurnosti
Washington je voljan raspravljati o nedjeljivosti sigurnosti, što je zaglavni kamen ruskih zahtjeva izloženih u prijedlozima objavljenim 17. prosinca prošle godine. No, SAD smatra da je potrebno raspraviti i zasebne interpretacije tog koncepta. Kad je riječ o raspoređivanju snaga u Ukrajini, Washington je voljan “raspraviti recipročne mjere transparentnosti na temelju uvjetovanosti” i da se obje strane uzdrže od raspoređivanja ofenzivnih raketnih sustava. I podsjeća Moskvu da je prekršila obveze iz Budimpeštanskog memoranduma (1994.) kojim se obvezala “poštovati neovisnost, suverenitet i postojeće granice Ukrajine”. U nastavku dokumenta se raspravlja o vojnim vježbama, manevrima, projektilima srednjeg i kratkog dometa.
Interesantna je točka raspored američkih, NATO i ruskih snaga gdje SAD podsjeća da je trenutno u Europi samo četvrtina njihovih trupa u odnosu na razdoblje Hladnog rata. I upozorava da bi jačanje ruske prisutnosti u blizini Ukrajine “prisililo SAD i saveznike da ojačaju obrambenu prisutnost”. U dijelu koji se odnosi na proturaketni sustav Aegis na lokacijama u Rumunjskoj i Poljskoj, SAD nudi Rusiji mehanizme transparentnosti kako bi se uvjerila da ondje ne postoje krstareći projektili Tomahawk. Ne samo tako, Moskva bi trebala ponuditi iste mjere za dvije ruske baze s projektilima po svom odabiru.
Putin je u utorak izjavio zanemarujući što piše u dokumentu: “A sada se lanseri za proturaketnu obranu nalaze u Rumunjskoj, uskoro i Poljskoj, ako već nisu. Tu su i lanseri MK-41 na koje se mogu instalirati projektili Tomahawk. To više nisu proturaketni, već udarni sustavi koji će pokrivati tisuće kilometara našeg ozemlja. Nije li to prijetnja za nas?”
Tri Putinove bojazni
Ruski predsjednik i dalje tvrdi da nisu dobili odgovor na tri ključne ruske bojazni: sprječavanje širenja NATO-a, odustajanje od razmještanja udarnih sustava u blizini ruskih granica te povratak na europsku vojnu infrastrukturu Saveza u skladu sa stanjem 1997. godine kad je potpisan Temeljni akt o odnosima NATO i Rusije.
Američki odgovor nudi prostor za dogovor oko prve i druge točke, no treća se uopće ne spominje. Jer, to bi podrazumijevalo da Rusija može utjecati na politiku Saveza. Putin i dalje traži maksimum i to postaje sve veći problem. Razgovarajući s predstavnicima medija mirno je izjavio da je Krim ruski suvereni teritorij. Da bi zaključio kako SAD nije toliko zabrinut za sigurnost Ukrajine koliko mu je važno da obuzda razvoj Rusije. “O tome je riječ. U tom smislu Ukrajina je sredstvo za ispunjenje cilja”, tvrdi Putin.
Navodeći da sredstvo za obuzdavanje Rusije može biti uvlačenje u neki oblik oružanog sukoba te prisiljavanje europskih saveznika da nametnu sankcije. Putin rješenje vidi u potrebi da Zapad uzme u obzir interese i Rusije. I predlaže SAD-u i NATO-u da poruče Ukrajini kako žele jamčiti njezinu sigurnost, kako ju cijene, poštuju njezina stremljenja, ali ne možemo vas primiti [u članstvo] jer imamo druge, ranije prihvaćene međunarodne obveze. NATO se poziva na politiku “otvorenih vrata”, a Putin navodi da u Članku 10 Temeljnog sporazuma stoji da Savez “može” primiti članice. Dakle, ne mora.
Igra nulte sume
Putin nastavlja igru nulte sume (koliko jedan igrač dobiva, drugi gubi) koja je opasna po obje strane ako jedna nije nadmoćnija jer poništava prostor kompromisu. Ruski odgovor NATO-u i SAD-u, tvrdi Kremlj – kaže glasnogovornik Dmitrij Peskov kojem se ne može nego vjerovati – još nije poslan. Nadati se je da Putin igra “zločestog policajca”, a da će odgovori Kremlja otvoriti prostor za sadržajni dijalog. S ruskim su predsjednikom razgovarali francuski predsjednik Emmanuel Macron, talijanski premijer Mario Draghi, u stalnom su kontaktu Berlin i Moskva. Europa je svjesna da joj treba dogovor s Rusijom. A taj proces uredno podriva britanski premijer Boris Johnson smatrajući da tako može ojačati propalu ideju “globalne Britanije”. Kreirajući trilateralu Ukrajina-Poljska-Britanija.
Pesimistični analitičari navode da će Putin, ako planira operaciju, pričekati kraj Zimskih Olimpijskih Igara u Pekingu što se poklapa s krajem vojnih vježbi u Bjelarusu. Ian Bremmer iz utjecajne Eurasia Group smatra da će sastanak Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga biti ključan za daljnji razvoj krize.
Možda bi se rješenje moglo naći u Macronovom odlasku u Moskvu. Jer, sve ovisi samo o Putinu, a on i dalje nastupa ratoborno dok poziva na dijalog, piše Jutarnji list.
/Republika/