Tri ključna pitanja koja se mogu postaviti u svim slučajevima su: Je li Tužiteljstvo u stanju sastaviti čvrstu optužnicu s nepobitnim dokazima krivnje optuženih? Radi li se o ciljanoj (namjernoj), političkoj inkriminaciji tužiteljstva ali i sudstva? Koji je cilj podizanja više nego klimave optužnice, unaprijed “osuđene” na propast, odnosno, je li, težnja takve optužnice zapravo oslobađajuća presuda za optuženog?
Slučaj Lijanović – 2015.
Još jedna spektakularna i javna akcija uhićenja dogodila se u Širokom Brijegu i to uhićenjem Jerka Ivankovića Lijanovića, tada aktualnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva F BiH i potpredsjednik NSRZB-a i njegove braće zbog sumnji u zlouporabu poljoprivrednih poticaja te aferu nazvanu ‘Meso’. Uhićena su sva četvorica braće Lijanović, Jerko, Slavo, Jozo i Mladen kao i NSRZB-ov ministar trgovine u Vladi F BiH Milorad Bahilj i drugi. Mladen Ivanković je pušten na slobodu, dok su dopremijer Federacije Jerko Ivanković Lijanović, njegova braća Jozo i Slavo, ministar Milorad Bahilj, te knjigovođa Mirko Galić pušteni su na slobodu nakon skoro dva mjeseca pritvora i nakon odluke Prizivnog suda BiH kojom im se ukinuo pritvor.
Uhićenja su se dogodila mjesec dana prije općih izbora 2014. i zasigurno su jedan od najvažnijih razloga katastrofalnog rezultata ove stranke.
Krajem siječnja 2015. Ustavni sud Bosne i Hercegovine odlučio je kako nije bilo temelja da se uopće odredi pritvor Lijanovićima i ostalima, te da su u dijelu rješenja Suda BiH kojim je određen pritvor postojale povrjede Ustava BiH i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U obrazloženju odluke Ustavnog suda navodi se “da Ustavni sud zapaža da je u obrazloženju pritvorskog razloga koji se odnosi na bijeg obrazloženo paušalno i općenito, bez bilo kakve konkretizacije razloga u odnosu na osumnjičene”.
Također, u siječnju ove godine Tužiteljstvo BiH je izvijestilo da obustavlja istragu protiv predsjednika Narodne stranke Radom za boljitak Mladena Ivankovića Lijanovića jer, kako su kazali “nema dovoljno dokaza da je Lijanović počinio kaznena djela koja su mu se stavljala na teret zbog ranijih sumnji učešča u aferi ‘Meso”.
Međutim, Mladen Ivanković Lijanović, kao i ostali uhićeni, u lisicama je proveden na saslušanje u Sarajevo, a fotografiranje je omogućeno svim medijima.
U sudskom postupku koji je u tijeku svi optuženi se brane sa slobode.
Slučaj Budimir – 26.04.2013.
Jedano od najspektakularnijih i javnih uhićenja visokog dužnosnika bilo je ono, sada već bivšeg, predsjednika Federacije BiH Živka Budimira i njegovih najužih suradnika.
Na prijedlog Tužiteljstva BiH, Sud Bosne i Hercegovine odredio je jednomjesečni pritvor predsjedniku FBiH Živku Budimiru te još četverici uhićenih u akciji SIPA-e ‘Patriot’ – Petru Barišiću, Suadu Kulosmanu, Hidajetu Haliloviću i Ivanu Jurčeviću.
Budimir je uhićen 26. travnja 2013. godine pod sumnjom za primanje mita i kršenje Zakona o pomilovanju, a njemu i ostalima sudi se pred Općinskim sudom u Sarajevu.
Ovaj slučaj obilježio je još jedan skandal. Naime, tijekom Budimirovog uhićenja u Mostaru, Ivan Knezović, jedan od svjedoka ‘insajdera’ bio je zadužen da Budimiru podmetne označeni novac kao dokaz za korupciju u svezi pomilovanja na koja predsjednik Federacije ima nadležnost kao i svi dotadašnji i budući predsjednici Federacije.
S obzirom na to da Budimir nije bio u uredu, plan je propao. Osamnaest minuta nakon što je ušla u Budimirov mostarski kabinet, državna tužiteljica Dijana Kajmaković izvodi Knezovića u hodnik koji je pod videonadzorom. Sugerira mu gdje će sjesti. U tom trenutku, Ivan Knezović svojom lijevom rukom drži torbicu u kojoj se nalazi označeni novac. Više puta Knezović bezuspješno pokušava torbicu s novcem ubaciti u kutiju za odlaganje kišobrana, koja je pored vrata kabineta Živka Budimira. Ipak, nakon što službenici SIPA-e okreću leđa Knezoviću, on koristi priliku i torbicu s novcem ubacuje i kutiju za odlaganje kišobrana. Nekoliko sekundi poslije, Knezović se počinje udaljavati od kutije. Prelazi na drugu stolicu, a nedugo potom na treću. Dvadesetak minuta poslije tužiteljica Kajmaković naređuje pripadnicima SIPA-e da odvedu Knezovića. Tom prilikom Kajmaković i Knezović razmjenjuju nekoliko riječi.
Skoro sat kasnije, inspektori SIPA-e vraćaju Knezovića na mjesto pretresa kojim rukovodi tužiteljica Dijana Kajmaković. Nedugo nakon toga, Knezović ponovo odlazi u pratnji inspektora SIPA-e.
Torbica s označenim novcem koju je ubacio u kutiju za odlaganje kišobrana ispred kabineta Živka Budimira nije se našla na popisu dokaza koje je Tužiteljstvo priložilo Sudu BiH, a tužiteljica Dijana Kajmaković za Knezovića nije predložila pritvor. No, Knezović danas tuži jedan medij zbog objavljivanja ovih činjeničnih informacija (!).
Budimir je ‘odležao’ mjesec dana pritvora u mostarskom zatvoru, potom je oslobođen i vratio se na dužnost predsjednika Federacije. Njegovo uhićenje dogodilo se u jeku nezadovoljstava ulaskom HSP-a u federalnu vlast zajedno sa NSRZB-om, SDA-om i SDP-om kao i upornom upotrebom, do tada zanemarenim ovlastima Predsjednika Federacije, a čime se nisu slagali ni SDP ni SDA, ali ni HDZ BiH kojem je zbog ‘platforme’ izmakla vlast u Federaciji.
Za podsjetiti je da je Budimir paralelno bio optužen i osuđen uvjetno zbog nedozvoljenog nošenja oružja, no ova presuda je ‘pala’ nakon njegove žalbe i dokaza da posjeduje dozvolu za nošenje oružja.
Slučaj Mladen Ivanić – 2008.
Mladen Ivanić, nekadašnji premijer RS-a, dana lider PDP-a, u prvostupanjskoj presudi 2008. oduđen je na 18 mjeseci zatvora zbog nesavjesnog rada. Optužnica ga je teretila da je, kao premijer RS-a, na sjednici Vlade 2001. neovlašteno odobrio donošenje odluke kojom je preduzeću Trgokomerc dana suglasnost da bez ikakve naknade siječe šumu u gazdinstvu Ribnik, smatrajući to kao vansudsko poravnanje za nepostojeći dug prema ovoj tvrtci. Vlasnik te tvrtke, inače je bivši član PDP-a, a i većina tadašnjih vijećnika u Općinskom vijeću Ribnik također su bili članovi Ivanićeve stranke.
Tužitelj Oleg Čavka od Vijeća je zatražio da se Ivanić proglasi krivim, jer je bez sumnje potvrđeno kroz izjave svjedoka te materijalne dokaze da je Ivanić kriv. S druge strane, sam Ivanić je neposredno pred izricanje presude zamolio suce da presuda u njegovom predmetu bude pravnička, a ne politička.
Žalbeno vijeće Suda BiH ukinulo je prvostupanjsku presudu.
Ivanić je danas član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda.
Slučaj Čović – 2005. – 2010.
Protiv aktualnog predsjedatelja Predsjedništva do sada su se vodila tri velika sudska procesa zbog sumnji u korupciju. odležao je mjesec dana pritvora ali je na kraju bivao oslobođen po svim točkama optužbi.
Bio je otužen za uzimanje mita od braće Lijanović i pogodovanje uvozu mesnih proizvoda u BiH, a Sud BiH je podigao optužnicu protiv Joze Ivankovića Lijanovića, Mladena Ivankovića Lijanovića, Jerke Ivankovića Lijanovića, Slave Ivankovića Lijanovića, Dragan Čovića, Mate Tadića (sudac Ustavnog suda BiH) i Zdravka Lučića (profesora na Pravnom fakultetu u Sarajevu).
U ovoj aferi, Čović je bio u pritvoru, a nepravomoćnom presudom Suda BiH proglašen je krivim za zloupotrebu položaja ili ovlasti i osuđen na kaznu zatvora od pet godina. Iz pritvora je pušten uz jamčevinu od 3,1 milijun KM koju su u novcu i nkretninama prikupili njegovi suradnici i prijatelji. U drugostupanjskoj presudi svi optuženi su oslobođeni krivnje.
Također, on i Edhem Bičakčić, kao tadašnji visoki dužnosnici Federacije, optuženi su, suđen i oslobođeni da su prije 17 godina nezakonito potrošili proračunski novac za kupovinu i adaptaciju stanova zastupnicima, vladinim službenicima i članovima pravosuđa. Radilo se o 7,8 milijuna za koje Tužiteljstvo nije imalo relevantne dokaze da svoje optužbe.
Čoviću se sudilo i u aferi Hrvatska pošta i Eronet pod optužbom ustupanja vlasničkog udjela privatnim tvrtkama.
Sve optužbe su pale zbog nedostatka dokaza i nedovoljne pripremljenosti tužiteljstva.
Predsjedavajući sudskog vijeća Hamo Kebo obrazlažući oslobađajuću odluku, u više navrata, rekao je da je optužnica puna manjkavosti i da dokazi koji su izvedeni nisu dokazali inkriminacije iz optužnice.
Visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio 29. ožujka 2005. čovića s mjesta člana Predsjedništva BiH pravdajući smjenu podignutom optužnicom zbog zlouporabe položaja i drugih kaznenih djela zbog koje bi bila “ugrožena njegova sposobnost da učinkovito obavlja svoje političke dužnosti” i jer se njima “potkopava funkcioniranje ureda Predsjedništva”. Među razlozima za smjenu navedeni su još i međunarodna izolacija, povjerenje u ured Predsjedništva i državne institucije i politička paraliza.
Odluka visokog predstavnika bila je vrlo rigorozna i bez ikakve sudske kontrole ili prava na žalbu. U svojoj odluci, visoki predstavnik je odlučio da se Čoviću “zabrani obavljanje ministarske i drugih dužnosti u izvršnoj vlasti i na svim razinama vlasti, sve dok ga visoki predstavnik ne ovlasti ili dok se ne okonča sudski postupak.” Ukinuta su mu i sva prava na naknadu, povlasticu i prava koja su mu pripadala kao članu Predsjedništva te mu je naloženo da “mora odmah napustiti svoj ured”.
Unatoč svemu, Dragan Čović je danas predsjedavajući Predsjedništva BiH i jučer je predao aplikaciju BiH za članstvo u EU (!)
Slučaj Mirko Šarović – 2005.
Mirko Šarović, kao nekadašnji predsjednik RS-a i bivši član Predsjedništva BiH, u pritvoru je proveo 11 mjeseci zbog optužbi u slučaju ‘Privredna banka Srpsko Sarajevo’. Nakon što ga je Sud BiH oslobodio optužbi, on je tužio BiH za pretrpljenu patnju i dobio 102 tisuće KM odštete od države. Šarović je danas ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Šarović je bio optužna zajedno s Momčilom Mandićem, Miloradom Govedaricom i Milovanom Bjelicom.
Bivši vlasnik Privredne banke Srpsko Sarajevo Momčilo Mandić Sud BiH proglsiko je krivim za produženo krivično djelo zlouporabe položaja i krivotvorenja isprava i osuđen je na devet godina zatvora. Drugooptuženi u ovom slučaju Milorad Govedarica, bviši direktor robnih rezervi RS i poduzeća `Matres`, istom presudom osuđen je na četiri godine zatvora za zloupotrebu položaja.
Za Mirka Šarovića, bivšeg člana Predsjedništva BiH, i Milovana – Cicka Bjelicu, bivšeg predsjednika Skupštine grada Istočno Sarajevo, Sud BiH donio je oslobađajuće presude zbog nedostatka dokaza.
Također, već prije je Šarović podnio ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH zbog afere ‘Orao’, odnosno, navodne umiješanosti u ilegalnu prodaju oružja Iraku. Tek 2011. visoki predstavnik Valentin INzko ukida mu zabranu političkog djelovanja.
Šarović je o svom slučaju svojedobno govorio za Nezavisne novine: “Nisam koristio priliku da podgrijavam atmosferu. Bio sam konstruktivan i surađivao sa Sudom. Neki su glasno govorili i napadali Sud teškim riječima i govorili o montiranom procesu. Od početka sam znao da nisam kriv. Nisam feninga uzeo iz PB SS i, s obzirom da sam se uvjerio da je Sudsko vijeće postupalio po činjenicama, uvidio sam i da će suđenje biti pošteno i da će pravda pobijediti. Drago mi je da je sve završeno i da sam skinuo ljagu sa svog imena i dobio pravnu satisfakciju, za ono što sam ja, moja obitelj, i ljudi koji me poznaju uvijek znali da sam nevin. Da sam bježao, uvijek bih imao hipoteku optužnice i bjegunca i ne bih mogao vratiti svoje dostojanstvo”.
(V.S./Republikainfo.com)