Bosna i Hercegovina suočava se s ozbiljnim izazovima u upravljanju otpadom. Iako postoje tvrtke koje otpad pretvaraju u nove sirovine i proizvode, nedovoljno razvijeno odvojeno prikupljanje, ograničeni kapaciteti za reciklažu i spora provedba strateških planova i dalje otežavaju prelazak na održiviji sustav.
Bosna i Hercegovina godišnje proizvede više od milijun tona komunalnog otpada, a najveći dio završava na odlagalištima. Istodobno se velike količine materijala koji bi se mogli ponovno upotrijebiti ili reciklirati gube u miješanom otpadu, čime se propuštaju i značajne gospodarske prilike.
Prema podatcima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, tijekom 2024. godine proizvedene su 1.122.532 tone komunalnog otpada, odnosno prosječno 329 kilograma po stanovniku. Javnim odvozom prikupljeno je 976.996 tona, od čega je više od 857.000 tona evidentirano kao miješani komunalni otpad.
Na kontrolirana odlagališta stiglo je približno 976.000 tona otpada, a čak 99,9 posto te količine trajno je odloženo. Taj se podatak odnosi na otpad zaprimljen na kontroliranim odlagalištima, a ne na ukupnu stopu odlaganja ili recikliranja u cijeloj državi. Ipak, jasno pokazuje koliko se postojeći sustav oslanja na odlaganje otpada.
Iako je ukupna količina proizvedenog komunalnog otpada 2024. godine bila 5,3 posto manja nego godinu ranije, količina prikupljena javnim odvozom blago je porasla.
Problem, međutim, nije samo u količini otpada nego i u načinu na koji se njime upravlja. Dok europske zemlje sve veći naglasak stavljaju na sprječavanje nastanka otpada, ponovnu uporabu i vraćanje materijala u proizvodne procese, u BiH se sustav i dalje uglavnom temelji na prikupljanju, prijevozu i konačnom odlaganju.
Odlagališta ugrožavaju okoliš i zdravlje ljudi
Profesorica Dušica Pešević, voditeljica Katedre za zaštitu okoliša na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Banjoj Luci, upozorava da prevladavanje odlaganja otpada uzrokuje okolišne rizike i gubitak vrijednih resursa.
Neuređena odlagališta mogu dovesti do onečišćenja tla i podzemnih voda procjednim vodama, emisija metana, neugodnih mirisa i požara. Nelegalna odlagališta dodatno ugrožavaju ekosustave i zdravlje stanovništva.
Odlaganjem materijala koji se mogu ponovno upotrijebiti ili reciklirati BiH propušta prilike za razvoj kružnoga gospodarstva.
„Problem nije samo u tome gdje odlažemo otpad, nego i u činjenici da previše materijala i dalje tretiramo kao bezvrijedan ostatak, umjesto kao potencijalni resurs“, istaknula je Pešević.
U Federaciji BiH velik dio otpada završava na odlagalištima
Prema podatcima Federalnog ministarstva okoliša i turizma, na području Federacije BiH tijekom 2024. godine nastalo je 745.582 tone komunalnog otpada, od čega je približno 85 posto završilo na odlagalištima.
Organiziranim prikupljanjem obuhvaćeno je oko 90 posto nastalog otpada, dok približno 70.400 tona nije prikupljeno.
U Federaciji BiH postoji pet sanitarnih odlagališta, ali samo dva u potpunosti ispunjavaju sanitarne uvjete: Mošćanica u Zenici i Separacija 1 u Živinicama. Istodobno je evidentirano 39 aktivnih nesanitarnih odlagališta, 19 neaktivnih nesanitarnih odlagališta i tri zatvorena sanitarna odlagališta.
Prema Federalnom planu upravljanja otpadom, tijekom prethodnih desetljeća na odlagalištima je završilo približno 20 milijuna kubičnih metara otpada. Brojna lokalna odlagališta nemaju odgovarajuće sustave za prikupljanje i obradu procjednih voda i odlagališnog plina, kao ni osnovnu opremu za kontrolirano odlaganje.
Dodatni problem predstavljaju troškovi prijevoza otpada. Čak 40 gradova i općina u Federaciji BiH još uvijek koristi vlastita odlagališta, dok 19 lokalnih zajednica raspolaže kapacitetima za odlaganje otpada za sljedećih pet godina.
U Republici Srpskoj tijekom 2025. godine proizvedene su 372.798 tone komunalnog otpada, dok su javna komunalna poduzeća prikupila 317.769 tona. Od prikupljene količine 97,4 posto činio je miješani komunalni otpad.
Na evidentirana odlagališta trajno je odloženo 398.847 tona otpada. Budući da podatci o nastanku i odlaganju ne moraju obuhvaćati iste tokove otpada, za njihovu izravnu usporedbu potrebno je dodatno metodološko pojašnjenje.
U Republici Srpskoj djeluje pet regionalnih odlagališta u Banjoj Luci, Bijeljini, Zvorniku, Prijedoru i Doboju, koja obuhvaćaju 36 općina i gradova. Tri odlagališta ispunjavaju sanitarne uvjete, dok su u Prijedoru i Doboju potrebna dodatna infrastrukturna poboljšanja.
Mošćanica ima još oko tri godine raspoloživog kapaciteta
Koliko je postojeći sustav opterećen pokazuje primjer Regionalnog odlagališta Mošćanica u Zenici. Tijekom 2025. godine zaprimilo je 85.099 tona otpada iz 13 lokalnih zajednica, što je 4,7 posto više nego prethodne godine.
Najviše otpada stiglo je iz Zenice, ukupno 30.515 tona, a slijede Visoko, Široki Brijeg, Travnik i Zavidovići. Oko 97 posto zaprimljenog otpada činili su komunalni otpad i njemu srodne kategorije.
Mošćanica je unaprijedila izdvajanje PET ambalaže, no rezultati pokazuju koliko je teško iskoristiti vrijedne materijale kada otpad stigne pomiješan.
Prema analizi sastava otpada iz svibnja 2025. godine, radnici ručno izdvajaju približno 6,68 posto ukupne količine dopremljenog PET-a. Iako je to znatan napredak u odnosu na ranije razdoblje, kada se izdvajalo između 0,17 i dva posto, većina tog materijala i dalje ostaje neiskorištena.
Procijenjeni preostali vijek aktivnih kapaciteta Mošćanice iznosi oko tri godine. Planirana izgradnja nove odlagališne plohe trebala bi omogućiti odlaganje otpada tijekom dodatnih približno 15 godina.
Međutim, te se procjene temelje na pretpostavci da će se otpad i dalje prikupljati i odlagati na dosadašnji način, bez odvajanja na mjestu nastanka.
Odlagalište raspolaže i sustavom za obradu procjednih voda te prikupljanje odlagališnog plina. Od početka rada sustava aktivnog otplinjavanja 2016. godine kontrolirano je spaljeno više od deset milijuna kubičnih metara plina, a planira se i njegovo korištenje za proizvodnju električne energije.
Takva ulaganja povećavaju sigurnost zbrinjavanja otpada, ali ne mogu zamijeniti potrebu za smanjenjem količina koje završavaju na odlagalištima.
Recikliranje napreduje, ali dio sirovina odlazi u inozemstvo
Unatoč dominantnom oslanjanju na odlagališta, u BiH postoje organizirani sustavi prikupljanja ambalažnog, električnog i elektroničkog te drugih posebnih kategorija otpada.
Operater sustava Ekopak tijekom 2025. godine predao je na recikliranje 23.479 tona ambalažnog otpada, u usporedbi s 22.332 tone godinu ranije. Najveći dio činili su papir i karton, ukupno 16.182 tone, a slijedili su plastika, staklo, drvo, metal i ambalaža onečišćena opasnim tvarima.
Ekopak organizira prikupljanje i pripremu ambalažnog otpada putem mreže javnih komunalnih i privatnih sakupljača. Takvi modeli postoje, među ostalim, u Bihaću, Ključu, Novom Travniku, Prozor-Rami i Tomislavgradu.
Kvaliteta materijala uvelike ovisi o načinu prikupljanja. Ambalaža odvojeno prikupljena u trgovinama i gospodarskim subjektima često je kvalitetnija od one izdvojene iz miješanog komunalnog otpada, zbog čega je njezina prerada jednostavnija i ekonomski isplativija.
Operater Eko život iz Tuzle također bilježi rast količina. Tijekom 2024. godine prikupio je i uputio na recikliranje 18.057 tona ambalažnog otpada, a 2025. godine 19.565 tona.
Direktor Eko života Jasmin Osmanović upozorava da BiH nema dovoljno razvijen sustav postrojenja za recikliranje pa se najveći dio ambalaže koju taj operater prikupi šalje na preradu izvan zemlje.
Mogućnost prodaje i prerade sekundarnih sirovina ovisi o čistoći materijala, prikupljenim količinama, troškovima prijevoza i dostupnosti odgovarajućih postrojenja. Pojedini sakupljači imaju vlastite kapacitete za preradu plastične ambalaže u nove poluproizvode, ali to još nije dovoljno za razvoj cjelovitog domaćeg sustava.
Za napredak su potrebni snažniji nadzor nad proizvođačima i uvoznicima, dosljednija provedba propisa te ulaganja u opremu i odvojeno prikupljanje.
Važno je pritom razlikovati prikupljanje od stvarnog recikliranja. Federalno ministarstvo okoliša i turizma evidentiralo je tijekom 2024. godine 41.257 tona odvojeno prikupljenog komunalnog otpada upućenog na različite postupke obrade, zbrinjavanja ili izvoza. Ta se količina ne može izjednačiti s količinom stvarno recikliranog otpada.
U Federaciji BiH postoji šest operativnih postrojenja za sortiranje otpada, 762 zelena otoka, 18 reciklažnih dvorišta i dva centra za ponovnu uporabu u Kantonu Sarajevo.
Maksimalni godišnji kapaciteti za recikliranje posebnih kategorija otpada procijenjeni su na 532.436 tona. Međutim, riječ je o tehničkim mogućnostima postrojenja, a ne o količini otpada koja se stvarno obradi tijekom godine.
Pojedini pogoni rade ispod svojih kapaciteta zbog nedostatka dovoljno čistih i odvojeno prikupljenih sirovina, visokih troškova poslovanja i nestabilnog tržišta sekundarnih materijala.
Elektronički otpad, tekstil i biootpad ostaju nedovoljno iskorišteni
Električni i elektronički otpad pokazuje kako organizirano prikupljanje može omogućiti izdvajanje vrijednih materijala i spriječiti neodgovarajuće postupanje s opasnim komponentama.
Operater ZEOS eko-sistem tijekom 2025. godine prikupio je 5.796 tona električnog i elektroničkog otpada, u odnosu na 4.288 tona godinu ranije. Veliki kućanski uređaji činili su približno 88 posto prikupljenih količina.
ZEOS je s partnerima razvio mrežu od 528 lokacija za predaju električnog i elektroničkog otpada diljem BiH. U Federaciji je dostupna i usluga besplatnog preuzimanja većih količina uređaja izravno s kućne adrese.
Iz starih uređaja izdvajaju se željezo, čelik, aluminij, bakar, plastika, staklo i drugi materijali koji se mogu ponovno upotrijebiti u industriji. S druge strane, rashladni plinovi, ulja i dijelovi koji sadrže opasne tvari zahtijevaju specijaliziranu obradu. Za frakcije koje se ne mogu odgovarajuće obraditi u BiH koriste se ovlaštena postrojenja u Njemačkoj i Austriji.
Kroz centar ZEOStation razvijaju se i mogućnosti popravka i ponovne uporabe uređaja, uključujući doniranje popravljene opreme socijalno ugroženim građanima.
„Ne možemo očekivati odgovorno ponašanje ako građanima prethodno nismo omogućili jednostavan i dostupan način pravilne predaje otpada“, poručuju iz ZEOS-a.
Još veći nedostatak sustavne evidencije postoji kod tekstilnog otpada. Prema procjenama iz Federalnog plana upravljanja otpadom, u Federaciji BiH godišnje nastaje približno 65.279 tona tekstilnog otpada, dok je za 2023. godinu u informacijskom sustavu evidentirana obrada samo jedne tone.
Ta razlika ne znači nužno da je u cijeloj Federaciji obrađena samo jedna tona tekstila, nego upućuje na ozbiljna ograničenja u evidentiranju i praćenju te vrste otpada.
Izazovi postoje i kod otpadnih ulja, guma, starih vozila i građevinskog otpada. Prema podatcima Federalnog ministarstva, tijekom 2023. godine evidentirano je 230.376 tona prikupljenog građevinskog otpada, od čega je 68.916 tona prošlo različite postupke obrade.
Posebno vrijedan, ali nedovoljno iskorišten resurs jest biootpad, koji obuhvaća ostatke hrane, zeleni otpad i određene organske ostatke iz proizvodnje. Ako se pravilno odvoji, može se koristiti za proizvodnju komposta ili bioplina.
Međutim, prema Federalnom planu, osim kompostane u Prozor-Rami, nedostaju razvijeni kapaciteti za biološku obradu otpada.
Profesorica Pešević upozorava da sprječavanje nastanka otpada, odvojeno prikupljanje i ponovna uporaba moraju imati prednost pred konačnim zbrinjavanjem.
Odvojeno prikupljanje nema mnogo smisla ako se različite vrste otpada naknadno ponovno pomiješaju ili ako ne postoji organizirano tržište za izdvojene materijale.
Domaće tvrtke pokazuju da otpad može postati vrijedan resurs
Potencijal otpada ne odnosi se samo na komunalni sektor. Prema podatcima Agencije za statistiku BiH, u proizvodnim i uslužnim djelatnostima tijekom 2024. godine evidentirano je 5.085.157 tona nastalog otpada, od čega 10.929 tona opasnog otpada.
Riječ je o zasebnoj statističkoj kategoriji koja obuhvaća različite gospodarske djelatnosti i ne može se jednostavno pribrojiti količinama komunalnog otpada.
Sendžana Muslić, viša stručna savjetnica za energetiku u Gospodarskoj komori Federacije BiH, ističe da se znatne količine materijala mogu vratiti u industrijske procese, ali da se taj potencijal još uvijek nedovoljno koristi.
Među materijalima koji imaju mogućnost daljnje uporabe nalaze se metali, papir, karton, određene vrste plastike, staklo, drvo i građevinski materijali. Njihova daljnja prerada ovisi o kvaliteti, dostupnoj tehnologiji i tržišnim uvjetima.
Prema podatcima Agencije za statistiku BiH na koje se poziva Muslić, tijekom 2025. godine iz zemlje je izvezeno 58.978 tona otpadnog papira i kartona.
Izvoz pokazuje da za takve materijale postoji tržište, ali otvara i pitanje koliko bi se njihove vrijednosti moglo zadržati u domaćem gospodarstvu dodatnom preradom i proizvodnjom novih proizvoda.
Kao primjer navodi se tvrtka Natron-Hayat iz Maglaja, koja koristi stari papir i karton kao sekundarnu sirovinu za proizvodnju papirnih i ambalažnih proizvoda, dok drvne ostatke iz proizvodnih procesa koristi za dobivanje toplinske i električne energije.
U sektoru prerade plastike djeluju Eko Sirovina, Omorika Reciklaža i Semplast, tvrtke usmjerene na obradu otpadne plastike i proizvodnju regranulata, sirovine koja se može koristiti za izradu novih plastičnih proizvoda.
Primjer Omorika Reciklaže iz Johovca kod Doboja pokazuje kako PET ambalaža može proći sortiranje, pranje i preradu te postati PET mljevenac, regranulat ili folija za daljnju proizvodnju, umjesto da završi na odlagalištu.
Muslić navodi i tvrtku Empress iz Zenice, koja ponovno koristi tekstilne ostatke iz proizvodnje, te EkoBiH – Mulalić ekologiju, koja prikuplja otpadna jestiva ulja i masti od poslovnih subjekata.
Dodatni primjeri dolaze iz industrije metala. Prema navodima Muslić, tvrtke Igman i Ginex proizvodne ostatke bakra i mesinga vraćaju dobavljaču radi ponovne prerade i korištenja u proizvodnji.
Takvi modeli pokazuju da se dio industrijskog otpada može vratiti u proizvodne cikluse, čime se smanjuje potreba za primarnim sirovinama i gubitak materijala.
Ipak, razvoj domaće industrije ograničavaju visoki troškovi ulaganja, složene administrativne procedure, nestabilno tržište i nedovoljna povezanost komunalnih poduzeća s tvrtkama koje mogu koristiti otpad kao sirovinu.
Ulagačima nije dovoljno izgraditi postrojenje. Potrebno je osigurati dugoročnu dostupnost dovoljne količine kvalitetnog otpada, kupce za dobivene materijale i prihode koji mogu pokriti troškove poslovanja.
Problem predstavlja i činjenica da naknade za komunalne usluge u mnogim sredinama ne pokrivaju stvarne troškove upravljanja otpadom. Zbog toga odlaganje često ostaje jednostavnija i financijski povoljnija opcija od sortiranja i recikliranja.
Za promjenu takvog modela potrebno je razvijati tržište sekundarnih sirovina, stabilne izvore financiranja i suradnju između lokalnih zajednica, komunalnih poduzeća i industrije.
Što učiniti s otpadom koji se ne može reciklirati?
Nije sav otpad moguće ponovno upotrijebiti ili materijalno reciklirati. Poseban problem predstavljaju višeslojna ambalaža, određene vrste miješane plastike, onečišćeni materijali i druge frakcije čija prerada nije tehnički ili ekonomski opravdana.
Za otpad koji preostane nakon odgovarajućeg sortiranja i obrade mogu se primijeniti različiti postupci daljnjeg iskorištavanja i zbrinjavanja, uključujući energetsku oporabu, pod uvjetima propisanima zakonima i okolišnim dozvolama.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma navodi da u Federaciji BiH postoje tri gospodarska subjekta koja obavljaju mehaničku obradu otpada radi proizvodnje goriva iz otpada. Mogućnost korištenja prethodno pripremljenih alternativnih goriva postoji i u cementnoj industriji.
Energetska oporaba, međutim, nije isto što i recikliranje. Recikliranjem se materijali vraćaju u proizvodnju, dok se energetskom oporabom koristi energetski potencijal otpada koji se ne može opravdano materijalno iskoristiti.
Profesorica Pešević upozorava da se razvoj takvih kapaciteta mora temeljiti na hijerarhiji upravljanja otpadom, prema kojoj prednost imaju sprječavanje nastanka otpada, ponovna uporaba i recikliranje.
Cilj nije birati između recikliranja i uređenih odlagališta, nego izgraditi sustav u kojem se što manje otpada odlaže, a ostatak zbrinjava na siguran način.
Novi plan upravljanja otpadom predviđa promjene do 2030. godine
Jedan od pokazatelja sporog razvoja sustava jest činjenica da je Federacija BiH novi Federalni plan upravljanja otpadom dobila tek u srpnju 2026. godine, iako se prethodni dokument odnosio na razdoblje od 2012. do 2017. godine.
Vlada Federacije BiH usvojila je 16. srpnja 2026. Federalni plan upravljanja otpadom za razdoblje od 2026. do 2030. godine. Plan predviđa prelazak sa sustava koji se uglavnom temelji na odlaganju na model koji daje prednost sprječavanju nastanka otpada, ponovnoj uporabi, recikliranju i odgovarajućoj oporabi.
Među ciljevima su povećanje obuhvata prikupljanja otpada iz kućanstava na najmanje 95 posto, odvojeno prikupljanje najmanje triju kategorija otpada – miješanog, biorazgradivog i reciklabilnog – te razvoj reciklažnih dvorišta u svim jedinicama lokalne samouprave.
Plan predviđa uspostavu regionalnog sustava upravljanja otpadom kroz 12 funkcionalnih regija, s kapacitetima za sortiranje, kompostiranje, obradu građevinskog otpada i druge postupke.
Predviđeno je i postupno zatvaranje neodgovarajućih odlagališta, poboljšanje preostalih lokacija te razvoj kapaciteta za preradu i ponovno korištenje različitih vrsta otpada.
Dosadašnji rezultati, međutim, pokazuju koliko je teško planove pretvoriti u konkretne promjene. Prema analizi Federalnog ministarstva okoliša i turizma, od ukupno 65 mjera prethodnog plana samo je 19 u potpunosti provedeno, odnosno manje od 30 posto.
Od 12 planiranih regionalnih centara za upravljanje otpadom samo su četiri projekta došla do faze međuopćinskih sporazuma, a ni svi oni nisu završili uspostavom funkcionalnog regionalnog sustava.
U Republici Srpskoj razvoj sustava uređuju Strategija upravljanja otpadom za razdoblje od 2017. do 2026. godine, Republički plan za razdoblje od 2019. do 2029. te Strategija zaštite okoliša za razdoblje od 2022. do 2032. godine.
Predviđen je razvoj osam regionalnih centara, ali nedovoljna komunalna infrastruktura, ograničena financijska sredstva, slabija pokrivenost organiziranim prikupljanjem u pojedinim ruralnim područjima i nedostatak stručnih kapaciteta lokalnih zajednica i dalje predstavljaju velike prepreke.
Svjetska banka odobrila 46 milijuna eura za održivo upravljanje otpadom
Dodatnu priliku za ulaganja predstavlja Projekt održivog upravljanja čvrstim otpadom (SWEEP), za koji je Svjetska banka u ožujku 2026. odobrila Bosni i Hercegovini zajam od 46 milijuna eura.
Projekt je usmjeren na sanaciju nesanitarnih odlagališta, poboljšanje regionalnih odlagališta te razvoj odvajanja, recikliranja, kompostiranja i drugih oblika iskorištavanja otpada.
Prema projekcijama Svjetske banke, očekuje se poboljšanje komunalnih usluga za više od milijun stanovnika, povećanje stope recikliranja i ponovne oporabe u okviru projekta na 20 posto te otvaranje više od stotinu radnih mjesta u sektoru upravljanja otpadom i povezanim djelatnostima.
Uz nedostatak infrastrukture i financiranja, jedan od temeljnih problema ostaju nepotpune i međusobno neusklađene evidencije o tokovima otpada.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma upozorava da podatci o pojedinim kategorijama dolaze iz različitih izvora, odnose se na različite godine i ne omogućuju uvijek pouzdano praćenje materijala od njegova nastanka do konačne obrade.
Posebno se ističu razlike između informacijskog sustava upravljanja otpadom i statističkih evidencija, ograničena provjera prijavljenih podataka te nedostatak redovitih i standardiziranih analiza sastava komunalnog otpada.
Zbog toga nije uvijek moguće precizno utvrditi koliko je otpada stvarno reciklirano, koliko je samo prikupljeno i sortirano, koliko je izvezeno na daljnju obradu, a koliko je nakon izdvajanja pojedinih materijala ipak završilo na odlagalištima.
Ključno je smanjiti količinu otpada, a ne samo povećati prikupljanje
Profesorica Pešević smatra da bi uspješnost sustava trebalo mjeriti prema količini otpada po stanovniku, udjelu odvojeno prikupljenog i stvarno recikliranog otpada, smanjenju odlaganja, troškovima upravljanja te broju nelegalnih odlagališta.
U Bosni i Hercegovini već postoje organizirani sustavi prikupljanja pojedinih vrsta otpada, tvrtke koje razvijaju tehnologije recikliranja, industrija koja koristi sekundarne sirovine i novi planski dokumenti koji predviđaju razvoj infrastrukture.
Ipak, ti elementi još nisu povezani u dovoljno učinkovit sustav koji bi omogućio znatnije smanjenje količina otpada na odlagalištima, sigurnije postupanje s opasnim materijalima i stvaranje veće gospodarske vrijednosti iz već proizvedenog otpada.
Najveći izazov za BiH nije samo prikupiti otpad, nego uspostaviti sustav u kojem će se vrijedni materijali ponovno koristiti, manje otpada odlagati, a odgovornost dijeliti između građana, lokalnih vlasti, komunalnih poduzeća i industrije.
(izvor: N1)