No, dok vrijeme nedvojbeno pokaže pravo lice prošlosti, za obitelji, rodbinu i prijatelje nestalih Bugojanaca slijedi još niz razočaranja i spoznaja.
Možda će najgora od njih biti i ona da se kostima njihovih očeva, sinova i braće – bezočno trgovalo. Zašto, za koga i u čiji interes?
Izgleda da dolazi vrijeme kada će se konačno doznati i odgovori i na ta pitanja.
Ekskluzivno najavljivano otkriće o konačnom pronalasku lokacije gdje su zakopane bugojanske žrtve i to zahvaljujući ‘zaštićenom svjedoku pokajniku’, čovjeku koji je i sam sudjelovao u zakapanju tijela ubijenih, odnosno, sudjelovao u ratnom zločinu – na žalost se pokazao kao neviđen promašaj i lažna nada obiteljima.
Čini se da je 1.000 eura, koliko je plaćeno zaštićenom svjedoku da pokaže mjesto gdje je iskrcavao tijela ubijenih, bilo uzalud bačen novac.
“Ja ostajem pri svom, kako sam ja rekao. 1.000eura. Vi ste rekli da to nije ništa, još ćete biti nagrađeni. To je 100 posto istina. Meni ne treba ništa više osim onoga kako smo se dogovorili. Da smo se dogovorili 5.000 eura ili 10.000 eura ili 100 KM, ostajem pri svom. Kako sam sa dao izjavu, opet ću sutra isto reći”, stoji, između ostalog, u transkriptu snimljenog razgovora koji je objavio Večernji list, izdanje za BiH, dajući čitateljima na prosudbu koliko je zaštićeni svjedok-pokajnik bio uvjerljiv.
Međutim, golu prosudbu o uvjerljivosti svjedoka koji je pokazao “lokaciju” gdje treba tražiti zakopana tijela ubijenih, dali su bageri koji su dva dana kopali na Rostovu – tu ih nema.
U ovoj manipulaciji sa žrtvama ratnog zločina nameću se tri najvažnija pitanja:
1. Kako je moguća trgovina informacijama s nekredibilnim zaštićenim svjedokom i samim sudionikom u ratnom zločinu?
2. Tko može obećati neprovjerenom zaštićenom svjedoku i sudioniku u ratnom zločinu bilo kakvu nagradu?
3. Zašto odmah nije podignuta kaznena prijava protiv tog svjedoka pokajnika zbog izravnog umišljaja?
Komšić: Ne biste vjerovali tko me je došao tražiti da se zločin nad bugojanskim Hrvatima ‘ne dira’
U ovom kontekstu vrlo je dobro podsjetiti se na gostovanje tadašnjeg člana Predsjedništva biH iz hrvatskog naroda Željka Komšića (SDP) u emisiji ‘Dobar, loš, zao’, tadašnjeg urednika i voditelja Marija Vrankića.
Između ostalog, razgovaralo se i u kontekstu rada pravosuđa oko rasvjetljivanja ratnih zločina, a posebno iznenađujuća je bila sljedeća Komšićeva rečenica: “Gospodine Vrankiću, izvrnuli biste se s te stolice, ali vam neću reći, kad bi vam kazao tko je došao tražiti da se zločin nad bugojanskim Hrvatima ne procesuira i da se to ne dira. Ne biste vjerovali, nije ni Bošnjak ni Srbin”.
Ni do danas Željko Komšić nije javno kazao tko je od njega tražio zataškavanje činjenica o ratnim zločinima, pa i po cijenu da cjelokupno javno mnijenje “ljuljne sa stolice”.
Također, i ovdje se nameću tri ključna pitanja:
1. Tko je ‘Hrvat’ koji je od Komšića tražio da se slučaj “ne dira”?
2. Zašto je traženo “netalasanje”, odnosno, ukoliko se pođe od pretpostavke da razotkrivanjem slučaja ‘bugojanski Hrvati’ slijedi ‘protuudar’ od bošnjačke strane i razotkrivanje nečasnih postupaka hrvatske strane prema Bošnjacima, tko se na takav način želi zaštititi?
3. Jesu li nerasvijetljeni ratni zločini nepresučni izvor života, moći, novca i manipulacije naivnim biračkim tijelom nacionalnih stranaka u sva tri nacionalna korpusa u BiH?
{youtube}YE2pOjLSJEI{/youtube}
(Posebna pozornost na snimci na 2:22 minuti)
(Vera Soldo/Republikainfo.com)
Povezani tekst:
manipulacija-ocajem-lazni-svjedoci-u-razotkrivanju-ratnih-zlocina
