Kako je nedavno rekao jedan izvor iz industrije: “Turska mora prestati pokušavati postati ‘Kina Europe’.
Sultan Bajazid II znao je što radi kada je krajem 15. stoljeća naredio izgradnju velikog Koza Hana, karavan-saraja (velike gostionice i skladišta za trgovce svilom i njihovu robu) u Bursi, tadašnjoj prijestolnici Osmanskog Carstva. Koza Han postao je glavno mjesto okupljanja trgovaca, mjesto gdje se prodavala, skladištila i razmjenjivala svila, a Bursa je postala središte svilarske industrije Osmanskog Carstva.
Han i danas postoji. U njegovu se dvorištu posjetitelji goste halvom od krupice sa sladoledom, a galerije su prepune trgovina koje nude svilene marame. No, sektor radi kojeg je Han nastao, danas je u dubokoj krizi. Iako je Turska i dalje među najvećim svjetskim dobavljačima tekstila, njezin udio na svjetskom tržištu pao je ispod 3 %, što je najniže u više od tri desetljeća. Izvoz odjeće iz Bangladeša i Vijetnama, nekih od najvećih konkurenata Turske, porastao je dvoznamenkastim stopama u prvoj polovici 2025. u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Turski izvoz pao je za 6,9 %.
Izvoz opada već treću godinu zaredom; s vrhunca od 22 milijarde dolara u 2022. na 17 milijardi koliko se predviđa ove godine, što iznosi pad od 23 %. Procjenjuje se da je više od 310.000 radnika u tekstilnoj i odjevnoj industriji ostalo bez posla, a zatvorilo se oko 6.000 tvrtki. Stotine drugih preselile su se, većinom u Egipat.
Tržište kredita je na rubu. Sve podsjeća na 2007.
Glavni razlog je opće stanje turskog gospodarstva. Premda su ekstremno visoke kamatne stope i precijenjena valuta snizile inflaciju, koja je prije tri godine bila blizu troznamenkastih vrijednosti, ona i dalje iznosi visokih 33 %. No ta kombinacija mjera protiv inflacije je ujedno povećala troškove rada i proizvodnje, čime je ozbiljno narušena konkurentnost sektora. Od početka 2022. minimalna plaća u Turskoj porasla je s 383 na 620 dolara, što je povećanje veće od 60 %. Izvoznici, koji su ranije profitirali od niskih kamata, sada su pod pritiskom. Turski proizvodi oduvijek su bili skuplji od onih iz Kine ili Indije, kaže Mustafa Gültepe, predsjednik Turske izvozne skupštine, ali su kvalitetom nadoknađivali razliku u cijeni. Danas to više ne vrijedi.
“Europski kupci su nas birali i kad smo bili 15 ili 20 posto skuplji,” kaže Gültepe. “Ali ne i danas, kad je razlika 50 posto.”Zbog toga se strane narudžbe preusmjeravaju u Aziju. Izvoz iz Kine u EU, koja je već najveći kineski kupac tekstila i odjeće, skočio je za 20 % u prvoj polovici godine.
Tijekom posljednjeg desetljeća dijelovi sektora oslanjali su se na radnu snagu migranata i izbjeglica. No i tu se stvari mijenjaju. Procjenjuje se da je između 250.000 i 400.000 Sirijaca, mnogi od njih potplaćeni, radilo u turskim radionicama i tvornicama. No od završetka krvavog građanskog rata u Siriji i kolapsa Assadovog režima u prosincu prošle godine, čak 20 % njih se vratilo kući, procjenjuje Muzaffer Cevizli, voditelj Giyimkenta, veleprodajnog centra u Turskoj.
Zašto su mladi diljem svijeta toliko očajni?
Kriza nije bezazlena. Čak i kada Turska napokon uhvati ritam nakon godina inflacije i lošeg gospodarskog upravljanja, industriji će biti teško vratiti se na nekadašnje staze. Radna snaga postaje sve skuplja, no istovremeno i sve rjeđa. Turske tekstilne kompanije imaju problema s pronalaskom radnika, čak i kada nude konkurentne plaće, kaže Muzaffer Cevizli. “Razumljivo je da mladi danas radije biraju uredski posao nego rad u tvornici,” dodaje The Economist.
Masovna proizvodnja možda će morati postati stvar prošlosti, a fokus bi se trebao prebaciti na brendiranje, dizajn, brze isporuke i specijalizirane (nišne) proizvode. Kako je nedavno rekao jedan izvor iz industrije: “Turska mora prestati pokušavati postati ‘Kina Europe”.
Premještanje proizvodnje u inozemstvo moglo bi također biti jedno od rješenja. Neki od najpoznatijih turskih brendova, uključujući Eroğlu i LC Waikiki, već su dio proizvodnje preselili u Egipat. Moguće je da će i drugi morati slijediti njihov primjer. Sektor i dalje ima potencijal za oporavak i rast, ali najprije će se morati iznova osmisliti.