Preko svojih odvjetnika Jadranke Sloković i Čede Prodanovića, Ivo Sanader uputio je pismo javnosti. U pismu se osvrće na tu presudu, naziva je apsurdnom, kao i odluku Ustavnog suda koji je odbio njegovu žalbu u slučaju Planinska. Sve su, prema njemu, presude montirane, osim onih koje idu njemu u korist.
Pismo koje se sastoji od 11 točaka, Dnevnik.hr prenio je u cijelosti:
“U povodu nedavnih apsurdnih prvostupanjskih presuda Županijskog suda u Zagrebu u predmetima ‘Fimi media’ i ‘INA-MOL’, kao i u povodu odbijanja naše ustavne tužbe na Ustavnom sudu u predmetu ‘Planinska’, više je političara zlurado i diletantski reagiralo koristeći ih u dnevnopolitičke svrhe, ne bi li se bolje pozicionirali. Zato želim podsjetiti javnost da je u mom slučaju posrijedi politički motiviran kazneni progon i proces koji je i po drugi put proveden, a da Državno odvjetništvo nije podastrlo nijedan materijalni dokaz.
1. Znam da će neupućeni sa skepsom prihvatiti navode da je kazneni progon protiv mene politički motiviran i iniciran i da ni u jednom postupku nisam imao pošteno suđenje.
Iz tih razloga moram odmah podsjetiti na činjenicu koja se u Hrvatskoj dirigirano prešućuje, a to je da je slučaj ‘INA-MOL’ prošao test najviših međunarodnih pravnih autoriteta – članova Arbitražnog suda Ujedinjenih naroda (UNCITRAL) u Ženevi. Taj sud je jednoglasnom odlukom donio pravorijek: a) da nisam imao pošteno suđenje, b) da je sudac bio pristran, c) da je jedini svjedok optužbe Robert Ježić nevjerodostojan i d) da mita nije bilo.
2. Premijersku poziciju, kao i mjesto predsjednika stranke prepustio sam, usprkos negodovanju svih najbližih suradnika u Vladi, kao i uglednih članova stranke, svojoj tadašnjoj zamjenici Jadranki Kosor.
Ta je odluka bila potpuno u skladu s mojim viđenjem uloge žena u društvu, pa tako i u politici. Međutim, ona je odmah 2010., uz pomoć M. Bajića, tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika dala pokrenuti kazneni progon protiv mene. Uz pomoć potpuno lažnih i izmišljenih priča i optužbi koje su, u dogovoru i pomažući državnom odvjetništvu, svakodnevno ponavljali mediji, cijela je obitelj bila, i još uvijek je, izložena bestijalnom i u Europi neviđenom iživljavanju. Spomenut ću samo jedan primjer: proveo sam više tri godine u istražnom zatvoru samo u jednom predmetu, premda je hrvatski zakon dopuštao najviše godinu i osam mjeseci boravka u istražnom zatvoru.
3. Državno odvjetništvo te je 2010., nakon potpune blokade imovine uže i šire obitelji, započelo potragu za materijalnim dokazima mojeg nezakonitog bogaćenja.
Kako nisu ništa pronašli, jer smo svoju imovinu legalno stekli davno prije mojeg stupanja na premijersku dužnost, okrenuli su se nalaženju svjedoka među mojim suradnicima. Protuzakonitom metodom ucjene priskrbili su lažna svjedočenja za čak pet kaznenih postupaka protiv mene. Svaki od tih postupaka ima samo po jednog svjedoka, niti u jednom postupku nema nikakvih materijalnih dokaza, a svi pokušaji mojih odvjetnika i niza svjedoka obrane u iznošenju istinitih činjenica i dokaza bili su tijekom suđenja potpuno ignorirani.
4. Županijski sud u Zagrebu u četiri me je postupka osudio, a u jednom oslobodio jer je preminuo onaj koji me je teretio.
Presude se nalaze u različitim pravnim statusima, a protiv svih osuđujućih presuda moji odvjetnici i ja poduzimamo zakonske pravne korake. To ćemo učiniti i u predmetima „Fimi media“ i „Planinska“.
5. S punom odgovornošću i dokazima tvrdimo da u tim procesima nisam imao pošteno i nepristrano suđenje. U svakome od njih kršene su, i dalje se krše, odredbe Ustava i Europske konvencije.
Da je to tako, u tri su slučaja dosad potvrdile više instance – Vrhovni sud i Ustavni sud, i to u predmetima ‘Fimi media’, ‘INA-MOL’ i ‘Hypo’. Ukinuli su osuđujuće presude i vratili ih Županijskom sudu na ponovno suđenje. Nažalost, ovih je dana u slučaju ‘Planinska’ Ustavni sud popustio za javnost nevidljivom političkom pritisku s vrha vlasti, pa smo prisiljeni obratiti se Europskom sudu za ljudska prava.
6. Županijski sud u Zagrebu u sva tri predmeta proveo je potom ponovni postupak i posve ignorirao obvezujuće odluke i upute viših nacionalnih instanci, osuđujući me ponovno bez dokaza na kaznu zatvora.
U predmetu ‘Fimi media’ čak i bez konfrontiranja iskaza glavnog svjedoka, što je bio razlog da Vrhovni sud ukine i prvu osuđujuću presudu.
7. Postupci traju, a vrhu aktualne izvršne vlasti odgovara da budem u zatvoru.
Zašto to tvrdim? Zato što se u montiranim procesima, bez dokaza i s po samo jednim (lažnim i ucijenjenim) svjedokom, ovakve presude protiv jednog bivšeg predsjednika Vlade ili države u zemlji poput Hrvatske ne donose bez snažnog političkog zaleđa i diktata. Spominjući bivšu dužnost, ne smatram da mi ona treba biti olakotna, ali ne smije biti ni otegotna okolnost. A jest.
8. Kao dokaz za tu tvrdnju navest ću samo neprofesionalne komentare na postupke protiv mene i posebno na ovaj nepravomoćni ishod slučaja ‘Fimi media’.
Uz još dvoje suoptuženika, opet sam proglašen krivim, a HDZ odgovornim. Prvostupanjska presuda opet se temelji na nekonfrontiranom iskazu glavnog svjedoka. Najavljena je doduše žalba stranke na presudu, ali istovremeno se stalno ponavlja kao mantra da je ovo danas novi HDZ, za razliku od onog starog koji je od 2000. do 2009. vodio Sanader. Izjave poput ‘ja nemam ništa s tim, to je bilo prije mene!’ podmetnuta su kukavičja jaja. To nije ništa drugo nego priznavanje nepostojeće krivice, i moje i HDZ-a, jer je HDZ jedan isti, i prekjučer, i jučer, i danas, i bit će sutra.
9. Pokušaj plasiranja priče o ‘onom’ i ‘ovom’ HDZ-u nije ništa drugo nego metafora bezakonja, to jest politike, koja daleko od očiju javnosti, iza kulisa, upravlja ovim apsurdnim kaznenim progonom.
U ovim montiranim procesima s konstruiranim optužbama, sudovima se diktira i visina kazne zatvora. Da je tome tako, svjedoči i ona famozna odluka Vrhovnog suda donesena pred nedavne europske izbore da mi doda još godinu i pol kazne zatvora. Jer su četiri i pol godine zatvorske kazne bile premalo, za djelo za koje nisu našli niti jedan dokaz osim lažnog iskaza ucijenjenog suoptuženika. To je istodobno i opasno institucionaliziranje nedemokratskih praksi, preuzetih iz alatnice bivšeg režima i njegova totalitarnog aparata.
10. O aktualnoj praksi političkog utjecanja na sudove u Hrvatskoj nedavno je ugledni njemački tjednik Der Spiegel (br. 40, 2020) pitao u svom intervjuu i potpredsjednicu Europske komisije gđu Veru Jourovu. Ona je potvrdila da je nažalost u nekim zemljama, među kojima je i Hrvatska, ‘pravosuđe još uvijek vrlo laka meta politike’!
11. Naša javnost nalazi se pred dilemom da svatko za sebe odluči što je istina u mom slučaju. Je li istina ono uspješno vrijeme u kojem sam vodio zemlju od 2003. do 2009. ili ove sramotne presude od ukupno 22,5 godina zatvora, donesene bez dokaza, u montiranim procesima? Je li istina ono što je presudio UN ili ovo što je u istom predmetu presudio zagrebački Županijski sud? Promislite dobro. U svakom slučaju, ja sam na svoj rad u službi Hrvatske ponosan i za istinu o njemu, kao i za ugled sebe i svoje obitelji, borit ću se i dalje”, poručuje Sanader.
(Izvor: Dnevnik.hr)
