Što se zapravo događa? Riječ je o jednoj od najvećih koncentracija od strane Kineza upravljane industrije na prostoru Europe.
Već neko vrijeme ovdje rastu tenzije, a riječ je o glavnom gradu tekstilne industrije u Italiji. Kinezi emigriraju iz Kine na ovaj prostor još od sredine 90-ih godina, a danas ovdje radi oko 50,000 Kineza. Proizvode se torbice, odjeća – sve s vrlo važnom oznakom “Proizvedeno u Italiji” (što, dakako, znatno podiže cijenu proizvoda).
Kineski “Made in Italy”
No, kako ćemo i vidjeti, riječ je o – u najmanju ruku – sumnjivom poslovnom mega projektu. Naime, proizvodnja tekstila ovdje, kako bi se trošak proizvodnje maksimalno smanjio, uvelike ovisi o eksploataciji rada ilegalnih imigranata. Sigurnost na radu stoga, očekivano, nije nešto na što se naročito pazi. No, tu su i drugi faktori, koji se talijanskim vlastima nimalo ne sviđaju – izbjegavanje plaćanja poreza.
Cijeli prostor se zapravo već nalazi pod istragom zbog sumnje da je odavde, dakle iz Italije u Kinu, prebačeno, između 2006. i 2010. godine, oko 5 milijardi USD.
Kineski imigranti su dakle uspostavili vrlo profitabilan biznis na prostoru Italije jer iste proizvode proizvedene u Kini ne bi mogli ni približno tako dobro prodavati jer “Made in China” i “Made in Italy” su dvije oznake koje itekako dirigiraju cijenu. Kupci pak ničeg nisu svjesni.
Ovakva praksa traje već godinama i zbog određenih razloga talijanske vlasti su tolerirale sve to, no, jasno je da ne mogu tolerirati dovijeka, naročito otkako im je postalo jasno da zbog ove rabote gube milijarde USD.
Do eskalacije u konačnici ipak dolazi i to ovog tjedna. Stvar u Pratou je eskalirala u srijedu nakon što su talijanski inspektori za zdravstvo krenuli u (pokušaj) pregleda tvornice u kojoj je sedmero ljudi izgorjelo 2013. godine. Zašto je talijanskim inspektorima trebalo čak 3 godine da posjete tvornicu gdje ljudi ginu na radnom mjestu, možemo samo nagađati – vjerojatno nisu željeli remetiti postojeći status quo jer je svima bilo jasno kako će kineska organizacija reagirati.
Obračun u Pratou
Inspektori su u srijedu, pod pratnjom policije, ipak stigli do sporne tvornice i krenuli u obilazak. Kineski vlasnik tvornice bio je nazočan i poprilično nervozan. No, kada su inspektori počeli prigovarati o pojedinim zdravstvenim i sigurnosnim pravilima, sam vlasnik ih je fizički napao – i njih i policiju.
Uskoro izbija potpuni kaos. Kineski radnici su se, protjeravši policiju iz tvornice, zabarikadirali unutra, a još stotine njih okupilo se ispred tvornice te su počeli policiju gađati bocama i kamenjem.
Nakon incidenta oglasio se i regionalni predsjednik, Enrico Rossi, ističući kako se kriminal na ovom prostoru više ne može tolerirati. Rekao je kako je čak pola sve ekonomske aktivnosti ovdje ilegalno te kako se godišnje utaji oko 1 milijarda eura poreza, a novac se pere preko međunarodnih transfera. O incidentu u Partu jučer je razgovarao i s talijanskim ministrom vanjskih poslova, Paolom Gentilonijem.
Italija kontra “slobodnih zona”, Peking upozorava
“Situacija je nedopustiva. Kineska zajednica mora poštivati zakon i mora se integrirati. Ne možemo imati ovakve ‘slobodne zone’. Nastaviti ćemo s inspekcijama kako bismo očistili ovaj ogroman proizvodni sistem”, komentirao je Rossi u razgovoru za medije.
Što o svemu kažu kineski dužnosnici? Lokalni kineski dužnosnici iz Firence posjetili su lokaciju sukoba, a oglasio se i glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova, Hong Lei, ističući kako je situacija “sada pod kontrolom”. No, iz Pekinga su poručili Italiji da “održavaju zakon na civilizirani način”, provedu nepristranu istragu te imaju u vidu zaštitu sigurnosti, prava i interesa kineskih državljana u Italiji. Hong ima poruku i za kineske državljane u Italiji – njima je poručio da “brane svoja prava i interese na pravan i racionalan način”.
Vlasnik tvornice u kojoj su izbili neredi je priveden, a nedugo zatim su se kineski prosvjednici okupili ispred zgrade suda prosvjedujući protiv njegovog uhićenja ističući kako su inspektori ti koji su upotrijebili silu za vrijeme obilaska tvornice.
“Želimo pravdu!”, poručio je jedan prosvjednik u razgovoru za medije ističući kako su njegovi roditelji došli iz Kine te njemu, koji je rođen u Italiji, dali ime Luca.
“Grad Bijelog Jelena”
Situacija je svakako kompleksna i nema sumnje da ima istine u izjavama svih strana, no, dubljim proučavanjem ovog prostora otkrivamo kako je stanje poprilično izvan kontrole. Naime, Prato je – očekivano – postao i sjedište kineskih bandi koje ovdje očito održavaju “mir i red”.
Jedna od njih je i kriminalna skupina pod nazivom “Grad Bijelog Jelena”, a ističe kako je riječ o bandi koja organizira agresivne patrole u potrazi za migrantima iz sjeverne Afrike koje optužuju za “krađu”. Dakle, ova rasistička skupina – koja čuva projekt koji je i sam uvelike baziran na krađi i pranju novca – progoni Afrikance da im ne bi preoteli dio ilegalnog biznisa. No, izvori sugeriraju kako oni nisu sudjelovali u sukobima ovog tjedna.
Prato – nekoć globalni simbol kvalitete, danas tvornica znoja
Što pak reći o Pratou? Neki će se sjećati kako je ime ovog predgrađa bilo sinonim za kvalitetan tekstil – do početka stoljeća Prato je bio svjetski lider u visokokvalitetnom tekstilu od vune. 2000. godine izvezli su 7 milijardi USD tekstila. No, onda su stvari krenule nagore – stigla je velika konkurencija u vidu zemalja s jeftinom radnom snagom: istočna Europa, Afrika, Bangladeš i, dakako, Kina.
Od onda se polovica tvornica u Pratou zatvorila, a ostatak industrije morao se preseliti na Istok kako bi ostao na životu. No, umjesto da se pretvori u grad duhova, nekoć moćno industrijsko središte zadnjih godina je ponovno zaživjelo, no pod znatno drugačijem poslovnom modelu.
Nakon propasti stižu kineski proizvođači, zajedno sa svojom praksom
Proizvođači tekstila stigli su iz Kine i počeli proizvodnju ovdje, ali njihov način rada bio je nešto sasvim drugo. Sigurnost na radu i ostale prakse europskog poslovanja više se nisu primjenjivale – stigli su iz Kine i sa sobom donijeli formulu koja je kinesku proizvodnju učinila svjetskim uspjehom, a bazirana je na ekstremnoj eksploataciji radne snage.
Na prostoru nekoć moćnog Protoa, u centru Europe, tako su niknuli sweatshopovi (tvornice znoja) u kojima su kineski radnici mahnito proizvodili odjeću koju su pak Europljani i dalje više nego rado kupovali.
Posve je jasno zašto su talijanske vlasti tako dugo okretale glavu od svega ovog – godinama su puštali da ovdje traje surova eksploatacija radnika jer im je bilo draže da od propalog Pratoa imaju barem nešto umjesto ništa. No, sada je sve izmaknulo kontroli – sada je Prato ponovno postao važan centar europske proizvodnje tekstila, ali pod apsolutno neprihvatljivim uvjetima.
Talijanske vlasti misle da će sada samo ušetati sa svojim inspektorima i sve podići na potrebit standard. Koliko su u krivu mogli smo vidjeti ovog tjedna kada je pred tvornicom izbio rat, a tako će biti, još i žešće, kada se odluče vratiti s još većom policijskom pratnjom.
O potrošačima, oportunistima i izrabljivanima
Tko je na kraju kriv? Mogli bismo se složiti s defetističkom tvrdnjom – cijeli sistem je kriv, jer u ovom slučaju zaista i jest. Tekstilna industrija postala je zadnjih godina jedna od najstrašnijih pojava, eksploatacija radnika u ovim “tvornicama znoja” je možda i najstrašnija u današnjem svijetu. Zanemarivanje prava radnika govori nam mnogo o tome kako je Kina postala ekonomska sila, no dopuštanje da se takva praksa odvija na prostoru jedne EU članice kao što je Italija također je za svaku osudu.
Kineski radnici koji se sada nalaze u Protou žrtve su svih gladi za profitom, i one kineske i one talijanske. U cijeloj toj priči odgovornost svakako imaju i europski kupci odjeće, oni bi morali znati porijeklo odjeće koju kupuju te oštro bojkotirati sve one kompanije koje prodaju odjeću stvorenu u sramotnim “tvornicama znoja”, bilo u Europi, Aziji, Africi ili drugdje. Nažalost, razvoj te svijesti tek je u povojima.
(Izvor: Advance.hr/A.R.)